Poslovni broj: Pp-408/2026-15.

Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Prekršajni odjel

Zrinsko-frankopanska 9

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, Prekršajni odjel, po sutkinji Renati Višošević, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Šimunić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika TR, državljana RH, zastupanog po branitelju Davorinu Zlatareku, odvjetniku iz Čakovca, zbog prekršaja iz čl. 216. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/08, 74/11, 80/13, 92/14, 64/1, 108/17, 70/19, 114/22), pokrenutog povodom optužnog prijedloga Policijske uprave međimurske, Policijske postaje Čakovec, pod brojem: 211-07/26-5/6568 od 15. ožujka 2026., na temelju čl. 183. st. 1. Prekršajnog zakona u svezi čl. 222. istog Zakona, (Narodne novine broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18), dana 06. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Okrivljenik: TR, sin T i ŽR, rođen **.**.2002. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], Ž, državljanin RH, sa završenom osnovnom školom, nezaposlen, uzdržavaju ga roditelji, lošeg imovnog stanja, sa prebivalištem u [adresa]., neoženjen, otac jednog djeteta, prekršajno kažnjavan, kazneno nekažnjavan, protiv njega se ne vodi drugi postupak,

k r i v  j e

I. što je dana 15. ožujka 2026. u 02,35 sati, kolnikom Čakovečke ulice u Svetom Križu, upravljao osobnim vozilom marke "Fiat" reg. oznake [registarska oznaka], prije stjecanja prava na upravljanje vozilima B kategorije, iako je za navedeni prekršaj više puta pravomoćno kažnjavan i to odlukom Općinskog suda u Čakovcu broj pp-1720/2025 (pravomoćno 15.11.2025.), prekršajnim nalogom PPRP Čakovec broj 211-07/23-3/11267 (pravomoćno 16.02.2024.), te prekršajnim nalogom PPRP Varaždin broj 211-07/23-3/10019 (pravomoćno 23.12.2023.).

II. Okrivljenik je time počinio prekršaj iz čl. 216. st. 1. t. 3.., kažnjiv po čl. 216. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, mu se temeljem istog propisa kao i primjenom čl. 35. Prekršajnog zakona,

i z r i č e

III. kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) dana.

Temeljem čl. 40. st. 1. i 3. Prekršajnog zakona okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u zadržavanju, a prema Rješenju o zadržavanju ovog suda broj Pp-408/2026 od 15. ožujka 2026., pa okrivljenik ima za izdržati 0 (nula) dana zatvora.

IV. Okrivljeniku se temeljem čl. 76.a. st. 1. i 4. Prekršajnog zakona u vezi čl. 229. st. 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, trajno, bez naknade, oduzima predmet prekršaja – osobni automobil marke reg. oznake [registarska oznaka] sa pripadajućim ključem, privremeno oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj Klasa: 211-07/26-5/6568; Ur. broj: 511-21-09-26-2 od 15.ožujka 2026., po pravomoćnosti i izvršenosti ove odluke, a privremeno oduzeti predmet nalazi se u PU međimurskoj. Oduzeti predmet postaje vlasništvo Republike Hrvatske, a izvršenje se povjerava PU međimurskoj.

V. Temeljem čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona, okrivljenik se oslobađa plaćanja troškova prekršajnog postupka.

Obrazloženje

1. MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA, Policijska uprava međimurska, Postaja prometne policije Čakovec, pod brojem Klasa: 211-07/26-5/6568 od 15. ožujka 2026., podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika TR, zbog prekršaja navedenog u izreci presude.

2. Okrivljenik TR u obrani je iskazao da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu je stavljen na teret.

Točno je da je danas sjedio za volanom vozila, ali ne zna u čijem je vlasništvu, možda od njegove šogorice, misli da je i preparkiravao je auto od benzinske postaje na parking a to je bilo udaljeno možda 10 metara, ne zna točno. Kada je izašao iz auta odmah su ga policijski službenici tražili dokumente i utvrdili da je počinio prekršaj jer je upravljao vozilom. Točno je da je upravljao, ali misli da je to velika olakotna okolnost što je upravljao samo nekoliko metara, pa moli da se to uzme u obzir kod odlučivanja.

Zamolio je da ga se ne stavi u zatvor jer mora spašavati djevojku koja prijeti da će se ubiti jer se mora udati za drugog, a on ju je spašavao od toga jer su ju roditelji izbacili iz kuće u tri sata u noći, bila je bosa, bez jakne, u kratkim rukavima i on je došao sa prijevoznikom po nju, a to je MR, a ona živi u [adresa], ali ne zna koji kući broj. S njom se je vozio u autu, ona je upravljala, pokupili su njegovu djevojku i onda se je posvađao sa MR i onda je ona otišla, pozvala si je drugi prijevoz, a on je sa curom ostao sam na benzinskoj postaji u autu. Bio je na pumpi oko pola sata, čekao je da dođe drugi prijevoz po njega i onda je krenuo s autom da ga makne, a to mu je rekao djelatnik pumpe.

3. Sud je u postupku ispitao svjedoka policijskog službenika CR, koji je iskazao da su kritičnog dana kolega FR i on vršili nadzor nad prometnom, stajali su na benzinskoj postaji u Svetom Križu, u Čakovečkoj ulici i bili su zaustavljeni i vidjeli su, a to je bilo pred jutro, oko 2, 35 sta, kako jedno vozilo stoji na postaji i iz njega više puta izlazi vozač i natrag se vraća, a to je bio ovdje prisutan.

U jednom trenutku vozač je krenuo sa autom i kako su imali dojam da nešto nije u redu, krenuli su za njim. To vozilo je krenulo prema izlazu iz postaje, tu postoje dva izlaza, jedan je kraći a jedan je duži, koji je negdje oko 30 metara od mjesta gdje su stajali i koji se nalazi iza benzinske postaje. Kolega i on su odmah potrčali da ga stignu i došli su do njega iza benzinske pumpe, jer je krenuo na taj izlaz i u jednom trenutku su se zaustavili ispred njegovog vozila dok je on bio još u kretanju. Uperio je svjetleću lampu kojom prilikom se je vozač zaustavio. Misli da je negdje oko 20 metara imao do kraja izlaza. Odmah ga je pitao za dokumente. On se je bunio zašto su ga zaustavili. U autu je bila još jedna osoba koja se nalazila otraga u vozilu, to je bila njegov cura. Nije imao dojam da bi bio neki problem s njom. Imao je dojam da će on otići s pumpe a ne negdje se zaustaviti. Zbog toga je prijavljen za prekršaj prije stjecanja prava na upravljanje. Na pitanje suca da i je mogao ići na prvi izlaz, izjavljujem da je mogao, ali ne znam zašto nije išao. Parkirna mjesta su na pumpi ispred crpke, na to on nije išao, već je išao prema izlazu.

Na pitanje branitelja na kojem mjestu je bilo parkirano vozilo kada su ga uočili sumnjivo kretanje, izjavljujem da je to bilo ispred benzinske pumpe, kod crpki.

Na pitanje da li je mogao otići sa pumpe kod prvog izlaza lijevo koji se nalazio do toga, izjavljujem da je mogao i ne zna zašto nije, već je krenuo prvo rikverc i nakon toga iza benzinske pumpe.

Na pitanje branitelja gdje su ga zaustavili, na kojem mjestu, izjavljujem da je zaustavljen iza benzinske zgrade.

Na pitanje branitelja da li je okrivljenik rekao prvo da nije upravljao vozilom, izjavljujem da je rekao da nije.

Na pitanje branitelja da li je točno da je 20 metara do izlaza, izjavljujem da je otprilike, te postoji video nadzor na pumpi.

