REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj Pn-1489/2020-70
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Petri Kušević Fraculj, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv I-tuženice TS, OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tuženice OS, OIB: [osobni identifikacijski broj], III-tuženika JS, OIB: [osobni identifikacijski broj], IV-tuženice IS, OIB: [osobni identifikacijski broj], I.-IV-tuženici iz Poljanice Bistranske, Cvjetna ulica 6, i V-tuženika CS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku HS, odvjetniku iz [adresa], radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja ZS, zaposlenice tužitelja, prema generalnoj punomoći broj Su-50/12, V-tuženika osobno i punomoćnika I.-V-tuženika HS, odvjetnika, **.**.2026.
p r e s u d i o j e
Nalaže se I-tuženici TS, OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tuženici OS, OIB: [osobni identifikacijski broj], III-tuženiku JS, OIB: [osobni identifikacijski broj], IV-tuženici IS, OIB: [osobni identifikacijski broj], i V-tuženiku CS, OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, iznos od 10.733,78 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 10. lipnja 2012. do isplate i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna
. / .
stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi navodi da je njegov osiguranik KS ozlijeđen u nesreći na poslu 9. lipnja 2007. u disko baru "Tropic" u Zaboku, a koju nesreću su skrivili prvotni tuženici ŽS (prednik I-IV-tuženika) i DS (sada V-tuženik), na način da su udruženo napali djelatnike zaštitarskog društva „Đidara Sinković“ među kojima je bio i osiguranik tužitelja, nanijevši mu više udaraca po glavi i tijelu. Nadalje navodi da je na temelju navedene nesreće osiguraniku tužitelja GS rješenjem tužitelja broj 175014 od 6. svibnja 2011. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad nastale uslijed ozljede na radu. Još navodi da je 7. ožujka 2011. tužitelj izvršio obračun jednokratne naknade štete koja ukupno iznosi 200.182,38 kn, od čega razmjerni dio iznosi 80.873,68 kn, a koji iznos predstavlja štetu za tužitelja. Stoga tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi tužitelj traži da se tuženicima naloži solidarno mu isplatiti iznos od 80.873,68 kn sa zateznim kamatama tekućim od 10. lipnja 2012. do isplate, uz naknadu parničnog troška.
2. Prvotni tuženici su u odgovoru na tužbu osporili osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Osporili su da bi osiguranik tužitelja bio ozlijeđen u nesreći na poslu, kao i da bi tu nesreću skrivili tuženici, te su naveli su da su predmetnoga dana dva zaposlenika osiguranika tužitelja obavljala zaštitarsku djelatnost, dok im je osiguranik tužitelja došao samo u posjet u disko bar. Također su naveli da osiguranik tužitelja nije bio zaposlen kao zaštitar u društvu "Đidara" i da je predmetne zgode bio samo gost u disko baru, te nije pretrpio ozljedu na radu. Tijekom postupka tuženici su još istaknuli prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, jer da tužitelj nije podnio tuženicima zahtjev za mirno rješenje spora sukladno čl. 186. a. Zakona o parničnom postupku. Stoga su predložili odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška.
3. Tijekom postupka (4. kolovoza 2017.) prvotni I-tuženik ŽS je preminuo, te je rješenjem ovoga suda od 7. rujna 2017. u odnosu na njega utvrđen prekid postupka.
4. Presudom ovoga suda poslovni broj Pn-2264/2014-42 od 19. siječnja 2018. odbijen je tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika CS u cijelosti kao neosnovan.
5. Međutim, rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-724/2018-2 od 3. travnja 2020. ukinuta je navedena presuda te je predmet vraćen ovome sudu na ponovno suđenje.
6. Rješenjem ovoga suda od 18. siječnja 2021. nastavljen je postupak iza pok. prvotnog I-tuženika ŽS po I.-IV-tuženicima kao njegovim nasljednicima.
7. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom specificiranim u pogledu valute na ročištu 19. veljače 2026. tužitelj traži da se naloži tuženicima solidarno mu isplatiti iznos od 10.733,78 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 10. lipnja 2012. do isplate.
. / .
