REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI

Žrtava fašizma 7, 51000 RIJEKA

Poslovni broj : Kž-166/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Sandre Juranović kao predsjednice vijeća te Srebrenke Šantić i Gordane Denona-Kusijanović kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Sare Brnčić, u kaznenom predmetu protiv okr. UD (ranije ED) i dr. zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točka 1. u svezi članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okr. UD (ranije ED) izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja Kv-402/2025, K-649/2015-127 od 10. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog UD (ranije ED).

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Rijeci je na temelju članka 402. stavak 3. i 4. („Narodne novine“ broj 125/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu: ZKP/08) odlučeno da će se okrivljeniku UD (ranije ED) suditi u odsutnosti temeljem optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci broj K-DO-763/14-V od 17. veljače 2015.

2. Protiv ovog rješenja žalbu je izjavio okr. UD (ranije ED) po braniteljici Ivani Dedić Golić, odvjetnici iz Rijeke s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine ili podredno uputi predmet na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

3. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci.

4. Žalba okr. UD nije osnovana.

5. Kao temeljno iz žalbe okrivljenika proizlazi da je u postupku nije utvrđeno da bi se okrivljenik nalazio u bijegu a na postoje ni važni razlozi da mu se sudi u odsutnosti te se navodi da je okrivljenik kontinuirano obavijestio sud o promjenama svojih adresa i razlozima da ne može pristupiti na rasprave, kao što je uredno pristupio na raspravu u 2017. te kako nije dokazano da bi okrivljenik izbjegavao dostavu ili da bi namjernim postupanjem bio nedostupan državnim tijelima.

6. Po odredbi članka 402. stavka 3. ZKP/08 okrivljeniku se može suditi u odsutnosti samo ako postoje osobito važni razlozi da mu se sudi, a nije moguće suđenje u stranoj državi ili nije moguće izručenje ili je okrivljenik u bijegu ili nije dostižan državnim tijelima, što znači da je nužno ispunjenje temeljenog uvjeta- važnih razloga i okolnosti vezane za četiri alternativna uvjeta. Osim toga ovaj sud ističe i da je suđenje u odsutnosti dopušteno samo u iznimnim situacijama u skladu s načelom iz članka 29. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske i članka 6. stavak 3. točka d. (Europske) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koje osiguravaju da se svakom okrivljeniku omogući neposredno sudjelovanje u postupku u smislu zaštite njegovog prava obrane zbog mogućnosti aktivnog sudjelovanja u dokaznom postupku.

7. Kako je to već ranije utvrđeno u ukidnom rješenju ovoga suda poslovni broj Kž- 54/2023, u konkretnom slučaju u primjeni mjera osiguranja prisutnosti okrivljenika u sudskom postupku, koje su naročito relevantne kod zaključka da je okrivljenik u bijegu, a što se osporava žalbom, prvostupanjski sud je bio ograničen najprije okolnošću da dio mjera osiguranja prisutnosti okrivljenika i druge mjere opreza iz Glave IX ZKP/08 nije moguće primijeniti, dovedbeni nalog iz razloga što se okrivljenik nije nalazio na području Republike Hrvatske, a istražni zatvor, povezano s odredbom iz članka 123. stavak 4. ZKP/08, iz razloga jer je u postupku u odnosu na okrivljenika isteklo najdulje vrijeme trajanja istražnog zatvora predviđeno zakonom. Ove okolnosti svakako je neophodno povezati s time da je inače u pravilu prije donošenja ocjene o bijegu ili o dostižnosti određene osobe kao dva alternativna razloga u svezi suđenja u odsutnosti, zaključak o tome u činjeničnom pogledu povezan s odgovarajućom primjenom mjera prisutnosti okrivljenika u Republici Hrvatskoj kao i potom s međunarodnom potragom za osobom koja se nalazi u inozemstvu i poduzimanju mjera kroz međunarodne tjeralice i europske uhidbene naloge, a za koje je pak temelj odluka o istražnom zatvoru.

8. Navedeno je obrazložio u pobijanoj odluci sud prvog stupnja dajući cjelovitu i iscrpnu kronologiju vezanu za prisutnost okrivljenika u konkretnom kaznenom postupku te njegovog postupanja kao stranke, detaljno obrazlažući svaku prisutnost na raspravama, ali isto tako i sve odsutnosti te ono što je sud poduzeo u nastojanju utvrditi gdje se okrivljenik nalazi i okrivljeniku uručiti sudski poziv za raspravu.

9. U odnosu na daljnje žalbene tvrdnje, najprije se navodi kako je okrivljenik osoba koja doista po podacima spisa ima više adresa prebivališta ili boravišta na području više zemalja jer je tijekom postupka sud raspolagao s adresama okrivljenika u Republici Bosni i Hercegovini, Republici Srbiji i Republici Sloveniji, koji podaci doista potvrđuju učestalu promjenu adresa i to u više država, kako to smatra i prvostupanjski sud, štoviše i promjenu osobnog imena i prezimena okrivljenika, što ne mora biti motivirano samo konkretnim kaznenim postupkom, ali svakako da značajno utječe na mogućnost pronalaženja osobe u pogledu njezine identifikacije te adrese stanovanja . Točno je da je tijekom postupka okrivljenik davao određene podatke o tome gdje se nalazi, a prema podacima spisa, nakon što je okrivljeniku ukinut istražni zatvor 15. lipnja 2015., u razdoblju od 2016. do 2017. okrivljenik je na dio zakazanih rasprava i pristupio, ali u razdoblju od 2018. pa nadalje, okrivljenik se nije odazvao sudskim pozivima kada su mu isti bili uručeni ili ih nije zaprimio s time da je putem braniteljice u 2018. prvostupanjski sud obavijestio o sudskom postupku u Bosni i Hercegovini i primijenjenim mjerama prema njemu, potom u 2021., također putem braniteljice, obavijestio je da se nalazi u istražnom zatvoru u Sloveniji, dok je 2022. braniteljica izjavila da se okrivljenik nalazi na području Srbije te da nema saznanja o njegovoj adresi osim one ranije.

10. Sud prvog stupnja je, protivno navodima žalbe, postupanje okrivljenika pravilno sagledao u cijelosti, sve od 2015. kada je ukinut istražni zatvor te u daljnjih sada već deset godina s time da se mora istaknuti da je već prilikom prvog ispitivanja pred državnim odvjetnikom (list 36 spisa) okrivljenik bio upozoren da je dužan odmah priopćiti svaku promjenu adrese ili namjeru da je promjeni, čega se okrivljenik nesporno nije pridržavao ustrajno i precizno u kaznenom postupku, a na čemu se naročito inzistira žalbom. Iako je točno da je okrivljenik nakon što je protiv njega ukinut istražni zatvor pristupio na dvije rasprave u 2017. godini ( na jednu nije pristupio kao niti na dvije rasprave u 2016.), potom 2018. je obavijestio da se nalazi u Prijedoru, u Republici Bosni i Hercegovini kada nije mogao pristupiti zbog izrečenih mu mjera u sudskom postupku u toj državi, a 2021. nije pristupio na raspravu iz razloga što je izdržavao kaznu zatvora u Mariboru u Republici Sloveniji, ali u u odjelu za prestanak kazne, u idućem razdoblju do kraja 2025., dakle kroz razdoblje od skoro pet godina sud prvog stupnja nije uspio utvrditi gdje se okrivljenik nalazi jer su podaci spisa ukazivali samo na adrese u [adresa], ali na koje nije uspjela diplomatska dostava poziva te su za istim i u Republici Srbiji raspisane tri nacionale tjeralice, dok je u i u Republici Sloveniji tijekom policijske kontrole utvrđeno da mu je prebivalište u [adresa]. Upravo u tom posljednjem višegodišnjem razdoblju okrivljenik se nikada nije obratio prvostupanjskom sudu iako je znao za vođenje kaznenog postupka, a braniteljica okrivljenika nije imala jasna i potpuna saznanja gdje se okrivljenik nalazi pa tvrdnja o izdržavanju kazne zatvora u Mariboru u Sloveniji te potrebi da navedeno sud provjeri, nije prihvatljiva obzirom na sve naprijed utvrđene podatke i okolnost da niti braniteljica ne navodi taj podatak kao egzaktan.

11. Ovaj sud drugog stupnja stoga ističe da stoga u stvari doista nema utvrđenog podataka da je okrivljenik u zemlji svojeg prebivališta, kao niti na području Republike Bosne i Hercegovine ili na području neke zemlje Europske unije, odnosno pravilno se zaključuje da je isti u bijegu pa donošenje rješenja o suđenju u odsutnosti u odnosu na okrivljenika nije preuranjeno jer su imajući u vidu iznimnost suđenja u odsutnosti , poduzete sve zakonom propisane radnje kako bi se pronašao okrivljenik, a sud je obrazložio da u odnosu na okrivljenika nije moguće suđenje u stranoj državi ili nije moguće izručenje, te nije dostižan državnim tijelima Republike Hrvatske kao što postoje važni razlozi da mu se sudi u odsutnosti, koji su navedeni u odlomku pod točkom 4. obrazloženja pobijane odluke.

12. Slijedom svega navedenog navodima svoje žalbe okrivljenik nije doveo u pitanje pravilnost pobijane odluke te kako pobijanim rješenjem nisu počinjene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po članku 494. stavak 4. ZKP/08 u smislu da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, postojanje povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 ili povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, to je na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08, odlučeno kao u izreci.

Rijeka, 13. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Sandra Juranović