REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1063/2025-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vandi Mostovac kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Petru Barbiru, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o. za trgovinu, usluge i javni prijevoz, Zagreb, Ozaljska ulica 105, OIB: 82031999604, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. srpnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 06. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Zagrebački električni tramvaj d.o.o., Ozaljska 105, Zagreb, OIB:82031999604, isplatiti tužitelju CH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće bruto iznos 3.789,05 eura sa zateznim kamatama sukladno na svaki pojedini iznos, tekućom na:

- za listopad 2020. u iznosu od 122,04 EUR od 11.11.2020. do isplate

- za studeni 2020. u iznosu od 138,68 EUR od 11.12.2020. do isplate

- za prosinac 2020. u iznosu od 137,85 EUR od 11.1.2021. do isplate

- za siječanj 2021. u iznosu od 122,48 EUR od 11.2.2021. do isplate

- za veljaču 2021. u iznosu od 113,79 EUR od 11.3.2021. do isplate

- za ožujak 2021. u iznosu od 129,52 EUR od 11.4.2021. do isplate

- za travanj 2021. u iznosu od 128,10 EUR od 11.5.2021. do isplate

- za svibanj 2021. u iznosu od 124,63 EUR od 11.6.2021. do isplate

- za lipanj 2021. u iznosu od 126,87 EUR od 11.7.2021. do isplate

- za srpanj 2021. u iznosu od 130,86 EUR od 11.8.2021. do isplate

- za kolovoz 2021. u iznosu od 136,15 EUR od 11.9.2021. do isplate

- za rujan 2021. u iznosu od 119,63 EUR od 11.10.2021. do isplate

- za listopad 2021. u iznosu od 128,84 EUR od 11.11.2021. do isplate

- za studeni 2021. u iznosu od 143,70 EUR od 11.12.2021. do isplate

- za prosinac 2021. u iznosu od 150,67 EUR od 11.1.2022. do isplate

- za siječanj 2022. u iznosu od 134,37 EUR od 11.2.2022. do isplate

- za veljaču 2022. u iznosu od 117,63 EUR od 11.3.2022. do isplate

- za ožujak 2022. u iznosu od 123,12 EUR od 11.4.2022. do isplate

- za travanj 2022. u iznosu od 133,36 EUR od 11.5.2022. do isplate

- za svibanj 2022. u iznosu od 135,53 EUR od 11.6.2022. do isplate

- za lipanj 2022. u iznosu od 129,95 EUR od 11.7.2022. do isplate

- za srpanj 2022. u iznosu od 124,74 EUR od 11.8.2022. do isplate

- za kolovoz 2022. u iznosu od 141 ,38 EUR od 11.9.2022. do isplate

- za rujan 2022. u iznosu od 118,91 EUR od 11.10.2022. do isplate

- za listopad 2022. u iznosu od 121,00 EUR od 11.11.2022. do isplate

- za studeni 2022. u iznosu od 146,51 EUR od 11.12.2022. do isplate

- za prosinac 2022. u iznosu od 150,03 EUR od 11.1.2023. do isplate

- za siječanj 2023. u iznosu od 133,53 EUR od 11.2.2023. do isplate

- za veljaču 2023. u iznosu od 125,17 EUR od 11.3.2023. do isplate,za razdoblje do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, a od 1.1.2023. godine pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (referentne stope) za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Odbija se tužbeni zahtjev pod točkom I/ izreke u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 3.789,05 eura kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.562,50 eura, uvećano za zakonske kamate koje na taj iznos teku od 7. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je zaposlen kod tuženika Zagrebački električni tramvaj d.o.o. (dalje u tekstu: tuženik) na radnom mjestu "Vozač autobusa I", složenosti poslova 2,20 na temelju kojeg je tužitelju vršen obračun plaće sukladno Kolektivnom ugovoru i Ugovorima o radu sklopljenim između stranka ovog postupka. Prema odredbi čl. 67 Kolektivnog ugovora za radnike tuženika određeno je da osnovnu plaću radnika za puno radno vrijeme i normalni učinak čini zbroj umnoška osnovice i koeficijenta karakteristične skupine poslova i zadaća, u koju je razvrstano radno mjesto na koje je radnik raspoređen, stalnog dodatka i dodatka na radni staž. Dana 27.4.2023. tužitelj i tuženik su sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme kojim je utvrđen koeficijent složenosti poslova 2,40. Sistematizacijom poslova i radnih zadataka Zagrebačkog električnog tramvaja d.o.o., kako je naznačeno u čl. 2. navedenih Ugovora o radu, tužitelj je obavljao poslove složenosti koeficijenta 2,4 te je stavljen u neravnopravni položaj u odnosu na druge radnike koji obavljaju iste poslove i radne zadatke te za isti rad primaju plaću sa koeficijentom 2,4. Navedenim postupanjem poslodavca (ovdje tuženika) tužitelj je doveden u