8. Sud je tijekom postupka izveo sljedeće dokaze: uvid u prijavu o ozljedi na radu (str. 3-4 spisa), potvrdu MUP-a od 17. listopada 2011. (str. 5 spisa), rješenje Prekršajnog suda u Zaboku poslovni broj JR/II-156/07 od 11. ožujka 2009. (str. 6-9 spisa), pravomoćno rješenje tužitelja klasa: 141-02/11-01, urbroj: 341-25-05/3-11- 005249 od 6. svibnja 2011. (str. 10 spisa), izračun jednokratne naknade štete za invalidsku mirovinu osiguranika KS (str. 11 spisa), obračun razmjernog iznosa invalidske mirovine koji se isplaćuje u jednokratnom (kapitaliziranom) iznosu osiguranika KS (str. 12 spisa), zahtjev tužitelja za naknadu štete upućen prvotnim tuženicima i prigovor prvotnih tuženika (str. 13-15 spisa), zapisnik od 13. prosinca 2010. o saslušanju VS i SS kao svjedoka u predmetu Općinskog suda u Zaboku poslovni broj P3-566/10 (str. 21, 22 , 60 i 61 spisa), rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Jž- 1825/09 od 16. kolovoza 2010. (str. 23 spisa), rješenje Općinskog suda u Zlataru poslovni broj K-243/12-21 od 9. rujna 2013. (str. 24 spisa), prijavu na osiguranje od 4. rujna 2014. (str. 27 spisa), nalaze i mišljenja vještaka tužitelja o invalidnosti KS (str. 28-33 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za društvo ĐIDARA SINKOVIĆ I DR. k.d. (str. 41 i 42 spisa), zapisnik od 20. ožujka 2008. o ispitivanju okrivljenika SS, VS i KS sastavljen u predmetu Prekršajnog suda u Zaboku broj: JR/II-156/07 (str. 45-48 spisa), zapisnik od 22. studenoga 2007. o saslušanju SS i VS kao svjedoka sastavljen u predmetu Općinskog suda u Zaboku poslovni broj Kir-4654/07 (str. 49 i 50 spisa), zapisnik od 12. prosinca 2007. o saslušanju KS kao svjedoka sastavljen u predmetu Općinskog suda u Zaboku poslovni broj Kir-4654/07 (str. 51 spisa), zapisnike od 30. listopada 2013., 17. veljače 2014. i 12. siječnja 2017. o održanim glavnim raspravama u predmetu Općinskog suda u Zlataru poslovni broj K- 243/12 (str. 52-59, 93 i 94 spisa), presudu Općinskog suda u Zlataru poslovni broj K- 243/12-112 od 12. svibnja 2017. (str. 100-104 spisa), rješenje Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Kž-191/2017 od 31. kolovoza 2017. (str. 105 spisa) i uvid u ostalu dokumentaciju koja se nalazi u spisu, uvid u spis tužitelja broj OB 03312351762, uvid u spis Općinskog suda u Zlataru poslovni broj K-243/2012, saslušanje svjedoka GS (str. 67 spisa), SS (str. 67 spisa) i VS (str. 151 spisa) i saslušanje V-tuženika kao stranke (str.108 i 170 spisa).
9. Sud nije izvodio daljnje dokaze jer su stranke na ročištu 19. veljače 2026. i nakon upozorenja na dužnost iznošenja odlučnih činjenica i predlaganja dokaza u smislu čl. 219. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) izričito izjavile da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga i odustale su od ranije predloženih, a neizvedenih dokaza, te su na zadnjem ročištu predložile zaključiti glavnu raspravu.
10. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.
11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete u visini razmjernog dijela invalidske mirovine osiguranika KS u kapitaliziranom iznosu.
. / .
12. Među strankama nije spora visina tužbenog zahtjeva (stranke su istu učinile nespornom na ročištu 19. veljače 2026.), radi čega na navedenu okolnost nije bilo potrebno izvoditi dokaze.
13. Sporno jest radi li se u konkretnom slučaju o ozljedi na radu, te je sporna odgovornost prvotnih tuženika za štetu, pa je s tim u svezi sporna i osnova tužbenog zahtjeva.
14. Uvidom u prijavu o ozljedi na radu (str. 3 i 4 spisa) utvrđeno je da je društvo ĐIDARA SINKOVIĆ I DR k.d., podnijelo Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje prijavu o ozljedi na radu direktora KS, **.**.2007. u 4:15 sati ujutro, prilikom kontrole djelatnika u Tropic baru u Zaboku, te je nakon pregleda liječnika opće medicine, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje 29. kolovoza 2007. priznao PS ozljedu na radu.
