1

 

        

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: Ref 10 : P-504/2023-4

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Z B O G O G L U H E

 

 

Općinski sud u S. B. po sucu Marini Vučetić u pravnoj stvari tužiteljice S. B., K. S. B. zastupane po punomoćniku V. Z., odvjetniku u O. društvu H. i partneri d.o.o. S. B. protiv tuženika R. A. d.d., M. cesta Z., radi utvrđenja ništenosti i isplate, 22. siječnja 2024.

 

p r e s u d i o j e

 

I. Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o kreditu broj 918-50-2853181 od 25. svibnja 2005. sklopljenog između tuženika R. A. d.d., Z., M. cesta kao kreditora i tužiteljice S. B. iz S. B., K.  kao korisnika kredita, u dijelu u kojem je iznos kredita iskazan kao kunska protuvrijednost 2.661,76 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja, a način otplate kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan dospijeća (u dijelu članka 1. i u dijelu članka 7. Ugovora o kreditu).

II. Nalaže se tuženiku R. A. d.d., Z., M. cesta, isplatiti tužiteljici S. B. iz S. B., K. na ime stečenog bez osnove iznos od: 99,94 eura (slovima: devedesetdeveteuraidevedesetčetiricenta) sa zateznom kamatom koja teče na iznos od:

-0,21 eur od dana 01.09.2005. do isplate,

-0,27 eur od dana 01.10.2005. do isplate,

-0,28 eur od dana 01.11.2005. do isplate,

-0,23 eur od dana 21.12.2005. do isplate,

-0,24 eur od dana 10.01.2006. do isplate,

-0,95 eur od dana 13.01.2009. do isplate,

-1,20 eur od dana 11.02.2009. do isplate,

-1,97 eur od dana 12.03.2009. do isplate,

-0,91 eur od dana 17.04.2009. do isplate,

-0,91 eur od dana 14.05.2009. do isplate,

-0,52 eur od dana 13.06.2009. do isplate,

-0,70 eur od dana 14.07.2009. do isplate,

-0,26 eur od dana 15.08.2009. do isplate,

-0,62 eur od dana 11.09.2009. do isplate,

-0,29 eur od dana 13.10.2009. do isplate,

-0,49 eur od dana 11.11.2009. do isplate,

-0,26 eur od dana 14.12.2009. do isplate,

-1,26 eur od dana 20.01.2010. do isplate,

-1,56 eur od dana 11.02.2010. do isplate,

-1,60 eur od dana 19.03.2010. do isplate,

-1,91 eur od dana 16.04.2010. do isplate,

-2,67 eur od dana 18.05.2010. do isplate,

-3,09 eur od dana 21.06.2010. do isplate,

-4,15 eur od dana 02.07.2010. do isplate,

-4,71 eur od dana 26.08.2010. do isplate,

-5,41 eur od dana 11.09.2010. do isplate,

-4,37 eur od dana 12.10.2010. do isplate,

-4,92 eur od dana 27.11.2010. do isplate,

-5,93 eur od dana 12.03.2011. do isplate,

-5,52 eur od dana 15.04.2011. do isplate,

-6,70 eur od dana 11.05.2011. do isplate,

-10,40 eur od dana 20.07.2011. do isplate,

-8,79 eur od dana 14.09.2011. do isplate,

-16,44 eur od dana 26.09.2012. do isplate,

i to do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

 

III. Nalaže se tuženiku R. A. d.d., Z., M. cesta naknaditi tužiteljici S. B. iz S. B., K.  troškove parničnog postupka u iznosu od 62,50 eura sa zateznom kamatom koja teče od 19. siječnja 2024. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Tužiteljica je kod ovog suda podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

