Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: R1-182/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, po sutkinji Marijanki Salopek, u izvanparničnom predmetu određivanja prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu osobe s duševnim smetnjama ĐP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po odvjetnici po službenoj dužnosti Ireni Periček, odvjetnici u Sisku, nakon provedenog postupka i rasprave održane i zaključene u NEUROPSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI DR. IVAN BARBOT Đ **.**.2026., u prisutnosti prisilno zadržane osobe, njezine odvjetnice i liječnice TP, dr. med. spec. psih., istog dana,

r i j e š i o  j e

Temeljem članka 39. stavka 1. i 3. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine", broj: 76/14., nastavno: ZZODS) određuje se prisilni smještaj ĐP u NEUROPSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI DR. IVAN BARBOT POPOVAČA u trajanju do 30 dana, počevši od 1. srpnja 2026.

Obrazloženje

1. Na temelju obavijesti NEUROPSIHIJATRIJSKE BOLNICE DR. IVAN BARBOT POPOVAČA (dalje: NPB Popovača) o prisilnom zadržavanju uz priležeću dokumentaciju, Županijski sud u Sisku je 3. srpnja 2026. sukladno odredbi iz članka 35. stavka 1. ZZODS po službenoj dužnosti pokrenuo postupak prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu, prisilno zadržane osobe ĐP.

2. Radi utvrđenja odlučnih činjenica o opravdanosti prisilnog smještaja prisilno zadržane osobe zatraženo je mišljenje stalnog sudskog vještaka psihijatra prim. mr. sc. dr. Elvire Koić, koja je u pisanom nalazu i mišljenju u bitnome navela kako iz medicinske dokumentacije proizlazi da je ĐP, na liječenju u NPB Popovača na V odjelu od 1. srpnja 2026. Prijem je uslijedio nakon kontrolnog pregleda psihijatra, koji je zbog sumnje na mogući razvoj težeg poremećaja zatražio hitnu hospitalizaciju zbog opservacije i procjene zdravstvenog stanja zbog specifičnog doživljavanja realiteta, uslijed kojeg osjeća intenzivnu anksioznost od koje se brani razvojem sistematiziranih paranoidnih ideja, koje generiraju još veći osjećaj uznemirenosti i straha za svoje i zdravlje svoje desetogodišnje kćeri. U skladu s tim poduzima radnje kojima zapravo dodatno dovodi u rizik i vlastito zdravlje i sigurnost, ali i uznemiruje druge osobe. Pacijentica nije očekivala hospitalno liječenje pa je u otporu odbila potpisati obični pristanak na suradnju, tj. na liječenje i promatranje koje je ponuđeno te je nadležna liječnica zatražila procjenu zbog eventualnog aktiviranja instituta prisilnog bolničkog liječenja.

2.1. Prilikom osobnog pregleda od strane vještaka ispitanica bez otpora dolazi u odjelnu ambulantu na razgovor. Neupadljivog je, ugodnog, njegovanog vanjskog izgleda. Prosječne visine, skladne tjelesne građe i primjerene uhranjenosti. Vrlo pristojna i korektna u komunikaciji. Govori primjerenim tonom i biranim riječima. Nije agresivna ni suicidalna. Sada kaže kako je razmislila i porazgovarala sa svojim ocem te se ipak odlučila pristati na liječenje i surađivati s nadležnom liječnicom i terapijskim timom. Pristala je i obavila zahtjevno psihološko testiranje (prethodno u siječnju ove godine kod drugog psihologa). Orijentirana je u svim smjerovima. Primjerenog raspoloženja i adekvatnog pratećeg afekta. Anksiozna je zbog svih događanja vezanih uz zadržavanje na hospitalizaciji i zabrinuta zbog mogućih posljedica, koje bi mogla imati npr. vezano uz radno mjesto. Nije suicidalna, nije agresivna. Povremeno opisuje situacije koje se mogu protumačiti i kao doživljavanje perceptivnih obmana, a koje je tumačila kao stvarne (kada čuje kako netko premeće predmete iznad njihovog stana), te intenzivnu projektivnost vezanu uz brojne osobe, koje susreće, od susjeda, suradnika na ranijem radnom mjestu do različitih institucija. Nekorektibilna je u uvjerenjima da je se prisluškuje, prati i promatra, mada ne može konkretno objasniti zbog čega bi to netko činio. To je bio razlog zašto je tražila intervencije institucija, ulagala prigovore, žalbe i tražila odgovore, koje nije dobila. Kaže kako je sve te dopise, žalbe i prigovore povukla i da razmišlja što će i kako će dalje postupati, jer je čvrsto uvjerena u sve što osjeća, doživljava i misli. Ne može dozvoliti da sva ta uvjerenja ne prolaze test stvarnosti, već je još više učvršćuju u uvjerenju “da su svi protiv nje”.

