REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Š 5

Poslovni broj: Us I-764/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja ŠŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Nenad Mušić, odvjetnik u Zagrebu, Miramarska cesta 24, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi poreza na dohodak, 6. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 410-14/25-01/42, URBROJ: 513-04-26-3 od 8. ožujka 2026. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Karlovac, Ispostave Duga Resa, KLASA:

UP/I-410-23/2024-013/00012, URBROJ: 513-007-04-03-2024-0002 od 5. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Karlovac, Ispostave Duga Resa, KLASA: UP/I-410-23/2024-013/00012, URBROJ: 513-007-04-03-2024-0002 od 5. prosinca 2024., tužitelju je utvrđena porezna osnovica po osnovi otuđenja nekretnina i imovinskih prava za 2024. u iznosu od 6.093,60 eura, te porez na dohodak o otuđenja nekretnina u ukupnom iznosu od 1.462,46 eura.

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-410-14/25-01/42, URBROJ: 513-04-26- 3 od 8. ožujka 2026., odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu.

3. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, te navodi da drugostupanjsko rješenje ne sadrži individualiziranu ocjenu žalbenih navoda Tužitelja, već se svodi na prihvaćanje zaključaka prvostupanjskog tijela da ugovorena cijena ujedno predstavlja i tržišnu vrijednost nekretnine. Naime, Tužitelj u žalbi na prvostupanjsko rješenje da izričito navodi da je prvostupanjsko tijelo procijenilo vrijednost u previsokom iznosu, odnosno da ugovorena cijena ne odražava stvarnu tržišnu vrijednost nekretnine te ističe konkretne okolnosti koje bitno utječu na njezinu vrijednost, osobito: da se radi o zemljištu koje je u naravi livada čija je funkcionalnost ograničena; da na istoj ne postoji mogućnost priključenja na vodovodnu i kanalizacijsku mrežu; da se nekretnina nalazi na teritoriju koji nije atraktivan za razvoj jer se nalazi u ruralnom području koje je značajno udaljeno od urbanih središta i drugih gospodarskih ili komercijalnih zona; da je potencijal nekretnine za komercijalnu iskorištenost nekretnine gotovo nepostojeći. Međutim, drugostupanjsko tijelo da se na te navode ne očituje na konkretan i provjerljiv način, ne analizira njihovu osnovanost niti daje jasne razloge njihovog odbijanja, već ih otklanja isključivo pozivanjem na ugovorenu cijenu. Postupanjem na opisani način izostala je pojedinačna procjena nekretnine i analiza njezinih stvarnih obilježja koja utječu na tržišnu vrijednost, zbog čega činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno. Porezno tijelo da nije dokazalo da ugovorena cijena odgovara tržišnoj vrijednosti nekretnine, već da ju je nekritički prihvatilo kao mjerodavnu , dok sama činjenica postojanja kupoprodajnog ugovora ne znači automatski da ugovorena cijena predstavlja tržišnu vrijednost nekretnine. Slijedom navedenog, drugostupanjsko rješenje da ne udovoljava zahtjevima iz čl. 98. st. 5. ZUP jer ne sadrži dostatne, jasne i individualizirane razloge niti omogućuje ispitivanje njegove zakonitosti. Stoga, isto je doneseno uz bitne povrede pravila upravnog postupka te je kao takvo nezakonito. Istodobno, da je došlo i do povrede čl. 8. ZUP jer porezno tijelo nije u cijelosti i na individualiziran način razmotrilo sve relevantne činjenice i okolnosti koje se odnose na stvarna obilježja predmetne nekretnine, a koje izravno utječu na njezinu tržišnu vrijednost. Porezno tijelo je bilo dužno ocijeniti sve relevantne okolnosti koje utječu na tržišnu vrijednost nekretnine, uključujući njezina stvarna fizička i infrastrukturna obilježja te tržišni kontekst u trenutku otuđenja. Također, takvo obrazloženje proturječi temeljnim načelima prava na obrazloženu odluku i zabrani arbitrarnog postupanja, zajamčenim čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014, dalje u tekstu: Ustav RH). U prilog tome, ukazuje se na odluke Ustavnog suda broj: U-III-38107/2009 i U-III-41630/2009, sukladno kojima: „obrazloženja sudskih odluka odnosno odluka drugih nadležnih tijela koja ne sadrže ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je odluka dana, upućuju na zaključak o arbitrarnosti u postupovnom i/ili materijalnopravnom smislu“; kao i na odluku Ustavnog suda broj: U-III-4614/2010, kojom je zauzet stav sukladno kojemu se: „postupanje nadležnih tijela neće smatrati arbitrarnim ako su nadležna t ijela za svoje odluke imala valjanu pravnu osnovu, ako su u provedenim postupcima uspjela utvrditi i u odlukama predočiti relevantne dostatne i uvjerljive razloge za svoju ocjenu (...) odnosno ako te odluke nisu ni na koji drugi način očito nerazumne“. S obzirom na to da je drugostupanjsko rješenje zasnovano isključivo na općenitim i neindividualiziranim navodima, bez konkretne primjene pravnih normi na odlučne činjenice predmetnog slučaja, da je jasno da se radi o odluci koja je u bitnome manjkava i nedovoljno obrazložena, slijedom čega istu valja poništiti po osnovi povrede čl. 98. st. 5. ZUP. Stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako ostaje pri svim navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja i predlaže da se odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 29. lipnja 2026. bez prisutnosti uredno pozvanih stranaka, čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, 39/26, u nastavku teksta: ZUS) dana mogućnost očitovanja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnima za rješavanje predmetnog upravnog spora.

6. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika, Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora. Sud je odbio u sporu provesti dokaze navedene u tužbi, ocijenivši te dokazne prijedloge suvišnima za rješavanje ovoga spora kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne, te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora, a što će se u nastavku obrazložiti.

7. Na temelju razmatranja svih spornih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Odredbom članka 56. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20, 151/22, 114/23, dalje: ZPD), propisano je da se dohotkom od imovine i imovinskih prava smatra razlika između primitaka po osnovi najamnine, zakupnine, iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranja kampova, primitaka od vremenski ograničenog ustupa autorskih prava, prava industrijskog vlasništva i drugih imovinskih prava u skladu s posebnim propisima, primitaka od otuđenja nekretnina i imovinskih prava i izdataka koji su poreznom obvezniku u poreznom razdoblju nastali u svezi s tim primicima.

9. Odredbom članka 58. ZPD-a, propisano je da se dohotkom iz članka 56. ovoga Zakona smatra se i dohodak koji porezni obveznik ostvari od otuđenja nekretnina i imovinskih prava. Otuđenjem se smatra prodaja, zamjena i drugi prijenos. Dohodak čini razlika između primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine ili imovinskog prava koje se otuđuje i nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda. Troškovi otuđenja mogu se odbiti kao izdaci (stavak 1.). Dohodak od otuđenja nekretnina iz stavka 1. ovoga članka ne oporezuje se ako je nekretnina služila za stanovanje poreznom obvezniku ili uzdržavanim članovima njegove uže obitelji iz članka 14. stavaka 4. i 5. ovoga Zakona, a i u slučaju ako je nekretnina ili imovinsko pravo otuđeno nakon dvije godine od dana nabave.

10. Odredbom članka 60. stavak 1. ZPD-a, propisano je da ako pri utvrđivanju dohotka iz članka 56. ovoga Zakona zakupnina, najamnina, primitak od imovinskih prava te primitak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava nije prijavljen ili nije prijavljen u tržišnom iznosu, dohodak će utvrditi Porezna uprava prema tržišnim cijenama u mjestu u kojemu se nekretnina nalazi, mjestu u kojemu se imovinsko pravo daje na korištenje, odnosno u mjestu u kojemu se imovinsko pravo otuđuje.

11. Odredbom članka 68. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 10/17, 128/17, 106/18, 1/19, 80/19, 1/20, 74/20, 138/20, 1/21, 102/22, 112/22, 156/22, 1/23, 3/23, 56/23, 143/23, dalje u tekstu: Pravilnik) propisano je da se pri utvrđivanju dohotka od otuđenja nekretnina iz članka 58. stavka 1. Zakona danom nabave nekretnine smatra nadnevak kupoprodajnog ugovora, odnosno u slučaju izgradnje u vlastitoj režiji dan kada je izgrađena nekretnina osposobljena za upotrebu. U slučaju otuđenja nekretnine izgrađene u vlastitoj režiji, nabavnu vrijednost čini stvarni izdatak, odnosno cijena izgradnje prema vjerodostojnoj dokumentaciji, a ako ne postoji isprave o nabavi, nabavna vrijednost utvrđuje se procjenom te se usklađuje s rastom proizvođačkih cijena od trenutka kad je nastao izdatak do trenutka kada je ostvaren primitak po osnovi otuđenja te nekretnine. U slučaju otuđenja dijela nekretnine, odnosno otuđenja samo jednog stana, jednog poslovnog prostora ili drugog dijela zgrade (garaže ili spremišta i sl.), tada se u izdatke priznaje samo razmjerni dio ukupnih troškova izgradnje nekretnine.

12. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelju kao jednom od prodavatelja, temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 28. veljače 2024., isplaćena isplata u gotovini u iznosu od 7.000,00 i to za zemljište unutar granica građevinskog područja, ukupne površine 352,00 m[2] , k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Predmetnu nekretninu je tužitelj stekao u mjesecu siječnju 2024., te je u istoj godini i otuđena.

13. Nabavna vrijednost za 352 m[2] prema ugovoru o stjecanju iznosi 880,00 eura i uvećana je za razmjerni dio plaćenog poreza na promet nekretnina u iznosu od 26,40 eura, te je utvrđena nabavna vrijednost nekretnine u iznosu od 906,40 eura. Slijedom navedenom je utvrđen i dohodak od otuđenja nekretnina u iznosu od 6.093,60 eura na koju osnovicu je obračunat porez na dohodak od imovine po osnovu otuđenja nekretnina u iznosu od 1.452,46 eura

14. Dakle, dohodak od otuđenja imovine i imovinskih prava definira se kao razlika između primitaka koje je porezni obveznik ostvario od imovine i imovinskih prava i izdataka koje je taj isti porezni obveznik imao u poreznom razdoblju vezano za tako ostvarene primitke. U konkretnom slučaju rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda od dana stjecanja do dana otuđenja nije utvrđen.

15. Slijedom navedenog, sud nije prihvatio osnovanima navode tužitelja, obzirom da su isti takvi da ne mogu dovesti do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

16. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim.

17. Trebalo je, stoga, na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS -a tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti kao neosnovan.

18. Odluka o troškovima spora je zasnovana na članku 147. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima prema kojoj tužiteljica nema pravo na naknadu troškova spora, budući da je spor u cijelosti izgubila.

U Rijeci 6. srpnja 2026.

S u t k i nj a

Danica Vučinić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Nenadu Mušiću, odvjetniku u Zagrebu, Miramarska cesta

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5