Republika Hrvatska

Poslovni broj: 29 P-777/2023

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81, Šibenik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217) po sutkinji Vlatki Gašperov u pravnoj stvari tužitelja VC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupan po punomoćniku Željko Živković, odvjetnik u [adresa] protiv tuženika HRVATSKA ELEKTROPRIVREDA d.d., OIB: 28921978587, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 37, zastupana po CC, dipl. pravnik, zaposlenik tužene, radi ispravka uknjižbe, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 06. srpnja 2026. godine u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i pun JC, dipl. pravnik, zaposlenik tuženika, a na ročištu objave odluke dana 06. srpnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I.Utvrđuje se da je tužitelj VC, OIB: [osobni identifikacijski broj], nasljedstvom iza smrti majke NC stekao vlasništvo kat. čest. [katastarska čestica] k.o. Vodice

II. Ovlaščuje se tužitelj MC, OIB:: [osobni identifikacijski broj] na temelju ove presude upisati pravo vlasništva na kat.čest 2866/3 (pašnjak od 576 m2) ZU 5651 k. o. [katastarska općina] na svoje ime za cijelo uz istovremeno brisanje dosadašnje uknjižbe sa ime „Elektrodalmacija“-Split, OOU-„Elektra“ Šibenik.“

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 53,09 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj MC je dana 28. travnja 2023. godine podnio tužbu protiv tuženika Hrvatska elektroprivreda d.d. ( dalje u tekstu HEP) radi ispravka uknjižbe na nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

1.1.Tužitelj u tužbi i na ročištima navodi da je nasljedstvom iza smrti majke NC stekao vlasništvo kuće u [adresa] izgrađene na kat. čest. [katastarska čestica] zgr k. o. [katastarska općina], a koja je nastala ucrtavanjem od kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U postupku legalizacije i novog ucrtavanja kuće ista je dobila oznaku kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a tužitelj je u tom postupku ustanovio da dio njegovog ograđenog dvorišta nosi i oznaku kat. čest. [katastarska čestica]. Tužiteljeva majka NC je opisani teren stekla temeljem kupoprodajnog ugovora sklopljenog 10.studenog 1976. godine, ali je u Ugovoru navedeno da je predmet kupoprodaje dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. NC je odmah po kupnji 1977. godine na sjevernom dijelu kupljene nekretnine izgradila stambeni objekt, dok je na južnom dijelu držala svinjac i kokošinjac. Tužitelj je nakon njene smrti uklonio svinjac i kokošinjac te sada navedeni prostor koristi kao parkiralište i prostor na kojem drži svoj materijal. Navodi da navedeni prostor predstavlja sastavni dio ograđenog dvorišta, a za kojeg je tužitelj u postupku legalizacije kuće ustanovio da nosi oznaku kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U zemljišnim knjigama je upisana „Elektrodalmacija“-Split OOUR „Elektra Šibenik“, a tuženik je njezin pravni slijednik. Predmetna nekretnina se od 1976. godine nalazila u nesmetanom vlasničkom posjedu tužiteljeve majke NC, a od njezine smrti 2016. godine se nalazi u nesmetanom vlasničkom posjedu tužitelja, pa je tužitelj vlasništvo iste stekao dosjelošću.

2.Tužena u odgovoru na tužbu, podnesenom sudu dana 27. svibnja 2024. godine navodi da iz dostavljenog ugovora o kupoprodaji sklopljenog dana 10. studenog 1976. godine razvidno da je NC kupila dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to 500/7068 dijela, a što bi odgovaralo veličini kat. čest. [katastarska čestica], a koju ½ navedene čestice je tužitelj naslijedio iza njezine smrti, a kako proizlazi iz rješenje o nasljeđivanju u kojem

se niti ne spominje kat. čest 2866/3 k. o. [katastarska općina]. Nadalje navodi i da je tužitelj kupio sporni dio nekretnine takav Ugovor bi bio nevaljan jer bi isti kupio od nevlasnika. Naime

u vrijeme sklapanja Ugovora DC nije bio niti vlasnik niti posjednik predmetne nekretnine slijedom čega nije mogao na prednicu tužitelja NC prenijeti

pravo vlasništva i posjed. Naime, pravni prednik tuženika 1974. godine ( prije nego što je NC sklopila Ugovor o kupoprodaji) stekao je pravo vlasništva temeljem eksproprijacije na dijelu kat. čest 2866/2 površine 700 m2. U navedenom postpku pravni prednik tuženika platio je DC naknadu za ekspropriranih 700 m2 nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] te je 1989. godine napravljena dioba kat. čest. [katastarska čestica] i formirana je kat. čest. [katastarska čestica]. Pravni prednik tuženika je navedenim pravnim poslom stekao pravo vlasništva na nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Slijedom navedenog, tužena navodi da nitko ne može prenijeti na drugog više prava nego što ih sam ima pa stoga niti DC nije mogao prenijeti pravo vlasništva predmetne nekretnine na NC, a koja isto nije mogla prenijeti vlasništvo predmetne nekretnine na tužitelja. U odnosu na navode da je tužitelj predmetne nekretnine stekao dosjelošću tužena u odgovoru na tužbi navodi da tužitelj ne ispunjava ni minimum kvalitete potrebne za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću, budući da tužitelj nije niti zakoniti ni istiniti niti pošteni posjednik nekretnine koja je predmet ovog postupka odnosno tužitelj nije dokazao da su ispunjene pretpostavke čl. 159 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pozivajući se na odredbe zakona

o poštenu posjeda. Navodi da kvaliteta posjeda tužitelja navodeći da se predmetna nekretnina nalazi u neprekidnom posjedu prednika tužitelja nije dostatna za stjecanje

prava vlasništva dosjelošću jer se ne radi ni o samostalnom ni o zakonitom a niti o poštenom posjedu tužitelja, s obzirom da i tužitelj i njegovi prednici od samog početka znaju da nisu vlasnici predmetne nekretnine, dakle njihov posjed nije pošten te nedostaje minimum kvalitete potrebne za navedeni način stjecanja nekretnine. Naime tužitelj se obratio tuženiku 2014. godine sa zahtjevom za kupnju predmetne nekretnine,

a u kojem dopisu je i sam priznao tuženikovo pravo vlasništva nad nekretninom oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. A kako je dopis poslao za života majke može se smatrati da je i ona znala. Isto tako navodi da je tužitelj i bio pošteni posjednik, isti ne ispunjava vremenski kriterij za stjecanje predmetne nekretnine dosjelošću jer se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su na dan 08.listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije navedenog datuma jer sukladno čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 93/91) bilo izričito zabranjeno stjecanje prava vlasništva na stvari u društvenom vlasništvu.

3.U tijeku postupka sud je pročitao Kupoprodajni ugovor potvrđen kod ondašnje Sekretarijata za opću upravu Općine Šibenik, broj OV-4897 od dana 22. studenog 1976. godine ( 5,6 spisa), rješenje o nasljeđivanju doneseno po javnom Bilježniku Miri Grbac, broj O-871/16 od dana 06. lipnja 2016. godine ( list 7 spisa), povijesni zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretinu ( list 8 do 17 spisa), rješenje Općinskog sekretarijata za upravno-pravne poslove Općine Šibenik od dana 05. ožujka 1974. godine (list 25,26 spisa), zaključak Općinskog sekretarijata za upravno-

pravne poslove Općine Šibenik od dana 14. ožujka 1989. godine ( list 27,28 spisa), Potvrda Elektrodalmacije Split od 20. lipnja 1974. godine, ( list 29 spisa), Skica premjeravanja diobe zemljišta Ureda za katastar Šibenik, za k. o. [katastarska općina] od 24. veljače 1989. godine ( list 30 spisa), Pismo namjere zaprimljen kod HEP-ODS d.o.o. Zagreb, Elektra Šibenik ( list 31 spisa),

3.1.Sud je održao uviđaj na licu mjesta dana 11.ožujka 2025.godine uz sudjelovanje vještaka mjernika RC dipl.ing.geod. ( list 41 spisa), proveo dokaz saslušanjem svjedoka LC i OC ( list 56, 57) te proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke ( čist 58 spisa).

