REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREB

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-1038/2025-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužiteljice ŠM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivici Čuturiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 28. svibnja 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Franke Vugec, odvjetnice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 6. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., platiti tužiteljici ŠM, iznos od 1.906,09 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje na iznos od 996,09 eura teku od 6. srpnja 2024. pa do isplate, a na iznos od 910,00 eura teku od 6. srpnja 2026. pa do isplate, kao i nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.100,00 eura, sa zateznim kamatama koje teku od 6. srpnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u dijelu kojim traži isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 910,00 eura za period od 6. srpnja 2024. do 6. srpnja 2026.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 18. siječnja 2024. na mjestu rada u Zagrebu, Klinika za ženske bolesti i porode, Petrova 13, stradala kao zaposlenica Kliničkog bolničkog centra Zagreb. Do nezgode je došlo za vrijeme redovnog rada, u prizemlju jednodnevne ginekološke kirurgije, kada se tužiteljica poskliznula na vlažan pod i pala te zadobila ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji. Poslodavac tužiteljice je u vrijeme štetnog događaja s tuženikom imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti za svoje djelatnike. Tužiteljica je u nezgodi zadobila ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji. Stoga potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu, u iznosu od 6.000,00 EUR. Navodi da se u mirnom postupku 5. srpnja 2024. odštetnim zahtjevom obratila tuženiku, a tuženik je na ime naknade neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete izvršio isplatu nespornog iznosa od 3.070,00 EUR. Slijedom navedenog tužiteljica tužbom potražuje naknadu štete, umanjenu za nesporno isplaćen iznos i to zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu, u iznosu od 2.930,00 EUR, zajedno sa zateznom kamatom od dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva, pa do isplate.

1.1. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, konačno specificiranim tužbenim zahtjevom u podnesku od 23. siječnja 2026. tužiteljica potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu, u iznosu od 4.976,09 eura, a budući da je tuženik je na ime naknade neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete izvršio isplatu nespornog iznosa od 3.070,00 EUR, tužiteljica potražuje isplatu daljnjeg iznosa od 1.906,09 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. srpnja 2024. pa do isplate. Tužiteljica potražuje i naknadu troškova parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje činjenicu nastanka štetnog događaja kao i činjenicu da je u vrijeme nastanka štetnog događaja Klinički bolnički centar Zagreb bio osiguran kod tuženika kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima pa stoga nije sporna niti pasivna legitimacija. Tuženik osporava visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Navodi da je tužiteljici 12. rujna 2024. isplatio na ime naknade štete iznos od 3.070,00 EUR, od čega s osnova neimovinske štete 2.800,00 eura, a s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 270,00 eura te smatra da je isplatom navedenog iznosa u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužiteljici u svezi s predmetnim štetnim događajem, slijedom čega osporava i tijek zakonskih zateznih kamata na neimovinsku štetu kao i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjevi u cijelosti te obvezati tužiteljicu da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao svu dokumentaciju koju su stranke priložile u spis te je provedeno medicinsko vještačenje po vještaku doc.dr.sc. Jakši Filipoviću, dr.med.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je konačni tužbeni zahtjev tužiteljice u pretežitom dijelu osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao radnice od tuženika kao osiguravatelja njenog poslodavca za naknadom neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, sve po osnovi ozljeđivanja na radnom mjestu 18. siječnja 2024. kada se tužiteljica prilikom obavljanja redovnog rada za svog poslodavca poskliznula na vlažan pod i pala te zadobila tjelesne ozljede.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlena u Kliničkom bolničkom centru Zagreb čiji je osiguravatelj tuženik. Među strankama je nesporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika te odgovornost tuženika, pa sud na ove okolnosti nije izvodio posebne dokaze.

7. Među strankama je bila sporna samo visina tužbe i tužbenog zahtjeva. Stoga se smislu navedenog u daljnjem tijeku postupka utvrđivala visina nastale štete, prvenstveno provođenjem medicinskog vještačenja po vještaku doc.dr.sc. Jakši Filipoviću, dr.med.

8. Vještak je u svom pisanom nalazu i mišljenju od 7. siječnja 2026. naveo da je mišljenja da su se ozljede koje je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju mogle dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Kod tužiteljice je učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija. Po završenom liječenju su zaostale trajne posljedice u vidu redukcije kretnji lijevog ručnog zgloba. To jasno proizlazi iz anamnestičkih podataka, kliničke slike tijekom liječenja, pozitivnih nalaza dijagnostičke obrade. Liječenje je završeno 27. prosinca 2024. Zdravstveni karton od 9. veljače 2007. do 3. prosinca 2025. Poliartritis malih zglobova 2012-2025. Bolovi oba zapešća 28. prosinca 2016. Po provedenom liječenju kod tužiteljice su zaostale trajne posljedice od 5%. Oštećenica je pretrpjela bol jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta 8 dana i manjeg intenziteta 65 dana - kumulativno. Primarni strah bio je jačeg intenziteta i kratkotrajan. U daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, strah jačeg intenziteta bio je u trajanju od 1 dan , srednjeg intenziteta 5 dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 50 dana - kumulativno. Tuđa pomoć i njega je bila potrebna 2h dnevno kroz 65 dana-kumulativno. Naruženje ne postoji.

