REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stalna služba u Kninu

Poslovni broj: Pp-2629/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, Stalna služba u Kninu, po sutkinji Anamariji Krnić Šupe, uz sudjelovanje zapisničarke Anite Murić Marinković, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog SZ, zbog prekršaja iz članka 196. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/2022., 114/2022., 133/2023.), u povodu prigovora okrivljenika izjavljenog protiv obaveznog prekršajnog naloga, Policijske uprave šibensko - kninske, Policijske postaje Knin, KLASA: 211-07/23-2/29756, URBROJ: 511-13-10-23-1 od dana 18. kolovoza 2023., nakon provedenog žurnog postupka, 6. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018., 114/2022.)

Okrivljeni SZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin S i D, rođen **.**.1986. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, ranije prekršajno osuđivan po potvrdi Odjeka za prekršajne evidencije,

oslobađa se optužbe

što je dana 18.08.2023. godine u 12:10 sati na cesti Ž6075 Rupe (Ž6090), Skradin, dionica, općina Šibenik vozila N1 marke Citroen registarske oznake [registarska oznaka] upravljao navedenim vozilom te pritom koristio mobilni uređaj na način koji umanjuje mogućnost reakcije vozilom (rukama),

čime da bi počinio prekršaj opisan u članku 196. stavku 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 196. stavku 7. istog Zakona.

II. Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. tog Zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Policijska uprava šibensko-kninska, Policijska postaja Knin je 18. kolovoza 2023. izdala obavezni prekršajni nalog protiv okrivljenika, gornjeg broja, zbog prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog kao u izreci ove presude.

2. Sud je okrivljenika pozvao na ročište žurnog postupka za dan 11. rujna 2025., međutim, uredno pozvani okrivljenik je izostanak opravdao te je zamolio sud za odgodu ročišta. Sud je ponovo pozvao okrivljenika na ročište žurnog postupka određeno za dan 22. listopada 2026., ali se poziv vratio sudu uz naznaku dostavljača ''obaviješten, nije podigao pošiljku''. Sud je potom sazvao ročište za dan 10. studenoga 2026., ali nije bilo dokaza o urednoj dostavi, a za ročište sazvano 5. ožujka 2026. okrivljenik je uredno zaprimio poziv te je izostanak opravdao i zamolio sud za odgodu. Na ročište određeno za dan 7. travnja 2026. dostava poziva bila je neuredno iskazana jer se poziv vratio sudu uz naznaku dostavljača ''obaviješten, nije podigao pošiljku''. Kako je bilo evidentno da okrivljenik izbjegava primiti pozive suda, ali isto tako i da izbjegava odazvati se uredno zaprimljenim pozivima suda, sud je okrivljenika na ročište žurnog postupka za dan 30. travnja 2026. pozvao putem e-oglasne ploče suda. S obzirom da je okrivljeniku uručena pisana obavijest iz članka 109.a Prekršajnog zakona, a iz čijeg sadržaja proizlazi kako je okrivljenik, između ostalog, upozoren da je do pravomoćnog završetka postupka i završetka postupka izvršenja sankcije dužan obavijestiti tijelo postupka o svakoj promjeni adrese prebivališta i boravišta odnosno sjedišta jer će mu se ako tako ne postupi, ili ako izbjegava dostavu, sva pismena dostaviti putem oglasne ploče tijela postupka (članak 109.a točka 7. Prekršajnog zakona). Ujedno je u predmetnoj obavijesti okrivljenik upozoren kako se, ukoliko se ne odazove, rasprava može provesti i donijeti presuda bez njegove nazočnosti. Sud je, sukladno odredbi članka 145. stavak 5. Prekršajnog zakona, poziv na raspravu za dan 30. travnja 2026. oglasio na e-Oglasnoj ploči Suda, a čime se dostava smatra uredno obavljenom.

3. Budući da je dostava poziva uredno obavljena, Sud je na temelju članka 167. stavak 3. Prekršajnog zakona, raspravu proveo u odsutnosti okrivljenika smatrajući da njegovo ispitivanje nije od odlučne važnosti za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i ne utječe na zakonito i pravilno donošenje presude, jer je ujedno ocijenio da su prava okrivljenika adekvatno osigurana, a sve uzevši u obzir dokaze koji pružaju dostatnu osnovicu za donošenje meritorne odluke u ovom predmetu te u odsutnosti uredno pozvanog ovlaštenja tužitelja.

