-1-                           

Poslovni broj: 6 Us I-807/2023-7

 

 

 

 

 

 

       Poslovni broj: 6 Us I-807/2023-7

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja Z. Ž., Ž., OIB: …, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z.,  kojeg zastupa službena osoba M. D., radi invalidske mirovine, 22. siječnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/22-01/03326749778, URBROJ: 341-99-05/3-22-6040 od 14. veljače 2023.

 

 

Obrazloženje

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/22 01/03326749778, URBROJ: 341-99-05/3-22-6040 od 14. veljače odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u V., KLASA:UP/I 141-02/22-01/03326749778, URBROJ: 341-22-05/3-22-11497 od 7. rujna 2022.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju Z. Ž., rođenom …, kod kojega je zbog bolesti nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, od 15. lipnja 2022., u svoti od 1.103,88 kuna mjesečno, te se umjesto te mirovine određuje najniža mirovina u svoti od 1.243,21 kuna (175,20 eura) mjesečno. Nadalje, određeno je da isplata mirovine pripada od 15. lipnja 2022. i da će ju isplaćivati Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje iz sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske, mjesečno unatrag. Zaključno, određeno je da žalba ne odgađa izvršenje tog rješenja.

3. Tužitelj u tužbi navodi da smatra kako prvostupanjsko rješenje nije pravilno zbog pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno jer je istovremeno utvrđena invalidnost koja se ne odražava na visinu mirovine. Iznosi primjere drugih korisnika mirovine kojima je mirovina određena u drugom (većem) iznosu, te smatra da je riječ o različitim kriterijima kod određivanja mirovine, iako je i on hrvatski branitelj iz Domovinskog rata. Iz tužbe proizlazi da tužitelj zahtjeva poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II 141-02/22 01/03326749778, URBROJ: 341-99-05/3-22-6040 od 14. veljače 2023.

4.1. Tuženik u odgovoru na tužbu iznosi da je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Nadalje, ističe kako navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, odnosno iz razloga navedenih u nalazu i mišljenju vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u O., Izdvojeno mjesto rada V., evidencijski broj vještačenja: 775756 od 15. lipnja 2022., a kojim je utvrđeno da kod tužitelja, počevši od 15. lipnja 2022., postoji potpuni gubitak radne sposobnosti iz članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22., - dalje: ZOMO), uzrok bolest. Tuženik tvrdi da je iznos invalidske mirovine pravilno određen sukladno odredbama ZOMO i pravilno obrazložen u rješenju Područnog ureda u V., broj 145457 od 7. rujna 2022., kao i pobijanim rješenjem. Zaključno, smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno i predlaže da se donese presuda kojom će sud odbiti tužbeni zahtjev.

4.2. Sud je tužitelju, radi mogućnosti očitovanja, dostavio odgovor na tužbu 13. rujna 2023., na što je tužitelj dostavio očitovanje u kojemu je ponovio tužbene navode i zatražio povećanje utvrđene invalidske mirovine.

5. Budući da je u ovom upravnom sporu sud ocijenio da je između stranaka sporna primjena prava te kako stranke u tužbi odnosno odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, sud je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 36. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS) upravni spor riješio bez rasprave.

6. U upravnom sporu sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika te sve isprave koje prileže u istome. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz spisa tuženika proizlazi da je postupak pokrenut na zahtjev tužitelja 3. svibnja 2022. radi ostvarivanja prava na invalidsku mirovinu.

8. U provedenom postupku utvrđeno je da: je tužitelj kao osiguranik rođen … i da je do 15. lipnja 2022. navršio 56 godina i 11 mjeseci života; da njegov radni vijek utvrđen prema članku 56. stavku 3. i 4. ZOMO iznosi 36 godina; da isti ima utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnik borbenog sektora u ukupnom trajanju od 72 dana; da mirovinski staž tužitelja prema člancima od 24. do 31. ZOMO i članku 55. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17., 98/19., 84/21., - dalje: ZOHBDR), koji se računa za stjecanje prava na mirovinu, iznosi do 15. lipnja 2022. ukupno 16 godina, 0 mjeseci i 28 dana; da pridodani staž prema članku 32. ZOMO-a iznosi 1 godinu, 6 mjeseci i 11 dana; odnosno da ukupan mirovinski staž za izračun mirovine iznosi 17 godina, 7 mjeseci i 9 dana;

          9. Na temelju nalaza i mišljenja Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u V., evidencijski broj vještačenja 775756 od 15. lipnja 2022., kod tužitelja kao osiguranika, zbog bolesti, s danom 15. lipnja 2022., utvrđen je potpuni gubitak radne sposobnosti prema članku 39. stavku 4. ZOMO.

10. Sukladno odredbi članka 129. ZOMO Samostalni sektor za reviziju i nadzor medicinskog vještačenja Ministarstva rada i mirovinskog sustava Mišljenjem, evidencijski broj revizije 20248 od 10. kolovoza 2022. dao je suglasnost na navedeni nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.