3.2. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispravkom uknjižbe na nekretnini oznake kat čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da se kao vlasnik na navedenoj nekretnini upiše tužitelj za cijelo uz istovremeno brisanje do sada upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Pasivna legitimacija u ovoj pravnoj stvari nije sporna, a da je tome tako proizlazi iz zemljišnih knjiga. Pregledom neslužbenog zemljišnoknjižnog izvatka može

se zaključit da se radi o nekretnini koja je za cijelo upisana kao vlasništvo Hrvatske elektroprivrede – dioničko društvo, OIB: 28921978587.

7. Među strankama je sporno da li je predmetna čestica bila obuhvaćena Ugovorom o kupoprodaji između NC i DC odnosno da li je NC kupila i predmetnu nekretninu pa ju je naslijedio njezin sin odnosno tužitelj te shodno istome da li je potrebno izvršiti ispravak u zemljišnim knjigama.

8. Iz Kupoprodajnog ugovora od dana 10. studenog 1976. godine sklopljen između DC pk. V kao prodavatelja i NC, kao kupca utvrđeno je da je DC prodao NC vlasništvo za 500/7068 dijela nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

9. Iz rješenja o nasljeđivanju doneseno po javnom bilježniku Miri Grbac iz [adresa], broj O-871/2016 od dana 06. srpnja 2016. godine, a doneseno iza smrti NC utvrđeno je da je predmet nasljeđivanja između ostalog i nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] zgr površine 578 m2 udio za 1/2 dijela upisana u posjedovni list broj 4002 za k. o. [katastarska općina] , a nasljednik za cijelo je proglašen MC.

10. Iz rješenja ondašnjeg Općinskog sekretarijata za upravno-pravne poslove Općine Šibenik utvrđeno je da je u korist društvenog vlasništva, a na trajno korištenje „Elektrodalmacije“-Split u svrhu izgradnje vodovoda visokog napona, dozvoljena je potpuna eksproprijacija nekretnine privatnog vlasništva označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 700 m2.

12. Iz Potvrde „Elektrodalmacije“Split utvrđeno je da je DC pok. C dana 19. ožujka 1974. godine isplaćen iznos od ondašnjih 24.150 dinara na ime naknade eksproprijacije 700 m2 njegove nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to na temelju sporazuma o naknadi.

13. Iz Skice premjeravanja Ureda za katastar Šibenik, broj 294 za k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je provedena dioba zemljišta te da je na nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica] upisana „Elektra“ Šibenik.

14. Iz pisma namjere koje je tužitelj uputio tuženom dana 16. veljače 2015. godine utvrđeno je da je tužitelj naveo da je vlasnik kuće koja se nalazi na kat. čest. [katastarska čestica], a koja graniči sa kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a ista je u naravi pašnjak u vlasništvu Elektrodalmacija-Split, Elektra Šibenik. Navodi da isti pašnjak koristi i održava već 35 godina ,da je na navedenom pašnjaku bio 35 kilovotni željezni stup koji je davno uklonjen. Slijedom istog kako je stup uklonjen, a trenutni vlasnik ne koristi pašnjak isti bi kupio ako bi objedinio parcelu i na taj način dobio veću okućnicu.

15. Iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka u A listu nekretnina oznake kat čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] se temeljem prijavnog lista broj 932-06/81-11/58 od 21. travnja 1989- cijepala i formirane su nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U A listu kao vlasnik za cijelo nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisan je DC i to od 1977. godine i to na temelju presude ovog suda broj P-1774/76.

Nadalje pregledom istog zemljišnoknjižnog uloška na temelju naprijed kupoprodajnog

ugovora kao suvlasnik na predmetnoj nekretnini upisala se NC i to 07. srpnja 1977. godine, za 500/7068 dijela dok je DC ostao upisan kao suvlasnik

na istoj nekretnini za 6568/7068 dijela.