1.1. U tužbi je navedeno da su 25. svibnja 2005. tužiteljica i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj: 918-502853181, temeljem kojeg ugovora je tuženik, kao kreditor odobrio tužiteljici, kao korisniku kredita, iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti od 2.661,76 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja, s rokom vraćanja od 72 mjeseca. Istim ugovorom ugovoreno je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan dospijeća. Tužiteljica je otplatila predmetni kredit. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine, točkom I izreke, potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Z. br. P1401/12 od 4. srpnja 2013. godine u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, tuženik R. A. d.d. Z., u razdoblju od 1. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, te Zakona o obveznim odnosima. U postupku koji je prethodio donošenju navedenih sudskih odluka sudovi su utvrdili da su ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljive, nepoštene pa prema tome ništetne, jer su banke prije i u vrijeme zaključivanja ugora propustile informirati potrošče o četiri činjenice: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro, jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a, o tome da je rast tečaja švicarskog franaka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. S obzirom da su pravomoćnim presudama utvrđene ništetnim i nepoštenim ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine, kao i ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008.godine, to je tuženik sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima, u vezi i s člankom 1111., člankom 1115., te člankom 1046. istog Zakona, dužan vratiti tužitelju sve što je primio na temelju takvih odredbi ugovora. Člankom 502.c Zakona o parničnom postupku propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. istog Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, te da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Člankom 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07 i 79/09), odnosno člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14 i 110/15), propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Tužiteljica tužbu podnosi Općinskom sudu u S. B. kao mjesno nadležnom, temeljem članka 19.l stavak 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju, kojom odredbom je propisano da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište ili neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište. Iako je člankom 12. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora/tuženika, tužitelj ističe kako je navedena ugovorna odredba, temeljem članka 49. stavka 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača i članka 50. stavka 1. istog Zakona, nepoštena i ništetna, jer se o istoj nije posebno pregovaralo, već je sastavnim dijelom tipskog sadržaja ugovora tuženika na čiji sadržaj tužitelj nije imao utjecaja, a koja ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, budući da bi radi ostvarenja svojih prava tužiteljica bila u obvezi putovati u Z., što bi, s obzirom da živi u S. B., uzrokovalo značajnu financijsku neravnotežu, s obzirom na cijenu putovanja tužitelja u Z. i natrag, kao i s obzirom na za to potrebno vrijeme. Navodi tužiteljice je u skladu su s pravnim shvaćanjem Suda Europske unije u Luxemburgu izraženim u odluci donesenoj u spojenim predmetima br. C-240/98 do C-244/98, kojom je utvrđena obveza nacionalnih sudova da po službenoj dužnosti ispituju nepoštenost spornih odredbi bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama. Tom odlukom sud je zaključio da se prorogacijska klauzula u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena nadležnost suda u mjestu glavnog poslovnog mjesta prodavatelja ili pružatelja usluge, treba smatrati nepoštenom u smislu članka 3. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine, koja Direktiva je implementirana u hrvatski pravni sustav Zakonom o zaštiti potrošača, ako su ispunjene temeljne pretpostavke: da nije bilo posebnog pregovaranja, te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. U svezi navedenog tužiteljica je predložila sudu da tuženika obveže na isplatu.

2. Tuženik je primio tužbu na odgovor 17. kolovoza 2023.

3. S obzirom da tuženik, iako uredno pozvan da u roku 30 dana podnese odgovor na tužbu u smislu čl.284.st.1. i čl.285.st.2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), uz upozorenje na posljedice propuštanja, odgovor na tužbu nije podnio, a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje činjenice nisu u protivnosti sa dokazima koje tužitelj podnosi i ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je valjalo odlučiti kao u izreci temeljem čl.331. b ZPP-a.

4. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl.154.st.1. ZPP-a, a isti je trošak odmjeren u skladu sa vrijednosti predmeta spora od 99,94 eura te Tbr.7 i 42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/22,126/22,138/23; dalje - OT) i važećoj vrijednosti jednog boda od 2,00 eura (tbr. 53 OT) i to za sastav tužbe od 50,00 eura, PDV u iznosu od 12,50 eura – sveukupno 62,50 eura, na koji trošak postupka teče i zatezna kamata od donošenja presude do isplate, u skladu sa čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

 

U S. B., 22. siječnja 2024.

Sudac

Marina Vučetić

 

 

 

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud pisanim podneskom u 3 primjerka. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl.353.st.2.ZPP-a).