Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: K-251/2026-15

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji tog suda Katarina Tonković Pigac, uz sudjelovanje Marine Benjak kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv okrivljenog NČ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, 136/25 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu poslovni broj KO-DO-190/2026 od 7. svibnja 2026., nakon javne rasprave održane 6. srpnja 2026. u prisutnosti predstavnika Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu TČ, okrivljenog osobno i branitelja okrivljenog Vjekoslava Jaklina odvjetnika u Varaždinu, 6. srpnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljeni NČ, zvani „ N“, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin T i FČ, rođ. F, rođen **.**.1985. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], sa završenom osnovnom školom, bez zanimanja, neoženjen, otac jednog djeteta u dobi od 15 godina, državljanin Republike Hrvatske, bez imovine, bez primanja, vojsku nije služio, nema čin, osuđivan

k r i v  j e

što je

dana 9. travnja 2026., oko 14,30 sati, u Varaždinu, Međimurska ulica, u prostoriji za pregled trgovine Spar, nezadovoljan što ga je voditelj poslovnice Varaždin zaštitarskog društva Bilić-Erić Vladimir Brezovec zatražio da isprazni džepove, u cilju da ga ustraši, zagrozio mu se riječima "u džepu imam kusturu, zaklat ću te, a doma imam kalašnjikov, posle idem doma po njega, ubit ću te",

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će njega usmrtiti,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po članka 139. stavka 2. KZ/11.

II. Na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11. okrivljeni NČ se za kazneno djelo prijetnje

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 2 (DVIJE) GODINE

i na temelju članka 57. KZ/11

i z r i č e

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

Time da se od kazne na koju je okrivljeni NČ osuđen izvršava 1 (jednu) godinu, a dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine neće se izvršiti ako okrivljeni NČ u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo te ukoliko će se pridržavati sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti iz članka 69. KZ/11, time da se vrijeme provedeno na izdržavanju kazne ne uračunava u vrijeme provjeravanja.

III. Na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu neuvjetovanu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine uračunava se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od

9. travnja 2026. pa nadalje.

IV. Na temelju članka 69. stavak 1. i 2. KZ/11 okrivljeniku NČ se izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava dok će se okrivljenik nalaziti na izdržavanju kazne, a tijekom trajanja roka provjeravanja uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, time da navedena sigurnosna mjera može trajati najdulje do prestanka roka provjeravanja.

V. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 ,143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26 – dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljeni NČ oslobađa se dužnosti podmirenja troškova postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu okrivljeni NČ optužen je za počinjenje kaznenog djela protiv osobne slobode

– prijetnjom, opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona KZ/11.

2. Okrivljenik NČ upitan da iznese očitovanje o optužbi izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koja mu se stavlja na teret predmetnom optužnicom.

3. Tijekom dokaznog postupka izvedeni su sljedeći dokazi, pročitana je službena zabilješka o dojavi od 9. travnja 2026., zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu br. 02430418,., zapisnik o ispitivanju svjedokinje JČ od 20. travnja 2026., zapisnik o ispitivanju svjedoka žrtve UČ od 16. travnja 2026., zapisnik o ispitivanju svjedoka NČČ od 16. travnja 2026. zapisnik o ispitivanju svjedokinje AČ od 16. travnja 2026. , reproducirana je snimka video nadzora trgovine Spar u Varaždinu od 9. travnja 2026., ispitani su svjedoci BČ, JČ, AČ i TČČ, provedeno je psihijatrijsko vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku mr.sc. Nenad Horvat, dr. med., psihijatar i pročitan je njegov nalaz i mišljenje od 10. lipnja 2026. te izvod iz kaznene i prekršajne evidencije okrivljenika. Na završetku dokaznog postupka, sukladno članku 417.a stavku 5. ZKP/08, ispitan je okrivljenik NČ, pročitan je zapisnik o ispitivanju osumnjičenika NČ po čl. 208.a ZKP /08 s pripadajućim elektronskim zapisom i snimkom od 10. travnja 2026., zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika NČ s pripadajućim elektronskim zapisom i snimkom od 11. travnja 2026.