15. Uvidom u potvrdu MUP-a, Policijske uprave krapinsko-zagorske, od 17. listopada 2011. (str. 5 spisa) utvrđeno je da je Opća bolnica Zabok 3. rujna 2007. prijavila policije počinjenje kaznenog djela teške tjelesne ozljede navodeći da je 9. lipnja 2007. u 4,30 sati u prostorijama Opće bolnice Zabok, pružena liječnička pomoć KS, te je policijskim izvidima utvrđeno da je isti toga dana oko 4,00 sata u diskoklubu Tropic u Zaboku, kao zaposlenik i vlasnik zaštitarske firme Đidara, za vrijeme radnog vremena, sa svoja dva zaposlenika, fizički napadnut od strane drugih osoba, prilikom čega je zadobio ozljede.
16. Uvidom u rješenje Prekršajnog suda u Zaboku poslovni broj JR/II-156/07 od 16. ožujka 2009. (str.6-9 spisa) utvrđeno je da su tim rješenjem prvotni tuženici ŽS i DS proglašeni krivima što su 9. lipnja 2007. oko 4,00 sata u disko klubu Tropic u Zaboku, na naročito drzak i nepristojan način narušavali javni red i mir na način da su udruženo napali djelatnike zaštitarskog društva Đidara Sinković i to SS, VS i KS, na način da su ih tjelesno napali nanijevši im više udaraca po glavi i tijelu, čime su počinili prekršaj iz čl. 6. st. 1., kažnjiv po čl. 6. st. 2. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, pa ime izrečena novčana kazna. Istim rješenjem obustavljen je prekršajni postupak protiv SS, VS i KS, jer je u postupku utvrđeno da nisu narušavali javni red i mir, već su predmetne zgode tjelesno napadnuti, te su se branili od napada postupajući u nužnoj obrani. Uvidom u rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Jž-1825/09 od 16. kolovoza 2010. (str. 23 spisa) utvrđeno je da je navedeno rješenje Prekršajnog suda u Zaboku povodom žalbe okrivljenika ŽS i CS preinačeno i postupak je obustavljen zbog nastupanja apsolutne zastare.
17. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Zlataru poslovni broj K-243/12-21 od 9. rujna 2013. (str. 24 spisa) utvrđeno je da je kazneni postupak protiv II-okrivljenika CS i III-okrivljenika RS zbog kaznenog djela iz čl. 103. st. 1. Kaznenog zakona obustavljen zbog nastupanja apsolutne zastare kaznenog progona.
18. Uvidom u presudu Općinskog suda u Zlataru poslovni broj K-243/12-112 od 12. svibnja 2017. (str. 100-105 spisa) utvrđeno je da je prvotni I-tuženik ŽS oslobođen od optužbe da bi predmetnoga dana počinio kazneno djelo protiv života i
. / .
tijela - teškom tjelesnom ozljedom opisanom u čl. 99. st. 1. i 2. Kaznenog zakona, na štetu KS.
19. Uvidom u rješenje Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Kž-191/2017-5 od 31. kolovoza 2017. (str. 105 spisa) utvrđeno je da je obustavljen kazneni postupak protiv ŽS zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 99. st. 1. i 2. Kaznenog zakona, zbog smrti okrivljenika.
20. Uvidom u pravomoćno rješenje tužitelja od 6. svibnja 2011. (str. 00 spisa) utvrđeno je da je tim rješenjem tužitelj priznao svom osiguraniku KS, kod kojeg je zbog ozljede na radu nastala profesionalna nesposobnost za rad, pravo na invalidsku mirovinu u iznosu od 1.324,83 kn mjesečno, počevši od 7. ožujka 2011.
21. Uvidom u izračun jednokratne naknade štete za invalidsku mirovinu osiguranika KS od 17. svibnja 2012. (str. 11 spisa) utvrđeno je da jednokratna naknada štete za invalidsku mirovinu od 7. ožujka 2011. iznosi 200.182,38 kn.
22. Uvidom u obračun razmjernog iznosa invalidske mirovine koji se isplaćuje u jednokratnom (kapitaliziranom) iznosu osiguranika KS od 17. svibnja 2012. (str. 12 spisa) utvrđeno je da je razmjerni iznos invalidske mirovine, koji se isplaćuje u jednokratnom (kapitaliziranom) iznosu, 80.873,68 kn, a to je koeficijent 0,404 kapitaliziranog iznosa na dan 7. ožujka 2011.
