Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-1085/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužitelja Euro Janković Đakovo d.o.o., Đakovo, Kralja Stjepana Držislava 1A, OIB: 48036269839, zastupani po punomoćniku Krešimiru Kmetu, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Osijek-Koteks d.d., Osijek, Šamačka 11, OIB: 44610694500, zastupani po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Hanžeković i Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i brisanja služnosti, izvan ročišta, 6. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba tužitelja Euro Janković Đakovo d.o.o., Đakovo, Kralja Stjepana Držislava 1A, OIB: 48036269839 u ovom postupku povučena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo kako je vlasnik i posjednik nekretnine upisane u kč. br [katastarska čestica] pumpna stanica za tekuća goriva, deponija za hav. vozila, nadstrešnica iznad pumpi za dizel goriva, porta | ekonomsko dvorište, K. [adresa] sa 30020 m2, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Tuženik je vlasnik i posjednik nekretnine upisane u kč. br [katastarska čestica] remont hala br. 52a, spremište za tehnički prijem pranje vozila, kotlovnica, prost. za pranje cisterni , nadstr. iznad prost. za pumpanje guma, radionice i ekonom. dvorište, Sv. L. Mandića sa 16185 m2, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. U korist k. č. br. [katastarska čestica] na teret k. č. br. [katastarska čestica] u zk. ul. br. [broj ZK uloška], zasnovana je služnost na temelju Ugovora o služnosti od 20.09.2004. broj OV-16448/04., te je uknjiženo pravo služnosti svakodnevnog prolaza osoba, osobnih i teretnih vozila za korist kč. br. [katastarska čestica] upisane u A, a na teret kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. Služnost je uspostavljena od strane prednika tužitelja i tuženika. Navedena služnost je tegobna tužitelju kao vlasniku, te je u više navrata pokušao mirnim putem riješiti pitanje ove služnosti sa tuženikom, no bez učinka. Ugovorom o služnosti od 20. rujna 2004. koji je zaključen između prednika tužitelja i tuženika i to PANONIJOM d.d. za domaći i međunarodni transport i špediciju, [adresa], K, koja je sama sebi dala pravo služnosti. U trenutku zaključenja ugovora nije bio potrebe za ovakvom stvarnom služnosti jer se radilo o istom vlasniku obje nekretnine, te ugovorne strane nisu mogle suglasno konstatirati bilo što jer se radilo o istoj osobi potpisniku. Po mišljenju tužitelja stvarna volja za sklapanjem ovakvog ugovora nije postojala u trenutku sklapanja ugovora jer to nije bilo nužno u trenutku sklapanja ugovora, nego je ista učinjena zbog umanjenja vrijednosti jedne nekretnine, odnosno radi povećanja vrijednosti druge nekretnine, pa se radi o simuliranom pravnom poslu. Da je tomu tako dovoljno u prilog ide i činjenica da je ugovor potpisala jedna osoba kao direktor trgovačkog društva. Pravo služnosti je ograničeno stvarno pravo na tuđoj stvari koje svog nositelja ovlašćuje da se tom stvari koristi na određeni način, a svagdašnji vlasnik te poslužne stvari je to dužan trpjeti ili propuštati. Kako je nositelj prava služnosti ovlašten služiti se poslužnom stvari, određuje se kod osnivanja prava služnosti, a što u predmetnom slučaju nije navedeno. Samo je naznačeno” svakodnevni prolaz osoba, osobnih i teretnih vozila” bez utvrđenja točne površine u kojoj se služnost treba izvršavati. Služnost po zakonu prestaje ako se vlasništvo povlasne i poslužne nekretnine nađu u imovini iste osobe, a to znači da isto nije nikada niti uspostavljno jer je osnovna pretpostavka za postojanje stvarne služnosti da se ista izvršava na tuđoj nekretnini. Dakle, temeljem ugovora uspostavljena je služnost koja je izgubila razumnu svrhu u trenutku potpisa ugovora, temeljem čl. 238 ZV. Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti, a ona djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla, odnosno ex tunc. Prvi razlog ništetnosti u ovom slučaju je nedostatak poslovne sposobnosti direktora Panonije d.d. jer u ugovoru ne postoji vlasnik povlasne i poslužne nekretnine. Sljedeći razlog ništetnosti ugovora o služnosti je postojanje mane volje u smislu simulacije pravnog posla. Nadalje, ovakva služnost u trenutku sklapanja ugovora je nemoguća i nedopuštena zakonom točnije odredbom 238 ZV. Ugovorom je također utvrđena neodređena služnost jer prema istome proizlazi da se služnost uspostavlja na cijeloj poslužnoj nekretnini bez konkretizacije površine i položaja puta. Nadalje, Ugovor je sklopljen iz nedopuštenih pobuda, a to su pobude protivne Ustavu, kogentnim pravilima i moralu društva.