3.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prisutni su izjavili da nemaju prijedloga za dopunu dokaznog postupka niti primjedbe na provedeni dokazni postupak.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući i analizirajući svaki dokaz zasebno te sve dokaze u njihovoj ukupnosti, ovaj sud nalazi dokazanim da je okrivljeni NČ počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11, a sve na način kako je to činjenično i pravno opisano u izreci ove presude.

5. Iz obrane okrivljenika proizlazi da među strankama nije sporno da je okrivljenik dana 9. travnja 2026. boravio u trgovini Spar u Varaždinu, gdje ga je zaustavila zaštitarka, nakon čega je zadržan i odveden u prostoriju za pregled u kojoj su se nalazili zaštitari i odgovorna osoba trgovine. Nesporno je i da je tom prilikom iz džepova izvadio svoje osobne stvari te da kod sebe nije imao nož niti drugo oružje. Okrivljenik također priznaje da je bio pod utjecajem alkohola, da je bio uzrujan i neugodan u komunikaciji te da je tom prilikom spominjao „kalašnjikov“. Nadalje, priznaje da je dva dana ranije u istoj trgovini počinio krađu alkoholnog pića.

5.1 Sporno je, međutim, je li okrivljenik kritične zgode oštećeniku uputio ozbiljne i konkretne prijetnje sadržaja kako mu se stavlja na teret, odnosno riječi „u džepu imam kusturu, zaklat ću te… ubit ću te“, kao i je li izjava o „kalašnjikovu“ predstavljala stvarnu prijetnju podobnu da kod oštećenika izazove strah i osjećaj ugroženosti ili je ista izrečena u afektu, bez namjere zastrašivanja. Sporno je i postojanje subjektivnog elementa kaznenog djela, odnosno je li okrivljenik postupao s ciljem da ustraši oštećenika. Okrivljenik u cijelosti osporava da bi prijetnje izrekao na ozbiljan način, navodeći da nije imao niti posjeduje oružje te da njegove izjave nisu bile stvarne niti usmjerene na ostvarenje prijetnje.

6. U obrani koju je iznosio na kraju dokaznog postupka okrivljenik NČ u svojoj obrani u bitnom osporava počinjenje kaznenog djela, navodeći da kritične zgode nikome nije prijetio, niti oštećeniku UČ. Ističe da ga je u trgovini Spar zaustavila zaštitarka i zadržala bez osnove, nakon čega je odveden u prostoriju za pregled gdje su se nalazili zaštitari i odgovorna osoba trgovine, pri čemu opisuje postupanje zaštitarke kao neprimjereno. Navodi da je bio pod utjecajem alkohola, da je popio oko 7 dcl rakije te imao gotovo 2 promila alkohola u krvi, ali da i u takvom stanju može funkcionirati, pri čemu priznaje da je bio uzrujan i neugodan. Okrivljenik priznaje da je spominjao „kalašnjikov“, no tvrdi da time nije prijetio drugima, već eventualno sebi, ističući da ne posjeduje oružje niti se njime bavi, kao i da kod sebe nije imao nož niti drugo sredstvo podobno za napad. Navodi da je iz džepova izvadio sve svoje stvari te da kritične zgode nije počinio krađu, iako priznaje da je dva dana ranije u istoj trgovini ukrao bocu alkohola. Također navodi da poznaje oštećenika od ranije iz viđenja. U obrani ističe i svoje zdravstvene i osobne okolnosti, navodeći da je ovisan o alkoholu i lijekovima, da ima određenih psihičkih poteškoća te boluje od epilepsije, kao i da bi trebao započeti liječenje. Zaključno ustraje u tvrdnji da nikome nije prijetio niti imao namjeru zastrašivanja te da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

7. U svom iskazu danom na raspravi 18. lipnja 2026. žrtva UČ ostaje kod svog iskaza danog na policiji od 16. travnja 2026. te vezno uz kritični događaj iskazuje u bitnome da je kao voditelj poslovnice zaštitarske tvrtke Bilić-Erić dana 9. travnja 2026. zaprimio poziv zaštitarke zbog problematičnog ponašanja jedne osobe u trgovini Spar u Varaždinu, nakon čega je zajedno s interventnim zaštitarom došao na mjesto događaja. Navodi da su zatekli okrivljenika u sukobu sa zaštitarkom, nakon čega su ga, sukladno proceduri, odveli u prostoriju za pregled te ga zatražili da isprazni džepove i identificira se. Prema njegovom iskazu, okrivljenik je tom prilikom bio vidno uzrujan, pod utjecajem alkohola, negodovao je zbog zadržavanja te mu uputio ozbiljne prijetnje riječima da u džepu ima „kusturu“ kojom će ga zaklati, kao i da kod kuće ima „kalašnjikov“ po koji će otići i ubiti ga. Ističe da su navedene prijetnje izrečene odlučno, u prisutnosti više osoba, te da su kod njega izazvale strah i bojazan za vlastiti život. Navodi da je nakon toga pozvana policija. Također navodi da okrivljenik kritične zgode nije ništa ukrao, ali da je bio doveden u vezu s oštećivanjem robe i skidanjem zaštitnih etiketa, o čemu je obaviješten od strane zaštitarke. Potvrđuje da je okrivljenik na kraju ispraznio džepove, pri čemu kod njega nisu pronađeni opasni predmeti.

7.1. U svom iskazu danom na raspravi 18. lipnja 2026. svjedok JČ ostaje kod svog iskaza danog na policiji od 20. travnja 2026. dodatno pojašnjavajući da okrivljenik kritične zgode nije ništa ukrao, ali je oštećivao robu skidanjem zaštitnih etiketa, pri čemu je jednu bocu djelomično oštetio prije nego što ga je zaustavila. Ističe da joj je okrivljenik bio poznat od dana ranije kada je počinio krađu alkoholnog pića, zbog čega je postupala sukladno uputama nadređenog te ga zamolila da pođe u posebnu prostoriju, istovremeno pozivajući pomoć. Navodi da je u prostoriji okrivljenik bio uzrujan te je, nakon što je zatraženo da isprazni džepove, uputio prijetnje UČ, najprije da ima nož kojim će ga ozlijediti, a potom i da kod kuće ima „kalašnjikov“ po koji će otići i vratiti se kako bi ga ubio. Potvrđuje da okrivljenik kod sebe nije imao nož, već je iz džepova izvadio druge predmete, te da je policija pozvana radi utvrđivanja identiteta. Navodi da su prijetnje izrečene u prisutnosti više osoba te da su svi čuli njihov sadržaj, a događaj je na prisutne djelovao uznemirujuće. Iskaz ove svjedokinje u bitnome je suglasan s iskazima svjedoka TČČ i AČ, koji potvrđuju da je okrivljenik u prostoriji iznosio prijetnje usmjerene prema UČ, uključujući navode o nožu i „kalašnjikovu“, iako TČČ nije u cijelosti razumio izgovorene riječi, dok su ostali svjedoci jasno čuli prijetnje ubojstvom.

7.2 U svom iskazu danom na raspravi 6. srpnja 2026. svjedok AČ ostaje kod svog iskaza danog na policiji od 16. travnja 2026. te potvrđuje da je okrivljenik osoba o kojoj je iskazivala. Ističe da joj je okrivljenik od ranije poznat kao osoba koja je učestalo činila krađe u trgovini. Kritične zgode zatekla ga je kako pokušava skinuti zaštitu s alkoholnih pića, a potom i kako uzima piće bez zaštite, zbog čega ga je zaustavila te je iz džepa izvadio otuđeno piće. Navodi da je okrivljenik bio izrazito neugodan i agresivan, zbog čega je pozvana zaštitarka, a potom su ga zajedno odveli u prostoriju za pregled. Tamo je okrivljenik bio pod utjecajem alkohola, uznemiren i agresivan, te je, na zahtjev da isprazni džepove, izjavio da ima „kusturu“, a potom i da ima „kalašnjikov“ kojim će ubiti UČ. Iskaz ove svjedokinje u bitnome je suglasan s iskazima ostalih ispitanih svjedoka, koji potvrđuju da je okrivljenik u prostoriji iznosio prijetnje usmjerene prema UČ, iako pojedini svjedoci nisu u cijelosti čuli ili razumjeli sve izgovorene riječi.