23. Uvidom u zahtjev za naknadu štete (str. 13 spisa) utvrđeno je da je tužitelj 21. svibnja 2012. podnio prvotnim tuženicima zahtjev za naknadu štete u iznosu od 80.873,68 kn.
24. Uvidom u prigovor prvotnih tuženika od 4. lipnja 2012. (str. 14 spisa) utvrđeno je da su prvotni tuženici podnijeli prigovor tužitelju protiv zahtjeva za naknadu štete navodeći da KS predmetnoga dana nije bio na radu, već da je bio gost u diskoklubu.
25. Uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra (str. 41 i 42 spisa) utvrđeno je da je KS bio direktor komanditnog društva ĐIDARA SINKOVIĆ I DR. za usluge fizičke i tehničke zaštite (ranije ĐIDARA d.o.o.).
26. Svjedok US u svom iskazu u bitnom navodi da je predmetnoga dana radio u diskoklubu Tropic kao redar. Nadalje navodi da je pred kraj radnog vremena došlo do sukoba između 3-4 gosta odnosno do verbalnog sukoba između dvije skupine, što je bio povod da ih upozore da napuste lokal. S obzirom na to da su se oni na to oglušili, dužnost svjedoka kao zaštitara je bila da ih isprati van, te je pri samom pokušaju nastao kaos i otpor, došlo je do tučnjave. Navodi da su ti gosti počeli tuči njega, KS i VS. Još navodi da su tu večer zaštitarsku djelatnost osim svjedoka, obavljali VS te KS kao vlasnik i direktor zaštitarske tvrtke. KS je bio prisutan u obilasku svojih djelatnika što je radio svaku večer, te je bio u civilu dok su svjedok i VS bili obučeni u redarske uniforme.
27. Svjedok KS u svom iskazu u bitnom navodi da je bio vlasnik firme koja je osiguravala diskoklub Tropic, te je bio u kontroli svojih djelatnika kad je došlo do
. / .
incidenta. Navodi da je došlo do tučnjave koju su pokušali spriječiti, ali nisu uspjeli. Još navodi da su tu večer zaštitarsku djelatnost obavljali US i ČS, koji su bili u zaštitarskoj uniformi, dok je on bio u civilu. Tijekom sukoba napuštao je mjesto sukoba jer je otišao zvati policiju, a to je bilo poslije prvog sukoba koji je bio u prostorijama diskokluba gdje su pokušali zadržati te ljude dok ne dođe policija. Ne sjeća se je li na kraju nazvao policiju. Još navodi da su nakon toga oni izašli van, a on je stao ispred njih da ih zaustavi i tada ga je netko lupio stolcem po glavi. U sukob se uključio pokušavajući zaustaviti iste da odu, te naglašava da ih je pokušavao zaustaviti zajedno s vlastitim radnicima.
28. Svjedok VS u svom iskazu danog kod ovoga suda 18. siječnja 2021. u bitnom navodi da je u predmetno vrijeme radio u diskoklubu Tropic kao vratar - zaštitar zaštitarske firme KS, a prvotne tuženike do predmetnog štetnog događaja nije poznavao. Zbog proteka vremena ne sjeća se više detalja događaja, no ostaje kod onoga što je izjavio u kaznenom postupku koji se vodio protiv tuženika. Poznato mu je da su tuženici sudjelovali u zadavanju udaraca KS. Ističe da je prvo dao izjavu kod suca za prekršaje i u tom postupku je kao sudionik toga događaja oslobođen i protiv njega nije vođen ni prekršajni ni kazneni postupak. Radio je s US koji je također bio sudionik toga događaja, te se sjeća da su obojica saslušani kao svjedoci.
