Republika Hrvatska
Općinski sud u Čakovcu
Čakovec, R. Boškovića 18
Poslovni broj: P-256/2025-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji Ivani Starčević, u pravnoj stvari tužitelja SB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoga po punomoćniku Josipu Pintariću, odvjetniku iz Čakovca, protiv tužene RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici ČB, odvjetnici iz [adresa], radi utvrđenja i brisanja prava vlasništva, nakon provedene glavne rasprave zaključene dana 20. svibnja 2026. godine, na kojoj su bili nazočni tužitelj, punomoćnik tužitelja Josip Pintarić, odvjetnik iz Čakovca, te tužena osobno i punomoćnica tužene ČB, odvjetnica iz [adresa], dana 6. srpnja 2026. godine
p r e s u d i o j e
I. Odbija se primarni tužbeni zahtjev tužitelja SB kojim je tražio utvrđenje da je tužitelj vlasnik u 1/1 dijela nekretnina označenih kao zk.č.br. 181 ŠKOLSKA ULICA ukupne površine 1.070 m², od čega VOĆNJAK površine 620 m², DVORIŠTE površine 276 m², GOSPODARSKA ZGRADA, ŠKOLSKA ULICA površine 34 m², GOSPODARSKA ZGRADA, ŠKOLSKA ULICA površine 61 m² i STAMBENA ZGRADA, ŠKOLSKA ULICA površine 79 m², upisanih kod Općinskog suda u Čakovcu, Zemljišnoknjižni odjel Čakovec, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 181, [adresa] ukupne površine 1070 m2, voćnjak od 620 m2, dvorište od 276 m2, gospodarska zgrada, [adresa] od 34 m2, gospodarska zgrada, [adresa] od 61 m2, stambena zgrada, [adresa] od 79 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 936, GLAVATIŠĆE, ORANICA ukupne površine 2.247 m² i upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 1357, DRVIŠĆE, ORANICA ukupne površine 2.548 m², te nalaganje brisanja uknjižbe prava vlasništva tužene i upisa prava vlasništva tužitelja na navedenim nekretninama u 1/1 dijela.
II. Usvaja se eventualni tužbeni zahtjev tužitelja SB:
— briše se uknjižba prava vlasništva tužene RB upisanog temeljem Rješenja Općinskog suda u Čakovcu, Zemljišnoknjižni odjel Čakovec, poslovni broj Z- 1714/2023 od 16. veljače 2023. godine, na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška], zk. ul. [broj ZK uloška] i zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina],
— uspostavlja se prijašnje zemljišnoknjižno stanje upisom tužitelja SB, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao suvlasnika u 1/56 dijela na navedenim nekretninama,
— sve sukladno zemljišnoknjižnom stanju koje je postojalo neposredno prije provedbe Rješenja Z-1714/2023.
III. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 1.456,55 EUR sa zateznom kamatom koja teče po stopi od 5,40% godišnje u razdoblju od 06. srpnja 2026. pa do isplate, a u slučaju promjene stope po referentnoj stopi odnosno stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. Tužitelj SB podnio je dana 31. srpnja 2025. godine tužbu radi utvrđenja i brisanja prava vlasništva. U tužbi navodi da je bio upisan kao suvlasnik nekretnina označenih kao zk.č.br. 181, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 936, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i zk.č.br. 1357, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to svaki u 1/56 dijela, koje je naslijedio od svog oca NB temeljem Rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-1281/20-8 od 5. listopada 2021. godine. Tužitelj navodi da je tužena dana 16. prosinca 2022. godine pokrenula prijedlog za provođenje pojedinačnog ispravnog postupka, koji je usvojen Rješenjem Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Z- 1714/2023 od 16. veljače 2023. godine, kojim su brisani svi dotadašnji suvlasnici i upisana tužena kao isključiva vlasnica predmetnih nekretnina u cijelosti. Tužitelj smatra navedeni upis nezakonitim, ističući da mu nije bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi, da nije bio pozvan na raspravu u ispravnom postupku te da su iskazi svjedoka u tom postupku bili neistiniti.
Kao primarni tužbeni zahtjev tužitelj traži utvrđenje da je vlasnik nekretnina u 1/1 dijela, pozivajući se na usmeni obiteljski dogovor svih suvlasnika o prenošenju vlasništva u cjelini na njega te na dugotrajni posjed. Kao eventualni zahtjev traži brisanje uknjižbe tužene i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja upisom tužitelja u 1/56 dijela. Tužiteljevu tužbu prati Rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O- 1281/20-8 od 5. listopada 2021. godine te projektna dokumentacija za nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], predani u spis na pripremnom ročištu dana 20. svibnja 2026. godine.
2. Tužena je u odgovoru na tužbu od 2. rujna 2025. godine i u kasnijim podnescima osporila tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da je pojedinačni ispravni postupak proveden zakonito, da tužitelj niti njegov pravni prednik otac NB nikada nisu bili u faktičnom posjedu predmetnih nekretnina niti su ih koristili na bilo koji način te da su bili samo formalno upisani. Tužena ističe da su predmetne nekretnine bile u neprekidnom posjedu njezinih roditelja Ivana i TB više od 50 godina, da je njezina majka TB nekretnine naslijedila od oca tužene BB koji ih je stekao temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog dana **.**.1990. s pok. S (Jelenom) Novak, suprugom strica tužene NB koji je umro bez potomaka. Tužena je voljna isplatiti tužitelju vrijednost njegova suvlasničkog dijela od 1/56 dijela.
3. Nesporno je između stranaka sljedeće:
— tužiteljev djed ŠB i otac tužene BB bili su braća, djeca NB i R (Katarine) Novak;
— tužiteljev otac NB (sin ŠB) bio je upisan kao suvlasnik predmetnih nekretnina u 1/28 dijela;
— tužitelj SB i brat EB naslijedili su taj suvlasnički udio po 1/56 svaki, temeljem Rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-1281/20-8 od 5. listopada 2021. godine;
— predmetne nekretnine bile su upisane na 9 suvlasnika, od kojih je tužena bila upisana u 9/14 dijela na nekretnini zk. ul. [broj ZK uloška], dok na ostalim nekretninama nije bila upisana kao suvlasnica;
— Rješenjem poslovni broj Z-1714/2023 od 16. veljače 2023. godine brisano je pravo vlasništva svih upisanih suvlasnika i upisana tužena kao isključiva vlasnica u cijelosti;
— tužiteljev otac NB nije imao prijavljeno prebivalište niti boravište na predmetnim nekretninama, već u [adresa];
— tužena je u prosincu 2021. godine primila telefonski poziv od tužitelja kojim je on polagao pravo na predmetne nekretnine i tražio ključeve;
— majka tužene TB dana 29. prosinca 2005. godine potpisala je Zapisnik suglasivši se da tadašnje zemljišnoknjižno stanje odgovara pravnom i stvarnom stanju nekretnine, s 9 upisanih suvlasnika;
— na Zapisniku od 5. listopada 2006. godine, poslovni broj Z-5666/2005, majka tužene TB zajedno s ocem tužitelja NB izjavila je da između njih postoji spor i suglasno odredila suvlasničku strukturu s 9 nositelja.
4. Sporno je između stranaka:
(a) je li tužiteljev otac NB ili stric tužene NB bio graditelj kuće i prvotni posjednik nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];
(b) jesu li tužitelj ili njegovi prednici ikada bili u faktičnom posjedu predmetnih nekretnina;
(c) je li tužena pri pokretanju pojedinačnog ispravnog postupka znala za tužiteljeva knjižna prava;
(d) je li tužitelju vlasnik u 1/1 dijela na temelju usmenog obiteljskog dogovora i dugotrajnog posjeda;
(e) je li tužitelju i nadalje vlasnik prijašnjeg suvlasničkog udjela u 1/56 dijela.
5. Sud je u dokaznom postupku proveo sljedeće dokaze: saslušanje stranaka, uvid u spis (listovi 1–107), uvid u dokumentaciju predanu na ročištu dana 20. svibnja 2026. od strane tužitelja (Rješenje o nasljeđivanju O-1281/20-8 te projektna dokumentacija nekretnine), uvid u aktivne i povijesne zemljišnoknjižne uloške br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stanje na dan 16. prosinca 2022.), uvid u Rješenje o otvaranju ispravnog postupka poslovni broj Z-13939/2022 od 21. prosinca 2022., uvid u Rješenje poslovni broj Z-1714/2023 od 16. veljače 2023., uvid u Prijedlog za provođenje postupka radi ispravka zemljišnih knjiga od 16. prosinca 2022., uvid u Zapisnik od 29. prosinca 2005. godine i Zapisnik od 5. listopada 2006. godine, poslovni broj Z-5666/2005, uvid u Rješenje o nasljeđivanju Okružnog sodišča u Ljubljani poslovni broj III D 2363/2020 od 7. listopada 2021. na slovenskom jeziku i u prijevodu te uvid u spis poslovni broj Z- 1714/2023 pribavljen po suglasnosti stranaka. Sud je odbio kao nepotrebne daljnje dokazne prijedloge, i to tužitelja: saslušanje svjedokinje PB, građevinsko vještačenje, očevid na licu mjesta, sve na okolnosti vlasništva tužitelja, te dokazne prijedloge tuženika: saslušanje svjedoka GB na okolnost posjeda i vlasništva predmetnih nekretnina, kao nepotrebne, budući da je temeljem provedenih dokaza utvrdio sporno činjenično stanje potrebno za donošenje zakonite presude. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je primarni tužbeni zahtjev neosnovan, a eventualni tužbeni zahtjev osnovan.
6. Tužena je iskazala da su predmetne nekretnine u [adresa] bili dom i grunt njezina strica NB, koji ih je podigao i živio na njima sa svojom suprugom S, a njen otac BB i majka TB, Josipov brat i šogorica su financijski i na drugi način pomagali NB i S da se na zemljištu izgradi kuća jer je bio dogovor da će roditelji tužene u penziji doći živjeti tu. NB je pred smrt cijelo imanje faktično predao njezinu ocu PB, budući da je stric NB umro bez potomaka. Tužena navodi da je njezin otac BB od njezina djetinjstva dolazio na te nekretnine i brinuo o gruntu, da je njezina majka TB od 1991. godine, dakle od smrti strine Č, počela trajno živjeti u kući u [adresa] na adresi [adresa], gdje je neprekidno boravila do 2019. godine, a posljednji put boravila u lipnju 2020. godine, neposredno pred smrt u kolovozu 2020. Tužena navodi da je njezin otac BB živio u kući u [adresa] sve do svoje smrti 31. ožujka 2001. godine, te da su ŠB (djed tužitelja i brat njezinog oca PB i strica NB) i tužiteljev otac NB (dakle tužitelj je sin od osobe koje je nećak oca tužene) bili njoj nepoznati u svakodnevnom životu — djeda ŠB jedva pamti iz jednog posjeta u [adresa]. Tužena navodi da nije nikad vidjela tužitelja na predmetnoj nekretnini, odnosno prvi puta ga je vidjela u ovom sudskom postupku.
Tužena je prihvatila da je njena majka 2005. godine potpisala Zapisnik koji je sadržavao popis 9 suvlasnika, no ističe da je za taj podatak saznala tek 8. svibnja 2026. godine. Što se tiče ispravnog postupka, tužena navodi da ga je pokrenula nakon što joj je u prosincu 2021. tužitelj zatražio ključeve i polagao pravo na nekretninu, da nije kontaktirala tužitelja prije pokretanja postupka jer nije znala kako ni da mora, a da je u tom postupku uvid u pravno i faktično stanje provela odvjetnica Zdenka Jukić.
Iskaz tužene je u bitnom dosljedan, potkrijepljen pisanim dokazima (rješenje o nasljeđivanju iz [adresa], ugovor o doživotnom uzdržavanju, rješenje Z-226/91) i uklopljiv u dokumentarno stanje spisa.
7. Tužitelj je iskazao da je pokrenuo tužbu jer ga je tužena i ostale suvlasnike "proglasila mrtvima" i brisala iz zemljišnih knjiga. Iskazuje da je u obitelji bio dogovor da nekretnine pripadnu njemu, da je od 2009. do 2023. dolazio čistiti i kositi, te da je 2020. od roditelja tužene putem javne bilježnice Jasenke Crnčec dobio ključ od kuće. Navodi da je unutar obitelji bio dogovor da te nekretnine "idu njemu". Neposredno pitanje o tužbenom zahtjevu 1/1 dijelom potkrjepljuje isključivo pozivanjem na taj usmeni dogovor i na dolaženje na nekretninu radi održavanja.
Iskaz tužitelja je procesno značajan u dijelu koji se odnosi na eventualni zahtjev (upis u 1/56 dijela), jer potvrđuje da tužitelju rješenje o uknjižbi u ispravnom postupku nije neposredno dostavljeno, što je relevantno za pitanje roka za brisovnu tužbu iz čl. 150. st. 2. al. 2. Zakona o zemljišnim knjigama (NN br. 63/2019; dalje: ZZK). U dijelu koji se odnosi na primarni zahtjev (1/1 dio), tužiteljev iskaz nije dovoljan pravni temelj za utvrđenje vlasništva jer je sveden na usmeni dogovor i povremene posjete radi košnje i čišćenja, bez ikakve pisane isprave i bez kontinuiranog, autonomnog i vlasničkog posjeda.
8. Tužena je Općinskom sudu u Čakovcu, Zemljišnoknjižnom odjelu, podnijela prijedlog za provođenje postupka radi ispravka zemljišnih knjiga za nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U prijedlogu je navela da su njezini roditelji BB i TB predmetne nekretnine posjedovali više od 30 do 40 godina, da je BB nekretnine stekao od brata NB koji je umro bez djece te da se nekretnine oduvijek nalaze u faktičnom posjedu isključivo obitelji predlagateljice. Uz prijedlog su bili priloženi: uvid u zk. izvatke, Rješenje o nasljeđivanju iza TB Okružnog sodišča u Ljubljani poslovni broj III D 2363/2020 od 7. listopada 2021. godine s ovjerenim prijevodom, rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Sande Jalšovec iz [adresa], poslovni broj O-1637/22-2, izjava javnog bilježnika Šande Jakovca od 7. studenog 2022. godine, te prijedlog za saslušanje svjedoka OB, ŽB i KB.
Tužena RB stekla je nasljedstvo na predmetnim nekretninama po svojoj majci TB u dijelu u kojem je ona bila suvlasnica predmetnih nekretnina. Rješenjem ovog suda poslovni broj Z-13939/2022 od 21. prosinca 2022. godine otvoren je pojedinačni ispravni postupak i određena zabilježba otvaranja postupka na svim trima nekretninama. Sukladno čl. 211. st. 3. ZZK-a, oglas o otvaranju ispravnog postupka objavljen je na e-Oglasnoj ploči sudova, oglasnoj ploči Općinskog suda u Čakovcu, oglasnoj ploči Područnog ureda za katastar Čakovec i oglasnoj ploči Općine Nedelišće. Rok za podnošenje prijava i prigovora bio je određen od 21. prosinca 2022. do 21. siječnja 2023. godine. Rješenje o otvaranju ispravnog postupka dostavljano je
— u skladu s tadašnjim adresama iz zemljišnih knjiga — i pojedinim upisanim suvlasnicima. Sud je pokušao dostaviti rješenje i tužitelju SB na adresu [adresa], koja je bila upisana uz njegovo ime u svim trima zemljišnoknjižnim ulošcima. Pokušaj dostave na tu adresu bio je neuspješan jer je poziv vraćen s naznakom "odselio". Prema čl. 212. st. 1. ZZK-a, rješenje o otvaranju ispravnog postupka dostavlja se podnositelju prijedloga, osobama iz čijeg se upisa nedvojbeno zaključuje da bi dostava bila moguća te osobama koje su upise u zemljišnu knjigu zahtijevale nakon zabilježbe. Prema čl. 212. st. 2. ZZK-a, to rješenje dostavlja se isključivo radi obavijesti, a neuredna dostava ne sprječava daljnji postupak. Tužitelju je pokušana osobna dostava na adresu iz zemljišne knjige, no pismeno je vraćeno uz naznaku "odselio". Sukladno čl. 137. st. 7. ZZK-a, kad dostavljač sazna da postoje razlozi zbog kojih pismeno nije moguće uručiti naslovljenoj osobi (nepoznat, odselio, umro), pismeno će vratiti sudu uz naznaku razloga. Sukladno čl. 212. st. 2. ZZK-a, ta neuredna dostava nije spriječila daljnje vođenje postupka. Oglas je bio objavljen na e- Oglasnoj ploči sudova te na fizičkim oglasnim pločama, čime je zakonski mehanizam pozivanja zainteresiranih osoba bio uredno ispunjen.
Na raspravi za ispravak održanoj 10. veljače 2023. godine saslušani su: predlagateljica RB, svjedoci OB, ŽB i KB, te zk. referent Miljan Senčar. Na raspravi prijava ni prigovora nije bilo. Sud je sukladno čl. 215. st. 1. ZZK-a, ocijenivši da stanje spisa i zemljišne knjige upućuje na osnovanost prijedloga, donio Rješenje Z-1714/2023 od 16. veljače 2023. kojim je: (I) određena uknjižba brisanja prava vlasništva sa svih upisanih suvlasnika na svim trima nekretninama te (II) određena uknjižba prava vlasništva tužene RB u cijelosti.
9. Odredbom čl. 150. st. 1. ZZK-a propisano je da je nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom ovlašten zahtijevati brisanje uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja. Prema čl. 150. st. 2. al. 2. ZZK-a, brisovnoj tužbi ne može se udovoljiti protiv osobe koja je u dobroj vjeri uknjižila svoje pravo, osim ako je nositelj knjižnog prava kojemu nije bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi podnio brisovnu tužbu u roku od tri godine otkad je ta uknjižba bila zatražena.
10. Odredbom čl. 208. st. 3. ZZK-a određeno je da opravdani razlog za vođenje pojedinačnog ispravnog postupka postoji kada je nekom ispravom učinjeno vjerojatnim da nekoj osobi pripada pravo koje nije u njezinu korist upisano. Sukladno čl. 211. st. 2. ZZK-a, prigovori ili prijave mogu se podnijeti u roku od 30 dana od dana objave oglasa na e-Oglasnoj ploči. Sukladno čl. 215. st. 1. ZZK-a, sud može bez provođenja rasprave donijeti rješenje u pojedinačnom ispravnom postupku ako nisu zaprimljene prijave i prigovori, a stanje spisa i zemljišne knjige upućuje na opravdanost prijedloga. Sukladno čl. 212. st. 2. ZZK-a, neuredna dostava rješenja o otvaranju ispravnog postupka ne sprječava daljnji postupak.
11. Primarni zahtjev — utvrđenje vlasništva u 1/1 dijela. Ovaj zahtjev počiva na dvjema pravnim osnovama: usmenom obiteljskom dogovoru svih suvlasnika o prenošenju cjelokupnog vlasništva na tužitelja te tužiteljevom dugotrajnom posjedu.
Sud ovaj zahtjev odbija kao neosnovan.
Što se tiče usmenog obiteljskog dogovora, usmeni dogovor o stjecanju prava vlasništva na nekretnini ne može biti valjanom pravnom osnovom za uknjižbu sukladno čl. 55. ZZK-a, koji zahtijeva pisanu ispravu s ovjerom potpisa kao tabularnu ispravu. Sama tvrdnja o postojanju takvog dogovora, bez pisane potvrde i bez suglasnosti svih navodnih stranaka dogovora, nije dostatna pravna osnova za utvrđenje vlasništva u 1/1 dijelu. Tužitelj nije predložio niti jedan pisani dokaz kojim bi potkrijepio tvrdnju o obiteljskom dogovoru.
Što se tiče dosjelosti, tužitelj vlastitu faktičnu upotrebu nekretnine veže uz 2020. godinu, tj. uz dobivanje ključa u ostavinskom postupku iza oca, kod bilježnice Jasenke Crnčec. Taj vremenski raspon ne dostiže zakonski zahtjev od 10 godina savjesnog i zakonitog posjedovanja odnosno 20 godina samostalnog i poštenog posjedovanja potrebnih za dosjelost prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tužiteljeva tvrdnja o posjedu putem prednika nije potkrijepljena dokazima koji bi ukazivali na samostalan, neprekinut i neometan posjed cijele nekretnine od strane tužiteljevih prednika. Naprotiv, iz iskaza samog tužitelja razvidno je da je njegov otac NB živio u [adresa] i da je na nekretninu u [adresa] dolazio samo povremeno radi radova, a ne da bi je posjedovao kao vlasnik u smislu animus possidendi potrebnog za dosjelost. Tužiteljev vlastiti iskaz da je "hodao pomagati tuženičinoj majci rezati drva i čistiti dvorište" ne opisuje vlasničku vlast, nego ispomoć, što je upravo karakteristika tzv. detencije u korist posjednika, a ne autonomnog vlasničkog posjeda.
Stoga je prvo postavljeni tužbeni zahtjev odbijen, kao pod toč. I. izreke.
12. Što se tiče eventualnog zahtjeva — brisanje uknjižbe tužene i uspostava stanja upisom tužitelja u 1/56 dijela, taj je zahtjev osnovan. Čl. 137. st. 1. ZZK-a: rješenje se dostavlja predlagatelju i osobama na čijoj se nekretnini stječe knjižno pravo te osobama čija se knjižna prava prenose, opterećuju, ograničavaju ili ukidaju. To znači: osobama čija se prava brišu konačnim rješenjem mora se dostaviti to rješenje o uknjižbi — a ne samo rješenje o otvaranju. Ako im ono nije dostavljeno, primjenjuje se dulji trogodišnji rok za brisovnu tužbu iz čl. 150. st. 2. al. 2. ZZK-a.
Tužitelju rješenje o uknjižbi doneseno u ispravnom postupku (Z-1714/2023 od 16. veljače 2023.) nije neposredno dostavljeno, pa mu stoji na raspolaganju dulji rok za podnošenje brisovne tužbe iz čl. 150. st. 2. al. 2. ZZK-a, koji iznosi tri godine otkad je ta uknjižba bila zatražena, tj. od 16. prosinca 2022. godine. Tužba je podnesena 31. srpnja 2025., dakle unutar tog trogodišnjeg roka, što znači da eventualni zahtjev za uspostavu prijašnjeg stanja nije prekludiran.
Sud nadalje utvrđuje da tužitelju materijalno pripada pravo koje je uknjižbom povrijeđeno. Tužitelj je bio upisan kao suvlasnik u 1/56 dijela na svim trima nekretninama, a taj upis je nastao pravomoćnim Rješenjem o nasljeđivanju O-1281/20- 8 od 5. listopada 2021. godine, kojim je tužiteljev otac NB (čiji je suvlasnički udio 1/28 bio upisan u zemljišnoj knjizi) naslijedio tužitelja zajedno s bratom EB. Dakle, tužiteljevo knjižno pravo u 1/56 dijela utemeljeno je na pravomoćnoj ostavinskoj odluci — to je valjana pravna osnova za upis u smislu čl. 40. ZZK-a i to pravo nije prestalo nijednim materijalnopravnim razlogom.
Rješenjem Z-1714/2023 tužiteljevo je knjižno pravo u 1/56 dijela izbrisano bez valjane materijalnopravne osnove. Pojedinačni ispravni postupak nije parnica — on ne može oduzeti pravo osobi koja je pravomoćno proglašena nasljednikom, a čiji upis postoji u trenutku otvaranja ispravnog postupka. Sukladno čl. 208. st. 1. ZZK-a, pojedinačni ispravni postupak služi za usklađivanje zemljišnoknjižnog stanja sa stvarnim pravnim stanjem, ali ne može biti sredstvo brisanja pravomoćno stečenih i upisanih prava. Tužiteljevo pravo u 1/56 dijela nije bilo "samo formalno upisano" u smislu koji bi opravdao brisanje — ono je utemeljeno na pravomoćnoj sudskoj odluci, a ne na izvanknjižnoj tvrdnji.
Nadalje, i sam Zapisnik od 5. listopada 2006. godine, poslovni broj Z-5666/2005, koji su potpisali i majka tužene TB i otac tužitelja NB, izrijekom potvrđuje da su stranke suglasno priznavale međusobnu suvlasničku strukturu s 9 nositelja, među kojima su bili i pravni prednici tužitelja. Rješenje o nasljeđivanju O- 1281/20-8 od 2021. valjano je provelo nasljeđivanje po tom suvlasničkom udjelu. Dakle, pravo tužitelja u 1/56 dijela nije sporno ni faktično ni materijalnopravno.
Čl. 208. st. 1. i 3. ZZK-a: pojedinačni ispravni postupak je poseban zemljišnoknjižni (izvanparnični) postupak kojim se ispravljaju zemljišnoknjižni upisi. Opravdani razlog postoji kad je ispravom učinjeno vjerojatnim (ne dokazanim u punom parnično-procesnom smislu) da nekoj osobi pripada pravo koje nije u njezinu korist upisano. Tužena pri pokretanju ispravnog postupka u prosincu 2022. nije bila nesvjesna tužiteljevog knjižnog prava — tužitelj je bio vidljivo upisan u zemljišnoknjižnom ulošku, a Rješenje o nasljeđivanju O-1281/20-8 provedeno je u listopadu 2021. godini. Dapače, iz iskaza same tužene razvidno je da je u prosincu 2021. primila telefonski poziv tužitelja koji je polagao pravo na nekretninu i tražio ključeve. Unatoč toj spoznaji, u prijedlogu za ispravni postupak od 16. prosinca 2022. tužena je navela da su svi ostali suvlasnici "samo formalno upisani" i da je ona jedini stvarni vlasnik, te je bez osporavanja postigla brisanje svih upisanih prava. Takvo postupanje nije sukladno svrsi pojedinačnog ispravnog postupka iz čl. 208. ZZK-a.
Slijedom navedenog, uknjižba izvršena Rješenjem Z-1714/2023 vrijeđa tužiteljevo pravo vlasništva u 1/56 dijela koje je valjano stečeno i upisano, pa je eventualni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan, o čemu je odlučeno kao pod toč. II. izreke.
13. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio s eventualnim zahtjevom, sud je primijenio slijedeće zauzeto pravno shvaćanje VSRH-a u odluci REV-882/2024-2: "U konkretnoj pravnoj stvari, tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, no samo u pogledu onih parničnih radnji koje se odnose na dio tužbenoga zahtjeva s kojim je uspio (eventualno kumulirani tužbeni zahtjev) i za radnje koje su bile potrebne za odluku u tom smislu. Neprihvatljivo je pravno shvaćanje da su stranke uspjele u sporu u približno jednakim dijelovima pa da bi o troškovima valjalo odlučiti prema čl. 154. st. 4. ZPP-a." Naime, da se primarni zahtjev računa kao "gubitak" za tužitelja čak i kada je eventualni usvojen, tužitelj koji je oprezno postavio hijerarhijsku kumulaciju bio bi u troškovno lošijem položaju od tužitelja koji je od početka postavio samo eventualni zahtjev. To bi destimuliralo oprezno procesno ponašanje i izravno je suprotno svrsi instituta eventualne kumulacije.
Dakle, odluka o troškovima postupka donesena je primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojima stranka koja je u cijelosti izgubila parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi potrebne troškove postupka. Tuženik je izgubio u cijelosti, stoga snosi trošak tužitelja. Odluka o naknadi troškova temelji se na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (»Narodne novine«, br. 138/2023.; dalje: Tarifa). Vrijednost predmeta spora iznosi 1.350,00 EUR, pa sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife odvjetniku pripada nagrada od 100 bodova po radnji; vrijednost jednog boda je 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife), dakle 100 × 2,00 = 200,00 EUR po punoj radnji. Na sve radnje obračunava se PDV od 25 % (Tbr. 46. Tarife)
Tužitelju je priznat trošak pristojbe na tužbu, podnesak od 3.10.25., ročište od 06.03.26., podnesak od 24.04.26., ročište od 20.05.26. za svaku od radnji u iznosu od 250,00 EUR sa uključenim PDV-om. Također mu je priznat trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 125,00 EUR sa uključenim PDV-om, trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55, te na presudu u iznosu od 55,00 EUR, koji umanjen na pola čini potreban trošak tužitelja, budući da on ima mogućnost u roku od 3 dana po primitku presude platiti samo polovinu iznosa pristojbe, pa dakle ukupno priznati trošak iznosi 1.456,55 EUR. O trošku je odlučeno kao pod toč. III. izreke.
U Čakovcu 6. srpnja 2026. godine
Sutkinja
Ivana Starčević
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka presude, putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu sukladno Zakonu o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine br. 67/2018. i 21/2022.). Žalba se podnosi u pisanom obliku, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Žalba se može predati i putem informacijskog sustava elektroničke komunikacije sa sudovima, što je obvezno za obvezne sudionike iz čl. 106.a st. 5. ZPP-a, a fakultativno za ostale sudionike koji su ispunili uvjete za pristup tom sustavu.
Dostaviti:
1. Tužitelju po punomoćniku
2. Tuženoj po punomoćnici
