Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-859/2026-2

U I M E R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, sud drugog stupnja, po sutkinji Lani Putrić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Denisu Klarendiću, odvjetniku u Zadru, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru broj P- 2328/2023-34 od 27. ožujka 2026. u dijelu pod stavkom II. izreke, dana 6. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru broj P-2328/2023-34 od 27. ožujka 2026. u dijelu pod stavkom II. izreke.

II. Presuda Općinskog suda u Zadru broj P-2328/2023-34 od 27. ožujka 2026. u dijelu pod stavkom I. i III. izreke nije ispitivana u žalbenom postupku.

III. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik nekretnine čest. [adresa], u naravi pašnjak površine 551m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za cijelo te je tužena dužna trpjeti da tužitelj temeljem ove presude, nakon njene pravomoćnosti, ishodi uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na svoje ime na označenoj nekretnini za cijelo uz istovremeno brisanje tog prava s imena tužene.

II. Nalaže se tuženoj po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplatiti tužitelju iznos od 2.229,64 Eura u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužene za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.000,00 Eura sa zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan.“

2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod stavkom II. izreke pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavila je tužena zbog žalbenog razloga propisanog čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku, ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. i 155/23., 146/25., dalje: ZPP) , uz prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži troškove sastava žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je neosnovana.

5. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Iz obrazloženja prvostupanjske odluke proizlazi da se odluka o parničnim troškovima temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP koja propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Stoga je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.000,00 EUR dok je tužitelju priznao pravo na naknadu troška visina kojeg je utvrđena prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23 i 107/25., dalje: Tarifa) i vrijednosti predmeta spora (koja je tužbom određena na iznos od 1.327,23 EUR) te vodeći računa da u skladu sa čl. 155. ZPP tužitelj ima pravo na naknadu samo onih troškova koji su bili nužni za vođenje postupka. Tužitelju su prema ocjeni prvostupanjskog suda osnovano nastali troškovi po osnovi zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to trošak sastava tužbe podnesene sudu 30. rujna 2023 (1 x 100 bodova x 2,00 Eura - Tbr. 7. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom 21. studenog 2023. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari (1 x 100 bodova x 2,00 Eura - Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima glavne rasprave 18. siječnja 2024., 7. ožujka 2024., 13. rujna 2024., 26. svibnja 2025. i 26. veljače 2026. na kojima se je raspravljalo o predmetu spora te se provodio dokazni postupak (5 x 100 bodova x 2,00 Eura - Tbr. 9. toč. 1. Tarife) i trošak zastupanja na očevidu održanom na licu mjesta 20. studenog 2025. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura - Tbr. 9. toč. 7. Tarife), a što sveukupno te uvećano za materijalni trošak nastao za potrebe očevida na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka mjernika u visini od 550,00 EUR te materijalni trošak koji je tužitelju nastao po osnovi sudskih pristojbi (za tužbu u iznosu od 26,55 Eura i za presudu u iznosu od 53,09 Eura) iznosi 2.229,64 Eura.

7. U žalbi tužena ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe Tarife na način da je tužitelju priznao i potom dosudio trošak pristupa na pripremno ročište od 21. studenog 2023. u visini od 100 bodova pozivom na odredbu Tbr. 9.1. u vezi Tbr. 7.1. Tarife. Tužena navodi da je u konkretnom slučaju trošak valjalo priznati te potom dosuditi pozivom na Tbr. 9.2. Tarife budući smatra da se radi o ročištu na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima. Nadalje, ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe Tarife te tužitelju za pristup na ročišta od 7. ožujka 2024. i 13. rujna 2024. priznao i potom dosudio trošak pristupa na navedena ročišta pozivom na Tbr. 9.1. Tarife jer da se radilo o ročištima na kojima je došlo do izmjene uređujućeg suca te je glavna rasprava počela iznova zbog čega su se samo pročitali do tada izvedeni dokazi. Zaključno, navodi da je suprotno zaključku suda prvog stupnja, za navedena ročišta tužitelju valjalo priznati i potom dosuditi trošak u skladu s odredbom Tbr. 9.2. Tarife.

8. Na žalbene navode tužene da je prvostupanjski sud trebao navedena ročišta tretirati kao ročišta na kojima se raspravljalo o procesnim pitanjima te u skladu s takvim zaključkom, dosuditi troškove parničnog postupka za pristup na ročišta u skladu s odredbom Tbr. 9.2. Tarife, treba reći da je pravilno prvostupanjski sud u skladu sa pravnim shvaćanjem izraženim u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 547/2023 od 5. rujna 2023. , a sukladno objašnjenju o primjeni Tarife i njezinom tumačenju danim po Upravnom odboru Hrvatske odvjetničke komore od 20. svibnja 2010. zaključio da se radi o ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari pa o nagradi za rad odvjetnika na tom ročištu valja odlučiti primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife, a ne primjenom Tbr. 9. toč. 2. Tarife.

9. Slijedom toga, na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena je žalba tužene kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod stavkom II. izreke.

10. Prvostupanjska presuda u dijelu pod stavkom I. i III. izreke nije ispitivana u žalbenom postupku (čl. 365. st. 1. ZPP).

11. Zahtjev tužene za naknadu troškova žalbe je odbijen, jer sa žalbom nije uspjela (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP).

U Varaždinu 6. srpnja 2026.

Sutkinja

Lana Putrić