Na pitanje branitelja to je vlasnik vozila, izjavljujem da ne znam tko je vlasnik vozila.

Okrivljenik izjavljuje da je vlasnik vozila njegova šogorica DR.

Na pitanje branitelja da li su utvrdili identitet ženske osobe koja je bila u vozilu, izjavljujem da smo utvrdili i radilo se o MR.

Okrivljenik ima primjedbe na iskaz svjedoka, da je on zaustavio vozilo i praktički ga parkirao na tom mjestu, kada je policijski službenik došao do njega, jer on nije prethodno vidio policijskog službenika odnosno njegovo upozorenje da se zastavio. On je parkirao vozilo iza benzinske zgrade.

Svjedok izjavljuje da prilikom njegove vožnje, oni su dotrčali do njega, auto je bio zaustavljen. Prilikom vožnje je zaustavio vozilo iza zagrade. Vozilo je bio zastavljen ravno prema izlazu. Ako je on ostavio vozilo u namjeri da ga tamo ostavi, moglo se proći pokraj vozila.

Okrivljenik izjavljuje da je auto bio parkiran uz zgradu.

Branitelj predlaže da se sasluša ZR, cura okrivljenika.

Sud odbija prijedlog za saslušanje svjedokinje.

Sud će pribaviti snimku s nadzorne kamere.

4. Na slijedećem je ročištu okrivljeniku i branitelju predočen sadržaj video snimke s nadzore kamere.

Okrivljenik nakon uvida u istu izjavljuje da ostaje kod svoje izjave koju je dao na zapisnik od 15.03.2026., te dodaje da je vozilo u vlasništvu njegove sestre SR, [adresa]. i ona nije znala da je on tom prilikom uzeo njeno vozilo.

5. Sud je izvršio uvid u obavijest počinitelju prekršaja, izvješće o uhićenju od 15.03.2026., izjavu o odricanju prava na branitelja, potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj Klasa: 211-07/26-5/6568 od 15.03.2026., službenu zabilješku PPRP Čakovec od 15.03.2026., snimku s nadzorne kamere i u izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika.

Na temelju obrane okrivljenika, na temelju iskaza u postupku ispitanog svjedoka, na temelju provedenog dokaznog postupka, uvidom u dokumentaciju spisa predmeta te uvidom u snimku s nadzorne kamere, sud je našao dokazanim da je okrivljenik počinio djelo iz izreke ove presude, a kako je istim ostvario obilježja terećenog prekršaja, proglasio ga je krivim i kaznio po Zakonu.

6. Odredbom čl. 216. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano pak je da osoba može steći pravo na samostalno upravljanje vozilom određene kategorije ako je:

1. duševno i tjelesno sposobna upravljati vozilom određene kategorije,

2. navršila minimalnu dob za upravljanje vozilom određene kategorije,

3. položila vozački ispit za upravljanje vozilom određene kategorije,

4. ako joj odlukom nadležnog tijela nije zabranjeno upravljanje vozilom.

7. Okrivljeniku se stavlja na teret da je kritičnog dana 15.03.2026. upravljao u prometu na cesti Čakovečkom ulicom u Svetom Križu, osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] prije stjecanja prava na samostalno upravljanje motornim vozilom.

Okrivljenik je ispitan na okolnosti prekršaja, te je izjavio da je točno da je upravljao osobnim vozilom, tj. preparkiravao ga od benzinske postaje na parking, a koji je bio udaljen negdje oko 10 metara. Pri tome je zamolio da se upravo to kratko kretanje po prometnoj površini uzme kao olakotna okolnost kod odlučivanja.

Saslušan na okolnost prekršaja policijski službenik CR je također potvrdio da su kritičnog dana u jutarnjim satima u Svetom Križu uočili vozilo iz kojeg izlazi vozač i natrag se vraća, te se kasnije kreće vozilom prema izlazu s benzinske postaje, a koji se je na kraju zaustavio iza benzinske postaje.

