Poslovni broj: Pn-90/2025-12

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Maji Ivković, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko-upravnom odjelu u Zadru, Braće Vranjana br. 8, Zadar, protiv tuženika ŽS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marinu Birkiću, odvjetniku u Zadru, radi naknade štete, nakon glavne, usmene i javne rasprave održane i zaključene 21. svibnja 2026. u nazočnosti zakonskog zastupnika tužiteljice KS, zamjenika u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel i punomoćnika tuženika Marina Birkića, odvjetnika u Zadru, objave dana 6. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev tužiteljice kako slijedi:

Nalaže se tuženiku ŽS, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 na ime naknade štete iznos od 19.908,42 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 13. svibnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice preko dosuđenog iz točke I. izreke presude do zatraženog iznosa od 76.919,10 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

III. Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Obrazloženje

1. Tužiteljica Republika Hrvatska u tužbi podnesenoj 9. rujna 2008. navodi da je Inspekcijskim pregledom Lučke kapetanije Zadar izvršenim dana 13. svibnja 2008. utvrđeno da tuženik na otoku Bisaga Mala vrši neovlašteno nasipavanje uz more morsku obalu, dakle, nedvojbeno, pomorskog dobra. Do navedenog inspekcijskog pregleda tuženik je kamenim materijalom nasuo ukupno 5 m materijala na prostor dužine 50 m. Ovime je tuženik neovlašteno izveo zahvat u prirodu i okoliš narušavajući njihovu prirodnu ravnotežu, oštećujući prirodnu funkciju okoliša, uništavajući njegove sastavne dijelove, te u svakom slučaju narušavajući njegov izgled i prirodnu ljepotu, biološku i krajobraznu raznolikost. Bespravnim nasipavanjem mora i morske obale nedvojbeno je došlo do izravnog uništavanja flore i faune nasutog dijela mora i obale, ali dolazi i do poremećaja sustava međuovisnosti između morskih (ali i drugih) organizama toga područja, a što je dovelo i do narušavanja prirodnog izgleda samog krajolika, kome je praktički nemoguće više nadomjestiti nestalu prirodnu ljepotu. Do danas tuženik nije uspostavio prijašnje stanje na predmetnom dijelu pomorskog dobra, ali, bez obzira na to, sam taj i takav zahvat (uklanjanje nasutog materijala), više neće moći do kraja uspostaviti prijašnje stanje. Tužiteljica u tužbi ukazuje na čl. 223. Zakona o parničnom postupku koji propisuje da ako sud utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, će sud o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni.

2. Tuženik ŽS se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti, te osporava osnov i visinu potraživanja. Navodi da su netočni navodi tužbe da bi tuženik dana 13. svibnja 2008. na otoku Bisaga Mala vršio neovlašteno nasipavanje uz more i morsku obalu. Dana 13. svibnja 2008. izvršen je inspekcijski pregled od strane DS, Kapetana ispostave Novigrad te sačinjen zapisnik Klase: 342-24/08-02/03, Ur. Broj: 530-03-04-11-08-01 u kojem zapisniku je utvrđeno nasipavanje kamenim materijalom uz more i na morsku obalu. Navedeni Zapisnik, PS nikada nije potpisao jer isti nije nasipao kameni materijal uz more i na morsku obalu. Temeljem navedenog Zapisnika podnesen je dana 14. svibnja 2008. optužni prijedlog protiv PS DS od strane Kapetana Ispostave Novigrad pod Klasom: 342-35/08-03/05, Ur. Broj: 530-03-04-11-08-01 zbog počinjenog dijela pomorskog prekršaja iz čl. 114 st. 1. toč. 1, u svezi čl. 7. st. 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. Po navedenom prijedlogu proveden je prekršajni postupak pred Ministarstvom Mora, Prometa i infrastrukture, Uprava za sigurnost plovidbe, zaštitu mora i unutarnjih voda, Lučka kapetanija Zadar, Vijećem za prekršaje, pod posl. br. PR/I-12/08 U navedenom postupku, nakon saslušanja optuženog ŽS koji u svom iskazu jasno navodi da nikada nije nasipavao morsku obalu na otoku Bisaga Mala, već da je isključivo s prijateljima čistio teren na otoku za sadnju maslina, koji teren je u vlasništvu njegove majke, te nakon saslušanja svjedoka MS, Vijeće za prekršaje je dana 17. prosinca 2009. donijelo rješenje o obustavi prekršajnog postupka protiv okrivljenog ŽS za djelo koje mu se u tome postupku stavljao na teret. Tuženik nije oglašen krivim za navedeno djelo niti u prekršajnom postupku niti u bilo kojem drugom postupku a zbog navodno počinjenog dijela pomorskog prekršaja iz čl. 114. st. 1. toč. 1., u svezi čl. 7. st. 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama pa nema niti zakonske osnove po kojoj bi tužiteljica potraživala tužbom naknadu štete od tuženika. dakle da ne postoji uzročno posljedična veza između tuženika i navodno nastale štete na koju se Republika Hrvatska poziva u svojoj tužbi, a koja je visina štete potpuno samovoljno određena.