29. V-tuženik DS u svom iskazu i u dopuni iskaza u bitnome navodi da su predmetne noći, oko 2-3 sata, on, njegov sada pok. brat ŽS, bratić AS i kum NS, vozili kuma kod njegove cure u disko Tropic. Kum ih je pozvao unutra da popiju piće, te su u disku bratić i on plesali s curama, kad je u jednom trenutku kum došao do njih i rekao im da ŽS leži na podu. Kad su došli do ŽS, vidjeli su da su tamo bila dvojica redara, od kojih je jedan bio KS koji je bio iznad njegove glave. Nakon toga se ŽS digao s poda i krenuli su prema izlazu da odu doma, no tada su se umiješala još trojica, te je počela tučnjava u diskoklubu u predprostoru ispred ulaza. Nakon toga su pobjegli u auto i otišli, a sukob je u to vrijeme još trajao. Kum je ostao, no misli da on nije sudjelovao u sukobu. Još navodi da su dva redara bila u zaštitarskoj odjeći, dok je KS bio u kratkim hlačama i japankama, te se sjeća da ih je ŽS počastio pićem i ne zna zašto je došlo do tučnjave. Također navodi da ih KS ni na koji način nije legitimirao prije sukoba. Još navodi da je nakon toga događaja razgovarao sa ŽS koji mu je rekao da ga je jedan redar gurnuo u prsa, a drugi potčkaljio, te je kasnije iz priče prijatelja saznao da su zaštitari firme Đidara Sinković poznati po tome da su bezobrazni prema novim gostima. U dopunskom iskazu V-tuženik još ističe da on osobno nije sudjelovao u toj tučnjavi i napominje da je tada imao 70-ak kg, dok su svi ostali imali preko 100 kg, te je samo želio izaći iz kluba. Nije imao nikakav fizički kontakt s KS, a ne zna je li njegov pok. brat ŽS sudjelovao u tučnjavi i naguravanju na izlazu iz disko kluba. Još navodi da protiv njega nije vođen nikakav kazneni postupak vezano uz predmetni štetni događaj, a vođen je prekršajni postupak koji je završio obustavom zbog zastare.
30. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze svjedoka US i KS, jer su isti životni, logični i uvjerljivi, te u bitnom međusobno suglasni. Sud je iz istih razloga prihvatio i iskaz svjedoka VS , osim u dijelu u kojem je isti naveo da protiv njega nije vođen prekršajni postupak, jer iz rješenja Prekršajnog suda u Zaboku poslovni broj JR/II-156/07 od 16. ožujka 2009. proizlazi da je protiv njega
. / .
vođen prekršajni postupak povodom predmetnog štetnog događaja, međutim, da je isti obustavljen, jer je u postupku utvrđeno da nisu narušavali javni red i mir, već su predmetne zgode tjelesno napadnuti, te su se branili od napada postupajući u nužnoj obrani.
31. Sud nije prihvatio iskaz V-tuženika u dijelu iz kojeg bi proizlazilo da je jedan od redara prvotnog I-tuženika ŽS gurnuo u prsa, a drugi da ga je potčkaljio, jer u tom u dijelu njegov iskaz nije potkrijepljen bilo kakvim drugim dokazima, a osim toga, V-tuženik o tome nema neposrednih saznanja već navodi da mu je to ispričao prvotni I-tuženik ŽS. Sud nije prihvatio iskaz V-tuženika niti u dijelu u kojem je isti iskazao da on osobno nije sudjelovao u tučnjavi, jer u tom dijelu njegov iskaz nije uvjerljiv, prije svega jer je V-tuženik navedeno naveo tek u dopuni iskaza na ročištu 20. svibnja 2026. dok je u prvotnom iskazu danom kod ovoga suda 7. prosinca 2017. rekao samo da kum nije sudjelovao u tučnjavi. Osim toga, u tom dijelu njegov iskaz nije potkrijepljen drugim izvedenim dokazima, a iz iskaza svjedoka VS proizlazi da su i on i ŽS sudjelovali u zadavanju udaraca KS. Isto tako njegov iskaz nije prihvaćen niti u dijelu u kojem je naveo da protiv njega nije vođen kazneni postupak, jer suprotno proizlazi iz rješenja Općinskog suda u Zlataru poslovni broj K-243/12-21 od 9. rujna 2013. (str. 24 spisa). U preostalom dijelu u kojem je iskazivao o relevantnim činjenicama prihvaćen je i iskaz V-tuženika kao životan, uvjerljiv i sukladan ostalim izvedenim dokazima.