7.3. U svom iskazu danom na raspravi 6. srpnja 2026. svjedok TČČ ostaje kod svog iskaza danog na policiji od 16. travnja 2026. Ističe da se ne može pouzdano očitovati o tome što je okrivljenik izvadio iz džepova, niti je li kod sebe imao nož, budući da zbog proteka vremena i drugih obveza nema jasna sjećanja o tim okolnostima. Navodi da nije jasno čuo što je okrivljenik govorio UČ, budući da je okrivljenik govorio dijelom na hrvatskom, a dijelom na romskom jeziku, no sjeća se da je UČ reagirao riječima „koga buš ti klal“. Opisuje okrivljenika kao nemirnog i pod utjecajem alkohola, koji je tijekom boravka u prostoriji bio neprimjerenog ponašanja, zbog čega mu je morao skretati pozornost. U pogledu predmeta koje je okrivljenik eventualno posjedovao, navodi da u prostoriji nije uočio ništa značajno, dok je izvan trgovine vidio neke stvari u vrećici na biciklu. Njegov iskaz u bitnome potvrđuje da je događaj eskalirao u prostoriji za pregled, ali nedaje neposredna i jasna saznanja o sadržaju navodnih prijetnji.

7.4. Iz službene zabilješke o dojavi PU varaždinske proizlazi da je oko 14,15 sati primljena dojava da u Sparu u Međimurskoj ulici u Varaždinu zaštitarka zaštitarske tvrtke Bilić-Erić ima problema s jednim J koji prijeti voditelju te zaštitarske tvrtke. Nadalje, proizlazi da je navedena osoba okr. NČ, koji je potom u 19,00 sati uhićen.

7.5. Na video nadzoru trgovine Spar u Varaždinu od 9. travnja 2026. ne vidi se sam trenutak u kojem je okrivljenik prijetio žrtvi jer se to zbilo u prostorijama za pregled koje nisu pokrivene nadzornim kamerama, međutim, vidljivo je prvo kako zaštitarka (JČ) u blizini blagajne prema izlazu trči za okrivljenikom PČ, zatim je vidljivo kako dolaze još dvojica zaštitara (TČČ i žrtva UČ) i odlaze u prostoriju za pregled, a na kraju je vidljivo kako u tu prostoriju dolaze policijski službenici koji iz iste odvode okrivljenika.

7.6. Uvidom u zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola proizlazi da je kod okr. NČ u 17,43 sati utvrđena koncentracija alkohola od 1,74 g/kg.

7.7. Iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra, ovlaštenog sudskog vještaka mr.sc. Nenad Horvat, dr. med., od 10. lipnja 2026. proizlazi sljedeće. Da je okrivljenik NČ osoba srednje životne dobi kod koje nije utvrđena duševna bolest, niti privremena duševna poremećenost, kao ni nedovoljan duševni razvitak, već su utvrđeni disocijalni poremećaj osobnosti te ovisnost o alkoholu, uz sporadičnu zlouporabu psihoaktivnih supstanci koja je forenzički ocijenjena kao manje značajna. Vještak je pri tome istaknuo da se kod okrivljenika radi o osobi kaotičnog i disocijalnog životnog stila, s dugotrajnim problemima u ponašanju, brojnim prekršajnim i kaznenim osudama te višekratnim dolascima u bolnicu u izrazito alkoholiziranom, pa i besvjesnom stanju, pri čemu je u pravilu odbijao ponuđeni psihijatrijski tretman. U odnosu na inkriminirani događaj vještak zaključuje da je okrivljenik kritične zgode bio pod utjecajem alkohola, s koncentracijom koja je po njegovoj procjeni iznosila oko 2 promila, zbog čega je alkohol dezinhibirao njegove disocijalne i agresivne karakterne crte te utjecao na verbalnu ekspresiju. Slijedom toga, vještak nalazi da su okrivljeniku u vrijeme počinjenja djela bile smanjene sposobnosti shvaćanja značenja svojeg postupanja i upravljanja voljom i postupcima, ali ne bitno, pa je bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno. Istodobno je naglašeno da alkohol nije doveo do isključenja rasudnih sposobnosti, već je riječ o stanju u kojem je okrivljenik ipak mogao razumjeti svoje postupke i njihove posljedice. Vještak nadalje zaključuje da su ispunjene sve kliničke i forenzičko-psihijatrijske pretpostavke za izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, budući da upravo alkoholizam predstavlja ključni čimbenik koji je, uz strukturalnu patologiju osobnosti, pridonio inkriminiranom ponašanju i može dovesti do ponavljanja sličnih ili težih ekscesa u budućnosti. Konačno, vještak smatra da je okrivljenik u vrijeme provođenja vještačenja bio raspravno sposoban, jer se nalazio u stabilnom i kompenziranom stanju, bez akutne psihijatrijske simptomatologije, te je mogao razumjeti svrhu postupka, svoju procesnu poziciju i surađivati sa svojim braniteljem.

8. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio da nije sporno kako je okrivljenik dana 9. travnja 2026. boravio u trgovini Spar u Varaždinu, da je bio pod utjecajem alkohola, da je zadržan od strane zaštitarskog osoblja, da je odveden u prostoriju za pregled te da je tom prilikom ispraznio džepove. Nesporno je i da kod njega nije pronađeno nož niti drugo oružje, kao i da je dva dana ranije u istoj trgovini počinio krađu alkoholnog pića. Sporno ostaje je li kritične zgode oštećeniku UČ uputio prijetnje sadržaja opisanog u optužbi, odnosno je li izgovorio riječi o „kusturi“ i „kalašnjikovu“ s namjerom da ga ustraši, te je li takvo postupanje kod oštećenika izazvalo opravdan strah za život.

8.1. Obranu okrivljenika sud cijeni kao djelomično vjerodostojnu. Naime, obrana je suglasna s ostalim dokazima u dijelu u kojem okrivljenik priznaje da je bio pod utjecajem alkohola, da je bio uzrujan i neugodan, da je spominjao „kalašnjikov“ te da kod sebe nije imao nikakvo oružje. Međutim, sud ne prihvaća njegovu tvrdnju da nikome nije prijetio, jer je takva obrana u bitnom suprotstavljena suglasnim i međusobno povezanim iskazima više neposrednih sudionika događaja. Iskaz žrtve UČ sud ocjenjuje vjerodostojnim. Njegov je iskaz unutarnje logičan, konkretan i u bitnim dijelovima podudaran s iskazima svjedoka JČ i AČ, koje su obje neposredno sudjelovale u postupanju prema okrivljeniku i potvrdile da je u prostoriji za pregled iznosio prijetnje usmjerene upravo prema žrtvi, pri čemu je spominjao nož i „kalašnjikov“. Iako svjedok TČČ nije mogao u cijelosti čuti sadržaj izgovorenog, njegov iskaz također potvrđuje bitne okolnosti događaja, osobito da je okrivljenik bio nemiran, alkoholiziran i da je UČ reagirao na njegove riječi riječima „koga buš ti klal“, što upućuje na to da je i taj svjedok percipirao prijeteći ton i eskalaciju sukoba. Dodatnu potporu takvoj ocjeni daju i objektivni dokazi. Službena zabilješka o dojavi potvrđuje da je policija odmah obaviještena o prijetnji voditelju zaštitarske tvrtke, a video nadzor, iako ne obuhvaća samu prostoriju za pregled, potvrđuje slijed događaja opisan u iskazima svjedoka: zaštitarka trči za okrivljenikom, potom dolaze zaštitari i voditelj, a zatim i policijski službenici koji odvode okrivljenika. Iz zapisnika o alkotestiranju proizlazi da je kod okrivljenika naknadno utvrđena koncentracija alkohola od 1,74 g/kg, što potvrđuje njegove i svjedočke navode o značajnoj alkoholiziranosti.