Iz iznijetog dakle, tj. iz provedenog dokaza i priznanja okrivljenika, nesporno proizlazi da se okrivljenik kretao vozilom na prometnoj površini benzinske postaje i to najprije u prostoru za opskrbu gorivom, a potom na objektu benzinske postaje prema izlazu, a što također proizlazi iz video snimke koja je predočena okrivljeniku i s kojom se je isti suglasio, odnosno izjavio da ostaje kod svoje izjave koju je dao na zapisnik dana 15.03.2026.

Tako je sud utvrdio da je okrivljenik odgovoran za prekršaj koji mu se stavlja na teret, jer je kritičnog dana upravljao u prometu, prometnom površinom, a prije stjecanja prava na samostalno upravljanje motornim vozilima, zbog čega je proglašen odgovoran i kažnjen sukladno težini prekršaja.

Stoga sud nije proveo daljnji dokazni postupak saslušanjem predloženog svjedoka od strane okrivljenika, ZR, a koja je sa njim bila u vozilu, jer je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno.

8. Za narečeni prekršaj Zakonom je propisana novčana kazna u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana.

9. Prilikom odlučivanja o kazni, sudac nije okrivljeniku izrekao novčanu kaznu, već kaznu zatvora temeljem čl. 31. i čl. 35. Prekršajnog zakona, uzimajući u obzir težinu prekršaja te činjenicu da je okrivljenik unatrag tri godine već bio 4 puta pravomoćno kažnjen za prekršaj iz čl. 216. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa mu je sud izrekao kaznu zatvora smatrajući da će se izrečenom kaznom zatvora postići svrha kažnjavanja.

10. Temeljem članka 40. stavak 1. i 3. Prekršajnog zakona okrivljeniku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u zadržavanju po Rješenju o zadržavanju ovog suda broj Pp-408/2026 od 15. ožujka 2026.

11. Temeljem odredbe čl. 76.a. st. 1. i 4. Prekršajnog zakona, u vezi čl. 216. st. t. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, okrivljeniku je izrečena mjera trajnog oduzimanja predmeta, to iz razloga što je predmet – osobni automobil "Fiat" reg. oznake [registarska oznaka] upotrijebljen pri počinjenju prekršaja i postoji opasnost da bi ponovno mogao upotrijebiti za počinjenje prekršaja. Ovo stoga što recentna praksa Europskog suda za ljudska prava, kao i Ustavnog suda R. Hrvatske, ukazuje na potrebu da se u svakom sudskom postupku, u primjeni svih pravnih instituta moraju poštovani prava i slobode zajamčene Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN-Međunarodni ugovori br. 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.; u daljnjem tekstu: Konvencija). Konvencija je dio Hrvatskog pravnog poretka od 1997. godine i sva tijela državne vlasti dužna su je primjenjivati u svom postupanju. Prema praksi Europskog suda za ljudska prava u predmetima u kojima se oduzima određeni predmet potrebno je paziti da ne dođe do povrede prava na mirno uživanje vlasništva iz čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju. Člankom 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju je propisano da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svog vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svog vlasništva, osim u javnom interesu i to samo uz uvjete predviđene Zakonom i općim načelima Međunarodnog prava. Miješanje javne vlasti u mirno uživanje vlasništva, treba biti zakonito. Svako miješanje u pravo vlasništva može se opravdati jedino ako služi javnom (ili općem) interesu. Prilikom miješanja u mirno uživanje vlasništva potrebno je uspostaviti pravičan odnos, ravnotežu između potreba javnoga interesa i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinca. U svakom postupku oduzimanja predmeta koji je u vlasništvu okrivljenika treba postići razuman odnos razmjernosti između konvencijskog prava okrivljenika na mirno uživanje vlasništva predmeta i zahtjeva općeg interesa javnosti. Europski sud za ljudska prava smatrao da miješanje u pravo vlasništva, da bi bilo razmjerno, treba odgovarati ozbiljnosti povrede, a sankcija težini djela za čije kažnjavanje je predviđena. Prema pravnim stajalištima izraženim u presudama ESJP-a i odluke USRH, uvjet za oduzimanje predmeta, da se u konkretnom slučaju sud mora rukovoditi načelom razmjernosti. Načelo razmjernosti propisano je čl. 16. st. 2. Ustava R. Hrvatske: „svako ograničavanje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju“. U prekršajnom postupku oduzimanjem predmeta sukladno standardima postavljenih odlukama ESJP-a i USRH, mora biti postignuta pravedna ravnoteža između zahtjeva općega interesa zajednice (u konkretnom slučaju, zaštite interesa R. Hrvatske u smislu čl. 50. st. 2. Ustava i čl. 1. st. 2. Protokola br. 1. uz Konvenciju) i zahtjeva zaštite okrivljenikovog prava vlasništva, koja ravnoteža neće postojati, ako okrivljenik snosi pojedinačni i prekomjerni teret.

Slijedom naprijed navedenog sud smatra, da će se trajnim oduzimanjem navedenog predmeta – osobnog automobila, a zbog težine počinjenog prekršaja, jer je okrivljenik četiri puta unatrag tri godine ponovio prekršaj iz čl. 216. st. 1. t. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je u tri navrata bila izrečena novčana kazna i jednom kazna zatvora, a kako je to vidljivo iz prekršajne evidencije, čime je pokazao izrazitu upornost u njegovom počinjenju, zaštititi i opća sigurnost svih sudionika u prometu, te nije povrijeđeno načelo razmjernosti na štetu okrivljenika, već upravo suprotno, trajno oduzimanje osobnog automobila je od općeg interesa zajednice, sve u skladu sa čl. 76.a st. 1. i 4. Prekršajnog zakona, kao i stajalištem Europskog suda za ljudska prava, Ustavnog suda RH, te sloboda zajamčenih Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Okrivljenik je izjavio da nije vlasnik vozila reg. oznake [registarska oznaka] već njegova sestra VR, te da ona nije znala da je on tom prilikom uzeo njezino vozilo. U svezi takvog navoda, potrebno je naglasiti da je odredbom čl. 76. a. st. 4. Prekršajnog zakona propisano: "Oduzeti predmeti i sredstva postaju vlasništvo Republike Hrvatske. To ne utječe na pravo trećih osoba za naknadu štete prema počinitelju zbog oduzetog predmeta ili sredstva. Vlasnik oduzetog predmeta ili sredstva koji nije počinitelj djela ima pravo na povrat predmeta i sredstva ili naknadu njihove tržišne vrijednosti iz državnog proračuna, osim ako je najmanje krajnjom nepažnjom pridonio da predmet ili sredstvo bude namijenjeno ili uporabljeno za počinjenje prekršaja ili da nastane njegovim počinjenjem ili ako je pribavio predmet ili sredstvo znajući za okolnosti koje omogućuju njegovo oduzimanje".

12. Temeljem čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona, okrivljenik je oslobođen plaćanja troškova postupka u paušalnom iznosu, jer je sud ocijenio da bi njihovim plaćanjem bilo ugroženo njegovo nužno uzdržavanje budući da je nezaposlen i lošeg je imovnog stanja.

U Čakovcu, 06. srpnja 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Danijela Šimunić, v. r.

Renata Višošević, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude okrivljenik i tužitelj imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana nakon primitka presude. Okrivljenik i tužitelj mogu podnijeti žalbu samo zbog izrečene kazne i zaštitne mjere. Žalba se podnosi nadležnom Sudu u Zagrebu, pismeno, u 2 (dva) istovjetna primjerka, poštom preporučeno, putem ovog Suda.

DOSTAVNA NAREDBA:

1. Okrivljeniku,

2. Branitelju okrivljenika,

3. Tužitelju,

4. Za spis.