neravnopravni položaj te je diskriminiran u odnosu na druge zaposlenike jer za iste poslove koje je uspješno obavljao nije dobivao istu osnovnu plaću prema koeficijentu 2,4 (već je dobivao plaću po koeficijentu 2,2) odnosno za isti rad kod istog poslodavca tužitelj je bio manje plaćen zbog čega je povrijeđen čl. 91. Zakona o radu (NN broj 93/14, 151/22).Slijedom navedenog konačno specificiranim tužbenim zahtjevom određenim u podnesku 17. svibnja 2026. tužitelj potražuje razliku na ime manje isplaćene plaće za period od rujna 2020.. pa do siječnja 2024., u ukupnom iznosu od 3.789, 05 eura sve uvećano za zakonske zatezne kamate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu otvorenom roku daje odgovor na tužbu, broj gornji, te osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja. Prvenstveno, tuženik ističe da u ovom predmetu nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe, jer je prije podnošenja tužbe tužitelj, ako je već smatrao da je njegovo pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, morao uputiti zahtjev poslodavcu za zaštitu prava radnika, što je tužitelj propustio učiniti. Sukladno čl. 133. Zakona o radu (NN 93/17, 127/17, 98/19, 151/22), radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko prvo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo odnosno saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava. Dakle, ako je tužitelj smatrao da mu je povrijeđeno njegovo pravo iz radnog odnosa, trebao je podnijeti zahtjev za zaštitu prava u roku propisanom u čl. 133. Zakona o radu. S obzirom da nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje predmetne tužbe, tuženik predlaže Naslovljenom sudu da tužbu i tužbeni zahtjev odbaci. Nadalje, u slučaju da Naslovljeni sud ne odbaci tužbu, tuženik ističe da su tužba i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neutemeljeni te tužitelj ničim ne dokazuje opravdanost svog tužbenog zahtjeva. Nastavno na navode iz tužbe nesporno je da je tužitelj radnik kod tuženika na radnom mjestu „Vozač autobusa“ u Autobusnom prometu Podsused. U utuženom razdoblju, temeljem zaključenih ugovora o radu, radniku je bio utvrđen koeficijent složenosti poslova 2,20 za radno mjesto „Vozač autobusa I“. Sukladno Katalogu radnih mjesta po grupama složenosti poslova – Grupa složenosti poslova V. (VKV, SSS) 2,11 – 2,40, a koji je sastavni dio Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta ZET-a iz 2015. godine, utvrđena su slijedeća radna mjesta: -VOZAČ AUTOBUSA I – koeficijent složenosti poslova 2,20 - VOZAČ AUTOBUSA II – koeficijent složenosti poslova 2,30 -VOZAČ AUTOBUSA III – koeficijent složenosti poslova 2,40. Navedeni raspon koeficijenata složenosti poslova u skladu je s čl. 71. Temeljnog Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkim društva u vlasništvu Grada Zagreba, a prema kojem se radno mjesto vozača svrstava u V. grupu složenosti poslova sa koeficijentom složenosti poslova od 2,11 – 2,40. Navedeni raspon koeficijenata složenosti poslova u skladu je s čl. 70 Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. iz 2019. godine i trenutno važećeg Kolektivnog ugovora iz 2023. godine, a prema kojem se radno mjesto vozača svrstava u II. grupu složenosti poslova sa koeficijentom složenosti poslova od 2,01 – 3,00. Tužiteljevi navodi kako je u neravnopravnom položaju i diskriminiran u odnosu na druge zaposlenike tuženika koji su zaposleni na istom radnom mjestu su neutemeljeni i ničim dokazani, budući da zaposlenici na navedenom radnom mjestu imaju utvrđen koeficijent složenosti poslova 2,20 i primaju plaću u skladu s navedenim koeficijentom. Tuženik ukazuje da je ugovor o radu dvostranoobvezni pravni posao koji nastaje suglasnošću volja poslodavca i radnika. Tužitelju su već u vrijeme sklapanja ugovora o radu bile poznate sve činjenice i okolnosti vezane uz navedeno radno mjesto pa tako i odredbe vezane za određivanje plaće. Samim time, tužitelj je znao i pristao da mu plaća bude određena sukladno koeficijentu koji je određen za navedeno radno mjesto, odnosno 2,20. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Tijekom postupka izvedeni su sljedeći dokazi: izvršen je uvid u svu dokumentaciju koja prileži spisu, Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta tuženika (list 25-41 spisa), , u ugovore o radu (list 7-18 spisa), izračun pretpostavljene razlike u bruto plaći (list 117 spisa), saslušani su svjedoci HH, TH te tužitelj kao stranka u postupku.

4. Sud je temeljem izvedenih dokaza i na temelju rezultata cijelog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Između stranaka u postupku nije sporno da je tužitelj zaposlenik tuženika, da je mu je temeljem važećih ugovora o radu isplaćivana plaća za radno mjesto "vozač autobusa I " prema koeficijentu za obračun plaće od 2,20 sve do veljače 2023. nakon čega mu je isplaćivana plaća temeljem koeficijenta složenosti poslova od 2,40. Sporno je jesu li poslovi koje obavlja tužitelj u utuženom periodu jednaki poslovima koje su obavljali djelatnici tuženika koji su imali također obavljali poslove vozača autobusa II ili III te im je isplaćivana plaća temeljem koeficijenta 2,40 te posljedično ima li pravo na jednaku plaću.

6. Među strankama nije sporno da je tuženik tužitelju za utuženo razdoblje isplaćivao plaću prema koeficijentu 2,20.

7. Iz iskaza svjedoka KH sud je utvrdio da je radio od 2016. kod tuženika na radnom mjestu vozač autobusa te mu je u cijelom periodu plaća je izračunavana temeljem koeficijenta 2,40, a od ožujka 2024. koeficijent mu iznosi 2,60. Opis poslova njegova radnog mjesta podrazumijeva upravljanje autobusom u javnom, komunalnom i posebnom linijskom prijevozu putnika, vođenje propisan dokumentacije o vozilu, naplata i kontrola karata, davanje informacija putnicima u slučaju izvanrednih događaja u prometu, po potrebi vožnja za održavanje vozila, kod prometnih nezgoda obavljanje radnji prepisanih zakonom. Svjedok je potvrdio da i tužitelj također radi kao vozač autobusa i obavljao je iste poslove kao, što zaključuje iz činjenice da su znali jedan s drugim biti smjena i raditi u istom vozilu.

8.Iz iskaza svjedoka HH koji je radio kod tuženika na radnom mjestu vozač autobusa od 2015. proizlazi da je u utuženom periodu imao koeficijent 2,40, iako mu se koeficijent prije i nakon toga mijenjao. U cijelom tom periodu je opis poslova njegovog radnog mjesta kao i složenosti tih poslova te odgovornost bila ista. Poznaje tužitelja kao kolegu te povremeno rade u smjenama na istom vozilu zbog toga ima i neposredna saznanja o tome da tužitelj obavlja isti posao kao i svjedok. Za njegov posao uvjeti su KV vozač SSS.

9.Tužitelj u svom iskazu navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozač autobusa od 1. listopada 2020. Koeficijent složenosti radnog mjesta prema ugovoru o radu iznosio mu je 2,20 sve do veljače 2023. kada se povećao na 2,40, odnosno do 2024. kada je povišen na 2,60. U cijelom tom periodu posao mu se nije mijenjao niti u pogledu vrste posla, niti složenosti poslova, a niti odgovornosti. Za radno mjesto vozač autobusa uvjeti su KV vozač i SSS. Potvrdio da su TH i HH njegovi radni kolege te da u cijelosti rade isti posao, o čemu ima saznanja jer znaju raditi u smjenama na istom vozilu.

10. Sud je iskaze saslušanih svjedoka kao i iskaz tužitelja kao parnične stranke prihvatio u cijelosti kao životne, uvjerljive i međusobno suglasne te suglasne s materijalnom dokumentacijom u spisu. Iz navedenih iskaza nedvojbeno proizlazi da su svjedoci kao radnici tuženika radili na istom radnom mjestu vozača autobusa kao i tužitelj, no dok saslušani svjedoci potvrđuju da za posao vozača autobusa u utuženom periodu su primali plaću temeljem koeficijenta 2,40 tužitelj je nesporno imao koeficijent 2,20. pri tom svi iskazuju da obavljaju iste poslove prema opisima radnih mjesta koji prileže listu 42-43 spisa. Iz navedenoga proizlazi da ne postoji razlika u sadržaju poslova na radnim mjestima vozač autobusa I i vozač autobus III, već da se radi o potpuno istim poslovima. Analizom opisa poslova radnog mjesta koje prileže spisu sud je utvrdio da su usporedni poslovi (list 42 i 43 spisa) poslovi za koje se traži ista stručna sprema i vrsta stručne spreme, istog mjesta rada te centra odgovornosti kao i da je popis poslova u bitnome istovrstan, dok iz iskaza radnika tuženika proizlazi da se zapravo radi o potpuno identičnim poslovima. Različitost u vidu mogućnosti mentroriranja, novih , mlađih kolega predstavlja takvu razlike koja nema značaj u odnosu na narav posla u cijelosti, već nešto što se povremeno može pojaviti t i kao takvo ne utječe na narav posla u cijelosti. Ovdje se radi se o radnicima koji se međusobno mogu zamijeniti što i rade prilikom preuzimanja smjena na vozilu.