3. Općinski sud u Zadru je rješenjem poslovni broj P-1321/2009 od 30. svibnja 2012. utvrdio prekid postupka (l.s. 24) do pravomoćnog okončanja upravnog spora po tužbi, ovdje tuženika, ŽS protiv Republike Hrvatske u svezi uklanjanja kamenog platoa izgrađenog na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (otok Mala Bisaga) ili do kad sud ustanovi da ne postoje razlozi da se čeka na završetak tog postupka. Postupak je nastavljen raspravnim rješenjem suda od 11. svibnja 2022. (l.s. 35) pod novim poslovnim brojem Pn-92/2021.

4. Tuženik je podneskom od 25. lipnja 2025. priznao prvotno postavljen tužbeni zahtjev tužiteljice (l.s. 443), i to nakon primitka nalaza vještaka kojim je procijenjen iznos štete u znatno povećanom iznosu od utuženog. Sud je sukladno odredbi čl. 331. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) donio presudu na temelju priznanja brojem Pn-92/2021-49 dana 9. srpnja 2025. (l.s. 447-449) na prvotno utuženi iznos od 19.908,42 EUR (150.000,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. svibnja 2008. do konačne isplate. Županijski sud u Karlovcu je rješenjem poslovni broj Gž-666/2025-3 od 26. rujna 2025. ukinuo presudu na temelju priznanja ovoga suda poslovni broj Pn-92/2021-49 od 9. srpnja 2025. radi nedopuštene dispozicije tuženika kod priznanja tužbenog zahtjeva, te je spis vratio istom sudu na ponovno suđenje.

5. Tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev podneskom kojeg je sud zaprimio 11. srpnja 2025., te je uređenim tužbenim zahtjevom zatražila isplatu iznosa od 76.919,10 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. svibnja 2008. do isplate (l.s. 449a-449b).

6. Ovaj sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao: rješenje Ministarstva mora prometa i infrastrukture, Uprave za sigurnost plovidbe, zaštitu mora i unutarnjih voda, Lučke Kapetanije Zadar, Ispostave Novigrad Klasa: UP/I 342-24/08-03/01 od 14. svibnja 2008. (l.s. 4), rješenje Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Klasa: UP/II-362-02/10-21/704 od 23. srpnja 2010. (l.s. 20-22), presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-12290/2010-4 od 22. kolovoza 2012. (l.s. 26-28), zapisnik Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Uprave za inspekcijske poslove, Klasa: UP/I 362-02/09-02/2257 od 9. rujna 2009. (l.s. 38-57), proveden je očevid na licu mjesta 23. svibnja 2023. uz sudjelovanje vještaka geodetske, građevinske i biološke struke (l.s. 96-99), pročitan je predugovor o kupoprodaji nekretnine sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini 20. listopada 2017. (l.s. 76-87), podnesak ČS od 7. prosinca 2020. (l.s. 88-89), rješenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Lučka kapetanija Zadar, Klasa: UPI-342-40/19-03/32 od 17. rujna 2020. (l.s. 90-94), 105 preslika predmeta Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Uprave za inspekcijske poslove sektor građevinske inspekcije, Područna jedinica u Zadru, Klasa. UP/I-362-02/09-02/2257 od 8. svibnja 2012. (l.s. 109-273), pročitan je nalaz i mišljenje vještaka geometra Igora Gulana zaprimljeno 22. rujna 2023. (l.s. 277-297), pročitano je rješenje Lučke kapetanije Zadar Klasa: PR/I-342- 40/19-03/34 od 6. svibnja 2020. (l.s. 304-309 i 315-319), pročitan je nalaz vještaka Instituta Ruđer Bošković zaprimljen 11. listopada 2024. (l.s. 324-407), dopuna nalaza Instituta Ruđer Bošković iz Zagreba zaprimljeno 28. travnja 2025. (l.s. 428-439), pročitan je predmet Ministarstva prometa, pomorstva i infrastrukture Klasa: UP/I-342- 40/2019-03/32 (u privitku), te je provedeno saslušanje vještaka geometra Igora Gulana (l.s. 495-496) i za vještaka biološke struke, Institut Ruđer Bošković iz Zagreba, je provedeno saslušanje US (l.s. 496-497).

7. Predmet postupka je tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadom štete radi devastacije pomorskog dobra kod čega tužiteljica traži ekološku štetu koja je nastala izravnim uništavanjem flore i faune, te poremećaja sustava međuovisnosti između morskih organizama toga područja.

8. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

9. Sporno je postojanje uzročno-posljedične veze između građevinskih radova koje je izveo tuženik i štete koja je nastala na pomorskom dobru, odgovornost tuženika za štetu koja je nastala tužiteljici, kao i visina štete.

10. Čitanjem zapisnika Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Uprave za inspekcijske poslove, Područna jedinica Zadar, Klasa: 302- 02/08-10/215 od 14. svibnja 2008. (l.s. 242-243) proizlazi da je inspekcijskim pregledom na otoku Bisaga Mala, i to na čest. zem. [katastarska čestica] utvrđeno da je izvršeno nasipavanje mora kamenim materijalom koji je s vrha otoka i nasut u more, te da se izvode radovi na uređenju obalnog zida istim materijalom. Na otoku je zatečena kombinirka za iskop materijala. Nadalje se navodi da je na otočić Bisaga Mala dovezen materijal, i to prašina i cement, za uređenje obalnog zida od kamenih blokova. Na središnjeg dijelu otoka je bager uklonio dio kamene stijene, te je izvedeno poravnanje trena. Dio materijala iz iskopa je nasut između škrapa u površini koja se nije mogla izmjeriti jer se na otočić nije moglo pristupiti radi sigurnosti inspekcije obzirom da su uočena dva psa koja nisu bila vezana. Zapisniku prileži prostoručna skica i fotografije (l.s. 243-260).