Daljnim pregledom povijesnog zemljišnog knjižnog izvatka evidentno je da je DC prodavao nekretninu oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] drugim kupcima, pa je tako na temelju rješenja broj I-06-347/74 od 05. ožujka 1974. godine i zaključka od 14.ožujka 1989. godine uknjižuje se pravo vlasništva na nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica] kao Društveno vlasništvo, a kao nosilac prava korištenja upisuje se „Elektrodalmacija“-Split, „Elektra Šibenik“.

15. Sud je kao vjerodostojne prihvatio pročitane isprave, s tim da je dokaznu

snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima i odredbama zakona. Dakle prihvatio je utvrđenje da je NC kupila dio nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] i to u površini od 500 m2, da se ista upisala kao suvlasnik na navedenoj nekretnini.

16. Iz iskaza svjedoka AC proizlazi da je prijatelj ZC i to od 1980. godine kada se tužitelj doselio u [adresa] i od tada dolazi u njegovu kuću, a u sklopu koje kuće je veliko dvorište. Ne sjeća se da je na predmetnoj nekretnini bio kilovotni stup, ali se sjeća da su na predmetnoj nekretnini bile kokoši i svinje i to možda 20tak kokoši i dva do tri prasca. Ne sjeća se da li postoji zidić koji dijelio predmetnu nekretninu sa nekretninom koja je dio obiteljske kuće. Navodi da su na predmetnoj nekretnini oduvijek bili parkirani automobili i to vozila koja su u vlasništvu tužitelja i njegove rodbine. Kokošinjac je bio pri dnu parcele pa je tako bilo prostora na parceli. Dodao je da nikada nije čuo da je tužitelju netko zabranjivao parkiranje na predmetnoj parceli.

17. Iz iskaza svjedoka BC proizlazi da se isti doselio u Vodice 1985. godine. Prvih godinu dana je živio u blizini predmetne nekretnine i to tri kuće dalje, nakon godinu dana se preselio u centar [adresa]. Naveo je da se družio sa tužiteljem i da je dolazio kod njega u kuću. Dodao je da nikada na predmetnoj nekretnini nije vidio stup od struje. Kada je dolazio kod tužitelja dolazio je sa donje strane gdje su bila parkirana vozila. Sjeća se da je predmetna nekretnina bila ograđena i da je imala mala dvorišna vrata kroz koja su prolazili. Kada je dolazio kod tužitelja ulazio je sa donje strane i morao je proći kroz predmetno zemljište gdje je parkirao vozilo i tada je morao proći kroz ta dvorišna vrata da dođe na terasu kuće. Iako dugo nije bio kod tužitelja misli da se još uvijek nalaze navedena vrata. Dodao je da nikada nije čio da je

osporavan posjed ili vlasništvo, a on je smatrao da je nekretnina oduvijek u vlasništvu NC. Dodao je da je NC na predmetnoj nekretnini držala kokoši i svinje i na predmetnoj nekretnini su bili kokošinjac i svinjac, a pokraj je bio posađen vrt. Naveo je da nema saznanja da je bi itko NC osporavao posjed odnosno vlasništvo na predmetnoj nekretnini. Nikada nije imao problema oko parkiranja jer kada bi se parkirao prolazio bi pokaraj predmetne nekretnine i dolazio na terasu kuće njegove majke.

18. U odnosu na iskaze saslušanih svjedoka kazati je kako istima sud ne poklanja vjeru jer su u svojim iskazima kontradiktorni, a posebice dovodeći ih u međusobnu vezu. Naime iako isti nemaju neposrednih saznanja oko kupnje odnosno stjecanja nekretnina te isti ne moraju niti znati tko je vlasnik nekretnine, sud nije prihvatio njihov iskaz iz razloga jer je u suprotnosti sa materijalnim dokazima koji su priloženi u spisu i to posebice u dijelu u kojem su naveli da se ne sjećaju da je na nekretnini bio kilovotni stup. Naime u slučaju da su dolazili kod tužitelja, a isti su naveli da jesu, nemoguće je kilovotni stup ne primjetiti. Naime isti su izjavili da su dolazili kod tuženika sa "doljnje" strane nekretnine odnosno preko sporne nekretnine, dakle morali

su proći pokraj stupa za struju. Pa stoga sud iskaz svjedoka nije prihvatio u cijelosti, smatrajući ih da su isti pristrani.