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako je predmetna služnost u zemljišnim knjigama ZK odjela Osijek upisana pod brojem Z-17723/18 (s prvenstvenim redom upisa pod brojem Z-7339/04, zaprimljeno dana 21.09.2004. godine) na temelju Ugovora i tabularne isprave od 20.9.2004., broj OV-16448/04, i to kao stvarna služnost svakodnevnog prolaza osoba, osobnih i teretnih vozila za korist kč. br. [katastarska čestica] – vlasništvo tuženika, a na teret kč. br. [katastarska čestica] – vlasništvo tužitelja. U vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o služnosti - 20.9.2004. i upisa predmetne služnosti u zemljišne knjige – 21.9.2004., trgovačko društvo PANONIJA d.d. bilo je upisano kao vlasnik povlasne i poslužne nekretnine (kč. br. [katastarska čestica]), što predstavlja nespornu činjenicu za ovaj parnični postupak, međutim, tužitelj u to vrijeme nije bio posjednik poslužne i povlasne nekretnine, o čemu više u daljnjem tekstu ovog podneska. Opreza radi, tuženik ističe kako su predmetne nekretnine nastale diobom (cijepanjem) ranije kč. br. [katastarska čestica]. Tuženik se protivi stavu tužitelja da u trenutku zaključenja ugovora nije bilo potrebe za ovakvom služnosti, da nije postojala volja za sklapanjem predmetnog ugovora o služnosti, te da služnost nije nikada niti uspostavljena, sve zbog razloga što je ista osoba bila vlasnik i poslužne i povlasne nekretnine. Tuženik smatra da u konkretnom slučaju nije bilo zapreke za osnivanjem prava stvarne služnosti bez obzira što je vlasništvo povlasne i poslužne nekretnine u vrijeme upisa pripadalo istoj osobi. Unatoč tome što stvarna služnost predstavlja stvarno pravo na tuđoj stvari, što može značiti da se ista ne bi mogla zasnovati na vlastitoj stvari, prema stajalištu pravne teorije, zasnivanje stvarne služnosti na vlastitoj stvari je ipak moguće u određenim slučajevima. U predmetnom slučaju stvarna služnost je od strane trgovačkog društva PANONIJA d.d. zasnovana upravo kao vlasnička služnost svakodnevnog prolaza osoba, osobnih i teretnih vozila i to iz razloga jer sa nekretnine opisane kao kč. br. [katastarska čestica], a koja predstavlja povlasno dobro, od njenog upisa u katastarski operat i zemljišnu knjigu pa do danas, nije moguć drugačiji pristup do najbliže prometnice – Ulice sv. Leopolda Bogdana Mandića. Ovakvo osnivanje vlasničke služnosti u potpunosti je pravno valjano i opravdano iz razloga jer je PANONIA d.d. i podijelila raniju zk. česticu koje je bila vlasnik, na dvije čestice, jednu koja je sada u vlasništvu tužitelja i drugu koja je sada vlasništvu tuženika te je česticu koja je sada u vlasništvu tuženika (kč. br. [katastarska čestica] ) i predstavlja povlasno dobro, u trenutku osnivanja služnosti, je već bila prodala tuženiku i predala mu je u posjed bez izdavanja tabularne isprave. Bez ovako osnovane služnosti čestica tuženika ne bi imala pristup do Ulice Sv. Leopolda Bogdana Mandića i tuženik je uopće ne bi mogao koristiti u gospodarske ili bilo koje svrhe a koju je i kupio radi obavljanja djelatnosti. Tuženik ovdje posebno napominje da se unatoč činjenici što je pravo vlasništva povlasne nekretnine stekao tek 2006. godine upisom u zemljišne knjige, on nalazi u poštenom, zakonitom i istinitom posjedu iste još od 6.5.2004. Kako se na povlasnoj nekretnini i prije stjecanja posjeda tuženika nalazila remontna hala s radionicama i stanicom za tehničke preglede, koje objekte je tuženik nastavio koristiti u poslovne svrhe, to je jasno da je za zasnivanje vlasničke služnosti očito postojala opravdana potreba, sve kako bi tuženik kao posjednik, sa nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] mogao pristupiti do najbliže prometnice - Ulice Sv. Leopolda Bogdana Mandića. Slijedom navedenog, nameće se pogrešnim zaključak tužitelja da je predmetna služnost zasnovana protivno odredbi članka 238. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Predmetni se ugovor ne može smatrati ništetnim, obzirom da nije protivan kogentnim normama ZV-a. Neosnovanim se nameću navodi tužitelja o ništetnosti predmetnog ugovora o služnosti zbog razloga da bi predmetni ugovor predstavljao simulirani pravni posao. Nadalje, navodi tužitelja da bi predmetni ugovor o služnosti bio ništetan zbog neodređenosti same služnosti, također nemaju uporište u zakonskim propisima. Tuženik ovdje posebno ukazuje da svoju služnost od početka koristi obzirno, i to samo na dijelu nekretnine tužitelja na kojem mu je to potrebno za prolaz osoba, te osobnih i teretnih vozila do njegove nekretnine, a koja nema drugi pristup do ulice, odnosno javne prometne površine. Tužitelj kao razlog ništetnosti ugovora o služnosti navodi i nedopuštenost pobude, no pritom ne navodi o kojoj se nedopuštenoj pobudi radi, niti navodi zbog čega je predmetni ugovor prema njegovu mišljenju protivan Ustavu RH, moralu društva ili prisilnim propisima. Stoga tuženik ovdje ponavlja kako je jedini razlog za sklapanje predmetnog ugovora o služnosti bio omogućiti da povlasna nekretnina – koja je u vrijeme zasnivanja služnosti već bila u posjedu tuženika, kroz institut prava stvarne služnosti prolaza i provoza, dobije trajno rješenje, u pravnom i faktičnom smislu, za pristup najbližoj prometnici – Ulici Sv. Leopolda Bogdana Mandića, odnosno, svrha zasnivanja predmetne služnosti bila je bolje i korisnije gospodarenje povlasnom nekretninom. Takvo ugovaranje ne može se cijeniti kao ono koje bi bilo protivno moralu i dobrim običajima. Nadalje, predmetni ugovor nije protivan niti prisilnim propisima ZV-a, dapače, ZV u članku 238. st. 2., kroz institut oživljavanja služnosti, predviđa mogućnost da stvarna služnost može biti zasnovana i na vlastitoj nekretnini. Predmetna služnost upisana je u zemljišnu knjigu još 2004. godine, dok je tuženik je stekao vlasništvo povlasne nekretnine zajedno s upisanom služnosti 2006. godine (3. veljače 2006. pod br. Z-1455/06), pri čemu je tuženik postupao s povjerenjem u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga. Tužitelj je stekao vlasništvo poslužne nekretnine 27.12.2021., dok je predmetnu parnicu pokrenuo tek 22.1.2025., to je jasno da je zakonom određeni rok za podnošenje brisovne tužbe tužitelju protekao 27.12.2024. Obzirom da tužitelj brisovnu tužbu niti tužbu za ispravak nije podnio niti u opisanom roku od 60 dana i iz tog razloga tužbu u dijelu kojim se traži brisanje predmetne služnosti treba odbaciti. Tužbeni zahtjev tužitelja zapravo je usmjeren na utvrđenje ništetnosti ugovora o pravu služnosti, a posljedično na brisanje predmetne služnosti. Tužbeni je zahtijev neosnovan u cijelosti jer je zasnivanje vlasničke služnosti dozvoljeno i opravdano ako vlasnik poslužne i povlasne nekretnine ima namjeru prodati povlasnu nekretninu pa su stoga neutemeljene tvrdnje tužitelja kako se radi o simuliranom pravnom poslu ili poslu iz nedopuštene pobude. Usvajanjem predmetnog tužbenog zahtjeva sud bi postupio suprotno odredbama ZV-a o povjerenju u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga koje štite poštene stjecatelje zemljišno knjižnih prava. Zajedno sa preuzimanjem posjeda nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica], tuženik protutužitelj počeo je faktično izvršavati i sadržaj prava stvarne služnosti prolaza osoba, te osobnih i teretnih vozila, preko nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica]. Iz svih navedenih okolnosti, osobito činjenice da je predmetna služnost u dva navrata neosnovano brisana, te ponovno upisana u zemljišne knjige, s prvenstvenim redom upisa pod brojem Z-7339/04, nesporno je da je tuženik-protutužitelj bio zakoniti, istiniti i pošteni posjednik prava stvarne služnosti prolaza osoba, te osobnih i teretnih vozila, na dijelu poslužne nekretnine i to više od 20 godina bez protivljenja i prekida.

3. Tužitelj je podneskom od 22. travnja 2026. izvijestio ovaj sud o tome kako povlači tužbu u ovoj pravnoj stvari s obzirom da su parnične stranke postigle izvansudski sporazum.

4. Sud je svojim dopisom od 23. travnja 2026., broj P-1085/2025-7 dostavio tuženiku podnesak tužitelja kojim povlači tužbu u ovom predmetu na pisano očitovanje u roku od 15 dana od dana primitka dopisa.

4.1. Tuženik je podneskom od 23. travnja 2026. izvijestio ovaj sud kako je suglasan s povlačenjem tužbe u ovom predmetu, te da ne potražuje naknadu troškova postupka.

5. Člankom 193. stavkom 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. -dalje u tekstu: ZPP), propisano je kako se tužba može povući i kasnije sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 (petnaest) dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje. Člankom 193. stavkom 9. ZPP-a propisano je da se takva tužba smatra kao da nije ni bila podnesena i može se ponovno podnijeti.

6. Budući da parnične stranke nisu potraživale trošak parničnog postupka, sud o istome nije niti odlučivao.

7. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Osijek, 6. srpanj 2026.

Sudac

Marko Šimunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana, po primitku istog.

Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika