REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] T 5

Poslovni broj: Us I-754/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužiteljice TB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćenici Martini Tončić Bo ta, odvjetnici u Zagrebu, Teslina 3/II, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja zastare prava na naplatu poreznog duga, 6. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 410-23/25-01/96, URBROJ: 513-04-26-2 od 10. ožujka 2026. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, KLASA: UP/I-416-02/2024-006/48, URBROJ: 513-007-18/2025-9 od 31. listopada 2025.,

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanom odlukom tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, KLASA: UP/I- 416-02/2024-006/48, URBROJ: 513-007-18/2025-9 od 31. listopada 2025., kojim je točkom III. izreke rješenja odbijen zahtjev tužiteljice za utvrđivanje zastare prava na naplatu duga doprinosa koji na dan 1. siječnja 2025. iznosi ukupno 72.248,57 eura.

2. Tužiteljica je ovom Sudu pravodobno podnijela tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi kako su tuženik i prvostupanjsko porezno tijelo pogrešno primijenili materijalno pravo u odnosu na utvrđivanje da li je nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga za porez na dobit, šifra 1651 u ukupnom iznosu od 12.638,04 € koja se odnosi na glavnicu za 2014. godinu utvrđenu 2020. godine, te da li je nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga za dohodak od kapitala, šifra 1910 u ukupnom iznosu od 33.566,99 € koja se odnosi na glavnicu za 2014. godinu utvrđenu 2020. godine. U pobijanom prvostupanjskom rješenju prvostupanjsko porezno tijelo da navodi kako je glavnica duga za 2014. za porez na dobit te glavnica duga za 2014. godinu za porez na dohodak od kapitala utvrđena 2020. godine temeljem ovršnog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Klasa: UP/I-215-04/18-01/1 od 30. svibnja 2018. koje je postalo ovršno 06. travnja 2020. pa da je zastara prava na naplatu počela teći 01. siječnja 2021. slijedom čega nije nastupila zastara prava na naplatu sukladno čl. 108. OPZ-a/16. Tužiteljica ističe kako se u konkretnom slučaju radi o porezima koji su nastali vođenjem obrta, te je doprinose tužiteljica kao porezni obveznik sama prijavljivala kako su isti dospijevali. Obrt tužiteljice da je zatvoren 2014. godine, a poslovao je u periodu od 2000. do 2014. godine. Obzirom se radi o porezu na dobit iz 2014. godine, to tužiteljica smatra kako su tuženik i prvostupanjsko porezno tijelo trebali primijeniti Opći porezni zakon (NN 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15., 44/16., 115/16., dalje u tekstu: OPZ/08) koji je bio na snazi 2014. godine, odnosno 2015. godine. Relativna zastara za utvrđivanjem poreza na dobit iz 2014. godine te poreza na dohodak od kapitala iz 2014. godine da je počela teći 01. siječnja 2015. te je nastupila 01. siječnja 2018., dok je rješenje temeljem kojeg je utvrđena glavnica duga za porez na dobit i porez na dohodak od kapitala doneseno 30. svibnja 2018., dakle, 5 mjeseci nakon nastupa relativne zastare sukladno čl. 94. st. 1. OPZ- a/08. Tužiteljica je stava kako je porezno tijelo donoseći odluku tri godine i pet mjeseci nakon što je počela teći zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze u svakom slučaju protivno načelu pravne sigurnosti. Naime, država da ima neosporno pravo donositi zakonite odluke kojima građanima nameće određene terete, ali i građani imaju neosporno pravo ne biti neograničeno dugo izloženi takvim makar i zakonitim odlukama budući načelo vladavine prava i pravne sigurnosti objektivnog pravnog poretka i od države zahtijeva agilnost i učinkovitost), pa institut zastare potraživanja uspostavlja pravičnu ravnotežu između države i građana. Dakle, tužiteljica smatra kako je porezno tijelo bilo dužno utvrditi poreznu obvezu što je moguće prije. Tužiteljica ističe kako je za predmetne porezne obveze pod šifrom 1651 i 1910 za 2014. godinu prije donošenja rješenja kojim se utvrđuje porezna obveza nastupila relativna zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje i naplatu porezne obveze budući se na utvrđivanje i naplatu predmetnih poreznih obveza ima primijeniti OPZ/08, pa nije bilo ni osnove da bi radi predmetnih poreznih obveza prvostupanjsko porezno tijelo podnosilo prijedlog za osiguranje novčane tražbine zasnivanjem prisilnog založnog prava. Ukoliko sud ne prihvati gore navedeni stav tužiteljice, ista ističe kako je rješenje kojim se utvrđuje porezna obveza poreza na dobit i porezna obveza poreza na dohodak od kapitala iz 2014. godine doneseno je 30. svibnja 2018., kada je na snazi bio OPZ/16. Pravilnim tumačenjem citirane zakonske obveze proizlazi kako zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći između ostalog i istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate, te se poziva na odredbu čl. 133. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku (dalje u tekstu: ZUP), koja odredba da jasno određuje kada prvostupanjsko upravno rješenje postaje izvršno. Uzimajući u obzir odredbu čl. 108. st. 4. OPZ-a/16 i odredbu čl. 133. st. 2. ZUP-a, da jasno proizlazi da je za početak tijeka zastare prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe odlučno vrijeme kada rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate postane izvršno, a ne ovršno. U ovom konkretnom slučaju rješenje kojim je utvrđena porezna obveza za porez na dobit, šifra vrste prihoda 1651, za glavnicu duga za 2014. godinu i porezna obveza za dohodak od kapitala, šifra 1910, za glavnicu duga za 2014. godinu doneseno je 30. svibnja 2018., pa je zastara prava na naplatu poreznog duga s osnove poreza na dobit, šifra vrste prihoda 1651, za glavnicu duga za 2014. godinu i s osnove poreza na dohodak od kapitala, šifra 1910, za glavnicu duga za 2014. godinu počela teći istekom godine kada je predmetno rješenje postalo izvršno, a što tuženik i prvostupanjsko tijelo uopće nisu utvrdili, već su isti naveli datum ovršnosti predmetnog rješenja, što je u potpunosti pogrešno. Stoga da je jasno kako su tuženik i prvostupanjsko porezno tijelo pogrešno utvrdili činjenično stanje. Obzirom da je predmetno rješenje za utvrđivanje porezne obveze za porez na dobit za glavnicu duga za 2014. godinu i porezne obveze za porez na dohodak od kapitala za glavnicu duga za 2014. godinu doneseno 30. svibnja 2018., to je zastara za naplatu poreza počela teći najranije 01. siječnja 2019. Obzirom da je čl. 108. st. 1. OPZ-a/16 propisano da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći, to je jasno kako je u ovom konkretnom slučaju 01. siječnja 2025. nastupila apsolutna zastara prava poreznog tijela na naplatu poreznog duga. Odredbom čl. 109. st. 10. OPZ-a/16 da je između ostalog propisano da iznimno od stavka 4., kad protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može se namiriti ni iz opterećene stvari. Unatoč tome što je porezno tijelo za predmetne glavnice poreznog duga podnijelo zahtjev za podnošenje prijedloga za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama tužiteljice te je rješenjem suda posl.br. Z-17016/2020 od 01. prosinca 2020. upisano založno pravo na nekretnini tužiteljice, te uzimajući u obzir gore navedeno, tužiteljica ističe kako je u svakom slučaju 01. siječnja 2025. nastupila apsolutna zastara prava poreznog tijela na naplatu poreznog duga s osnova kamata i to za kamatu u ukupnom iznosu od 2.742,90 € koja je utvrđena za glavnicu poreza na dobit pod šifrom 1651 te za kamatu u ukupnom iznosu od 7.285,22 € koja je utvrđena za glavnicu poreza na dohodak od kapitala pod šifrom 1910. Stoga tužiteljica smatra kako su tuženik i prvostupanjsko upravno tijelo predmetnu kamatu trebali otpisati budući je nastupila apsolutna zastara poreznog tijela na naplatu poreznog duga s osnova kamata. U odnosu na dohodak najam, šifra vrste prihoda 1503, za glavnicu za 2019. godinu, tužiteljica ističe kako je do donošenja pobijanog drugostupanjskog rješenja tuženika nastupila apsolutna zastara prava na naplatu poreznog duga. Kako je glavnica za 2019. godinu za dohodak na najam, šifra vrste prihoda 1503, utvrđena u 2019. godini, to je zastara prava na naplatu počela teći 01. siječnja 2020. te je do donošenja pobijanog drugostupanjskog rješenja dana 10. ožujka 2026. nastupila apsolutna zastara prava na naplatu glavnice i kamata po toj osnovi. Da je i drugostupanjsko porezno tijelo dužno paziti da svoju odluku donesen unutar apsolutnog zastarnog roka, da proizlazi i iz odluke Ustavnog suda RH broj U-III- 764/2023 od dana 21. siječnja 2026. Slijedom svega navedenog da je razvidno kako je nastupila apsolutna zastara prava poreznog tijela na naplatu poreza na dohodak od najma, šifra vrste prihoda 1503 za glavnicu za 2019. godine utvrđenu u 2019. godini te pripadajuće kamate za 2019. godinu, za naplatu poreza na dobit, šifra vrste prihoda 1651 i to za glavnicu i kamatu, kao i što je nastupila zastara prava na naplatu poreza na dohodak od kapitala, šifra vrste prihoda 1910 i to za glavnicu i kamatu, te predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje. Sve navedeno ponavlja i u podnesku od 25. lipnja 2026.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da ostaje kod svih navoda iz osporavane odluke te je predložio odbijanje tužbenog zahtjeva.

4. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 29. lipnja 2026. u prisutnosti zamjenice opunomoćenice tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, 39/26, u nastavku teksta: ZUS) dana mogućnost očitovanja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnima za rješavanje predmetnog upravnog spora.

5. Zamjenica opunomoćenice tužiteljice je ustrajala kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, kao i podneska od 25. lipnja 2026.

6. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika, Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora.

7. Na temelju razmatranja svih spornih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Među strankama ovog postupka nesporna je osnova predmetnog poreznog duga. Međutim sporno je da li je prvostupanjsko tijelo moralo usvojiti zahtjev tužitelja i utvrditi nastup zastare prava na naplatu poreznog duga, iako je predmetna porezna obveza osigurana založnim pravom.

9. U odnosu na primjenu materijalnog prava mjerodavnog za rješavanje ove upravne stvari valja navesti da je pitanje zastare prava na naplatu predmetnog duga doprinosa regulirano odredbama Zakona o doprinosima za obvezna osiguranja ("Narodne novine" broj: 147/02, 175/03, 177/04, dalje: Zakon o doprinosima za obvezna osiguranja), zatim, odredbama Zakona o doprinosima ("Narodne novine" broj: 84/08, 152/08, 94/08, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14, 143/14, 115/16, 106/18, 33/23, 114/23; dalje: Zakon o doprinosima), te odredbama Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 127/00, 86/01, 150/02; dalje: OPZ/00), Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15, 44/16; dalje: OPZ/08) i Općeg poreznog zakona. poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22; dalje: OPZ/16).

10. U vrijeme podnošenja zahtjeva od 26. studenog 2024. na snazi je bio Opći porezni zakon ("Narodne novine" br. 115/2016, 106/2018, 121/2019, 32/2020, 42/2020, 114/2022) u kojem je institut porezne zastare reguliran odredbama članka 108. i 109. toga Zakona.

11. Odredbom članka 108. stavka 1. i 4. OPZ-a, propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela.

12. Člankom 109. stavkom 10. OPZ-a propisano je da iznimno od stavka 4., kad protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može se namiriti ni iz opterećene stvari.

13. Iz sadržaja prvostupanjskog rješenja razvidno je da je zahtjev tužitelja za utvrđivanje zastare prava na naplatu poreznog duga odbijen kako je to opisano u točki III. izreke rješenja.

14. Za obvezu plaćanja poreza dohodak - najam, šifra vrste prihoda 1503, glavnica duga za 2019. utvrđena je u 2019., za 2020. je utvrđena u 2020., za 2021. je utvrđena u 2021., za 2022. je utvrđena u 2022., za 2023. je utvrđena u 2023., a za 2024. je utvrđena u 2024. Iz navedenog proizlazi da sukladno članku 108. OPZ-a, nije nastupila zastara prava na naplatu duga, odnosno nije protekao rok od šest godina za naplatu poreznog duga, a koji rok je počeo teći istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela.

15. Za obvezu poreza na dobit, šifra vrste prihoda 1651, glavnica duga za 2014. je utvrđena u 2020. . temeljem rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, KLASA: UP/I-215-04/18-01/1 od 30. svibnja 2018. koje je postalo izvršno 6. travnja 2020., tako da je zastara prava na naplatu počela je teći 1. siječnja 2021., pa sukladno članku 108. OPZ-a, nije protekao rok od šest godina od dana od kada je zastara počela teći te nije nastupila zastara prava na naplatu. Za navedenu poreznu obvezu je Ministarstvo financija-Porezna uprava, Područni ured Pazin podnijelo zahtjev za podnošenje prijedloga za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama poreznog obveznika te je rješenjem suda poslovni broj: Z-17016/2020 od 1. prosinca 2020., upisano založno pravo na nekretninama poreznog obveznika. Iz navedenoga proizlazi da je porezno tijelo kao vjerovnik svoje novčane tražbine osiguralo upisom u javnoj knjizi, zbog čega se ne otpisuje glavnica poreznog duga.

