REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-1755/2025-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje u pravnoj stvari tužitelja Druga fundacija SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A,OIB: 25132169807, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika PORSCHE MOBILITI d.o.o., [adresa], OIB: 36514183925, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bulić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o., Zagreb, D. T. Gavrana 3, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 27. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 6. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu, broj ugovora: 01567 od dana 13. veljače 2008. sklopljenog između tuženika PORSCHE MOBILITI d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 36514183925 kao kreditora i VL s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, solemniziranog kod javnog bilježnika Jasne Zorić iz Zagreba, Dugoselska 12, dana 14. veljače 2008. godine, pod posl. br. OV – 3096/2008 u dijelu članka II. Ugovora o kreditu kojim je iznos kredita ugovoren u valuti CHF te odredba toč. 5.1. Uvjeta Ugovora o kreditu Inačica: CHF-2008-I-02, koja glasi: "Sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju se plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja.", a kojom odredbom je predmetnim ugovorom o kreditu ugovorena valutna klauzula odnosno otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za valutu švicarski franak (CHF).

II. Nalaže se tuženiku PORSCHE MOBILITI d.o.o., [adresa], OIB: 36514183925 isplatiti tužitelju DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o. za posebne usluge, Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807, iznos od 3.207,19 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 4,58 EUR tekućim od 17. ožujka 2008. do isplate,

- na iznos od 4,29 EUR tekućim od 17. travnja 2008. do isplate,

- na iznos od 1,10 EUR tekućim od 17. listopada 2008. do isplate,

- na iznos od 13,36 EUR tekućim od 17. studenog 2008. do isplate,

- na iznos od 9,79 EUR tekućim od 17. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 23,48 EUR tekućim od 17. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 27,02 EUR tekućim od 17. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 28,64 EUR tekućim od 17. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 24,59 EUR tekućim od 17. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 22,52 EUR tekućim od 17. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 18,89 EUR tekućim od 17. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 16,04 EUR tekućim od 17. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 16,03 EUR tekućim od 17. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 19,09 EUR tekućim od 17. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 17,28 EUR tekućim od 17. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 17,18 EUR tekućim od 17. studenog 2009. do isplate,

- na iznos od 18,81 EUR tekućim od 17. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 22,69 EUR tekućim od 17. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 25,48 EUR tekućim od 17. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 25,72 EUR tekućim od 17. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 34,49 EUR tekućim od 17. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 30,65 EUR tekućim od 17. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 34,36 EUR tekućim od 17. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 48,49 EUR tekućim od 17. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 43,57 EUR tekućim od 17. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 59,51 EUR tekućim od 17. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 52,48 EUR tekućim od 17. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 46,76 EUR tekućim od 17. studenoga 2010. do isplate,

- na iznos od 63,62 EUR tekućim od 17. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 79,55 EUR tekućim od 17. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 68,41 EUR tekućim od 17. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 72,68 EUR tekućim od 17. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 62,16 EUR tekućim od 17. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 68,29 EUR tekućim od 17. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 90,85 EUR tekućim od 17. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 83,66 EUR tekućim od 17. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 125,47 EUR tekućim od 17. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 133,44 EUR tekućim od 17. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 90,40 EUR tekućim od 17. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 93,97 EUR tekućim od 17. studenoga 2011. do isplate,

- na iznos od 92,24 EUR tekućim od 17. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 96,62 EUR tekućim od 17. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 101,65 EUR tekućim od 17. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 100,30 EUR tekućim od 17. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 97,96 EUR tekućim od 17. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 98,88 EUR tekućim od 17. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 101,34 EUR tekućim od 17. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 99,46 EUR tekućim od 17. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 99,93 EUR tekućim od 17. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 96,99 EUR tekućim od 17. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 94,93 EUR tekućim od 17. listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 98,56 EUR tekućim od 17. studenoga 2012. do isplate,

- na iznos od 96,55 EUR tekućim od 17. prosinca 2012. do isplate,

- na iznos od 99,22 EUR tekućim od 17. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 93,17 EUR tekućim od 17. veljače 2013. do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu, br. 01567 od 13. veljače 2008. sklopljenog između tuženika PORSCHE MOBILITI d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 36514183925 kao kreditora i VL s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, solemniziranog kod javnog bilježnika Jasne Zorić iz Zagreba, Dugoselska 12, dana 14. veljače 2008. godine, pod posl. br. OV – 3096/2008, u dijelu članka III. Ugovora o kreditu u kojem se navodi kamatna stopa i odredba točke 6.2. Uvjeta Ugovora o kreditu Inačica: CHF-2008-I-02, u dijelu koji glasi: "Kamatna stopa, odnosno visina mjesečnih obroka promjenjivi su sukladno tč. 9.1. ovih ugovornih uvjeta", te odredba toč. 9.1. Uvjeta Ugovora o kreditu Inačica: CHF-2008-I-02, u dijelu koji glasi: "Visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjene uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju sličan učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena nominalna godišnja kamatna stopa na kredit, kao i efektivna kamatna stopa na kredit.", te odredba toč. 4.4. Uvjeta Ugovora o kreditu Inačica: CHF-2008-I-02, u dijelu koji glasi: "prilagodba visine obroka kredita i ostalih plaćanja iz Ugovora povodom izmjene valute ugovora/valute plaćanja, izmjene propisa, odluka ili mjera nadležnih tijela, nadalje zbog izmjene uvjeta refinanciranja, kao i izmjene drugih uvjeta navedenog u tč. 9.1. ovih ugovornih uvjeta, ne smatraju se izmjenom ili dopunom Ugovora. Za takve prilagodbe ne traži se suglasnost Korisnika kredita.".

IV. Nalaže se tuženiku PORSCHE MOBILITI d.o.o., [adresa], OIB: 36514183925, da tužitelju DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o. za posebne usluge, Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807, isplati iznos od 384,87 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 20,52 EUR tekućim od 17. ožujka 2008. do isplate,

- na iznos od 20,22 EUR tekućim od 17. travnja 2008. do isplate,

- na iznos od 19,93 EUR tekućim od 17. svibnja 2008. do isplate,

- na iznos od 19,64 EUR tekućim od 17. lipnja 2008. do isplate,

- na iznos od 19,34 EUR tekućim od 17. srpnja 2008. do isplate,

- na iznos od 19,04 EUR tekućim od 17. kolovoza 2008. do isplate,

- na iznos od 18,74 EUR tekućim od 17. rujna 2008. do isplate,

- na iznos od 18,44 EUR tekućim od 17. listopada 2008. do isplate,

- na iznos od 18,14 EUR tekućim od 17. studenog 2008. do isplate,

- na iznos od 17,84 EUR tekućim od 17. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 17,53 EUR tekućim od 17. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 17,22 EUR tekućim od 17. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 16,91 EUR tekućim od 17. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 16,60 EUR tekućim od 17. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 16,29 EUR tekućim od 17. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 15,98 EUR tekućim od 17. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 15,66 EUR tekućim od 17. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 16,04 EUR tekućim od 17. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 15,70 EUR tekućim od 17. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 15,37 EUR tekućim od 17. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 15,03 EUR tekućim od 17. studenoga 2009. do isplate,