9. Tužiteljica nije imala prigovore na zaprimljeni nalaz i mišljenje već je sukladno istom postavila konačni tužbeni zahtjev u ovom predmetu podneskom od 23. siječnja 2026.

10. Tuženik je podneskom od 26. siječnja 2026. iznio prigovore na zaprimljeni nalaz i mišljenje vještaka te je zatražio da se vještak pisano očituje.

11. Vještak se podneskom od 1. veljače 2026. pisano očitovao na iznesene prigovore tuženika te je naveo da je upoznat s navodima iz zdravstvenog kartona tužiteljice i iste je uzeo u obzir pri ocijeni smanjenje živote aktivnosti-ocjena koja opisuje laku redukciju kretnji lijevog ručnog zgloba. U prilog svemu govori i različita pokretljivost ručnih zgloba, ozlijeđenih i ne ozlijeđenih. Također opisani zglobovi najčešće ne spadaju u male zglobove/zglobovi prstiju. Prigovor o dužini straha i bolova nije objektivan, a tumačenje tuženika netočno. Tužiteljica je provodila aktivnu terapiju skoro godinu dana te se 28. ožujka 2024. opisuje simptomatologija Sudekove distrofije, fizikalna indicirana 18. travnja 2024., a zadnja kontrola 27. prosinca 2024. Smanjenje životne aktivnosti se određuje kada se može tvrditi da daljnja terapija neće promijeniti stanje i tada sve kvalifikatorne ocjene su sadržane u smanjenje živote aktivnosti. S obzirom da nema novih objektivnih činjenica koje bi bili osnova za promjenu nalaza, ostaje u cijelosti pri istom.

12. Tužiteljica se podneskom od 20. veljače 2026. očitovala na dodatno očitovanje vještaka navodeći da na isti nema prigovora te da u cijelosti ostaje kod konačno postavljenog tužbenog zahtjeva iz podneska od 23. siječnja 2026.

13. Tuženik se nije očitovao na zaprimljeno dodatno očitovanje vještaka.

14. Tuženik se podneskom od 17. veljače 2026. očitovao na podnesak tužiteljice kojim je tužiteljica postavila konačni tužbeni zahtjev navodeći da se protivi djelomičnom povlačenju tužbe te predlaže da sud isto uzme u obzir kod odmjeravanja parničnog troška.

15. Sud je ovaj prigovor tuženika ocijenio neosnovanim iz razloga što je tuženik podnesak tužiteljice od 23. siječnja 2026., a kojim je tužiteljica konačno specificirala tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka zaprimio 28. siječnja 2026. te je tuženik u daljnjem roku od 15 dana, a sukladno odredbi čl. 193. st. 2. ZPP-a mogao istaknuti svoje protivljenje djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva. Kako se tuženik u roku od 15 dana od kada je zaprimio podnesak tužiteljice kojim je djelomično povukla tužbeni zahtjev nije očitovao o istome, to se sukladno odredbi čl. 193. st. 2. ZPP-a, istekom roka od 15 dana od kada je zaprimio obavijest o djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva, smatra da je na isto pristao pa stoga nije u mogućnosti naknadno isticati svoje protivljenje.

16. Nalaz i mišljenje medicinskog vještaka doc.dr.sc. Jakše Filipovića od 7. siječnja 2026., kao i njegovo dodatno pisano očitovanje od 1. veljače 2026. sud je u cijelosti prihvatio, ocijenivši iste vjerodostojnim jer su dani stručno, razumljivo i objektivno. Naime, po stavu suda, stalni sudski vještak je u ovom postupku izvršio stručno i detaljno vještačenje te je izradio u cijelosti osnovni pisani nalaz i mišljenje prema pravilima struke, detaljno obrazlažući sve bitne činjenice pozivom na zakonske odredbe, a isti je sukladan s materijalnim dokazima u spisu te je takav nalaz potpuno prihvaćen kao stručna pomoć u dokazivanju tužiteljičinih tegoba, pri čemu je vještak detaljno, jasno i argumentirano dao razloge za nalaz i mišljenje decidirano navodeći koje činjenice nalazi utvrđenima temeljem takvoga nalaza i mišljenja. I njegovo dodatno pisano očitovanje na iznesene prigovore tuženika, sud je u cijelosti prihvatio jer je vještak vrlo suvislo i argumentirano odgovorio na sva tuženikova pitanja čime je po stavu ovog suda uspješno otklonio sve prigovore tuženika.

17. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio kako je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) čime joj je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Naime, u ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede.

17.1. Pri tome je sud uzeo u obzir odredbu čl. 1100. st. 2. ZOO-a koja propisuje da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Ovaj sud se pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade vodio i novim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2021., kao i činjenicom da je u proteklom periodu od donošenja „novih“ orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske stopa inflacije iznosi 34%.

18. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sa osnove neimovinske štete sud je prije svega uzeo navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti i to: činjenicu da su zbog predmetne ozljede tužiteljici ostale trajne posljedice od 5% u vidu redukcije kretnji lijevog ručnog zgloba te će tužiteljica u istom omjeru morati ulagati pojačane napore u budućem životu te joj isto pričinjava profesionalne tegobe kao spremačice, pretrpljeni primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljeđivanja, a u daljnjem tijeku pretrpljeni sekundarni strah za zdravlje i ishod liječenja jakog intenziteta u trajanju 1 dana, srednjeg u trajanju od 5 dana a potom tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 50 dana, fizičke bolove jakog intenziteta koje je tužiteljica trpjela tijekom 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 8 dana te manjeg intenziteta daljnjih 65 dana, a koje sve okolnosti zajedno, uzimajući u obzir dob tužiteljice (tužiteljica je doživjela ozljedu na radu u dobi od 61 godinu), težinu i duljinu trajanja liječenja te nelagodnosti pretrpljene u tijeku liječenja: da je tužiteljica podvrgnuta RTG snimanju, da joj je lijeva ruka bila imobilizirana, da je neko vrijeme morala mirovati, da je provodila višekratnu fizikalnu terapiju, da je tužiteljica koristila analgetike, opravdavaju pravo tužiteljice na pravičnu novčanu naknadu za ovaj vid štete.

19. Na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a tužiteljici za potrebe tuđe pomoći i njege također pripada pravična novčana naknada. Prema nalazu i mišljenju vještaka, tuđa pomoć i njega tužiteljici je bila potrebna u opsegu od 2 sata tijekom 65 dana. Stoga uzimajući u obzir da je prema prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka tužiteljici bilo potrebno 130 sati tuđe pomoći i njege tijekom liječenja te budući se cijena sata tuđe pomoći i njege uzima u obzir sukladno mjesnim prilikama oštećenika, a tužiteljica prema podacima u spisu živi u [adresa], imajući u vidu stopu inflacije u Republici Hrvatskoj, rast plaća te značajan rast cijena svih usluga, sud je o istoj odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a u iznosu od 7,00 eura po satu.

20. Slijedom navedenog, a u smislu odredbe čl. 1100. ZOO u vezi čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje: ZR), sud je tužiteljici na ime neimovinske i imovinske štete na zbog povrede prva osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu dosudio ukupno zatraženi iznos od 4.976,09 eura, a kada se od toga iznosa odbije nesporno isplaćen iznos od 3.070,00 eura, tužiteljici sveukupno pripada zatraženi iznos od 1.906,09 eura na ime naknade neimovinske i imovinske štete.

21. Zahtjev tužiteljice koji se odnosi na isplatu zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 1103. ZOO-a koja propisuje da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužiteljica osnovano potražuje zakonsku kamatu na iznos neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje počevši od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. od 6. srpnja 2024., obzirom da je uvidom u spis utvrđeno da je 5. srpnja 2024. tužiteljica podnijela tuženiku odštetni zahtjev U odnosu na zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći njege, prema odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO-a sud visinu naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, što znači da tužiteljica ima pravo na isplatu zatezne kamate na ime imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege počevši od presuđenja pa do isplate. Visina stope zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a koje je propisana za ostale odnose.

22. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a, budući da tužiteljica nije uspjela u postupku samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. S obzirom da je tuženik izgubio parnicu dužan je tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka. Visina troška tužiteljice određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), budući da je tužiteljica zastupana po odvjetniku, a prema vrijednosti predmeta spora u odnosu na konačno precizirani tužbeni zahtjev.

23. Tako su tužiteljici priznati slijedeći troškovi: za sastav odštetnog zahtjeva 100 bodova (Tbr. 32 OT), za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 11. srpnja 2025. 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 4. studenog 2025. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 23. siječnja 2026. 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 20. veljače 2026. 100 bodova (Tbr. 8/1 OT) te za zastupanje na ročištu održanom 28. svibnja 2026. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), dakle ukupno 700 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura, uvećano za trošak PDV-a od 25% te za troškove vještačenja u iznosu od 350,00 eura, sveukupno trošak tužiteljice iznosi 2.100,00 eura, a koji trošak je dužan platiti tuženik.

23.1. Tužiteljici su temeljem članka 151. st. 3. ZPP-a, dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, tekućima od presuđenja do isplate.

24. Tužiteljici po načelu culpe nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 6. studenog 2025. kojim je dostavila u spis rješenje HZZO, a kojeg je prethodno predala na uvid na ročištu održanom 4. studenog 2025. te je tužiteljici za zastupanje na navedenom ročištu priznat trošak, budući da je tužiteljica navedeno rješenje mogla i trebala dostaviti u spis na održanom ročištu. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 4. prosinca 2025. kojim obavještava o uplati predujma za vještačenje, jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, budući sud uvidom u službenu evidenciju ima mogućnost provjeriti uplaćene troškove. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 6. ožujka 2026., kojim se očituje na podnesak tuženika, budući da isti nije bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, niti je sud o istome odlučivao. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak za pristup na ročište za objavu presude budući da isti za tužiteljicu nije ni nastao te je ročište održano u odsutnosti stranaka. Slijedom navedenog, zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen.

25. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 6. srpnja 2026.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužiteljice

2. tuženiku, S-738/2025