2.2. Zaposlena je u gradu Čazma u Upravnom odjelu. Osjeća se ponovno i profesionalno ugroženom, tj. strahuje od otkaza kada se pročuje da je na liječenju na psihijatriji. U dobi je od 45 godina. Živi s kćerkom CP, koja je u dobi od 10 godina. Rastavljena je od izvanbračnog partnera, oca kćeri. Imaju kućnog ljubimca, psa. Ima starijeg brata i mlađu sestru. Zadovoljna je obiteljskim odnosima i odnosom sa bivšim partnerom. Po struci je diplomirana pravnica. Iz dokumentacije u bilješkama s odjel: Bila je 4,5 godine zaposlena u gradskoj upravi u Ivanić Gradu, potom na sudu u Velikoj Gorici kao savjetnica 4 godine. Od položenog pravosudnog ispita 2018. godine premještena je u specifični ured od kada su postepeno počeli i problemi u odnosima, prvo u obliku ponašanja rukovodećih osoba na poslu koje je doživjela kao mobinsko, da bi se nastavili i doživljajem zlostavljanja od susjeda, a potom i drugih osoba. Doživljava se ugroženom, nezaštićenom i progonjenom, jer da se nekome zamjerila, pa je se zato sada progoni i pokušava diskreditirati između ostalog i ovom hospitalizacijom. Ne osjeća se psihički bolesnom, niti da joj je potrebno liječenje niti lijekovi. Na tjelesnom planu je operirala štitnjaču 2023. godine. Uzima supstitucijsku terapiju Euthyrox 25mcg. Kasnije su se počele pojavljivati glavobolje, pa i vrtoglavice.

Obrađena je kod neurologa i endokrinologa.

2.3. Prema nalazu psihologa radi se o “osobi primarno visokog intelektualnog potencijala, kod koje postoji izrazito fokusiran, fiksiran, nekorektibilan paranoidni doživljaj različitih institucija i osoba. Zamjetna je izrazita anksioznost, izrazita zabrinutost, strah i osjećaj ugroženosti nje i njene kćerke. Karakterizira je nepovjerenje i sumnjičavost do psihotičnog nivoa. Na frustracije može reagirati impulzivno. Pokazuje odlike depresivne ličnosti, hipersenzitivna. Sklona paranoidnim interpretacijama, a u stresnim situacijama reagira depresivno. Osjeća da se s njom ne postupa pravedno i vjeruje da su se drugi udružili da joj naštete, unatoč nastojanju da joj pruže potporu i pomoć, odnosi s drugima su vrlo napeti”.

2.4. Zaključno vještakinja navodi da se radi o osobi koja je po prvi put na psihijatrijskoj hospitalizaciji u NPB Popovača zbog procjene psihičkog stanja, uslijed sumnje na mogući razvoj teže duševne bolesti. Prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti MKB-10, vodeće šifre sada su F29 - nespecificirana neorganska psihoza (F22 perzistirajući sumanuti poremećaj u opservaciji). Ona trenutno nema potreban uvid u odnosu na svoje psihičko stanje zbog čega ne može korigirati specifično ponašanje, kojim se dovodi u opasnost i uznemiruje druge osobe s kojima dolazi u interakcije. Ta će se opasnost ublažiti adekvatnim terapijskim pristupom, tj. podrškom, praćenjem i liječenjem. Vještakinja smatra kako je potrebno provesti adekvatnu stručnu opservaciju zbog diferencijalno dijagnostičke procjene i rezultirajućeg eventualnog uključenja u psihoterapijsko praćenje ili farmakoterapijsko liječenje. Ispitanica je u primjerenom kontaktu i shvaća svrhu i prirodu ovog sudskog procesa, međutim uslijed još uvijek prisutne nemogućnosti korekcije svojih doživljavanja, mišljenja i stavova, procjenjujem kako nije raspravno sposobna. Smatra kako se u ovom trenutku može odrediti prisilno liječenje tj. smještaj u psihijatrijskoj ustanovi propisan sukladno Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, u NPB Popovača, na okvirnih mjesec dana, uvažavajući daljnju procjenu terapijskog tima o trajanju opservacije i potrebe za liječenjem, tj. o odluci o otpustu i daljnjoj primjerenoj vrsti terapijskog pristupa, kada se za to steknu uvjeti.

3. Tijekom postupka proveden je dokaz saslušanjem ĐP, prisutne liječnice, te je izvršen uvid u medicinsku dokumentaciju, kao i nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

4. Saslušana na ročištu, a nakon što je upoznata s prijedlogom liječnice te sadržajem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka o potrebi daljnjeg liječenja ĐP je iskazala da je suglasna da je u ovom postupku zastupa odvjetnica Irena Periček, u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka ističe da se ne slaže s navodima iz nalaza i to u nalazu kod "osobnom pregledu" vještaka u osmoj rečenici odozdo gdje vještak navodi da je nekorektibilna u uvjerenjima da je se prisluškuje, prati i promatra, da ne može konkretno objasniti zbog čega bi to netko činio. U odnosu na to navodi da nikada nije ni tvrdila da ju se prisluškuje prati i promatra, već su neke njene privatne informacije kolale po cesti i institucijama, te je postavila pitanje policiji da li postoje kakvi izvidi o tome, a oni su joj odgovorili da se nikakvi izvidi ne provode. Ne slaže se s mišljenjem vještakinje u odnosu na postavljenu dijagnozu ne specificirana neorganska psihoza, perzistirajući sumanuti poremećaj u opservaciji. Navodi da je pod stresom i da je povremeno anksiozna, ali vjeruje da se to povremeno svakome događa. Inače bila je zaposlena kao pomoćnica zastupnice u Uredu zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava. U tom uredu radila je ukupno pet godina. Tada je primijetila da u tom uredu kolaju informacije iz njenih privatnih razgovora, te se požalila prijatelju kriminalistu vezano uz to, međutim on joj nije mogao pomoći, ali to što mu se obratila došlo je do njene šefice koja joj je to dosta zamjerila. Nakon toga je otišla raditi u USKOK - Ured europskog tužitelja. Sada je zaposlena u Gradu Čazmi kao pročelnik Upravnog odjela. Ima dijete u dobi od 10 godina, živjela je s njezinim ocem u izvanbračnoj zajednici. Po preporuci Centra za socijalnu skrb dijete trenutno živi s ocem, dok je u tijeku postupak o skrbi i s kime će živjeti maloljetna kćer. Do sada nije primala nikakvu terapiju, povremeno je znala popiti po 1/2 Normabela. Kod psihijatra je krenula po uputi Centra za socijalnu skrb da se izvrši procjena a sve vezano za dopise koje je slala raznim institucijama. Na pitanje da li smatra da li su te prijave osnovane navela je da neke sigurno jesu i to za uznemiravanje i mobing sa ranijeg radnog mjesta u Uredu zastupnika i u tvrtci Novi informator. Na pitanje da li misli da li joj treba psihijatrijska pomoć iskazuje da joj pomoć treba, ali smatra da to ne mora biti u zatvorenoj ustanovi. Nije točno da bi ona uznemiravala susjede, jer praktički niti ne izlazi van osim da prošeće psa, nije konfliktna osoba, susjede praktički niti ne poznaje. Sve je krenulo iz razloga jer je pokrenula prijavu za uznemiravanje vezano za stambenu zgradu u kojoj stanuje, jer je doživjela dobacivanja i uvrede od pojedinih stanara i to su joj govorili ponižavajuće riječi i da se odseli, uništavali su joj stvari u garaži, bušili gume na biciklu njenog djeteta, ostavljali su joj smeće pred garažom i nakon toga ih je počela prijavljivati, prijavila je sve policiji koja ih je zvala na obavijesne razgovore. Nakon toga su uslijedile prijave protiv nje. Dodaje da se na njenim uređajima počelo događati da joj se palio i gasio TV, pa se obratila susjedima iznad svog stana i pitala ih da li imaju kakve uređaje koji bi utjecali na to paljenje i gašenje njenog TV-a. Zamolila je policiju da izvrši provjere vezano za te prijave, a policiji se obratila pismeno. Pristaje ostati na liječenju.

5. Prisutna liječnica je i na ročištu u cijelosti ostala kod dosadašnjih navoda i prijedloga o potrebi određivanja prisilnog smještaja, s time da dodaje da je došlo do promjene i da je pacijentica u međuvremenu izjavila da ipak pristaje na liječenje, te je malo opuštenija, s time da nije proteklo dovoljno vremena da bi došlo do promjena u načinu razmišljanja odnosno u idejama zbog kojih se i osjeća ugroženo.

6. Razmatrajući utvrđeno činjenično stanje tijekom postupka, sud je zaključio da ambulantno liječenje ĐP nije dostatno, te je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, a budući da se radi o osobi s težim duševnim smetnjama, koja zbog tih smetnji ozbiljno i izravno ugrožava vrijednosti i dobra propisana odredbom članka 27. ZZODS i kojoj je potrebna psihijatrijska pomoć i smještaj u psihijatrijskoj ustanovi radi liječenja.

7. Slijedom svega iznesenog, primjenom odredbi članka 39. i 41. ZZODS odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Sisak, 6. srpnja 2026.

Sutkinja

Marijanka Salopek

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu u Sisku, u roku od 3 dana od dana dostave rješenja. Žalbu mogu podnijeti prisilno zadržana, odnosno prisilno smještena osoba, zakonski zastupnik, odvjetnik i psihijatrijska ustanova. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

Dostavna naredba:

1. Prisilno zadržana osoba: ĐP, NPB DR. IVAN BARBOT POPOVAČA - V odjel

2. Odvjetnica po službenoj dužnosti Irena Periček, odvjetnica u Sisku

3. NEUROPSIHIJATRIJSKA BOLNICA DR. IVAN BARBOT POPOVAČA - V odjel

4. Hrvatski zavod za socijalni rad

5. U spis