32. Ovdje valja reći da sud nije posebno cijenio iskaze svjedoka dane u drugim postupcima, jer se stranke nisu suglasile da se isti koriste kao dokazi u ovome predmetu. Međutim, neovisno o tome valja reći da iskazi svjedoka VS, SS i KS dani u parničnom postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Zaboku pod poslovnim brojem P3-566/2010 (str. 21 i 22 spisa), prekršajnom postupku koji se vodio kod Prekršajnog suda u Zaboku pod brojem JR/II-156/07 (str. 45-48 spisa), te u istrazi i kaznenom postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Zaboku pod brojem K-243/12 (str. 49-55 spisa), a koje iskaze su dostavili tuženici, potkrepljuju iskaze istih svjedoka dane u ovome postupku u pogledu relevantnih činjenica. Pritom se napominje da iz iskaza svjedoka VS danog u navedenom parničnom postupku, koji iskaz su tuženici dostavili u spis, proizlazi da KS nije fizički aktivno sudjelovao u tučnjavi.
33. Na temelju tako izvedenih dokaza, i to kako iz prihvaćenih iskaza saslušanih svjedoka, tako i iz povijesnog izvatka iz sudskog registra i potvrde MUP-a, Policijske uprave krapinsko-zagorske, od 17. listopada 2011., utvrđeno je prije svega da je osiguranik tužitelja KS u vrijeme predmetnog štetnog događaja bio direktor i zaposlenik komanditnog društva ĐIDARA SINKOVIĆ I DR. za usluge fizičke i tehničke zaštite, dok su US i VS bili zaštitari zaposleni u tom društvu. Nadalje je utvrđeno da su predmetnoga dana US i VS radili u diskoklubu Tropic u Zaboku kao redari - zaštitari i bili su u redarskim uniformama, dok je KS kao direktor i zaposlenik zaštitarskog društva bio u obilasku navedenih djelatnika u civilu. Nadalje je utvrđeno da je u ranim jutarnjim satima došlo do verbalnog sukoba između dvije skupine gostiju, što je bio povod da ih zaštitari upozore da napuste klub, međutim, oni su se na to oglušili, te je došlo do tučnjave, pri čemu su ti gosti, među kojima su bili prvotni I-tuženik ŽS i V- tuženik DS, počeli tuči redare i KS. Još proizlazi da je KS zajedno sa svojim zaštitarima pokušao zadržati grupu koja je sudjelovala u
. / .
tučnjavi do dolaska policije, kad je ta grupa počela izlaziti iz kluba, međutim, da je zadobio udarac stolcem u glavu. Iz prihvaćenih dokaza ne proizlazi da bi osiguranik tužitelja KS na bilo koji način izazvao predmetni sukob, odnosno da bi bio suodgovoran za nastanak predmetne štete, već proizlazi da su prvotni tuženici fizički napali njega, te mu nanijeli tjelesne ozljede.
34. Činjenica da je prvotni I-tuženik ŽS u kaznenom postupku nepravomoćno oslobođen da bi počinio kazneno djelo nije od značaja, jer je navedeni postupak u konačnici obustavljen zbog njegove smrti, a uz to je građanskopravna odgovornost šira od kaznenopravne odgovornosti. Osim toga, oba prvotna tuženika su, s druge strane, nepravomoćno proglašena krivima u prekršajnom postupku da su tjelesno napali GS i zaštitare SS i VS, a koji postupak je također u konačnici obustavljen zbog zastare.
35. Slijedom navedenih utvrđenja, sud nalazi da su prednik I-IV-tuženika i V-tuženik solidarno odgovorni za štetu, sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11, dalje: ZOO) u svezi s čl. 1107. ZOO-a. Pritom valja istaknuti da, pored utvrđenja da su i prednik I-IV-tuženika i V- tuženik sudjelovali u tučnjavi u kojoj su osiguraniku tužitelja nanesene tjelesne ozljede, nije relevantno koji je od njih zadao osiguraniku tužitelja takve ozljede koje su dovele do njegova umirovljenja, jer svi sudionici u tučnjavi odgovaraju solidarno za štetu.
36. Ovdje još valja istaknuti da tuženici tijekom postupka nisu doveli u pitanje uzročnu vezu između umirovljenja osiguranika tužitelja KS i predmetnog štetnog događaja, koja proizlazi iz pravomoćnog rješenja tužitelja od 6. svibnja 2011. (str. 10 spisa) i nalaza i mišljenja vještaka tužitelja o invalidnosti koji su prethodili tome rješenju (str. 28-35 spisa), a iz kojih nalaza i mišljenja je utvrđeno da je tužitelj predmetnoga dana zadobio takve ozljede mozga i druge ozljede koje su kod osiguranika tužitelja ostavile trajne posljedice uslijed kojih je kod njega utvrđena profesionalna nesposobnost za rad.