8.2. Nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka sud prihvaća u cijelosti, jer je dan jasno, stručnom metodom i u suglasju s ostalim dokazima. Iz njega proizlazi da okrivljenik nije duševni bolesnik, ali ima disocijalni poremećaj osobnosti i ovisnost o alkoholu, da je kritične zgode bio pod utjecajem alkohola te da je zbog toga bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno. Time je vještačenje potvrdilo da okrivljenik nije bio lišen rasudnih sposobnosti, nego je alkohol tek dezinhibirao njegove agresivne i disocijalne crte, što je u skladu s načinom na koji je događaj opisan u iskazima svjedoka. Istodobno, vještak je uvjerljivo obrazložio i potrebu za sigurnosnom mjerom obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, što dodatno potvrđuje značaj alkoholiziranosti kao relevantne okolnosti u ovom predmetu.

9. Cijeneći sve provedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, sud zaključuje da je obrana okrivljenika neuvjerljiva u dijelu u kojem negira izricanje prijetnji, dok su iskazi žrtve i svjedoka međusobno suglasni, životno logični i potvrđeni objektivnim okolnostima događaja. Posebno je značajno da su prijetnje opisane jednako od strane više osoba koje su ih čule neposredno, da su izrečene u kontekstu konflikta i alkoholiziranosti, te da su bile konkretne, ozbiljne i usmjerene na žrtvu. Stoga sud smatra dokazanim da je okrivljenik kritične zgode žrtvi ozbiljno prijetio smrću, i to na način i pod okolnostima kako je to opisano u optužbi.

9.1. Slijedom iznesene analize dokaza, kako svakoga za sebe, tako i u njihovoj ukupnosti ovaj sud nalazi izvan svake sumnje dokazanim da je okrivljeni NČ počinio inkriminirano mu kazneno djelo prijetnje, na način kako mu je to činjeničnim opisom stavljeno na teret.

10. Bit prijetnje je znakovita najava predstojećeg zla, bilo općenitog, kao prijetnje u njenom osnovnom obliku, bilo točno navedenog, preciziranog. Nagovijest zla može biti izražena riječima, što je najčešće, ali i na druge načine, sugestivnim pokretima, slikama ili nekim drugim zaključujućim radnjama, prikladnim da kod žrtve izazovu osjećaj straha. Okrivljenik je kritične zgode, u stanju alkoholiziranosti i uzrujanosti, žrtvi uputio ozbiljne riječi kojima je najavio usmrćenje uporabom noža i vatrenog oružja; takve riječi su, s obzirom na svoj sadržaj i kontekst, objektivno podobne da izazovu strah i predstavljaju prijetnju u smislu članka 139. stavka 2. KZ/11. Ostvarenje upućene prijetnje nije dio zakonske inkriminacije, odnosno bića kaznenog djela, niti su odlučni razlozi za prijetnju, dok se kroz sudsku praksu iskristaliziralo shvaćanje da nije nužno da se žrtva doista i uplašila, nego je potrebno da je prijetnja objektivno prikladna da kod prosječne osobe izazove osjećaj straha. Bitna značajka je i ozbiljnost zla kojim se prijeti. Polazišna točka za ocjenu ozbiljnosti prijetnje jest zlo zbog kojega bi se svaka osoba u nekoj društvenoj zajednici ustrašila ili uznemirila ( u konkretnom slučaju usmrćenje uporabom noža (kusture) i vatrenog oružja (kalašnjikova)).

10.1. Kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. KZ/11 je kazneno djelo apstraktnog ugrožavanja, što znači da je ono ostvareno kad radnja počinitelja u objektivnom smislu predstavlja ozbiljnu prijetnju, neovisno o tome kakav je učinak prouzročila kod osobe prema kojoj je poduzeta. Ono što je bitno za opstojnost ovog kaznenog djela jest da je prijetnja poduzeta s namjerom da se druga osoba ustraši ili uznemiri, dok je irelevantno je li doista i došlo do ostvarenja te namjere. U tom smislu ovaj sud nije bio dužan dokazivati je li se žrtva uistinu osjećao ugroženim ili uznemirenim zbog izgovorenih prijetnji, jednako kao što nije bio dužan utvrđivati je li okrivljeni izgovorene prijetnje zaista namjeravao i ostvariti.

11. Navedenim postupanjem okrivljenog ostvareni su svi objektivni elementi kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11, jer je okrivljenik dana 9. travnja 2026., oko 14,30 sati, u Varaždinu, Međimurska ulica, u prostoriji za pregled trgovine Spar, nezadovoljan što ga je voditelj poslovnice Varaždin zaštitarskog društva Bilić - Erić UČ zatražio da isprazni džepove, u cilju da ga ustraš i, zagrozio mu se riječima "u džepu imam kusturu, zaklat ću te, a doma imam kalašnjikov, posle idem doma po njega, ubit ću te", dok je u pogledu subjektivnog elementa utvrđeno da je tempore criminis bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno, pri čemu njegova svijest o protupravnosti nije dovedena u pitanje niti pak za njegovo postupanje postoje ispričavajući razlozi.

12. Nakon što je, a po iznijetoj analizi izvedenih dokaza, utvrdio da je okrivljeni počinio inkriminirano kazneno djela na način kako je to opisano u izreci presude, sud je pristupio odabiru vrste i mjere kazne kojom će se ostvariti svrha kažnjavanja.

12.1. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je sukladno članku 47. KZ/11 primijenio opće pravilo o izboru vrste i visine kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, a cijeneći pritom sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imov inske prilike, kao i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela i odnos prema žrtvi.

12.2. Tako je prilikom odabira vrste i visine kazne sud imao na umu da okrivljenik nije oženjen, otac jednog maloljetnog djeteta u dobi od 15 godina, nezaposlen, bez primanja, bez ikakave imovine. Prilikom odmjeravanja kazne sud je dužan imati na umu cjelokupan život okirvljenika, odnosno kako onaj prije, tako i onaj nakon počinjenja djela. Iznesene okolnosti predstavljaju okrivljenikove osobne, obiteljske te imovinske prilike koje je sud dužan imati na umu prilikom odmjeravanja kazne, a koje sve prethodno iznesene okolnosti je sud odmjeravajući kaznu okrivljenom ocijenio olakotnim. Kao olakotno sud je cijenio i smanjenu ubrojivost okrivljenika, iako ne bitnu, budući da je vještak utvrdio da je kritične zgode bio pod utjecajem alkohola koji je utjecao na njegovo ponašanje i sposobnosti, zatim činjenicu da kod njega nije pronađeno oružje niti su prijetnje bile realizirane u fizičkom smislu, kao i njegove osobne i zdravstvene okolnosti, osobito izraženu ovisnost o alkoholu i navedene psihičke poteškoće. Međutim, navedene olakotne okolnosti ne dovode do blaže ocjene društvene opasnosti djela u mjeri koja bi opravdala znatnije ublažavanje kazne, jer se radi o osobi kod koje je upravo alkoholizam u sprezi s disocijalnim crtama osobnosti bitno pridonio počinjenju djela.

12.3. Kao otegotno sud je osobito cijenio raniju višestruku osuđivanost okrivljenika kako kaznenu tako i prekršajnu, iz koje proizlazi da se radi o osobi koja je već dolazila u sukob sa zakonom, pri čemu dosadašnje sankcije očito nisu ostvarile svoju svrhu. Okrivljeniku je činjenje kaznenih djela i boravak u kaznionicama postao način života, uz kontinuranu konzumaciju primarno alkohola, a onda i drugih supstanci koje djeluju na stanje svijesti. On svoj život nije organizirao niti njime upravlja, njemu se život događa, živi bez obaveza i brz prihvaćanja društvenih normi. Otegotnim je cijenjena i činjenica da je djelo počinjeno u stanju alkoholiziranosti, pri čemu je upravo takvo stanje pridonijelo dezinhibiranom i agresivnom ponašanju te eskalaciji događaja, kao i način počinjenja djela, budući da su prijetnje bile izrečene izravno, konkretno i prema osobi koja je prema okrivljeniku postupala u okviru svoje službene dužnosti, u prisutnosti više osoba. Nadalje, sud je otegotnim cijenio i okolnost da okrivljenik očito ima dugotrajniji obrazac nepoštivanja pravnog poretka, što proizlazi iz podataka u spisu i prethodnog ponašanja.

12.4. Slijedom utvrđenih okolnosti odlučnih za odmjeravanje kazne sud je okrivljenom za počinjeno kazneno djelo prijetnje na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11, za koje je propisana kazna od 6 mjeseci do 5 godina, utvrdio kaznu zatvora u trajanju dvije godine. Time da će za postizanje svrhe kažnjavanja biti dovoljno da izdrži samo dio kazne, i to jednu godinu. Ostali dio kazne u trajanju od jedne godine neće se izvršiti ako okrivljenik u roku dvije godine ne počini novo kazneno djelo te ukoliko će se pridržavati sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti iz članka 69. KZ/11.

12.5. S obzirom na utvrđenu ovisnost okrivljenika o alkoholu, kao i na okolnost da je upravo alkoholiziranost kritične zgode bitno pridonijela počinjenju kaznenog djela, sud je, po prijedlogu i nalazu psihijatrijskog vještaka, okrivljeniku izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti iz članka 69. KZ/11. Naime, iz provedenog vještačenja proizlazi da je okrivljenik bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno, te da postoji realna opasnost ponavljanja sličnih ili težih ekscesa ukoliko se ovisnost ne tretira, pa je izricanje ove mjere nužno radi otklanjanja okolnosti koje pogoduju ponavljanju kaznenih djela i zaštite društva. Stoga će se ostali dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti ako okrivljenik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo, te ukoliko će se pridržavati sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti iz članka 69. KZ/11

12.6. Sve navedeno je prikladno da ostvari svrhu kažnjavanja, odnosno da korektivno utječe na okrivljenika da se kloni protupravnog postupanja, no i da izrazi društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utječe i na sve građane da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja .

13. Okrivljeni je uhićen 9. travnja 2026. i nakon toga je neprekidno lišen slobode pa je ovo razdoblje lišenja slobode valjalo uračunati u izrečenu kaznu zatvora na osnovu u izreci citirane odredbe 54. KZ/11.

14. Sud je, odlučujući o troškovima kaznenog postupka, imao u vidu da je okrivljenik nezaposlen, bez imovine i bez stalnih prihoda, odnosno da se nalazi u lošem materijalnom i socijalnom položaju. Cijeneći takve osobne i imovinske prilike, sud nalazi da bi plaćanje troškova postupka za okrivljenika predstavljalo prekomjeran teret te bi dovelo u pitanje njegovo osnovno uzdržavanje. Stoga je, na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08 okrivljeni NČ oslobođen dužnosti podmirenja troškova postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti.

15. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Varaždinu, 6. srpnja 2026.

Sutkinja

Katarina Tonković Pigac

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, neposredno ili preporučeno putem pošte, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna.

1. ODO Varaždin na broj KO-DO-190/2026

2. okrivljeni NČ – Zatvor u Varaždinu

3. Branitelj okrivljenika Vjekoslav Jaklin, odvjetnik u Varaždinu

4. oštećeni UČ