4. Sud je u dokaznom postupku pročitao prigovor okrivljenika na OPN od 26. kolovoza 2023. (list spisa 3), obavezni prekršajni nalog Policijske postaje Knin KLASA: 211-07/23-2/29756, URBROJ: 511-13-10-23-1 od dana 18. kolovoza 2023. godine (list spisa 5-6) i potvrdu o ranijoj prekršajnoj osuđivanosti okrivljenika od 30. travnja 2026. godine Odjela za prekršajne evidencije (list spisa 36).

5. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, cijeneći izvedene dokaze kako svaki pojedinačno tako i u njihovoj uzajamnosti, sud nije našao dokazanim da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se optužnim aktom stavlja na teret.

6. Člankom 196. stavkom 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da vozač vozila za vrijeme vožnje ne smije upotrebljavati mobitel niti druge uređaje na način koji bi umanjio mogućnost reagiranja i sigurnog upravljanja vozilom.

7. Člankom 196. stavkom 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da će se novčanom kaznom u iznosu od novčanom kaznom u iznosu od 130,00 eura kazniti za prekršaj vozač koji postupi suprotno odredbama stavka 3. ovoga članka

8. Sud je uvidom u cjelokupni spis predmeta utvrdio da je tužitelj u spis dostavio samo obavezni prekršajni nalog koji kao takav nije dokaz krivnje okrivljenika. Dakle, jedno je optužni akt kojim se određenu osobu tereti za učin određenog prekršajnog djela, a drugo su dokazi na kojima se taj optužni akt temelji i koji bi u postupku služili za utvrđenje krivnje okrivljenika. S tim u vezi, prema članku 88. stavku 1. Prekršajnog zakona sud je dužan na temelju provedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist. Dakle, načelo inkvizitornog postupanja (tzv. inkvizicijska maksima) sastoji se u tome da tužitelj pokrene postupak po službenoj dužnosti te je u obvezi suda da po službenoj dužnosti izvodi dokaze i utvrđuje činjenice.

9. Sud je našao kako u konkretnom predmetu tužitelj nije pružio dokaze takve uvjerljivosti i kvalitete kojima bi se nedvojbeno utvrdile odlučne činjenice od kojih i ovisi primjena materijalnog zakona, odnosno da u konkretnoj procesnoj situaciji tužitelj nije dokazao činjenične tvrdnje koje iznosi u optužbi, sud ocjenjuje da tužitelj nije priložio dokaze, a niti argumentirao odlučne činjenice, zbog čega je u dvojbi, prihvatio one činjenice koje su u korist okrivljenika te primjenom načela "in dubio pro reo", donio oslobađajuću presudu.

10. Naime, presudu kojom se okrivljenik proglašava krivim sud će izreći ako nedvojbeno utvrdi da je okrivljenik počinio prekršaj za koji je optužen. Prema stajalištu sudske prakse (VSRH, I Kž-406/1998-3 od 2. listopada 2002.) načelo "in dubio pro reo" znači da se postojanje jedne takve činjenice, koja je za okrivljenika povoljnija, utvrđuje već i onda, kada je vjerojatnost njenog postojanja samo osnovana, pa dakle takva činjenica ne mora biti izvjesna, za razliku od odlučne činjenice koja ide na teret optuženiku, koja mora biti utvrđena do takve izvjesne mjere da čak ne postoji ni mogućnost postojanja neke druge činjenice koja bi ovu prethodnu isključila. Njegova krivnja mora biti pouzdana, sigurna i ne smije ostavljati nikakvu dvojbu.

11. S obzirom da je za ostvarenje bića prekršajnog djela za koje se tereti okrivljenik bilo potrebno dokazati da je okrivljenik utužene prigode upravljao motornim vozilom i pritom koristio mobilni uređaj na način koji umanjuje mogućnosti reakcije vozilom (rukama), sud smatra da u konkretnom slučaju nedostaju dokazi na temelju kojih se navedeno moglo utvrditi, slijedom čega je donio presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe.

12. Kako po provedenom dokaznom postupku, a u nedostatku drugih dokaza, sud nije sa izvjesnom sigurnošću odnosno izvan svake razumne sumnje utvrdio da je okrivljenik navedene prigode upravljao motornim vozilom i pritom koristio mobilni uređaj na način koji umanjuje mogućnosti reakcije vozilom (rukama), to je okrivljenika na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona oslobodio optužbe.

13. Kako je postupak okončan oslobađajućom presudom, to je odlučeno da troškovi ovog prekršajnog postupka na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.

14. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Knin, 6. srpnja 2026.

Sutkinja:

Anamarija Krnić Šupe

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba (čl. 244. st. 1. Prekršajnog zakona).

Dostaviti:

1. Tužitelju

2. Okrivljeniku

3. U spis