11. Prema odredbi čl. 91. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje u tekstu: ZR) propisano je da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti, dok odredba čl. 91. st. 2. ZR-a određuje da se o radu jednake vrijednosti radi ako dvije osobe različitoga spola obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju, ako je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti, te ako je rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kriterije kao što su stručna sprema, vještine, odgovornost, uvjeti u kojima se rad obavlja te je li rad fizičke naravi. Pri tome odredbe ZR-a o jednakosti plaća za jednaki rad i rad jednake vrijednosti koje se odnose na jednakost plaća žene i muškarca sud tumači još i ekstenzivno tako da se ne odnose samo na osobe različitoga spola nego općenito na jednakost plaća svih radnika koji obavljaju jednake poslove bez obzira na naziv radnog mjesta.

12. Prema odredbi čl. 91. st. 4. ZR-a ništetna je odredba ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugoga pravnog akta protivna čl. 91. st. 1. ZR-a, stoga su ništetne i odredbe Ugovora o radu koje je tužitelj sklopio s tuženikom, a kojima je koeficijent za obračun plaće tužitelju na radnom mjestu vozač autobusa I utvrđen u visini 2,20 umjesto u visini od 2420, jer je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao isti posao u istim uvjetima kao i drugi zaposlenici tuženika na radnom mjestu vozača autobusa, te ga je mogo zamijeniti bilo kojeg vozača autobusa koji je u navedenom razdoblju primao plaću prema koeficijentu 2,40. Stoga nije odlučan navod tuženika da su tužitelju u vrijeme sklapanja ugovora o radu bile poznate činjenice i okolnosti vezane za radno mjesto kao i za određivanje plaće.

13.U odnosu na tvrdnje tuženika da je tužitelj u smislu odredbe čl. 133 Zakona o radu trebao podnijeti zahtjev za ostvarenje prava za koje smatra da mu je povrijeđeno, valja reći da se navedena odredba ne primjenjuje u slučajevima zahtjeva radnika za naknadu štete ili drugih novčanih potraživanja iz radnih odnosa (čl. 133. st. 3 ZR-a).

14. Slijedom navedenoga valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev i tužitelju dosuditi traženi iznos razlike bruto plaće za utuženo razdoblje počevši od studenog 2020. (za mjesec listopad 2020.) pa do ožujka 2023. (za mjesec veljaču 2023.) u ukupnoj visini od 3.789,05 eura bruto. Navedeni iznos odnosi se na izračun pretpostavljene bruto razlike plaće tužitelja između koeficijenta 2,20 i 2,40. Sam matematički izračun tog iznosa nije sporan među strankama jer je tužitelj tužbeni zahtjev specificirao prema obračunu tuženika.

15. Prema odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, u daljem tekstu ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zakonske zatezne kamate pa je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja sukladno čl. 87. Kolektivnog ugovora teče od jedanaestog dana u mjesecu za prethodni mjesec do isplate.

16. Međutim, istog je valjalo odbiti s dijelom zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu. Dosuđeni bruto iznos sastoji se od neto iznosa, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom slučaju dosuđeni, te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće (Gž R-624/14 od 16.04.2015., Gž R-376/15 od 02.06.2015., Gž R-440/15 od 24.02.2015., Gž R-508/14 od 14.04.2015.).

17. Tužitelju je temeljem čl. 154. st. 5. i 155. ZPP-a priznat trošak parničnog postupka, a koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika, te je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. i 155. ZPP-a, a u svezi s čl. 164. st. 1. iz tog Zakona, a tužitelju, zastupanom po punomoćniku odvjetniku odmjeren je parnični trošak prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika (OT), prema zadnjoj istaknutoj vrijednosti premeta spora i to: za sastav tužbe 200,00 eura (tbr. 7/1), sastav dva obrazložena podneska – 200,00 eura za svaki (podnesak od 4. srpnja 2025. i 17. svibnja 2026 prema trbr 8/1) , pristup na tri ročišta (11. veljače 2026., 20. travnja 2026., 1. srpnja 2026.) – 200,00 eura za svako prema trbr 9/1. Sastav podnesak od 17. veljače 2026.-50 eura prema tbr 8/4 što uvećano za vrijednost PDV-a iznosi ukupno 1.562,50 eura.

19. Tužitelju je na dosuđeni parnični trošak priznata i kamata temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a koja teče od presuđenja do isplate temeljem čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 93/14 i 73/17) po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (" Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18).

20. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 6. srpnja 2026.

Sutkinja:

Vanda Mostovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku