REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-1977/2025-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužiteljice EF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, zastupanog po punomoćniku Mariu Puškaru, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 28. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Marije Jukić Jurišić, odvjetnice i zamjenice punomoćnika tuženika IF, odvjetničke vježbenice, 6. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., isplatiti tužiteljici EF na ime naknade neimovinske štete i tuđe pomoći iznos od 1.842,00 € skupa s zateznom koje teku na iznos od 1.500,00 eura od 7. listopada 2024. pa do isplate, a na iznos od 342,00 eura od 6. srpnja 2026. pa do isplate, sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u dijelu kojim traži isplatu zatezne kamate na iznos od 342,00 eura za period od 7. listopada 2024. do 6. srpnja 2026.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos naknade štete od 2.500,00 € od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. od 7. listopada 2024. do dana isplate, tj. do 24. prosinca 2025., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

IV. Dopušta se preinaka tužbe učinjena u podnesku tužiteljice od 7. travnja 2026.

V. Nalaže se tuženiku tužiteljici nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 1.725,00 eura, skupa sa zateznom kamatom tekućom od 6. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

VII. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 10. lipnja 2024. zadobila ozljedu na radu kod poslodavca PODRAVKA d.d. [adresa], na način da je zadobila ubodnu ranu oštrim i nečistim nožem u mali prst lijeve ruke. Navodi da je obavljala posao na uobičajeni način i uz upotrebu dužne pažnje i kako je tužiteljici priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužiteljice osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima, za naknadu štete. S obzirom na navedeno tužiteljica je podnijela tuženiku odštetni zahtjev 7. listopada 2024., a tuženik joj je isplatio iznos od 2.000,00 €, koji iznos ne čini pravičnu naknadu štete. Slijedom navedenog kod tužiteljice je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa na ime naknade neimovinske i imovinske štete, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti i imovinske štete, tužbom potražuje za pretrpljene bolove 2.500,00 €, za pretrpljeni strah 2.000,00 €, za duševne bolove zbog trajnog smanjenja životne aktivnosti 400,00 €, za duševne bolove zbog naruženosti 650,00 € te za tuđu pomoć 320,00 €, ukupno 5.870,00 €, što umanjeno za nesporno plaćeni iznos od 2.000,00 €, iznosi 3.870,00 €, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 7. listopada 2024. pa do isplate, a također potražuje da joj tuženik naknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

1.1. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužiteljica konačno uređuje tužbeni zahtjev podneskom od 7. travnja 2026. na način da na ime naknade neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti, potražuje: za pretrpljene bolove iznos od 2.500,00 eura, za pretrpljeni strah iznos od 2.000,00 eura, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 300,00 eura, za duševne boli zbog naruženosti iznos od 1.200,00 eura te za tuđu pomoć iznos od 342,00 eura, dakle ukupno 6.342,00 eura, a što umanjeno za nesporno plaćeni iznos od 4.500,00 eura, iznosi 1.842,00 eura (tuženik je tijekom postupka isplatio daljnji nesporni iznos na ime naknade štete u iznosu od 2.500,00 eura), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 7. listopada 2024. pa do isplate, kao i zakonske zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos od 2.500,00 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 7. listopada 2024. do dana isplate 24. prosinca 2025. Tužiteljica također potražuje da joj tuženik naknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da čini nespornim nastanak štetnog događaja 10. lipnja 2024., kao i odgovornost svog osiguranika, PODRAVKA d.d., kao poslodavca tužiteljice za isti. Također, tuženik čini nespornim i da je izvršio isplatu tužiteljici iznosa od 2.000,00 EUR s osnova predmetnog štetnog događaja. Međutim, tuženik osporava visinu tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti budući je spomenutom isplatom nespornog dijela naknade štete u cijelosti naknadio štetu nastalu tužiteljici iz predmetnog štetnog događaja. Osporava i zatraženi tijek kamata na tuđu pomoć i njegu jer iste u odnosu na navedeni vid štete počinju teći tek od dana presuđenja. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, odbiti tužiteljicu sa zahtjevom za naknadom troškova postupka i naložiti tužiteljici da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

2.1. Podneskom od 30. prosinca 2025. tuženik obavještava da je tužiteljici 24. prosinca 2025. isplatio daljnji iznos naknade štete od 2.500,00 eura.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao svu dokumentaciju koju su stranke priložile spisu te je provedeno medicinsko vještačenje po vještaku prof.dr.sc. Zvonimiru Lovrić, dr.med.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u pretežitom dijelu osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao radnice od tuženika kao osiguravatelja njenog poslodavca za naknadom neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, sve po osnovi ozljeđivanja na radnom mjestu 10. lipnja 2024. kada je tužiteljica zadobila ubodnu ranu oštrim i nečistim nožem u mali prst lijeve ruke.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod poslodavca PODRAVKA d.d. [adresa], čiji je osiguravatelj tuženik. Među strankama je nesporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika te odgovornost tuženika, pa sud na ove okolnosti nije izvodio posebne dokaze.

7. Među strankama je bila sporna samo visina tužbe i tužbenog zahtjeva. Stoga se smislu navedenog u daljnjem tijeku postupka utvrđivala visina nastale štete, prvenstveno provođenjem medicinskog vještačenja po vještaku prof.dr.sc. Zvonimir Lovrić, dr.med.

8. Vještak je u svom pisanom nalazu i mišljenju od 25. ožujka 2026. naveo da je mišljenja da su ozljede koje je tužiteljica zadobila posljedica narečenog štetnog događaja. Liječena je operacijski u tri navrata, potom konzervativno. Zaostalo je smanjenje funkcije dva zgloba na malom prstu lijeve šake. Ranije stanje narušenoga zdravlja koje bi moglo utjecati na stupanj oštećenja nije poznato. Liječenje je završeno koncem travnja 2025. Kod tužiteljice je došlo do povrede prava osobnosti u sklopu koje je prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i prema prirodi predmetne ozljede zaostalo 1,5 % trajnog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti zbog ograničenja pokretljivosti dvaju zglobova na malom prstu nedominantne ruke. Takozvani primarni strah koji se javlja u trenutku ugroženosti i ozljeđivanja bio je kratkotrajan i intenzivan. Takozvani sekundarni strah koji proizlazi iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica, kao i ugroze, jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta kroz 5 dana i manjeg kroz još 8 dana. Tužiteljica je pretrpjela takozvani kasni strah u vidu nelagode i bojazni za vrijeme liječenja ove ozljede za ishod oko 28 dana. Fizička bol (kumulativno – više operacijskih zahvata) jakog intenziteta trajala je 1 dan, srednjeg intenziteta oko 14 dana, te manjeg intenziteta još oko 90 dana. Tužiteljica je tuđu pomoć trebala po 2 sata dnevno kroz 18 dana (vrijeme mirovanja i nakon operacija) te po 1 sat dnevno kroz još 21 dan. Naruženje je manjeg stupnja zbog vidljivog deformiteta maloga prsta i s vidljivim ožiljkom.

9. Tuženik se podneskom od 1. travnja 2026. očitovao na zaprimljeni nalaz i mišljenje navodeći da ne stavlja primjedbi ni prigovora.

10. Tužiteljica također nije imala primjedbi na zaprimljeni nalaz i mišljenje već je sukladno istom postavila konačni tužbeni zahtjev u ovom predmetu podneskom od 7. travnja 2026.

11. Tuženik je podneskom od 20. travnja 2026. naveo da se protivi preinaci tužbenog zahtjeva učinjene podneskom tužiteljice 7. travnja 2026. Naime, tužiteljica je predmetnim podneskom, ne uzimajući u obzir nesporno isplaćeno, povisila tužbeni zahtjev s osnova naknade štete s obzirom da je u tužbi potraživala ukupan iznos od 5.870,00 EUR dok zaprimljenim podneskom potražuje iznos od 6.342,00 EUR. Ukoliko sud odluči dopustiti preinaku tužbe i tužbenog zahtjeva, tuženik osporava tijek zateznih kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva.

12. U odnosu na navode tuženika kojim se protivi preinaci tužbenog zahtjeva valja navesti da obzirom da je tužiteljica nakon provedenog medicinskog vještačenja (kojeg je predložila prije zaključenja prethodnog postupka) tužbeni zahtjev uskladila sa nalazom i mišljenjem vještaka i zatražila iznos koji je viši od onog kojeg je postavila u tužbi, sud smatra da je sukladno odredbi čl. 190. st. 2. i 3. ZPP-a takva preinaka dopuštena s obzirom da je predmetna preinaka (povećanje tužbenog zahtjeva) bila svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama te nije dovela do odugovlačenja postupka ili povećanja troškova istog te se ne može smatrati da je do iste došlo krivnjom tužiteljice. Obzirom na navedeno sud je dopustio preinaku tužbe učinjenu podneskom tužiteljice od 7. travnja 2026.

13. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka ocijenivši isti stručnim, logičnim, detaljnim i u skladu s pravilima struke te sukladan s materijalnim dokazima u spisu te je potpuno prihvaćen kao stručna pomoć u dokazivanju tužiteljičinih tegoba, pri čemu je vještak detaljno, jasno i argumentirano dao razloge za nalaz i mišljenje decidirano navodeći koje činjenice nalazi utvrđenima temeljem takvoga nalaza i mišljenja. Osim toga, niti stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka.

14. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio kako je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) čime joj je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Naime, u ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede.

14.1. Pri tome je sud uzeo u obzir odredbu čl. 1100. st. 2. ZOO-a koja propisuje da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Ovaj sud se pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade vodio i novim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2021., kao i činjenicom da je u proteklom periodu od donošenja „novih“ orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske stopa inflacije iznosi 34%.

15. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sa osnove neimovinske štete sud je prije svega uzeo navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti i to: činjenicu da su zbog predmetne ozljede tužiteljici ostale trajne posljedice od 1,5% zbog ograničenja pokretljivosti dvaju zglobova na malom prstu nedominantne ruke te će tužiteljica u istom omjeru morati ulagati pojačane napore u budućem životu, pretrpljeni primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljeđivanja, a u daljnjem tijeku pretrpljeni sekundarni strah jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta kroz 5 dana i manjeg kroz još 8 dana, kao i takozvani kasni strah u vidu nelagode i bojazni za vrijeme liječenja ove ozljede za ishod oko 28 dana, fizičke bolove koje je tužiteljica trpjela jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta oko 14 dana te manjeg intenziteta još oko 90 dana, da je kod tužiteljice nastalo naruženje manjeg stupnja zbog vidljivog deformiteta maloga prsta i s vidljivim ožiljkom, a koje sve okolnosti zajedno, uzimajući u obzir dob tužiteljice (tužiteljica je doživjela ozljedu na radu u dobi od 58 godinu), težinu i duljinu trajanja liječenja te nelagodnosti pretrpljene u tijeku liječenja: da je tužiteljica u tri navrata podvrgnuta operativnom zahvatu, da je podvrgnuta RTG i UZV snimanju, da je neko vrijeme morala mirovati, da je prolazila dugotrajne fizikalne terapije, da je tužiteljica koristila analgetike, opravdavaju pravo tužiteljice na pravičnu novčanu naknadu za ovaj vid štete. Stoga, obzirom na opseg štetnih posljedica tužiteljici pripada pravo na naknadu neimovinske štete u zatraženom iznosu od 6.000,00 eura.

15.1. Naime, kako je tužiteljica uslijed zadobivenih tjelesnih ozljeda trpjela intenzivne fizičke bolove te imajući u vidu njihovo trajanje i intenzitet prema nalazu i mišljenju vještaka, sud smatra da tužiteljici za ovaj vid nematerijalne štete pripada pravična novčana naknada u zatraženom iznosu od 2.500,00 eura.

15.2. Ocjenjujući trajanje straha kao i njegov intenzitet sukladno nalazu i mišljenju vještaka, sud je zaključio da tužiteljici za ovaj vid nematerijalne štete pripada pravična novčana naknada u zatraženom iznosu od 2.000,00 eura.

15.3. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka prema kojem kod tužiteljice kao posljedica predmetne ozljede nastalo trajno smanjena životna aktivnost za 1,5%, sud smatra da tužiteljici za ovaj vid nematerijalne štete pripada pravična novčana naknada u zatraženom iznosu od 300,00 eura.

15.4. Kako je prema prihvaćenom nalazu i mišljenju kod tužiteljice zaostalo naruženje manjeg stupnja zbog vidljivog deformiteta malog prsta s vidljivim ožiljkom, sud smatra da tužiteljici za ovaj vid nematerijalne štete pripada pravična novčana naknada u zatraženom iznosu od 1.200,00 eura.

16. Na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a tužiteljici za potrebe tuđe pomoći i njege također pripada pravična novčana naknada. Prema nalazu i mišljenju vještaka, tuđa pomoć i njega tužiteljici je bila potrebna u opsegu od 2 sata tijekom 18 dana te potom 1 sat dnevno kroz još 21 dan. Stoga uzimajući u obzir da je prema prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka tužiteljici bilo potrebno ukupno 57 sati tuđe pomoći i njege tijekom liječenja te budući se cijena sata tuđe pomoći i njege uzima u obzir sukladno mjesnim prilikama oštećenika, a tužiteljica prema podacima u spisu živi u [adresa], imajući u vidu stopu inflacije u Republici Hrvatskoj, rast plaća te značajan rast cijena svih usluga, sud je o istoj odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a u iznosu od 6,00 eura po satu, a koju cijenu je zatražila i tužiteljica u svom uređenom tužbenom zahtjevu. Stoga je sud utvrdio da tužiteljici pripada pravična novčana naknada imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u zatraženom iznosu od 342,00 eura.

17. Slijedom navedenog, a u smislu odredbe čl. 1100. ZOO u vezi čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje: ZR), sud je tužiteljici na ime neimovinske štete dosudio iznos od 6.000,00 eura te na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 342,00 eura, što ukupno iznosi 6.342,00 eura. Kada se od toga iznosa odbije nesporno isplaćen iznos od 4.500,00 eura (2.000,00+2.500,00), tužiteljici sveukupno pripada iznos od 1.842,00 eura na ime naknade neimovinske i imovinske štete.

18. Zahtjev tužiteljice koji se odnosi na isplatu zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 1103. ZOO-a koja propisuje da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužiteljica osnovano potražuje zakonsku kamatu na iznos neimovinske štete počevši od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. od 7. listopada 2024. U odnosu na zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete, prema odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO-a sud visinu naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, što znači da tužiteljica ima pravo na isplatu zatezne kamate na ime imovinske štete počevši od presuđenja pa do isplate. Visina stope zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a koje je propisana za ostale odnose. Tužiteljici također pripada i pravo na zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos naknade štete u iznosu od 2.500,00 eura i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. od 7. listopada 2024. do dana isplate, tj. do 24. prosinca 2025. (čl. 1103. ZOO-a).

19. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a, budući da tužiteljica nije uspjela u postupku samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. S obzirom da je tuženik izgubio parnicu dužan je tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka. Visina troška tužiteljice određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), budući da je tužiteljica zastupana po odvjetniku, a prema vrijednosti predmeta spora u odnosu na konačno precizirani tužbeni zahtjev.

20. Tako su tužiteljici priznati slijedeći troškovi: za sastav odštetnog zahtjeva 100 bodova (Tbr. 32 OT), za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 24. veljače 2026. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), za sastav podneska od 6. ožujka 2026. 25 bodova (Tbr. 8/4 OT), za sastav podneska od 31. ožujka 2026. 25 bodova (Tbr. 8/4 OT), za sastav obrazloženog podneska od 7. travnja 2026. 100 bodova (Tbr. 8/1 OT) te za zastupanje na ročištu održanom 28. svibnja 2026. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), dakle ukupno 550 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura, uvećano za trošak PDV-a od 25% te za troškove vještačenja u iznosu od 350,00 eura, sveukupno trošak tužiteljice iznosi 1.725,00 eura, a koji trošak je dužan platiti tuženik.

20.1. Tužiteljici su temeljem članka 151. st. 3. ZPP-a, dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, tekućima od presuđenja do isplate.

21. Tužiteljici po načelu culpe nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 17. studenog 2025. kojim dostavlja u spis fotografiju prsta, budući da je tužiteljica istu mogla i trebala dostaviti zajedno sa tužbom. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 11. ožujka 2026. kojim obavještava o uplati predujma za vještačenje, jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, budući sud uvidom u službenu evidenciju ima mogućnost provjeriti uplaćene troškove. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak za pristup na ročište za objavu presude budući da isti za tužiteljicu nije ni nastao te je ročište održano u odsutnosti stranaka. Slijedom navedenog, zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen.

22. S obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio spor, sud je njegov zahtjev za naknadu troška odbio temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

23. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 6. srpnja 2026.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćnici tužiteljice

2. punomoćniku tuženika