- na iznos od 14,69 EUR tekućim od 17. prosinca 2009. do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

V. Utvrđuje se da je ništetna odredba članka III. pod nazivom Kamatna stopa/visina i broj mjesečnih obroka kredita/trajanje ugovora/troškovi Ugovora o kreditu broj 01567 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini od 13. veljače 2008., sklopljenog između tuženika PORSCHE MOBILITI d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 36514183925, kao kreditora i VL s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, u dijelu koji glasi: "Troškovi zaključenja Ugovora (uklj. 22% PDV-a) u iznosu od 871,48 CHF.".

VI. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 548,19 EUR, kao neosnovan.

VII. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.140,60 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

VIII. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 562,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. srpnja 2026. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 24. srpnja 2025. podnio protiv tuženika tužbu radi utvrđenja ništetnosti i isplate koja je zaprimljena kod ovog suda pod brojem P-1755/2025.

1.1. U tužbi u bitnom navodi da je VL kao korisnik kredita s tuženikom kao davateljem kredita 13. veljače 2008. sklopio Ugovor o kreditu br. 01567 sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini u svrhu financiranja troškova kupnje osobnog vozila, kojim Ugovorom mu je tuženik odobrio kredit u iznosu od 21.871,20 CHF prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb važećem na dan plaćanja, a korisnik kredita se obvezao isplatiti kredit u 60 mjesečna obroka po 425,30 CHF u kunskoj protuvrijednosti, prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb važećem na dan plaćanja, zajedno sa kamatom po nominalnoj godišnjoj kamatnoj stopi od 6,20 % i sa kamatom po efektivnoj kamatnoj stopi na kredit od 7,95 % koja je ugovorena kao promjenjiva sukladno promjenama ili uvođenjem novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjena uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju sličan učinak. Navodi da je iz toč. 5. 1. Uvjeta Ugovora o kreditu Inačica: CHF-2008-I-02 koji su sastavni dio Ugovora o kreditu vidljivo da se radi o kreditu koji ima valutnu klauzulu izraženu u valuti švicarski franak (CHF) budući da se sve novčane obveze ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb za CHF važećem na dan plaćanja. Osim toga, da se radi o kreditu koji je vezan uz valutnu klauzulu proizlazi iz točke II. Ugovora o kreditu. Nadalje navodi da je iz čl. III. Ugovora o kreditu vidljivo da je ugovorena nominalna godišnja kamatna stopa od 6,20 % i efektivna kamatna stopa na kredit od 7,95 %, a koje su prema toč. 6.2. uvjeta Ugovora o kreditu Inačica: CHF-2008-I-02 koji su sastavni dio Ugovora o kreditu promjenjive sukladno toč. 9.1. ovih ugovornih uvjeta te je toč. 9.1. Uvjeta Ugovora o kreditu Inačica:

CHF-2008-I-02 određeno da visina mjesečnih obroka podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i uvjeta refinanciranja koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela koja posredno ili neposredno imaju sličan učinak te da pod navedenim uvjetima može biti promijenjena nominalna godišnja kamatna stopa na kredit, kao i efektivna kamatna stopa na kredit, a toč. 4.4. Uvjeta Ugovora o kreditu Inačica: CHF-2008-I-02 određeno j eda prilagodba visine obroka kredita i ostalih plaćanja iz Ugovora povodom izmjene valute ugovora/valute plaćanja, izmjene propisa, odluka ili mjera nadležnih tijela, nadalje zbog izmjene uvjeta refinanciranja, kao i izmjene drugih uvjeta navedenog u toč .9.1. ovih ugovornih uvjeta, ne smatra se izmjenom ili dopunom Ugovora. Za takve prilagodbe ne traži se suglasnost korisnika kredita.

1.2. Tužitelj navodi da korisniku kredita nitko nije detaljnije objasnio uvjete zaključenja kreditnog aranžmana, tuženik mu nije dao nikakve obavijesti niti detaljne informacije o tome kakav kredit uzima, kakvi sve rizici mogu proizaći iz ugovaranja valutne klauzule u CHF, a posebno mu nije ništa rečeno u vezi promjenjive kamatne stope, niti o tome bilo što proizlazi iz teksta Ugovora o kreditu. Radi se o tipskom ugovoru prilikom kojeg korisnik kredita nije imao mogućnost utjecaja na ugovorne odredbe. Ističe da odredba Ugovora o kreditu koja promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, nesumnjivo uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (korisnika kredita). Osim toga, nije se pojedinačno pregovaralo niti o ugovorenoj valutnoj klauzuli u CHF niti je tuženik prilikom zaključenja Ugovora o kreditu korisniku kredita dao bilo kakve obavijesti o značenju ugovaranja valutne klauzule, jednako kao što mu nije pružio mogućnost izabrati ugovaranje valutne klauzule u nekoj drugoj valuti. Primjenom spornih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli o kojima se nije pojedinačno pregovaralo došlo do znatnog porasta anuiteta i glavnice kredita, nakon što je tečaj CHF porastao te je nastupila značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana.

1.3. Tužitelj se poziva na odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 97/07., 125/07.) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja spornog ugovora, te na odredbe čl. 295. st. 1. i 3. i čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. – dalje: ZOO), kao i na čl. čl. 5. Direktive 93/13 Europske ekonomske zajednice od 5. travnja 1993. i s tim u vezi presude Europskog suda pravde broj C-26/13 od 30. travnja 2014., Suda Europske unije br. C-472/10, Suda Europske unije predmetu C-186/16 V i dr. protiv Banca Romaneasca SA i u spojenim predmetima C-154/15, C-307/15 i C- 308/15 VLU i VLUĐ protiv Cajasur Banco i Banco Bilbao Viscaya Argentaria SA. Navodi da Ugovor o kreditu ne sadrži ni referentnu stopu (osnovnu kamatnu stopu na zakašnjenje s plaćanjem) koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu ni precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, pa je stoga tuženik, koristeći takvu ugovornu odredbu, prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva, mogao postupati savjesno ili nesavjesno. Kako je kamata cijena, a cijena je bitan element ugovora o kreditu, ona mora biti određena odnosno odrediva pa je već samim time odredba ugovora koju koristi tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema jednostranoj odluci tuženika bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, protivna načelu savjesnosti i poštenja. Obzirom da se o navedenim odredbama Ugovora o kreditu, sadržanima u samom Ugovoru o kreditu koji je već prethodno bio pripremljen od strane tuženika, kao i o općim uvjetima tuženika na koje se ugovor poziva, nije moglo pojedinačno pregovarati, znači da su iste odredbe ništetne.