19. Uviđajem na licu mjesta održanom dana 11. ožujka 2025. godine uz sudjelovanje vještaka geodetske struke izvršena je identifikacija predmeta te utvrđeno da pokazana nekretnina se identificira kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo. U naravi se radi o zemljištu položenom uz asfaltnu cestu naziva [adresa] u [adresa]. Zemljište je uređeno. Ograđeno je sa istočne strane kamenim zidom, a sa zapadne strane betonskim zidom, dok je sa sjeverne strane također omeđena niskim betonskim zidom na kojem se nalazi žičana ograda, a sa južne strane nekretnina graniči sa asfaltiranom cestom naziva [adresa]. Na nekretnini se nalaze tri stabla starih maslina, 5 stabala mladih maslina, jedno stablo mladih bajama i jedno stablo starih smokava. Također se na nekretnini nalaze i dva stabla visokih borova, kamena gomila te je uz tu gomilu zasađeno ukrasno bilje (agave). Nekretnina je poravnata i nasuta šljunkom. Preko opisanog sjevernog zida je kuća tužitelja.

20. Na ovakvo očitovanje stranke nisu imale primjedbi te ovaj sud smatra da je vještak nalaz i mišljenje dao stručno, jasno i obrazloženo skladu s člankom 258. Zakona o parnično postupku( Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 117/03, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) te ga sud u cijelosti prihvaća.

21. Iz iskaza tužitelja proizlazi da se isti u svibnju 1980 godine doselio u [adresa], gdje su već živjeli njegova majka i očuh. Njegova pokojna majka je kupila zemljište u Vodicama 1977. godine i to oko 1200 m2 na kojem zemljištu je sagradila kuću. On se

ne sjeća da li je stup od struje u vlasništvu HEP-a izgrađen na predmetnoj nekretnini odnosno na nekretnini do nje. Prije 10 do 15 godina djelatnici HEP-a su došli kod njega i rekli da pomakne vozilo jer imaju kvar na trafostanici, a koja se nalazi preko puta predmetne nekretnine i tada je prvi puta čuo da je predmetna nekretnina u vlasništvu tuženika i on je bio iznenađen. Naime djelatnici HEP-a su na rubni dio predmetne parcele iskrcavali betonske stupove te je jedan stup više „stršio“ , a njemu je to smetalo

za parkiranje vozila. Rekao je radnicima HEP-a da stup maknu da može ući na svoju parcelu i tada su mu reklo da to nije njegovo nego od elektre. Njegova majka je uvijek govorila da je to njihovo međutim HEP se naknadno uknjižio. Do tada nije znao za navedeno. Ponovio je da se ne sjeća točno kada se doselio da li je stup bio na njegovoj ili na susjednoj parceli. Njegova majka je na parceli držala kokoši i prasce, bila su dva natkrivena objekta, a majka ih je gradila da bi držala kokoši i prasce. Naveo je da je on gradio betonski zid ne zna točno kada. Sjeća se da je gradio betonski zid između predmetne nekretnine jer je majka htjela imati vrt pa da može zemlju nasuti. Dodao je da je čak htio graditi kuću za svoju djecu u uvjerenju da je predmetna nekretnina u njegovom vlasništvu. Kasnije su mu i djelatici HEP-a rekli da je nekretnina u vlasništvu HEP-a, Naime, on je direktora Elektre Šibenik zamolio da ne iskrcavaju stupove a tada

mu je on objasnio da je nekretnina u njihovom vlasništvu, ali da on može nekretninu koristiti.