10.1. Iz zapisnika Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Uprave za inspekcijske poslove, Područna jedinica Zadar, Klasa: UP/I 362-02/09- 02/2257 od 9. rujna 2009. (l.s. 38-57) vidljivo je da je inspekcijskim pregledom na otoku Mala Bisaga na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] utvrđeno da je izvršeno nasipavanje mora materijalom u dužini cca 15 m i širini 4 do 6 m neutvrđene dubine prema otoku Velike Bisage (detalj A na skici), izveden je plato od kamenog materijala tlocrtom oko 10 x 5 m, i to 60,00 cm iznad nivoa mora (detalj B na skici). Rub platoa završava kamenim obalnim zidom dužine 14 m (detalj B na skici). Nasipavanje kamenim materijalom je izvedeno u dužino cca 38 m i u širini 5 do 7 m sa završetkom obalnog zida od kamenog materijala neutvrđene dubine, a koji je izveden iznad nivoa mora cca 10 cm (detalj C na skici). Na kraju nasutog dijela (detalj C na slici) je izveden plato tlocrtnih dimenzija 11 x 8 m s obalnim zidom od kamenih blokova, sve kako je prikazano na prostoručnoj skici koja je prilog zapisnika i fotografijama.

10.2. Iz rješenja Ministarstva mora prometa i infrastrukture, Uprave za sigurnost plovidbe, zaštitu mora i unutarnjih voda, Lučke Kapetanije Zadar, Ispostave Novigrad Klasa: UP/I 342-24/08-03/01 od 14. svibnja 2008. (l.s. 4) proizlazi da se nalaže ŽS da po dostavi rješenja obustavi svaku daljnju gradnju na pomorskom dobru na otočiću Bisaga Mala, i da u roku od 30 dana od ostave ovog rješenja uspostavi stanje na pomorskom dobru kako je bilo prije gradnje, odnosno vrati i prvobitno stanje. Uvidom u obrazloženje proizlazi da je inspekcijskim pregledom 13. svibnja 2008. utvrđeno da se na dijelu pomorskog dobra vrši nasipavanje kamenim materijalom za izgradnju obale na more i morsku obalu na oko 5 m3, i to u dužini od cca 50 metara. za izgradnju obale.

10.3. Uvidom u rješenje o obustavi prekršajnog postupka Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Lučka kapetanija Zadar, broj PR/I-12/08 od 17. prosinca 2009. (l.s. 105-108) proizlazi da je obustavljen postupak protiv ŽS zbog toga što je dana 13. svibnja 2008. u 9:20 sati zatečen kao izvođač radova na otočiću Bisaga Mala gdje nasipava morsku obalu kamenim materijalom (cca 5 m3), te u dužini cca 50 metara bez ikakve dozvole, rješenja i suglasnosti, a kako tijekom prekršajnog postupka vijeće nije uspjelo utvrditi da ima dovoljno dokaza da je okrivljenik počinio djelo za koje se optužuje, pa je odlučeno u korist okrivljenika po načelu in dubio pro reo. U postupku je okrivljenik ŽS isticao da on nije uradio bilo kakve radnje na obali, a niti je bilo što gradio na otoku, a da su to radili drugi otočani iz ljubomore što je otok u vlasništvu njegove majke, te da nije istina da je on zatečen u vršenju tih radnji već da je policija pristupila na otok i uzela njegove podatke dok je čistio teren za sadnju maslina.

10.4. Uvidom u rješenje Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Klasa: UP/II-362-02/10-21/704 od 23. srpnja 2010. (l.s. 20-22) proizlazi da je odbijena žalba protiv rješenja Odjela inspekcijskog nadzora u Zadru od 22. veljače 2010. kojim se nalaže uklanjanje građevine- riva (kameni plato) tloc. dim. cca 10,00 x 5,00 m i 11.00 x 8,00 m nepoznate dubine sa završnim kamenim zidom dužine 21,00 m koji je iznad razine mora visine cca 60 cm, te kamenog nasipa nepravilnog oblika dimenzija 15,00 x 4,0-6,0 m i 38,00 x 5,00-7,00 m, sve izgrađeno na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (otok Male Bisage) u roku od 8 dana od oglašavanja rješenja na oglasnoj ploči Područne jedinice Zadar, pod prijetnjom izvršenja druge osobe na trošak izvršenika. Prema obrazloženju rješenja proizlazi da je iz zapisnika očevida izvršenog 14. svibnja 2009. bez nazočnosti stranaka, te zapisnika o saslušanju punomoćnika žalitelja ŽS, te iz rješenja Lučke kapetanije Zadar od 14. svibnja 2009. da je žalitelj kao investitor započeo radove na gradnji riva na otoku Male Bisage na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na način kako je to opisano u izreci ovoga rješenja i prvostupanjskog, čije je otklanjanje naređeno pobijanim rješenjem. Pri tome da nisu osnovani navodi žalitelja da u pobijanom rješenju nije potpuno i točno utvrđeno činjenično stanje iz kojih proizlazi da je upravo ŽS investitor predmetnih radova. Kod toga da nije odlučna činjenica da je majka žalitelja HS vlasnica otoka Male Bisaga budući vlasnik i investitor ne mora nužno biti jedna osoba.

10.5. Prema presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-12290/2010-4 od 22. kolovoza 2012. (l.s. 26-28 i 109-273) proizlazi da je odbijena žalba tamo tužitelja ŽS, ovdje tuženika, koja je izjavljena protiv rješenja Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Republike Hrvatske, Uprave za inspekcijske poslove, Područne jedinice, Odjela inspekcijskog nadzora u Zadru, Klasa: UP/I-362-02/09-02/2257 od 22. veljače 2010. kojim je tužitelju kao investitoru naloženo uklanjanje radova pobliže navedenih u izreci tog rješenja na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (otok Male Bisage). Iz obrazloženja presude proizlazi da iz podataka spisa predmeta, kojem prileži i zapisnik o inspekcijskom pregledu izvršenom dana 14. svibnja 2008. tužitelj kao investitor bez prethodno izdanog odobrenja za gradnju počeo s radovima na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (otok Male Bisage) pobliže opisane u izreci prvostupanjskog rješenja i tom zapisniku. Time je postupio protivno citiranim zakonskim odredbama, a pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja na kojem upravna tijela temelje odluku tužitelj nije doveo u sumnju ni tijekom žalbenog postupka, a niti navodima istaknutim u tužbi u kojoj ni ne tvrdi da je do danas ishodio potrebno odobrenje za gradnju. Nadalje je sud utvrdio da je tužitelj investitor predmetnih radova suprotno prigovoru istaknutom u tužbi, što potvrđuje i očitovanje punomoćnice tužitelja, odvjetnice Larise Radović, od 23. studenoga 2009., koje prileži spisu predmeta, a to proizlazi i iz rješenja od 14. svibnja 2009., kojim je tužitelju zabranjeno daljnje izvođenje radova na predmetnoj nekretnini. Stoga, okolnost na koju upire u tužbi da nije ujedno i vlasnik te čestice nije odlučna za pravilnost utvrđenja da je upravo njemu kao investitoru tih radova bilo osnovano prvostupanjskim rješenjem naložiti uklanjanje izvedenih radova u smislu naprijed citiranih zakonskih odredaba, koje propisuju da takvu mjeru građevinski inspektor može rješenjem narediti investitoru, odnosno vlasniku, iz čega slijedi da investitor ne mora ujedno biti i vlasnik predmetne nekretnine na kojoj su izvedeni radovi bez odobrenja za gradnju.

10.6. Sud je proveo očevid na licu mjesta 23. svibnja 2023. uz sudjelovanje vještaka geodetske, građevinske i biološke struke (l.s. 96-99). Vještak Igor Gulan je na skici lica mjesta i fotografijama očevida (l.s. 283-296) prikazao predmet spora po kazivanju stranaka, te je utvrđeno da se nalazi na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja se nalazi unutar pomorskog dobra temeljem rješenja o utvrđivanju granice pomorskog dobra Klasa: UP/I-342-22/18-02/7 od 9. srpnja 2019. U naravi predstavlja dva betonsko-kamena pristaništa, betonsko-kamenu stazu, nasuto kamenje i betonski obalni zid, površine 475 m². Isti se nalazi unutar pomorskog dobra. Prikazan je narančastom bojom i točkama A, B, C, D, E, F, G, H, I, J, K, L, M, N, A.

10.7. Radi utvrđenja visine ekološke štete je sud proveo vještačenje po vještaku biološke struke, Institutu Ruđer Bošković iz Zagreba, Zavodu za istraživanje mora i okoliša. Iz nalaza vještaka biološke struke kojeg je izradio dr. sc. US, zaprimljenog 11. listopada 2024. (l.s. 324-407), proizlazi da predmet spora predstavljaju dva betonsko-kamena pristaništa, betonsko-kamena staza, nasuto kamenje i betonski obalni zid, ukupne površine 475 m2, koji zahvaćaju supralitoralnu i mediolitoralnu stepenicu obalnog sustava te se nalaze unutar pomorskog dobra. Obzirom na položaj otočića Bisaga Mala te činjenici da se radi o istočnoj strani otoka koja je pod utjecajem sjeveroistočnog vjetra odnosno bure, biocenoze koje se ovdje nalaze karakteristične su za ovo podneblje. Radi se o položenoj kamenoj obali te plitkom dnu, a koja je u suprotnosti s drugom stranom otoka, a samim time je i bila pogodna za nasipanje i betoniranje. Radi se o položenoj kamenoj obali te plitkom dnu s karakterističnim životnim zajednicama ili biocenozama. Biocenoze ili životne zajednice koje možemo pronaći na ovom dijelu su: Biocenoza supralitoralnih stijena, Biocenoza supralitoralnih lokvica, Biocenoza gornjih stijena mediolitorala, Biocenoza donjih stijena mediolitorala i Biocenoza detritičnih dna medialitoralne stepenice. Smatra da bi vraćanjem obale u izvorno stanje dovelo do povratka uništenih biocenoza koje bi se mogle relativno dobro oporaviti.

10.8. Prema dopuni nalaza Instituta Ruđer Bošković zaprimljenoj 28. travnja 2025. (l.s. 428-439) proizlazi da trošak ekološke štete, kako je izračunato u dodatnom nalazu i mišljenju iznosi 76.919,10 eura. Vještak navodi da je šteta nastala izravnim uništavanjem flore i faune nasuprot dijela mora i obale, a uslijed poremećaja sustava međuovisnosti između morskih, ali i drugih organizama tog područja štetnom radnjom tuženika. Izračun štete za predmet spora, ukupne površine 475 m2, napravljen je na temelju terenskog očevida i dostupne relevantne znanstvene literature. Šteta učinjena na nižim trofičkim razinama izračunata je u masi organizama na predmetnoj površini. Kako organizmi na nižim trofičkim razinama uslijed betoniranja nisu bili dostupni kao hrana onima na višim trofičkim razinama, primijenjena je slijedeća formula: N=B x (1+P/B) x S x Ke x (K3/100) x d x Θ 10⁻³, gdje su: N- gubitci (količina štete) na vodenim biološkim resursima, kg, t; B- prosječna dugoročna vrijednost ukupne biomase hranidbenih organizama bentosa za određeno godišnje doba, g/m²; P/B- koeficijent pretvorbe biomase hranidbenih organizama u produkte hranidbenih organizama; S- površina zone utjecaja na kojoj se predviđa odumiranje hranidbenih organizama bentosa, m²; KE- koeficijent učinkovitosti korištenja hrane za rast; K3- prosjek za određeni ekosustav i godišnje doba, koeficijent iskorištenja zaliha hrane bentofagnih riba, %; d- stupanj utjecaja, odnosno udio broja umirućih organizama u odnosu na njihov ukupni broj (u dijelovima jedinice); Θ- vrijednost koeficijenta umnoška, uzimajući u obzir trajanje negativnog utjecaja planirane aktivnosti i vrijeme oporavka; 10⁻³- množitelj za pretvaranje grama u kilograme ili kilograma u tone. Sukladno gore navedenoj formuli, dobiven je gubitak odnosno količina štete na vodenim biološkim resursima u obliku mase organizama na nižoj trofičkoj razini u ukupnom iznosu od N =142.443,00 kg prema slijedećem izračunu: N = 700 g/m² x (1+5) x 475 m² x 6 x (70/100) x 1 x 17 x 10-³.

10.9. Nadalje vještak biološke struke Institut Ruđer Bošković u nalazu navodi da je posljedično bilo potrebno preračunati masu određenih organizama na višoj trofičkoj razini u novčani iznos. Za organizme više trofičke razine odabrane su ribe. Kako bi se napravila procjena količine riblje mladi koja bi bila potrebna za obnavljanje ribljeg fonda u uništenom ekosustavu predmetne lokacije koristili su se resursi u uzgajalištu riba. Konačni izračun količine riblje mladi potrebne za ponovno uspostavljanje rušenog stanja predmetnog biološkog resursa, proveden je prema slijedećoj formuli: Nm = N/(px K1) x 100%, gdje su: Nm- broj reproducibilnih vodenih bioloških resursa (ličinke, mlad ribe), jedinke; N- gubitak vodenih bioloških resursa (količina štete), kg; P- prosječna masa jedne reproducibilne jedinke vodenih bioloških resursa u prinosu za ribolov, kg; K1- koeficijent obnavljanja prinosa za ribolov, %. Sukladno gore navedenoj formuli, izračunat je broj reproducibilnih vodenih bioloških resursa u obliku jedinki organizama na višoj trofičkoj razini, u našem slučaju mladi riba. Za organizme na višoj trofičkoj razini odabrani su lubin (Dicentrarchus labrax) i komarča (Sparus aurata), koji su komercijalno dostupni na tržištu. Dobiven je ukupni iznosu od Nm =113.954,00 jedinki komarče i Nm =142.443,00 jedinki lubina prema slijedećim izračunima: Nm (lubin)= 142.443,00 kg/ (2,0 kg x 50 %) x 100% i Nm (komarča)= 113.954,00 kg / (2,5 kg x 50%) x 100%. Kako bi se mogao izračunati novčani iznos učinjene štete, bilo je potrebno još broj jedinki lubina i komarče pomnožiti s jediničnom cijenom. Jedinična cijena za lubina i komarču se kreće oko 30 centi (0,30 eura) za obje vrste te je za ukupan broj od 256.397,00 jedinki dobiven iznos od 76.919,10 eura.

10.10. Prema predugovoru o kupoprodaji nekretnine sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini 20. listopada 2017. (l.s. 76-87) proizlazi da su ŽS, kao prodavatelj i založni dužnik, te CTBA d.o.o. Zagreb kao kupac i založni vjerovnik, zaključili predugovor sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini reguliraju postupak, međusobne obveze, cijenu, garancije i rokove u svezi kupoprodaje i nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, oznake kat. čest. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], u naravi pašnjak i poslovna zgrada, površine 5557 m2. Prodavatelj navodi da je stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine temeljem presude poslovni broj P-1351/2014 od 2. lipnja 2015. i ugovora o darovanju od 13. srpnja 2015. Prodavatelj se ishoditi postupak radi utvrđivanja pomorskog dobra u roku od 60 dana i u roku 7 dana ponuditi na prodaju Republici Hrvatskoj prema pravu prvokupa.

10.11. Prema rješenju Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Lučka kapetanija Zadar, Klasa: UPI-342-40/19-03/32 od 17. rujna 2020. (l.s. 90-94) da su okrivljenici I-CTBA d.o.o. iz Zagreba i II- ČS iz [adresa] osuđeni na novčanu kaznu, i to I-okrivljeni u iznosu od ukupno 40.000,00 kn, a II- okrivljeni u iznosu od ukupno 18.000,00 kn radi počinjenja prekršajnog dijela koje se sastoji u tome da su u vremenskom razdoblju od 8. veljače do 29. kolovoza 2019. vršili nasipavanje i deponiranje kameno-zemljanog materijala u količini od desetak metara prostornih, kao i popločavanje postojećih pomorskih objekata, pa da bi time počinili kazneno djelo protiv okoliša.