1.4. Stoga, a s obzirom da je dio ugovornih odredbi Ugovora o kreditu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope ništetan, to korisniku kredita pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno takvih ništetnih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu primio, sve u skladu s čl. 1111. ZOO. Slijedom navedenog, tužitelj tužbenim zahtjevom sadržanim u tužbi zahtijeva da sud utvrdi da je ništetna odredba Ugovora o kreditu u dijelu članka II. kojom je iznos kredita ugovoren u valuti CHF te odredba toč. 5.1. Uvjeta Ugovora o kreditu Inačica: CHF-2008-I-02, koja glasi: "Sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju se plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja.", a kojom odredbom je predmetnim ugovorom o kreditu ugovorena valutna klauzula odnosno otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za valutu švicarski franak (CHF) i po toj osnovi isplatu iznosa od 3.755,38 EUR sa zateznim kamatama na pojedinačne preplaćene iznose. Pored toga, zahtijeva da sud utvrdi ništetnost predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u dijelu članka III. u kojem se navodi kamatna stopa i odredba točke 6.2. Uvjeta Ugovora o kreditu Inačica: CHF- 2008-I-02, u dijelu koji glasi: "Kamatna stopa, odnosno visina mjesečnih obroka promjenjivi su sukladno tč. 9.1. ovih ugovornih uvjeta", te odredba toč. 9.1. Uvjeta Ugovora o kreditu Inačica: CHF-2008-I-02, u dijelu koji glasi: "Visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjene uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju sličan učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena nominalna godišnja kamatna stopa na kredit, kao i efektivna kamatna stopa na kredit.", te odredba toč. 4.4. Uvjeta Ugovora o kreditu Inačica: CHF-2008-I- 02, u dijelu koji glasi: "prilagodba visine obroka kredita i ostalih plaćanja iz Ugovora povodom izmjene valute ugovora/valute plaćanja, izmjene propisa, odluka ili mjera nadležnih tijela, nadalje zbog izmjene uvjeta refinanciranja, kao i izmjene drugih uvjeta navedenog u tč. 9.1. ovih ugovornih uvjeta, ne smatraju se izmjenom ili dopunom Ugovora. Za takve prilagodbe ne traži se suglasnost Korisnika kredita.". Ujedno potražuje isplatu iznosa od od 245,48 EUR sa zateznim kamatama na pojedinačne preplaćene iznose.

1.5. Aktivnu legitimaciju tužitelj temelji na Ugovoru o ustupu / prijenosu tražbine od 28. kolovoza 2023.

2. Tužitelj je, nadalje, 22. listopada 2025., podnio protiv tuženika tužbu radi utvrđenja ništetnosti koja je zaprimljena kod ovog suda pod brojem P-2446/2025.

2.1. U toj tužbi tužitelj u bitnom navodi da je u Ugovoru o kreditu koji je korisnik kredita VL sklopio sa tuženikom točkom III. pod nazivom Kamatna stopa/visina i broj mjesečnih obroka kredita/trajanje Ugovora/Troškovi propisano da iznos kredita uključuje troškove zaključenja Ugovora o kreditu u visini od 871,48 CHF (uklj 22% PDV-a), dok je točkom 3.2 Uvjeta Ugovora o kreditu Inačica CHF-2008-I-02 pod nazivom "NAMJENA KREDITA" propisano da se iznos kredita naveden u toč. II. Ugovora isplaćuje trgovcu, umanjen za troškove zaključenja Ugovora navedene u toč. III. Ugovora, pri tome da korisniku kredita ne pristoji pravo zahtijevati drugačiji način isplate kredita. Ističe da o navedenoj odredbi ugovora tuženik ni na koji način nije pružio mogućnost pregovaranja, niti je ista korisniku kredita predočena uz potrebno razjašnjenje značenja i smisla iste, a sve kako je predmetni ugovor već bio unaprijed pripremljen od strane tuženika. Također navodi da korisnik kredita (potrošač) nije imao pravnih znanja koja bi mu bila potrebna da bi mu odredba o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva bila jasna i lako razumljiva, za razliku od tuženika koji je sklapanju predmetnog ugovora pristupio u okviru svoje djelatnosti.

2.2. Tužitelj se poziva na odredbe čl. 97. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača , čl. 3. st. 1. i čl. 5. Direktive 93/13/EEZ kao i na mnogobrojnu sudsku praksu. Slijedom svega navedenog, obzirom da se o navedenoj odredbi Ugovora o kreditu sadržanoj u samom ugovoru koji je već prethodno bio pripremljen od strane tuženika, po prirodi stvari nije moglo pojedinačno pregovarati, znači da je ista odredba ništetna pa stoga tužitelj, koji svoju aktivnu legitimaciju temelji na istom Ugovoru o ustupu tražbine kao u parnici pod brojem P-1755/2025, tužbenim zahtjevom predlaže da se utvrdi ništetnom odredba članka III. pod nazivom Kamatna stopa/visina i broj mjesečnih obroka kredita/trajanje ugovora/troškovi Ugovora o kreditu broj 01567 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini od 13. veljače 2008. godine, sklopljenog između tuženika PORSCHE MOBILITI d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 36514183925, kao kreditora i RL s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, u dijelu koji glasi: "Troškovi zaključenja Ugovora (uklj. 22% PDV-a) u iznosu od 871,48 CHF.".

3. Tuženik je na tužbu zaprimljenu pod brojem P-1755/2025 podnio odgovor dana 6. kolovoza 2025. kojim je tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti osporio. Prije svega je istaknuo prigovor zastare utužene tražbine i prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Osim toga, osporava da bi se u konkretnom slučaju imale primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača, a sve kada tome i ne bi bilo tako, navodi kako odredbe tog Zakona ne dopuštaju ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Smatra da su sve odredbe Ugovora jasne, lako razumljive i uočljive, pa da stoga nisu ispunjeni niti osnovni kriteriji za raspravljanje o nepoštenosti takvih odredbi. Navodi da je korisnik kredita imao mogućnost sklopiti ugovor s valutnom klauzulom u EUR, što isti nije učinio. Dodaje da su Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju u čl. 19. st. 3. izrijekom isključeni već otplaćeni krediti, što znači da se tim Zakonom nastojala otkloniti neravnoteža nastalu između ugovornih stranaka na štetu potrošača, a korisnici CHF kredita koji su svoje kredite već isplatili nisu pretrpjeli nikakvu štetu, odnosno između potrošača i vjerovnika nije postojala znatna neravnoteža na strani potrošača, kao što je to situacija u konkretnom slučaju između korisnika kredita i tuženika koji je kredit isplatio u cijelosti prije donošenja ovog Zakona. Ističe i da je korisnika kredita informirao o rizicima promjene tečaja, a ujedno se radilo o javno dostupnoj i općepoznatoj informaciji koja je sustavno bila objavljivana godinama prije zaključenja Ugovora u nizu novinskih članaka i radijskih emisija. Dodaje i da tužitelj ničim ne dokazuje da je riječ o unaprijed formuliranom ugovoru koji je sastavljao isključivo tuženik.

3.1. Što se tiče odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, tuženik osporava tvrdnje tužitelja o nepoštenosti te odredbe i da promjena ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci samog tuženika. Naveo je da Ugovor sadrži odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te točno definirane parametre na temelju kojih dolazi do promjena kamatne stope , a kako tuženik nije banka i nema svoj kapital te je bio obveznik plaćanja PDV -a, do promjene kamatne stope je dolazilo radi zakonskih izmjena Zakona o PDV-u, tj. jer su se stope PDV-a mijenjale na temelju odluke zakonodavca. Pojašnjava da se kamatna stopa sastoji od fiksnog dijela i varijabilnog dijela (koji ovisi o kretanju referentne tržišne kamatne stope za određenu valutu, u ovom slučaju LIBOR te porezu i drugim davanjima, a koje uopće ne ovise o jednostranoj volji tuženika). Prema tome, kamatna se stopa mijenjala isključivo u skladu s izmjenama poreznog zakonodavstva te izmjenama tromjesečnog LIBOR-a na koje tuženik nije imao nikakav utjecaj. Pritom dodaje da PDV nije prihod tuženika nego prihod državnog proračuna Republike Hrvatske tako da bilo kakav rast kamate nije bio prihod tuženika pa ga tužitelj niti ne može potraživati od tuženika. Dakle, predmetni Ugovor sadrži sve bitne zakonom propisane elemente te su njegove odredbe jasne, razumljive, odredive te u cijelosti u skladu sa zakonskim odredbama i stoga nije došlo do neravnoteže u pravima i obvezama između stranaka.

3.2. Obzirom na navedeno, predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tuženik je, nadalje, na tužbu zaprimljenu pod brojem P-2446/2025 podnio odgovor dana 24. studenog 2025. kojom je također u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev. Naime, tuženik ističe prigovor zastare i prigovor nedostatka aktivne legitimacije te navodi da nije dopušteno ocjenjivati dopuštenost sporne ugovorne odredbe. Pojašnjava da se troškovi ulazne naknade kredita odnose na troškove obrade, odnosno administrativnih troškova obrade zahtjeva za sklapanje ugovora, pregleda dokumentacije, sastavljanje ugovora, koji je trošak točno određen prije sklapanja predmetnog Ugovora i koji je detaljno korisniku kredita objašnjen te o kojem se moglo s tuženikom pregovarati. Navodi da je korisnik kredita prije podnošenja zahtjeva bio u cijelosti informiran o svim predviđenim troškovima, što je potvrdio i podnošenjem zahtjeva za zaključenje ugovora o kreditu koji je vlastoručno potpisao, a koji sadrži točno određene sve gore navedene troškove. Stoga tuženik smatra da je predmetna odredba ugovora o kreditu zakonita i valjano ugovorena, budući da se o istoj pregovaralo, da je na istu korisnik kredita mogao utjecati i mijenjati ju te da ista nikako nije prouzročila znatnu neravnotežu u međusobnim obvezama.

4.1. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. Sud je, radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja spojio postupak pod brojem P-2446/2025 na postupak koji se vodi pod brojem P-1755/2025 (rješenje suda od 18. prosinca 2025.) (list 227. -228. spisa) u skladu s čl. 313. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.

- odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – dalje: ZPP).

6. Tijekom postupka, sud je izvršio uvid te je pročitao dokumentaciju koja se nalazi u spisu. Ujedno je saslušan korisnik kredita VL u svojstvu svjedoka (list 223.-224. spisa) i provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku mr. sc. Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o., Zagreb (list 423.-430., 441.-448., 456.-457. spisa). Budući da je tuženik tijekom postupka odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka CL (list 457. spisa), sud taj dokaz nije izvodio, niti je posebno cijenio pisani iskaz tog svjedoka (list 136.-138. spisa) koji je osporen od strane tužitelja.

7. Nakon provedenog financijskog vještačenja u ovom postupku, tužitelj je djelomično preinačio i djelomično povukao tužbu podneskom od 5. svibnja 2026. na način da po osnovi preplaćenih iznosa s osnove valutne klauzule potražuje isplatu iznosa od 3.207,19 EUR, a po osnovi preplaćenog PDV-a na kamate iznos od 384,87 EUR, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev ostao nepromijenjen.

8. Tuženik se protivio preinaci točke IV. tužbenog zahtjeva, međutim sud je, primjenom odredbe čl. 190. st. 2. ZPP, rješenjem od 27. svibnja 2026. (list 457. spisa) dopustio preinaku budući da je ocijenio da je preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa između stranaka.

9. Kako tuženik nije pristao na djelomično povlačenje tužbe u dijelu točke II. tužbenog zahtjeva, koji pristanak je potreban za utvrđenje djelomičnog povlačenja u smislu čl. 193. st. 2. ZPP, sud je u tom dijelu odlučivao o tužbenom zahtjevu kako je isti prvotno istaknut u tužbi.

10. Ocjenom provedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP sud je došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev osnovan u pretežitom dijelu.

11. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredb i Ugovora o kreditu od 13. veljače 2008. kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF i kojima je ugovorena kamatna stopa koja se mogla jednostranom odlukom tuženika mijenjati, kao i način prilagodbe visine mjesečne naknade te odredba o tzv. ulaznoj naknadi, jednako kao i zahtjev za isplatu iznosa koje je tuženik primio po osnovi ništetnih ugovornih odredbi, a koju tražbinu je tužitelju ustupio korisnik kredita KL.