Na poseban upit punomoćnika tuženika zbog čega smatra da je nekretnina u njegovom vlasništvu jer u rješenju o nasljeđivanju doneseno iza smrti majke navedeno je da je predmet nasljeđivanja samo suvlasnički dio, a u kupoprodajnom ugovoru da je kupila dio nekretnine isti navodi da to nije istina da su kupili cijelu parcelu, i da je njegova majka kupila parcelu od 1200 m2.

Na poseban upit zbog čega se nije protivio da isti iskrcavaju teret na nekretninu isti navodi da se on protivio i da su oni to učinili.

Na poseban upit punomoćnika tuženika zašto se obraćao tuženom ako je smatrao da je nekretnina u njegovom vlasništvu naveo je da je to tek naknadno saznao da saznao kada mu je direktor tužene navedeno rekao. Dodao je da se obratio tuženoj da kupi nekretninu odnosno da je ponovno kupi, nije dobio odgovor od tužene.

Na poseban upit suda zbog čega je 500 m2 predmetne nekretnine u rješenju o nasljeđivanju naveo je da je njegova majka umrla prije 10tak godina i u to vrijeme nekretnina je bila u vlasništvu Elektre i tada je saznao da je tužena vlasnica nekretnine i da njegova majka nije vlasnica za cijelo, ali se ne sjeća točno. Njegova majka je govorila da je sve njihovo pa tako i predmetna nekretnina odnosno da je ista kupila i predmetnu nekretninu, da je kupila 1200 m2 tek je nakon njezine smrti ustanovljeno da je ista kupila 500 m2. Dodao je da mu nije poznato da je Elektra izvlastila 700 m2 koje je bilo u vlasništvu DC i to 1974. godine. Navedeno mu čak nije rekao ni direktor Elektre. Dodao je da nema saznanja niti se može izjasniti na okolnosti oko izvlaštenja jer navedeno nije znao.

22. Iskaz tužitelja da je isti vlasnik 1200 m2 nekretnine i to kuće s okućnicom je u suprotnosti s materijalnim dokazima. Naime u rješenju o nasljeđivanju isti je naslijedio 500 m2 predmetne nekretnine i to točno onoliko koliko je njegova majka kupila i za koliko upisana u zemljišne knjige.

23. Na temelju tako provedenog postupka ocjenjujući dokaze zasebno i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da tužitelj nije temeljem nasljeđivanja stekao vlasništvo predmetne nekretnine u površini od 1200 m2.

24.Prije svega valja istaknuti da je odredbom članka 119. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 46/10, 143/12, 152/14 dalje: ZV) propisano da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.

25.Vlasništvo na nekretninama stječe se uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu (članak 120. stavak 1. ZV-a).

26.Shodno odredbi članka 120. stavka 1. ZV-a te odredbi članka 34. stavka 2. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 63/19 koji je identičan odredbi članka 30. stavka 2. bivšeg Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10 i 55/13 – dalje: ZZK) uknjižba je upis kojim se pravo vlasništva nad nekretninom stječe bez posebnog naknadnog opravdanja.

27.Vlasništvo na nekretninama na temelju pravnog posla stječe se upisom u zemljišnu knjigu, a u toj situaciji je pravni posao samo pravna osnova (titulus) za stjecanje prava vlasništva, dok je način stjecanja prava vlasništva (modus) upis u zemljišne knjige, zbog čega deklaratorni tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje prava vlasništva nije osnovan.

28.Shvaćanje je isto tako izneseno i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2783/1999 od 23. travnja 2003. godine u kojem postupku je primijenjena odredba članka 120. stavka 1. ZV-a, kao i u odluci broj Rev-97/09 od 23. listopada 2013.godine, u odluci broj Rev-1226/95 od 12. listopada 1999., Rev x978/17-2 od 2. srpnja 2019. godine i odluci broj Rev-1603/2015 od 16.6.2021. godine).