10.12. Uvidom u predmet Ministarstva prometa, pomorstva i infrastrukture Klasa:

UP/I-342-40/2019-03/32 (u privitku) proizlazi da je Visoki prekršajni sud RH presudom od 22. svibnja 2023. oslobodio optužbe I-okrivljenog CTBA d.o.o. i II-okrivljenog ČS da su počinili prekršajno dijelo od 8. veljače do 29. kolovoza 2019. na način da su nasipavali sitni tucanički materijal u količini od dvadesetak metara prostornih te vršili popločavanje postojećih pomorskih objekata, čime da bi počinili prekršaj iz članka 89. stavak 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“ broj 158/03, 100/04, 141/06, 23/09, 123/11, 56/16, 98/19), kažnjiv po članku 115. stavak 1. točka 3. i stavak 3. istog Zakona te pomorski prekršaj iz članka 33. stavak 3. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“ broj 158/03, 100/04, 141/06, 23/09, 123/11, 56/16, 98/19), kažnjiv po članku članka 114. stavak 1. točka 2. i stavak 3. istog Zakona. Iz obrazloženja presude proizlazi da prekršaje čini pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi ako bez odobrenja odloži materijal na morsku obalu ili u more i ako izgradi nešto na pomorskom dobru bez koncesije, to u činjeničnom opisu djela mora biti izričito navedeno da se nasipavanje navedenog materijala vrši bez odobrenja i da se navedeno popločavanje vrši bez koncesije, a to je u konkretnom slučaju izostalo, pa je donesena oslobađajuća presuda jer iz takvog činjeničnog opisa nije vidljiva radnja izvršenja djela, odnosno nije određeno postupanje okrivljenika iz kojeg bi proizlazila njegova zakonom propisana obilježja.

10.13. Vještak geometar Igor Gulan (l.s. 495-496) je naveo da ostaje kod nalaza i mišljenja. Nakon što su mu predočene prostoručne skice iz zapisnika inspekcijskog nadzora od 14. svibnja 2008. (l.s. 243-266) i od 9. rujna 2009. (l.s. 38-57) u odnosu na stanje na dan provođenja očevida, navodi da je prijepor bio u sličnim gabaritima i slične pozicije, te se također nalazi na istočnom dijelu otoka. On je na skici prikazao ono što je viđeno na dan provođenja očevida 2023. godine. Navodi da su pokazane skice iz 2008. i 2009. nedovoljno tehnički točno nacrtane pa da nije u mogućnosti dopuniti nalaz temeljem pokazanih prostoručnih skica jer su te skice iz 2008. i 2009. tehnički manjkave u pogledu mjerila, dimenzija i koordinata.

10.14. U svojstvu vještaka biološke struke Institut Ruđer Bošković iz Zagreba je saslušan dr. sc. US, viši znanstveni suradnik pri Institutu (l.s. 496-497), koji je naveo da je njegov nalaz u pogledu štete na flori i fauni je dan prema stanju na prijeporu iz 2023. godine, ali je mao u vidu i skicu inspekcije iz 2008., dok je skicu iz 2009. dobio prije izrade nalaza i mišljenja, te ih je uzeo u obzir u svom nalazu, kao što je pregledao i fotografije.

11. Na temelju provedenih materijalnih dokaza je utvrđeno da je tuženik jedini i isključivi investitor predmetnih radova poduzetih na prijeporu 2008. i 2009. godine. To osobito proizlazi iz rješenja Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Klasa: UP/II-362-02/10-21/704 od 23. srpnja 2010. (l.s. 20-22) i presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-12290/2010-4 od 22. kolovoza 2012. (l.s. 26-28 i 109-273). Slijedom iznijetih dokaza je nedvojbeno utvrđeno da je tuženik ŽS počinio radnje koje su uzrokovale štetu na pomorskom dobru 2008. i 2009. godine. Naime, uredovanjem Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja proizlazi da je tuženik zatečen u činjenju ovih radnji, te je tuženiku kao investitoru naloženo uklanjanje nasutog i izgrađenog i dovođenje u prvobitno stanje.

12. Ovaj sud prihvaća nalaze i mišljenja vještaka geodetske struke Igora Gulana i vještaka biološke struke Instituta Ruđer Bošković jer su vještaci postupili po nalogu suda, nalazi su dani stručno, objektivno i nepristrano, te su vještaci kod saslušanja pred sudom uspješno otklonili sve prigovore.

12.1. Na podlozi nalaza vještaka i svih ostalih provedenih dokaza je utvrđeno da izgled predmetnog dijela pomorskog dobra u vrijeme održavanja očevida 2023. godine po poziciji i gabaritima sukladan izgledu prijepora u vrijeme poduzetog inspekcijskog nadzora i betoniranjem 2008. i 2009. godine, te da je tuženik bespravnim nasipavanjem i betoniranjem mora i morske obale na površini od 475 m2 na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izveo zahvate na nekretnini koja je utvrđena pomorskim dobrom od 9. srpnja 2019., a među strankama nije sporno da je predmetna nekretnina i prije toga po samoj zakonskoj definiciji bila pomorsko dobro prema odredbama tada važećeg čl. 3. st. 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine, broj: 158/03) tog zakona definirano kao: morska obala, luke, nasipi, sprudovi, hridi, grebeni, plaže, ušća rijeka koje se izlijevaju u more, kanali spojeni s morem, te u moru i morskom podzemlju živa i neživa prirodna bogatstva, te da se prijepor nalazi u zakonskom obuhvatu obale od 6 metara od crte koja je vodoravno udaljena od crte srednjih viših visokih voda, a što se smatra pomorskim dobrom po čl. 4. naprijed citiranog zakona.