12. Između stranaka nije sporno da su pravni prednik tužitelja DL kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 13. veljače 2008. sklopili Ugovor o kreditu br. 01567 (list 23.-27. spisa) za iznos kredita od 21.871,20 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. važećem na dan plaćanja (toč. II. Ugovora) s rokom otplate od 60 mjeseci. Nije sporno niti da je korisnik kredita 28. kolovoza 2023. s tužiteljem sklopio Ugovor o ustupu/prijenosu tražbine (cesija) (list 41.-45. spisa) kojim je tužitelju ustupio sve svoje tražbine prema tuženiku s osnove ništetnih odredbi Ugovora o kreditu broj 1567 s naslova valute, kamata i svih plaćenih naknada, o čemu je tuženika obaviješten najkasnije primitkom tužbe u ovom sporu, a budući da na Obavijesti od 28. kolovoza 2023. (list 39. spisa) nema prijamnog štambilja tuženika.

13. Među strankama je sporna aktivna legitimacija, pitanje ništetnosti odredbi predmetnog Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF i o kamatnoj stopi, promjeni (prilagodbi) visine mjesečnih obroka i tzv. ulaznoj naknadi, a ako i jesu ništetne, može li se zahtijevati povrat plaćenog. Sporno je i pitanje zastare utužene tražbine. Dakle, sporni su aktivna legitimacija, osnov i visina tužbenog zahtjeva te pitanje zastare utužene tražbine.

14. U pogledu istaknutog prigovora zastare treba navesti da pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti ne zastarijeva. U odnosu na zahtjev za isplatu relevantno je pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je na sjednici građanskog odjela tog suda od 30. siječnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO (čl. 104. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99., 88/01.) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustavovljena ništetnog ugovora. S obzirom da je tek predmet ovog sudskog postupka utvrđenje ništetnosti spornih odredbi Ugovora o kreditu, jasno je da zasta ra dijela tužbenog zahtjeva koji je upravljen na isplatu još nije počela teći.

15. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije ukazuje se kako se ustupanjem tražbine ne mijenja identitet tražbine pa stoga sva prava koja je za naplatu predmetne tražbine imao ustupitelj (potrošač – korisnik kredita) ima i tužitelj kao primatelj tražbine jer promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine čak niti kad je osoba vjerovnika utjecala na određivanje sadržaja ili kvalitete tražbine pri sklapanju ugovora iz kojeg tražbina potječe. Tražbina korisnika kredita iz ugovora o kreditu ne mijenja svojstvo zbog ustupa tražbine trećoj osobi koja nije potrošač. Dakle, u ovom slučaju nije riječ o osobnoj tražbini koja bi po svojoj naravi bila vezana samo uz osobu ustupitelja i koja bi se po svojoj naravi protivila prenošenju na drugoga. Nije riječ ni o prijenosu koji bi bio zabranjen zakonom. Naprotiv, riječ je o novčanoj tražbini za povrat preplaćenih novčanih sredstava koju su korisnici kredita, kao potrošači na koje se odnose učinci, odnosno obvezujuća snaga odluke u postupku za zašti tu kolektivnih interesa potrošača, valjano prenijeli na tužitelja. Time primatelj (ovdje tužitelj) prema dužniku (ovdje tuženiku) ima ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja (čl. 84. st. 1. ZOO). Prema tome, tužitelj je aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari za vođenje parnice protiv tuženika radi isplate utužene novčane tražbine.

15.1. Pritom je potrebno navesti da je tražbina iz čl. 2. Ugovora o ustupu tražbine novčana tražbina, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi neovisno o svojstvu ustupitelja kao potrošača, niti se njihova narav protivi ustupu. Također, premda Ugovorom o ustupu nije naveden konkretan novčani iznos, tražbina koja je predmet ustupa je odrediva jer ugovor sadrži konkretne podatke o vjerovniku, dužniku i pravnom temelju tražbine koja je predmet ustupa, vidljivo je da se ustupa cjelokupna tražbina ustupitelja prema tuženiku po osnovi nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu, kao i da će sama visina te tražbine biti utvrđena u sudskom postupku koji će pokrenuti tužitelj.

15.2. Dakle, radi se o dopuštenom ustupu tražbine koja je nastala na temelju utvrđenja ništetenosti ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula prema kojoj je glavnica kredita vezana uz promjenu valute CHF i promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci kreditora, izmjena PDV-a na kamate i tzv. ulazna naknada, a budući da se radi o prenosivoj tražbini sukladno odredbi čl. 80. st. 1. i 2. ZOO.

15.3. I praksa Suda Europske unije jasno izražava da nije zapreka ostvarivanja prava na temelju utvrđenja iz postupka radi zaštite kolektivnih interesa i ako dođe do prijenosa tražbine s potrošača na pravnu osobu . Naime, i dalje se radi o tražbini potrošača na temelju potrošačkog ugovora, u zaštiti koje se vjerovnici te tražbine i kada je tražbina prenesena pravnoj osobi, mogu pozivati na utvrđenja iz pravomoćne presude u postupku radi zaštite kolektivnih interesa o čemu već postoji i mnogobrojna sudska praksa.

16. Ugovorom o kreditu od 13. veljače 2008. tuženik je kao kreditor odobrio ČL kao korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 21.871,20 CHF, prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. važećem na dan plaćanja (toč. II. Ugovora o kreditu), koji kredit se otplaćuje u 60 mjesečnih anuiteta u CHF (toč. III. Ugovora o kreditu). Kredit je namjenski jer se odnosi na financiranje kupnje vozila (čl. I.). Ugovorne su strane ugovorile nominalnu godišnju kamatnu stopu od 6,20% i efektivnu kamatnu stopu na kredit (EKS) od 7,95% godišnja, kao i troškove ugovora u iznosu od 871,48 EUR (toč. III. Ugovora o kreditu).

17. Sastavni dio Ugovora o kreditu su Uvjeti Ugovora o kreditu Inačica: CHF: 2008-I-02.

17.1. Točkom 4.4. Uvjeta Ugovora o kreditu određeno je da se prilagodba visine obroka kredita i ostalih plaćanja iz Ugovora povodom izmjene valute ugovora/valute plaćanja, izmjene propisa, odluka ili mjera nadležnih tijela, nadalje zbog izmjene uvjeta refinanciranja, kao i izmjene drugih uvjeta navedenog u toč. 9.1. ovih ugovornih uvjeta, ne smatraju izmjenom ili dopunom Ugovora te se za takve prilagodbe ne traži suglasnost korisnika kredita.

17.2. Točkom 5.1. Uvjeta Ugovora o kreditu određeno je da se sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja.

17.3. Nadalje je točkom 6.2. Uvjeta Ugovora o kreditu određeno da su kamatna stopa, odnosno visina mjesečnih obroka, promjenjivi sukladno toč. 9.1. ovih ugovornih uvjeta, a točkom 9.1. Uvjeta Ugovora o kreditu određeno je da visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjene uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju sličan učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena nominalna godišnja kamatna stopa na kredit, kao i efektivna kamatna stopa na kredit.