11. Tijekom postupka utvrđeno je i da tužitelj nije primao naknadu plaće za vrijeme bolovanja prema propisima o zdravstvenom osiguranju.

12. Iz potvrde Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O., Područnog odsjeka za poslove obrane V., KLASA: 034-05/22-01/02, URBROJ: 512M2-82-22-217, od 28. ožujka 2022. proizlazi da je Z. Ž. (rođen …, D. M., OIB: …) sudjelovao u Domovinskom ratu u razdoblju od 14. travnja 1992. do 24. lipnja 1992. te stekao status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

13. Iz spisa tuženika proizlazi da je tužitelju svota invalidske mirovine izračunata sukladno članku 79. stavku 1. ZOMO na način da su osobni bodovi (11,8857) pomnoženi s mirovinskim faktorom (1,0) i aktualnom vrijednošću mirovine od 73,13 kn, sukladno Odluci o aktualnoj vrijednosti mirovine (Narodne novine, broj 26/2022) i iznosi 869,20 kn mjesečno. Prema članku 79. stavku 2. ZOMO u svotu mirovine uračunat je kao sastavni dio mirovine dodatak na mirovinu u svoti od 234,68 kn, određen na način i prema uvjetima propisanim Zakonom o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 79/2007., 114/2011., i 115/18.,) te mirovina od 15. lipnja 2022. iznosi 1.013,88 kn mjesečno.

14. Primjenom odredbe članka 90. ZOMO, umjesto navedene svote mirovine određena je najniža mirovina u svoti od 1.234,21 kn mjesečno, izračunata tako da se aktualna vrijednost mirovine od 73,13 kn pomnožena s ukupnim brojem godina mirovinskog staža (17) i mirovinskim faktorom (1,0) te polaznim faktorom (1,0).

15. Prema odredbi članka 87. stavak 1. točka 9. ZOMO mirovinski faktor za invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti iznosi 1,0.

16. Dan s kojim tužitelju pripada pravo i isplata invalidske mirovine određen je pravilno prema članku 59. ZOMO.

17. Člankom 49. stavkom 1. ZOHBDR propisano je da će se korisniku invalidske ili obiteljske mirovine koji dijelom ili u cijelosti ispunjava uvjete za ostvarivanje prava na mirovinu prema odredbama ZOHBDR, a mirovina mu je manja od najniže mirovine, odrediti najniža mirovina prema stavcima 5. i 6. ovoga članka, uz uvjet iz stavka 4. ovoga članka. Člankom 49. stavkom 4. propisano je da najniža mirovina pripada korisniku mirovine iz stavka 1. ovoga članka, osobama iz stavka 2. ovoga članka i hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata iz stavka 3. ovoga članka ako oni odnosno osobe na temelju kojih izvode pravo na najnižu mirovinu imaju priznato sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u najmanjem trajanju od 100 dana u borbenom sektoru, koji kriterij tužitelj ne ispunjava.

18. U članku 90. stavku 1. ZOMO propisano je da će se osiguraniku koji ostvaruje mirovinu samo prema odredbama ZOMO, a kojem je mirovina određena prema članku 79. stavcima 1. i 2. i člancima 81. do 88. ZOMO manja od najniže mirovine, odrediti najniža mirovina.

19. Slijedom iznesenog činjeničnog stanja, a imajući u vidu citirane odredbe materijalnog prava, sud utvrđuje da je u postupku pravilno odlučeno, a u drugostupanjskom postupku potvrđeno, da tužitelju treba odrediti najnižu mirovinu u svoti od 1.243,21 kn (175,20 eura), sukladno članku 90. ZOMO. Ovakav zaključak proizlazi iz činjenice da je tužitelj nesporno sudjelovao u Domovinskom ratu u razdoblju od 14. travnja 1992. do 24. lipnja 1992., odnosno 72 dana, dakle, manje od 100 dana sudjelovanja u borbenom sektoru koji su potrebni radi ostvarenja najniže mirovine po članku 49. ZOHBDR. Budući da tužitelj ne ispunjava potrebne uvjete iz članka 49. ZOHBDR, prvostupanjsko tijelo pravilno je izračunalo svotu invalidske mirovine po članku 79. stavku 1. i 2. ZOMO u svoti od 1.103,99 kn mjesečno, a umjesto koje se sukladno članku 90. ZOMO primjenjuje najniža mirovina u svoti od 1.234,21 kn. Stoga tužitelj svojim neodređenim navodima u pogledu visine mirovine nije dokazao postojanje nepravilnosti prilikom određivanja visine mirovine.

20. Također sud smatra da je obrazloženje prvostupanjskog rješenja sastavljeno u skladu s odredbom članka 98. stavak 5. Zakona općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/21), te da je obrazloženje osporavanog rješenja sastavljeno sukladno odredbi članka 120. stavak 3. navedenog zakona.

21. Slijedom iznijetog, a na temelju odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim i donio odluku kao u izreci ove presude.

 

U Osijeku 22. siječnja 2024.

 

                                                                                                                                           Sutkinja

                                                                                                                            Blanka Sajter v. r.

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).