12.2. Nadalje je utvrđeno da je tuženik nasipavanjem kamenog materijala i betoniranjem izveo zahvat u prirodu i okoliš narušavajući prirodnu ravnotežu, oštećujući prirodnu funkciju okoliša, uništavajući njegove sastavne dijelove, te u svakom slučaju narušavajući njegov izgled i prirodnu ljepotu, biološku i krajobraznu raznolikost, te da je nedvojbeno došlo do izravnog uništavanja flore i faune nasutog dijela mora i obale, kao i do poremećaja sustava međuovisnosti između morskih (ali i drugih) organizama toga područja, a što je dovelo i do narušavanja prirodnog izgleda samog krajolika. Do danas tuženik nije uspostavio prijašnje stanje na predmetnom dijelu pomorskog dobra. Osim toga je postupanje trećih osoba 2019. godine dovelo do daljnih zahvata na pomorskom dobru, tako da više nije ni moguće uspostaviti prijašnje stanje. Ukupna ekološka šteta koju je počinio tuženik iznosi 76.919,10 eura.

13. Kako je predmet spora naknada štete, treba navesti kako su pretpostavke odgovornosti za štetu subjekti obveznog odnosa (štetnik koji je odgovoran i oštećenik koji zahtjeva odštetu), štetna radnja štetnika, šteta na strani oštećenika, uzročna veza između štetne radnje i štete kao njezine posljedice te protupravnost štetne radnje (radnja protivna nekom pravnom pravilu ili počinjena krivnjom štetnika). Popravljanje imovinske štete uspostavom prijašnjeg stanja i naknadom u novcu, reguliran je odredbama iz čl. 1085. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO) pa je u stavku 1. propisano kako je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego je šteta nastala. Odredbom iz čl. 1086. ZOO propisano je kako se obveza naknade imovinske štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, a sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje. Odredbama iz čl. 230. st. 1. i 2. ZOO propisano je kako tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a ta tražbina u svakom slučaju zastarijeva za pet godina od nastanka štete.

13.1. Sukladno čl. 37 a Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 158/03 i dr.; u daljnjem tekstu: ZPDML) propisano je da Republika Hrvatska može poduzimati sve radnje radi zaštite pomorskog dobra, kao i podnositi tužbe radi utvrđenja pomorskog dobra, naknade štete ili stjecanja bez osnove protiv osoba koje gospodarski koriste ili su koristile pomorsko dobro bez koncesije ili koncesijskog odobrenja i time ostvarile određenu korist ili svojim radnjama uzrokovale štetu. Istim zakonom u čl. 10. st. 1. je propisano da pomorskim dobrom upravlja, vodi brigu o zaštiti i odgovara Republika Hrvatska neposredno ili putem jedinica područne (regionalne) samouprave, odnosno jedinica lokalne samouprave u skladu s odredbom ovoga Zakona.

13.2. Zakonom o zaštiti okoliša (NN 82/94 i dr., u daljnjem tekstu: ZZO), propisano je u čl. 50. st. 1. da pravna ili fizička osoba koja prouzroči onečišćavanje okoliša odgovara za nastalu štetu, po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), prema općim pravilima obveznog prava. Spomenuti zakon u čl. 5. st. 1. al. 1. definira okoliš kao prirodno okruženje: zrak, tlo, voda i more, klima, biljni i životinjski svijet u ukupnosti uzajamnog djelovanja i kulturna baština kao dio okruženja kojeg je stvorio čovjek. Sukladno čl. 4. st. 1. ZZO okoliš je dobro od interesa za državu i ima njezinu osobitu zaštitu.

13.3. Na koncu, Zakon o zaštiti prirode (NN 70/05, u daljnjem tekstu: ZZP), definira prirodu kao sveukupnu biološku i krajobraznu raznolikost (čl. st. Njezinu zaštitu definira kao očuvanje biološke i krajobrazne raznolikosti, te zaštitom prirodnih vrijednosti (čl. 5. st. 1.). Pravne i fizičke osobe dužne su nadoknaditi štetu koju prouzroče povredama toga zakona (čl. 121. st. 1.), a sredstva od naknade štete je prihod državnog proračuna (čl. 121. st. 4.).

14. Ovdje je navesti da su neosnovane tvrdnje tuženika da tužiteljica nije dokazala stanje i visinu štete u vrijeme nastanka štetnog događaja, a obzirom da su treće osobe CTBA d.o.o. i ČS, kojima je prodana predmetna nekretnina, 2019. godine izvodili građevinske radove nasipavanja pomorskog dobra popločavanja istog i izgradnje kamenog mula, a koje tužiteljica u ovom postupku pripisuje tuženiku. Naime, vještak geometar je naveo da je devastirana površina pomorskog dobra utvrđena očevidom 2023. godine slične površine i pozicije kao i na prostoručnim skicama inspekcijskog nadzora iz 2008. i 2009., ali da nije moguće dati preciznu analizu da li su površine identične, jer su prostoručne skice iz 2008. i 2009. godine tehnički manjkave u pogledu mjerila, dimenzija i koordinata. Izračunom površina zahvaćenih devastacijom prema prostoručnoj skici iz 2009. godine sud nalazi da zahvaća površinu od oko 480 m2, dok prijepor prema skici vještaka sa stanjem iz 2023. obuhvaća površinu od 475 m2. Tako da stanje pomorskog dobra na predmetnom dijelu odgovara izgledu prijepora 2008. i 2009. godine koju štetu je nesumnjivo počinio tuženik. Osim toga, kada se analiziraju građevinski radovi trećih osoba, i to CTBA d.o.o. i FS prema inspekcijskom nadzoru od 29. kolovoza 2019. (predmet Ministarstva prometa, pomorstva i infrastrukture Klasa: UP/I-342-40/2019-03/32 -u privitku), proizlazi da su izvršeni samo u obimu od 20 m2, i to nasipavanjem kopna u površini od 20 m2, a preostali radovi se tiču popločavanja već postojećih nasutih površina, a tuženik nije dokazao svoje tvrdnje da bi se ta površina od 20 m2 uopće nalazila na predmetnom dijelu nekretnine.

14.1. Prema tome je ovaj sud nedvojbeno utvrdio da se pozicija i površina devastirane površine prema skicama inspekcijskog nadzora iz 2008. i 2009. godine u bitnome poklapa sa stanjem zatečenim na očevidu na licu mjesta 2023. godine, a za koju devastaciju je odgovoran tuženik kao jedini i isključivi investitor svih radova poduzetih 2008. i 2009. godine.

15. Međutim, tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na povišenje tužbenog zahtjeva 11. srpnja 2025. koji prigovor je osnovan. Naime, uređenjem tužbe 11. srpnja 2025. tužiteljica po prvi put potražuje i štetu zatečenu na očevidu 2023. koja obuhvaća i radnje tuženika iz 2009. godine na površini prijepora od 475 m2. Do tada se tužiteljica pozivala isključivo na štetu koja je počinjena 2008. godine i koja je utužena, a radi se o nasipavanju 5 m3 materijalan na prostor dužine 50 metara, sve kako se to navodi u tužbi, zapisniku Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Uprave za inspekcijske poslove, Područna jedinica Zadar, Klasa: UP/I 362-02/09-02/2257 od 9. rujna 2009. (l.s. 38-57) i rješenju Ministarstva mora prometa i infrastrukture, Lučke kapetanije Zadar od 14. svibnja 2008. (l.s. 4). Međutim je tuženik 2009. godine izveo nove i opsežnije zahvate na pomorskom dobru, i to: nasipavanje mora materijalom u dužini cca 15 m i širini 4 do 6 m neutvrđene dubine, plato od kamenog materijala tlocrtom oko 10 x 5 m, i to 60,00 cm iznad nivoa mora, nasipavanje kamenim materijalom u dužini od cca 38 m i u širini 5 do 7 m sa završetkom obalnog zida od kamenog materijala neutvrđene dubine, a koji je izveden iznad nivoa mora cca 10 cm, te je izveden plato tlocrtnih dimenzija 11 x 8 m s obalnim zidom od kamenih blokova, sve kako se to navodi u zapisniku Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Uprave za inspekcijske poslove, Područna jedinica Zadar, Klasa: UP/I 362-02/09-02/2257 od 9. rujna 2009. (l.s. 38-57). Navedene zahvate koje je tuženik izveo 2009. godine je tužiteljica zapravo utužila tek kod uređenja tužbe 11. srpnja 2025. i povišenja tužbenog zahtjeva. Stoga se kod uređenja tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva od 11. srpnja 2025. radi o preinaci tužbe, a ne o uređenju tužbe. Navedeno povišenje tužbenog zahtjeva je u zastari obzirom da je od počinjenja štete 2009. godine do utuženja ove štete 2025. protekao subjektivni rok od 3 godine i objektivni rok od 5 godina zastare propisan čl. 230. st. 1. i 2. ZOO. Slijedom navedenog je tuženik odgovoran za utuženu štetu od 19.908,42 EUR (150.000,00 kn), dok je u zastari povišenje navedenog tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa od 76.919,00 EUR.

16. Prema tome, na temelju provedenog dokaznog postupka je utvrđena uzročno-posljedična veza između postupanja tuženika i nastale štete za iznos od 19.908,42 EUR, sve sukladno naprijed citiranom čl. 1085. st. 4. ZOO, dok je radi nastupa zastare preko dosuđenog do zatraženog iznosa od 76.919,00 EUR odbijen tužbeni zahtjev, sve kako je to navedeno u točkama I. i II. Izreke ove presude.

17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP, te je sud imajući u vidu trajanje postupka, ranije nedopušteno priznanje tuženika, kao i činjenicu da je tuženik osporavao osnov i visinu štete, ocijenio da je uspjeh stranaka podjednak, te je odlučio da svaka stranka snosi svoje parnične troškove, kao u točki III. izreke presude.

U Zadru, 6. srpnja 2026.

Sutkinja

Maja Ivković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku od 15 dana od dana objave odluke, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

- Tužiteljici po zakonskom zastupniku

- Tuženiku po punomoćniku