18. Korisnik kredita KL, kojeg je sud saslušao u svojstvu svjedoka, naveo je u svom iskazu da je sve u vezi kupnje vozila i kredita dogovarao u auto salonu sa trgovcem, oni su mu isporučili Ugovor o kreditu u kojem je kreditor bio tuženik i u kojem je stajalo da će on isplatiti trgovca. Dobio je kredit za kupnju vozila u iznosu od 21.000,00 CHF, vozilo je kupio za osobne potrebe te je kredit otplatio u roku od 5 godina u iznosu od 25.500,00 CHF iz čega proizlazi da je kamata bila 20%. Naveo je da je kredit preplatio zbog valutne klauzule, a što se tiče samog sklapanja ugovora naveo je da mu je trgovac rekao da imaju svog kreditora i da mu mogu osigurati kredit. Svjedok je ugovor pročitao, ali mu ništa posebno u odnosu na pojedinačne ugovorne odredbe nije pojašnjeno, niti mu je bilo omogućeno da pregovara prilikom sklapanja ugovora. Ugovor mu je isporučen kao takav i mogao ga je ili potpisati ili ne potpisati. Dodao je da je platio troškove obrade kredita u visini od 4% od iznosa kredita, tada je to bilo oko 900,00 CHF, ali mu u vezi te naknade nije ništa posebno objašnjeno. Što se valutne klauzule tiče, naveo je da je od početka bila priča o kreditu u CHF te mu nije bila ponuđena valutna klauzula u EUR. Kamata je dogovorena u visini od 6% nominalna, odnosno oko 8% efektivna i oko toga ništa nije mogao pregovarati. Dodao je da od tuženika nije dobio bilo kakav pisani materijal ili simulaciju koji bi prikazivao promjene iznosa mjesečnih rata zbog promjena tečaja, a niti je znao koji su parametri za promjenu kamatne stope. Dakle, nije mu predočeno kako će se kamatna stopa tijekom otplate izračunavati. U odnosu na visinu ulazne naknade svjedok je iskazao da o istoj također nije pregovarao.

18.1. Iskaz svjedoka sud je u cijelosti prihvatio kao istinit, iskren, uvjerljiv i životno logičan, a osim toga isti nije proturječan sam sebi niti materijalnim dokazima u spisu.

19. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, a trgovac je bilo koja osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u okviru svoje poslovne djelatnosti ili u okviru obavljanja djelatnosti slobodnog zanimanja.

20. S obzirom da drugačije ne proizlazi iz navoda stranaka , iskaza svjedoka i priloženih isprava, utvrđeno je da je predmetni ugovor o kreditu potrošački ugovor, jer ga je korisnik kredita KL sklopio kao potrošač za osobne potrebe, odnosno u svrhu koja nije namijenjena njegovoj poslovnoj djelatnosti ili obavljanju slobodnog zanimanja, a tuženik kao trgovac, jer je odobravanje kredit, među ostalim, poslovna djelatnost tuženika.

21. Odredbom čl. 96. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača određeno je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača , a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

22. Nadalje, ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima (čl. 96. st. 3. Zakona o zaštiti potrošača), a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 96. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača).

23. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor (čl. 98. Zakona o zaštiti potrošača).

24. Odredbom čl. 102. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača određeno je da je nepoštena ugovorna odredba ništava, s time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (st. 2).

25. Tijekom ovog postupka je utvrđeno da tuženik u pogledu konkretnog Ugovora o kreditu korisniku kredita (potrošaču) nije dao informacije u vezi valutne klauzule, odnosno nije mu objasnio koje su razlike u mogućim posljedicama ugovaranja pojedinih valutnih klauzula (razlike u rizicima CHF i EUR), tj. nije mu dao odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporene ugovorne odredbe na određivanje njegove novčane obveze i da bi potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. Dakle, sud je utvrdio, jer tuženik nije dokazao suprotno (čl. 219. ZPP) da tuženik kao trgovac prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu nije korisnika kredita kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio protivno čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama ZOO.

26. Također Ugovor o kreditu sklopljen je na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditu promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik i potrošač nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate. I to je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je tuženik također postupio suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama ZOO pa su stoga i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene i time ništetne u smislu čl. 102. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača. Isto se odnosi i na promjenu visine mjesečnih obroka zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju sličan učinak. Radi se o odredbi općih uvjeta koja je općenita, bez jasno naznačenih smjernica ili parametara koji bi potrošaču omogućili razumijevanje uvjeta koji će dovesti do promjene visine mjesečnih anuiteta, a tuženik ničim nije dokazao da je o tome na jasan i razumljiv način informirao potrošača.

27. Slijedom prednjih zaključaka suda, odredbe toč. II. Ugovora o kreditu kojima je iznos kredita vezan uz valutu u CHF te toč. 5.1. Uvjeta Ugovora o kreditu i toč. III. u dijelu u kojem je ugovorena promjenjivost kamatne stope i visine mjesečnih obroka te toč. 6.2., 9.1. i 4.4. Uvjeta Ugovora o kreditu ništetne su sukladno čl. 102. st. 1., u vezi čl. 96. i čl. 98. ZZP.

28. Što se tiče spornih troškova zaključenja ugovora, na tuženiku je teret dokazivanja da je sa prednikom tužitelja pojedinačno pregovarao o naknadi za obradu kredita i visini te naknade. Međutim, tijekom ovog postupka tuženik niti to nije dokazao, već iz sporne odredbe Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj se korisnik kredita obvezuje prilikom isplate kredita platiti banci naknadu u određenom iznosu.

29. Prilikom ocjene postupanja suprotno načelu savjesnosti i poštenja treba ocijeniti je li tuženiku bilo razumno očekivati da bi potrošač prihvatio takvu odredbu i slijedom pojedinačnih pregovora odnosno, je li tuženik uzeo u obzir i zakonite interese potrošača pa da je shodno tome mogao razumno pretpostaviti da bi potrošač pristao na spornu ugovornu odredbu.

30. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u presudi pod brojem Rev- 673/2023 od 13. veljače 2024. izrazio slijedeće pravno stajalište: "Sud ocjenu o tome da je odredba potrošačkog ugovora, kojom se ugovara naknada za obradu kredita, uzrokovala suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (test nepoštenosti), u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP ne može temeljiti isključivo na tome da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i da trgovac (tuženik) nije dokazao stvarne troškove koje je imao prilikom obrade kredita, već je sud prilikom provođenja testa nepoštenosti, dužan uzeti u obzir je li odredba jasna i lako razumljiva te lako uočljiva (zahtjev transparentnosti) te druge okolnosti kao što su narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, sve u smislu odredbi čl. 81. st. 1. ZZP u svezi odredbi čl. 83. i 85. ZZP."

31. Prema ocjeni ovog suda, koja se temelji na sadržaju Ugovora o kreditu, iskazu svjedoka i mjerodavnim propisima, u konkretnom je slučaju povrijeđeno načelo savjesnosti i poštenja budući da, s obzirom na okolnost da se radilo o tipskom ugovoru, da se o spornoj naknadi nije pojedinačno pregovaralo i da u samom ugovoru nije navedena visina naknade, nego samo način njezina izračuna, proizlazi da tuženik nije vodio računa o interesima potrošača. Tuženik nije predložio niti jedan dokaz na okolnost da se o predmetnoj naknadi pojedinačno pregovaralo, niti na okolnost opravdanosti predmetne naknade u iskazanom iznosu te da je korisnik kredita bio informiran o razlozima koji bi opravdavali plaćanje te naknade. Stoga je sud, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio da korisnik kredita nije mogao izvesti zaključak i o svrsi navedene naknade jer u ugovoru nisu navedeni razloz i koji opravdavaju plaćanje te naknade (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini svaki od njih).

32. Uzrokuje li se predmetnom spornom ugovornom odredbom značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača, ocjenjuje se ne samo kvantitativnom ocjenom odnosa iznosa kredita i iznosa ugovorene naknade za obradu i odobravanje kredita, već i ocjenom bi li neprihvaćanjem te odredbe od strane potrošača, on bio ograničen u ostvarivanju svog prava (zahtjeva za kredit ili sadržaja ugovora o kreditu ili nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade).

33. Okolnost da se u ovom konkretnom slučaju nije pojedinačno pregovaralo o spornoj naknadi ne znači automatski da se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi, međutim kada se ta činjenica dovede u vezu sa ostalim činjeničnim utvrđenjima u ovom sporu, odnosno sa činjenicom da se radi o unaprijed formuliranoj odredbi tipskog ugovora, da prilikom ugovaranja tuženik nije jasno i nedvosmisleno ukazao potrošaču o kakvim se konkretnim, stvarnim troškovima koji ulaze u spornu naknadu radi, kao i da je naknada određena u određenom nominalnom iznosu, svakako je za zaključiti da je navedena ugovorna odredba prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (korisnika kredita).

34. Slijedom navedenog, odredba toč. III. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem su ugovoreni troškovi za odobrenje kredita također je ništetna sukladno čl. 102. st. 1., u vezi čl. 96. i čl. 98. ZZP.

35. Odredbom čl. 324. st. 1. ZOO propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Stoga, ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatno j stopi i valutnoj klauzuli te tzv. ulaznoj naknadi ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez tih odredbi.

36. Nadalje, odredbom čl. 323. st. 1. ZOO određeno je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Dakle, posljedica ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi sastoji se u tome da svaka stranka ima pravo na povrat onoga što je dala.

37. Kako je sud ocijenio da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula, promjenjiva kamatna stopa, način promjene (prilagodbe) visine mjesečnih obroka kredita i troškovi zaključenja ugovora, odlučeno je kao pod točkama I., III. i V. izreke presude.

38. Sud je radi utvrđenja preplaćenih iznosa po osnovi promjene kamatne stope i tečajnih razlika do koje je došlo uslijed primjene nepoštenih i ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, kao i iznos plaćenog PDV -a, a sve u odnosu na iznose koje bi korisnik kredita platio da nije bilo tih odredbi, sve izraženo u EUR-ima, proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku mr. sc. Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o.

39. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (16. ožujka 2008.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz promjene anuiteta uvjetovanu izmjenama kamatne stope u razdoblju otplate, iznosi ukupno 11,82 CHF, odnosno 7,21 EUR (zbroj pojedinačno konvertiranih iznosa) od čega se 0,10 EUR odnosi na razliku obveza po osnovi PDV-a sadržanog u razlici anuiteta, dok razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (16. ožujka 2008.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan izdavanja računa) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita, iznosi ukupno 3.207,19 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih mjesečnih iznosa), od čega se 10,06 EUR odnosi na tečajnu razliku po osnovi PDV-a iskazanog u anuitetu, i to sve uzimajući u obzir samo pozitivne razlike. Vještak je dopunski pojasnio da je sukladno Pravilniku o porezu na dodanu vrijednost koji je vrijedio za vrijeme sklapanja ugovora o kreditu tuženik bio u obvezi obračunati porez na dodanu vrijednost na kamatu na leasing obrok, odnosno da nakon stupanja na snagu izmjene Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost dana 1. siječnja 2010. godine tuženik više ne obračunava porez na dodanu vrijednost na kamatu. Sastavni dio nalaza i mišljenja vještaka su tabelarni prilazi pojedinačnih iznosa (list 426.-429., 443.- 446. spisa). U Tabeli 1a, stupac "i" sadržan je izračun PDV-a na kamatu koji za period od 16. ožujka 2008. do 16. prosinca 2009. iznosi 384,97 EUR.

40. Sud je nalaz i mišljenje sudskog vještaka u cijelosti prihvatio ocijenivši da je isti matematički točan i objektivno provjerljiv, odnosno sačinjen sukladno pravilima znanosti i vještine, a osim toga niti stranke nisu imale primjedbe niti prigovore na izračun vještaka.

41. Stoga je utvrđeno da tužitelju pripada pravo na isplatu ukupnog iznosa od 3.207,19 EUR, utvrđenog prema nalazu i mišljenju vještaka i iskazanog u tablici priloženoj nalazu i mišljenju s navedenim iznosim i datumima plaćanja svakog pojedinog anuiteta u većem iznosu zbog rasta tečaja (točka II. izreke presude) pa je neosnovan u tom dijelu tužbeni zahtjev u preostalom dijelu (za iznos od 548,19 EUR) zbog čega je odlučeno kao pod točkom VI. izreke presude.

42. Tužitelju pripada i pravo na isplatu obračunatog PDV-a na kamatu u periodu od 16. ožujka 2008. do 31. prosinca 2009. u iznosu od 384,97 EUR (točka IV. izreke presude) koji je korisnik kredita platio po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Okolnost da se radi o PDV-u koji je prihod državnog proračuna nije odlučna kod pitanja vraćanja stečenog bez osnove u smislu čl. 1111. ZOO s obzirom da je iznos obračunatog PDV- a na kamate nominalno uplaćen na račun tuženika (navedeno je shvaćanje u skladu sa stavom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske iz odluke pod brojem Pž - 826/2026 od 12. ožujka 2026.).

43. Obzirom da tuženik u vezi s umanjivanjem potraživanja tužitelja po osnovi plaćenog temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli s iznosima plaćenim u anuitetima kada je tečaj CHF bio niži od tečaja na dan isplate kredita nije istaknuo prigovor radi prijeboja u odnosu na visinu potraživanja tužitelja, to sud nije niti ovlašten niti dužan umanjiti potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci proširenog vijeća poslovni broj Rev 549/2023 od 18. prosinca 2023.). Stoga navedeno niti nije bilo predmetom vještačenja. Napominje se da pritom sud smatra neodlučnima u ovom sporu navode tuženika usmjerene na razloge donošenja Zakona izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2015. jer je prije stupanja na snagu tog Zakona predmeti kredit u cijelosti otplaćen pa se samim time navedeni Zakon ne odnosi na konkretan Ugovor o kreditu.

44. S obzirom na to da je posljedica ništetnosti obveza ugovorne strane vratiti ono što je primila na ništetnom temelju, sukladno odredbi čl. 323. st. 1., u vezi čl. 1111. st. 1. ZOO, a kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO, to tužitelju zatezne kamate na više plaćane iznose pripadaju počevši od dana izvršenog plaćanja. Naime, tuženik je povrijedio prava potrošača korisnika kredita sklapanjem Ugovora o kreditu koristeći u njemu ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, što ga u konkretnom slučaju čini nepoštenim stjecateljem jer je morao znati da postupa suprotno Zakonu o zaštiti potrošača i ZOO. Pritom nema mjesta primjeni odredbe čl. 1112. st. 1. ZOO jer iz utvrđenog činjeničnog stanja ne proizlazi da bi korisnik kredita plaćanje izvršio znajući da nije dužan platiti.

45. Stopa zateznih kamata određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO za ostale odnose jer se radi o potraživanju proizašlom iz izvanugovornog odnosa stečenog bez osnove.

46. Sud je o troškovima postupka odlučio prema vrijednosti predmeta spora koja za točke I. i III. tužbenog zahtjeva iznosi ukupno 1.327,23 EUR, za točku II. tužbenog zahtjeva 3.755,38 EUR, za točku IV. tužbenog zahtjeva 384,87 EUR i za točku V. tužbenog zahtjeva 1.327,23 EUR (čl. 40. st. 2. i čl. 35. ZPP), odnosno ukupno 6.758,71 EUR. Kako je tužitelj u cijelosti uspio sa zahtjevima koji su sadržani u točkama I., III.,

IV. i V. tužbenog zahtjeva te djelomično sa zahtjevom sadržanim u točki II. tužbenog zahtjeva (za iznos od 3.207,19 EUR), to je cjelokupan tužiteljev uspjeh u sporu 6.246,52 EUR odnosno 92,42%. Vodeći računa o tome da je tužitelj u cijelosti uspio sa osnovom tužbenog zahtjeva, sud je zaključio da je u sporu uspio u pretežitom dijelu, dok u onom dijelu u kojem nije uspio nisu nastali posebni troškovi. Stoga je troškove postupka valjalo dosuditi tužitelju u cijelosti primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP.

47. Tužitelju su, kao potrebni za vođenje ovog spora, prema postavljenom zahtjevu (čl. 164. st. 2. ZPP) (list 456. -460. spisa) priznati slijedeći troškovi:

- sastav tužbe od 24. srpnja 2025. (vps. 5.328,09 EUR) u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – dalje: Tarife)

- sastav podnesaka od 11. rujna 2025. i 26. ožujka 2026. u iznosima od po 200,00 EUR za svaki podnesak prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife

- sastava podneska od 25. travnja 2026. u iznosu od 50,00 EUR prema Tbr. 8. toč. 4. Tarife

- zastupanje na ročištima 15. listopada 2025., 3. prosinca 2025. i 27. svibnja 2026. u iznosima od po 200,00 EUR za svako ročište prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife

- pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR prema Tbr. 9. toč. 3. Tarife

- PDV na navedene radnje po stopi od 25%

- predujam za financijsko vještačenje u iznosu od 400,00 EUR (list 420. spisa)

- troškovi sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 53,10 EUR.

48. Dakle, tužitelju je na ime parničnih troškova dosuđen ukupan iznos od 2.140,60 EUR.

49. Nisu mu priznati troškovi sastava podneska od 10. listopada 2025. jer su istim u bitnom ponovljena pravna shvaćanja i istaknuti navodi koji su već ranije istaknuti u tužbi i podnesku tužitelja od 11. rujna 2025. (čl. 155. ZPP). Nisu mu priznati niti troškovi sastava podneska od 21. studenog 2025. kojim je tužitelj zatražio da se pismena dostavljaju punomoćniku tužitelja različitom od onog koji je podnio tužbu putem sustava e-komunikacije jer se ne radi o podnesku na naknadu kojeg bi tužitelj imao pravo od protivne strane (arg. iz čl. 156. ZPP). Također neosnovano tužitelj potražuje naknadu troškova sastava podneska od 16. siječnja 2026. kojim je naveo da dostavlja dokaz o uplaćenom predujmu za provođenje vještačenja budući da tužitelj, prije svega, uz taj podnesak nije priložio navedeni dokaz, nego je isti dostavljen tek podneskom od 19. siječnja 2026., za sastav kojeg tužitelj ne potražuje naknadu, međutim sve da tome i nije tako, ukazuje se tužitelju da troškovi sastavljanja podneska kojim se sudu dostavlja dokaz o izvršenoj uplati predujma za provođenje vještačenja ne predstavljaju troškove koji se u smislu čl. 155. ZPP smatraju potrebnima za vođenje spora budući da za dostavljanje sudu takvog dokaza nije potrebno sastavljanje popratnog podneska. I konačno, tužitelju ne pripada pravo na naknadu troškova sastava podneska od 5. svibnja 2026. prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife jer navedeni podnesak predstavlja "ostale podneske" za koje je nagrada predviđena u Tbr. 8. toč. 4. Tarife. Ujedno se napominje kako je sud tužitelju troškove sudskih pristojbi za tužbu i za presudu dosudio sukladno granicama postavljenog zahtjeva (čl. 164. st. 2., u vezi čl. 2. st. 1. ZPP).

50. Odluka o zakonskim zateznim kamatama tekućim na troškove postupka temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZOO i čl. 29. st. 2. ZOO.

51. Obzirom na navedeno, riješeno je kao pod točkama VII. i VIII. Izreke presude.

U Zagrebu 6. srpnja 2026.

SUDAC

Maja Hilje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno od dana dostave presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.