16. Za obvezu porez na dohodak od kapitala, šifra vrste prihoda 1910, glavnicu duga za 2014. je utvrđena u 2020. temeljem rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, KLASA: UP/I-215-04/18-01/1 od 30. svibnja 2018. koje je postalo izvršno 6. travnja 2020. tako da je zastara prava na naplatu počela teći 1. siječnja 2021. pa sukladno članku 108. OPZ-a, nije protekao rok od šest godina od dana od kada je zastara počela teći te nije nastupila zastara prava na naplatu. Za navedenu poreznu obvezu je Ministarstvo financija-Porezna uprava, Područni ured Pazin podnijelo zahtjev za podnošenje prijedloga za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama poreznog obveznika te je rješenjem suda poslovni broj: Z-17016/2020 od 1. prosinca 2020., upisano založno pravo na nekretninama poreznog obveznika. Iz navedenoga proizlazi da je porezno tijelo kao vjerovnik svoje novčane tražbine osiguralo upisom u javnoj knjizi, zbog čega se ne otpisuje glavnica poreznog duga.

17. Za obvezu godišnje prijave dohotka, šifra vrste prihoda 1619 , glavnica duga za 2014. je utvrđena u 2014., dok je Ministarstvo financija-Porezna uprava, Područni ured Pazin rješenjem suda poslovni broj: Z-1950/15 od 8. svibnja 2015. upisalo založno pravo na nekretninama poreznog obveznika. Iz navedenoga proizlazi da je porezno tijelo kao vjerovnik svoje novčane tražbine osiguralo upisom u javnoj knjizi, zbog čega se ne otpisuje glavnica poreznog duga. Isto vrijedi i za obvezu MO -II-pod. pl., šifra vrste prihoda 2305, za glavnicu duga za 2014. koja je utvrđena u 2014.; za obvezu MO-gen.pod.pl., šifra vrste prihoda 8184, za glavnice duga za 2014. koja je utvrđena u 2014. i glavnicu duga za 2015. koja je utvrđena u 2015.; za obvezu ZO- radni odnos, šifra vrste prihoda 8486, za glavnicu duga za 2014. koja je utvrđena u 2014.; za obvezu ZO-poduz. plaća, šifra vrste prihoda 8494, za glavnicu duga za 2014. koja je utvrđena u 2014. i za glavnicu duga za 2015. koja je utvrđena u 2015.

18. Za obvezu troškovi postupka prisilne naplate, šifra vrste prihoda 4251, glavnica duga je za 2021. utvrđena u 2021. tako da sukladno članku 108. OPZ-a, nije protekao rok od šest godina te nije nastupila zastara prava na naplatu.

19. Slijedom navedenog, obzirom da iz spisu priležeće dokumentacije proizlazi da su određena predmetna dugovanja osigurana založnim pravom na nekretnini tužitelja, Sud nalazi da je pravilno osporavanim rješenjima utvrđeno da na dan podnošenja zahtjeva kao niti na dan donošenja prvostupanjskog rješenja, a koji trenutak Sud smatra relevantnim za odlučivanje o nastupu zastare prava na naplatu predmetnog duga, nije nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga po osnovi poreznih davanja, slijedom čega se utvrđuje da je zahtjev tužitelja pravilno odbijen.

20. Vezano uz prethodno, Sud želi dodatno istaknuti da u situaciji kada je potraživanje osigurano založnim pravom, isto se može namiriti i kada je obveza zastarjela, pa se nakon donošenja odluke o osiguranju založnim pravom više ne može s uspjehom isticati prigovor nastupa zastare prava na naplatu, niti u tom slučaju postoji osnova za otpis toga duga zbog zastare jer porezno tijelo taj dug može naplatiti iz osigurane stvari i ako je proteklo vrijeme zastare, kako su to i tuženik i prvostupanjsko tijelo pravilno obrazložio u svojim rješenjima, a ovakvo shvaćanje zauzeo je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u zaključku donesenom na sjednici Financijskog, radnopravnog i imovinskog odjela toga Suda poslovni broj 6 Su-421/2014-2 od 5. rujna 2014.

21. Analizirajući ukupnost činjenica utvrđenih iz dokumentacije spisa predmeta upravnog postupka te podvodeći iste pod kontekst prethodno citiranih zakonskih normi, ovaj Sud nalazi da prigovorima tužitelja nije doveden u sumnju zakonitost upravnih akata koji se pobijaju u ovome sporu.

22. Slijedom izloženog, utvrđeno je da je u upravnom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje uz pravilnu primjenu materijalnog prava, zbog čega se pobijana rješenja ocjenjuju zakonitim, dok prigovori koje je tužitelj iznio u tužbi odnosno u ovom sporu nisu doveli u sumnju zakonitost osporene odluke.

23. Trebalo je, stoga, na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

24. Odluka o troškovima ovog upravnog spora temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove.

U Rijeci 6. srpnja 2026.

Sutkinja

Danica Vučinić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenici tužiteljice Martini Tončić Bota, odvjetnici u Zagrebu, Teslina 3/II

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5