29.Cijeneći rezultate dokaznog postupka, a posebno imajući u vidu sadržaj predmetnog ugovora o kupoprodaji sklopljenog između NC (majke tužitelja, kao kupca) i DC, kao prodavatelja te sadržaj povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu (koje dokaze je ovaj sud cijenio vjerodostojnima i u cijelosti prihvatio) u postupku je nedvojbeno utvrđeno da je majka tužitelja temeljem kupoprodajnog ugovora kupila vlasništvo za 500/7068 na nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dakle, upravo onoliko za koliko se i upisala u zemljišne knjige. Isto tako pregledom rješenja o nasljeđivanu doneseno iza smrti NC utvrđeno je da je tužitelj stekao vlasništvo one nekretnine za koje je njegova majka upisana u zemljišne knjige kao vlasnik.

30.Slijedi dakle, da tužitelj na temelju rješenja o nasljeđivanju donesenog iza smrti majke NC nije stekao vlasništvo čest. br. 2866/3 k. o. [katastarska općina]. Naime tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz da je njegova majka kupila spornu nekretninu pa da ju je isti naslijedio.

31.U odnosu na navode tužitelja da je smatrao da je nekretnina u njegovom vlasništvu valja naglasiti da je 1989. godine provedena dioba nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] i formirane su nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te se na temelju rješenja o eksproprijaciji HEP i upisao kao vlasnik na nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Naime, navodi da tužitelj nije znao da je nekretnina u vlasništvu HEP sud nije prihvatio jer je i sam tužitelj naveo da je tuženiku 16. veljače 2016. godine dostavio pismo namjere za kupnju spornog zemljišta dakle

za vrijeme života svoje majke NC, pa je za zaključit da su i tužitelj i njegova majka morali znati da nisu vlasnici sporne nekretnine. Dakle nedvojbeno je utvrđeno da je DC prodao ČC 500 m2, a što je evidentno u priloženoj dokumentaciji koju su dostavili i tužitelj i tuženik. U suprotnom da je NC kupila 1200 m2 isto bi bilo u priloženim ispravama i ista bi u zemljišnim knjigama bila kao takva upisana vlasnica.

32.Također, napominje se da je tužitelj dužan dokazivati istinitost svojih tvrdnji,

a tuženik mora dokazivati istinitost svojih navoda odnosno prigovora (članak 219. stavak 1. ZPP-a).

33.Ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila

o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP-a).

34.Pravila o teretu dokazivanja u osnovi obvezuju sud da uzme da nije istinita tvrdnja za istinitost koje stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila kadra pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava (idem est non esse aut non probari-svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazan).

35. U konkretnom, znači da je tužitelj na okolnost da je njegova majka kupila 1200 m2, bio sudu dužan predložiti dokaze kojima bi doveo u sumnju istinitost utvrđenja

ovog suda, a što isti do kraja raspravljanja nije učinio, već je samo predložio dokaz pregledom citiranog kupoprodajnog ugovora i rješenja o nasljeđivanju, a na ročištu dana 19. svibnja 2026. godine je decidirano putem punomoćnika izjavio da nema daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka (list 63 spisa).

36.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1. ZPP-a i Tar br. 1. i Tar.br. 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ( Narodne novine, broj 53/2019) te je sud tuženiku priznao trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 53,09 eura.

37. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

Šibenik, 06. srpnja 2026.

SUTKINJA

Vlatka Gašperov

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest (15) dana od dana obavljene dostave.

Žalba se podnosi ovom sudu za Županijski sud sukladno odredbi članka 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" broj 67/2018 i 21/22) i članka 50. stavka 4. Pravilnika o radu u sustavu eSpis ("Narodne novine" broj 35/2015, 123/15, 45/16, 29/17, 112/17, 119/18, 39/20, 138/20, 147/20, 70/21) u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

DN-a:

- punomoćniku tužitelja po punomoćniku Željko Živković, odvjetnik u Šibeniku

- tužena HRVATSKA ELEKTROPRIVREDA d.d., OIB: 28921978587, Zagreb,

Ulica Grada Vukovara 37,