37. Tuženici su tijekom postupka samo tvrdili da se nije radilo o ozljedi na radu, pa u odnosu na navedeno valja reći da iz prijave o ozljedi na radu i rješenja tužitelja od 6. svibnja 2011., kao i iskaza svjedoka SS, VS i samo osiguranika tužitelja KS, te potvrde MUP-a, Policijske uprave krapinsko- zagorske, od 17. listopada 2011., proizlazi da je osiguranik tužitelja predmetne zgode ozlijeđen na radu, kad je kao direktor zaštitarskog društva obavljao kontrolu svojih djelatnika koji su radili kao zaštitari - redari u diskoklubu. Pri tome činjenica da je predmetne zgode bio u civilu, a ne u redarskoj uniformi nije od utjecaja.
38. Međutim, sve i da se nije radilo o ozljedi na radu, tužitelj bi imao pravo na naknadu štete. Naime, sukladno čl. 160. st. 1. i čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 102/1998, 127/2000, 59/2001, 109/2001, 147/2002, 117/2003, 30/2004, 177/2004, 92/2005, 43/2007, 43/2007, 79/2007, 35/2008, 94/2009, 40/2010, 121/2010 i 139/2010 - dalje: ZMO), tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete od osobe koja je uzrokovala invalidnost ili smrt osigurane osobe, a koju štetu predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja.
. / .
39. S tim u svezi valja napomenuti da tuženici neosnovano ističu i prigovor nedostatka aktivne legitimacije, navodeći da tužitelj nije podnio tuženicima zahtjev za mirno rješenje spora, sukladno odredbama čl. 186. a ZPP-a. Naime, navedenim odredbama propisana je obveza osoba koje namjeravaju podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske da se prije podnošenja tužbe obrate sa zahtjevom za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu (st. 1.), te je propisano da se navedena odredba primjenjuje na odgovarajući način i u slučajevima u kojima Republika Hrvatske namjerava tužiti neku osobu s prebivalištem ili sjedištem u [adresa]. Međutim, iz navedenih odredbi ne proizlazi obveza tužitelja, koji je javna ustanova osnovana Zakonom o mirovinskom osiguranju, da postupi sukladno navedenim odredbama. Osim toga, iz zahtjeva tužitelja za naknadu štete (str. 13) vidljivo je da se tužitelj, neovisno o navedenim odredbama, obratio tuženicima sa zahtjevom za naknadu štete prije podnošenja tužbe.
40. Nadalje, sukladno odredbi čl.160. st. 4. ZOMO-a, kada se šteta sastoji u obvezi tužitelja na trajna novčana davanja, tužitelj može zahtijevati plaćanje naknade štete u jednoj ukupnoj svoti (kapitalizirana šteta), pri čemu se ta svota izračunava prema visini priznate mirovine i prema Tablicama aktuarske matematike koje utvrđuje tužitelj.
41. Slijedom svega navedenoga, te budući da je utvrđeno da su prednik I-IV- tuženika i V-tuženik solidarno odgovorni za nastalu štetu, a nije sporna visina tužbenog zahtjeva, dakle, nije sporno da je tužitelju nastala šteta u iznosu od 10.733,78 EUR (ranije 80.873,68 kn) koja se odnosi na razmjerni iznos invalidske mirovine koji se isplaćuje u jednokratnom (kapitaliziranom) iznosu, valjalo je naložiti tuženicima da solidarno naknade tužitelju štetu u utuženom iznosu od 10.733,78 EUR. Na tako dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zatezne kamate tekuće za zatraženo razdoblje od 10. lipnja 2012. do isplate, imajući u vidu da je tužitelj podnio zahtjev za naknadu štete predniku I-IV-tuženika i V-tuženiku 23. svibnja 2012. kako to proizlazi iz zahtjeva za naknadu štete od 21. svibnja 2012. (str. 13 spisa), a tuženici niti ne osporavaju.
U Zagrebu 6. srpnja 2026.
Sutkinja
Petra Kušević Fraculj
. / .
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi putem ovoga suda. Žalba se podnosi pisanim putem u 4 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
DNA:
tužitelju
pun. I.-V-tuženika
. / .
