Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-356/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vesni Žulj, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-10343/2020-24 od 1. travnja 2026., dana 6. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana te potvrđuje rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-10343/2020-24 od 1. travnja 2026. u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan prigovor tuženika protiv rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-10343/2020-22 od 3. ožujka 2025. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti sudsku pristojbu u daljnjem neplaćenom iznosu od 92,90 eura.

II. Uvažava se žalba tuženika, preinačava rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-10343/2020-24 od 1. travnja 2026. u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan prigovor tuženika protiv rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-10343/2020-22 od 3. ožujka 2025. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti sudske pristojbe u preostalom neplaćenom iznosu od 26,55 eura i rješava:

„Prihvaća se prigovor tuženika Klinički bolnički centar Zagreb koji je podnio protiv rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-10343/2020-22 od 3. ožujka 2025. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti sudske pristojbe u preostalom neplaćenom iznosu od 26,55 eura te se rješenje u tome dijelu ukida.“

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prigovor tuženika Klinički bolnički centar Zagreb protiv Rješenja poslovni broj Pr-10343/2020-22 od 3. ožujka 2025., za plaćanje sudske pristojbe u ukupnom iznosu od 238,90 eura, odnosno u preostalom neplaćenom iznosu od 119,45 eura, kao neosnovan.

2. Rješenje suda prvog stupnja pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., - dalje: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači pobijano rješenje i isto stavi izvan snage, podredno da isto ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji je prethodio njegovu donošenju utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane odredbom članka 354. stavka 2. ZPP, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

5. Djelomično su osnovani žalbeni navodi tuženika, a u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, br. 118/2018. i 51/2023. – dalje: ZSP).

6. Iz stanja spisa ovog predmeta proizlazi sljedeće:

- da je postupak pokrenut stupnjevitom tužbom od 10. prosinca 2020. u smislu odredbe članka 186.b stavka 3. ZPP, a koja je sadržavala zahtjev tužitelja, kao radnika, da joj tuženik, kao njezin poslodavac, isplati razliku plaće;

- da je tužitelj podneskom od 24. travnja 2024. konačno postavio tužbeni zahtjev na način da mu tuženik na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 1.218,04 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, uz nadoknadu troškova parničnog postupka;

- da je prvostupanjski sud donio presudu poslovni broj Pr-10343/2020-16 od 12. lipnja 2024. kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike plaće bruto iznos od 1.218,04 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke), kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 937,50 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke);

- da je tuženik protiv presude prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-10343/2020-16 od 12. lipnja 2024. podnio žalbu 18. lipnja 2024., a povodom koje je Županijski sud u Vukovaru donio presudu poslovni broj Gž R-101/2024-2 od 29. listopada 2024.;

- da je tužitelj oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu u skladu s odredbom članka 11. stavka 1. točke 3. ZSP;

- da je prvostupanjski sud donio rješenje poslovni broj Pr-10343/2020-22 od 3. ožujka 2025., a kojim je pod točkom I. izreke naloženo tuženiku da u roku od 8 dana od dana primitka istog plati sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 53,09 eura, sudsku pristojbu za odgovor na tužbu u iznosu od 26,54 eura, sudsku pristojbu za prvostupanjsku presudu u iznosu od 53,09 eura i sudsku pristojbu za žalbu protiv presude u iznosu od 106,18 eura, što ukupno iznosi 238,90 eura,

- da je rješenje suda prvog stupnja poslovni broj Pr-10343/2020-22 od 3. ožujka 2025. dostavljeno tuženiku 10. ožujka 2025.,

- da je tuženik protiv rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-10343/2020-22 od 3. ožujka 2025., pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti sudske pristojbe u iznosu preko 119,45 eura do 238,90 eura (za iznos od 119,45 eura), podnio prigovor 12. ožujka 2023. u kojem je u bitnom naveo da je iskoristio privilegiju iz odredbe članka 7. stavka 2. ZSP, u svezi s odredbom članka 13. ZSP te platio polovicu iznosa sudske pristojbe za tužbu, sudske pristojbe za odgovor na tužbu, sudske pristojbe za prvostupanjsku presudu i sudske pristojbe za žalbu protiv prvostupanjske presude,

- da je tuženik uz prigovor od 12. ožujka 2023. dostavio potvrdu o plaćanju iz koje je vidljivo da je 11. ožujka 2025. platio iznos od 119,45 eura na ime sudskih pristojbi,

- da je prvostupanjski sud donio (pobijano) rješenje poslovni broj Pr-10343/2020-24 od 1. travnja 2026.,

- da je tuženik zatim protiv rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-10343/2020- 24 od 1. travnja 2026. podnio žalbu 15. travnja 2026. u kojoj je u bitnom ponovio svoje navode iz prigovora od 12. ožujka 2023.,

- da je žalba protiv prvostupanjske presude podnesene u elektroničkom obliku, da odgovor na tužbu i tužba nisu podneseni u elektroničkom obliku, a da je prvostupanjska presuda dostavljena strankama u elektroničkom obliku.

7. Odredbom članka 7. stavka 1. ZSP propisano je da se za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom, a odredbom članka 7. stavka 2. ZSP propisano je da se na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke.

8. Odredbom članka 7. stavka 4. ZSP također je propisano da se sudska pristojba, ako se sukladno odredbama iz članka 7. ZSP ne plati u utvrđenim rokovima, plaća u iznosima utvrđenim Tarifom.

9. Isto tako, odredbom iz članka 13. stavka 1. ZSP propisano je da, kada stranka oslobođena od plaćanja pristojbi uspije u postupku, pristojbe koje bi trebala platiti da nije bila oslobođena plaća stranka koja nije oslobođena od plaćanja pristojbi, i to u omjeru u kojem je oslobođena stranka uspjela u postupku, a odredbom iz članka 13. stavka 2. ZSP propisano je da obveza plaćanja pristojbe iz članka 13. stavka 1. ZSP nastaje nakon pravomoćnog završetka postupka.

10. Uzimajući u obzir činjenično stanje u ovom predmetu te imajući pritom u vidu cilj i svrhu odredaba članka 7. stavka 1. i 2. te članka 13. stavka 1. i 2. ZSP, stav je ovog drugostupanjskog suda da je tuženik, kao poslodavac, imao pravo iskoristiti mogućnost (privilegiju) da sudsku pristojbu na prvostupanjsku presudu podmiri, odnosno plati u visini polovice iznosa koji su propisani Uredbom o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/2023. – dalje: Uredba), s time da je tuženik tu mogućnost (privilegiju) izgubio u odnosu na sudsku pristojbu za žalbu protiv prvostupanjske presude u smislu odredbe članka 7. stavka 4. ZSP, budući da ju nije platio u trenutku podnošenja žalbe, iako je to u skladu s odredbom članka 4. točke 1. ZSP bio dužan učiniti, dok je sudsku pristojbu za tužbu i sudsku pristojbu za odgovor na tužbu dužan podmiriti u punom iznosu, s obzirom na to da navedeni podnesci nisu podneseni u elektroničkom obliku u smislu odredbe članka 7. stavka 1. ZSP.

11. S obzirom na to da je tuženik platio sudsku pristojbu na tužbu, sudsku pristojbu na odgovor na tužbu, sudsku pristojbu na prvostupanjsku presudu i sudsku pristojbu na žalbu protiv prvostupanjske presude u ukupnom iznosu od 119,45 eura, i to u roku od tri dana od dana kada je tuženik rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Pr- 10343/2020-22 od 3. ožujka 2025. pozvan na plaćanje sudskih pristojbi u ukupnom iznosu od 238,90 eura, a da je na ime sudskih pristojbi, u skladu s odredbama Uredbe, bio dužan u konačnici platiti iznos od 212,35 eura (53,09 eura za sudsku pristojbu za tužbu, 26,54 eura za sudsku pristojbu za odgovor na tužbu, 26,54 eura za sudsku pristojbu za prvostupanjsku presudu, 106,18 eura za sudsku pristojbu za žalbu protiv prvostupanjske presude), iz navedenog proizlazi da je tuženik od ukupno pobijanog iznosa od 119,45 na ime sudskih pristojbi dužan platiti još i daljnji iznos od 92,90 eura (212,35 eura – 119,45 eura), dok preostali iznos od 26,55 eura, suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda, nije dužan platiti.

12. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe članka 380. točke 2. ZPP, u svezi s odredbom članka 368. stavka 1. i 2. ZPP odlučiti kao pod točkom I. izreke, a primjenom odredbe članka 380. točke 3. ZPP, u svezi s odredbom članka 373. točke 3. ZPP kao i pod točkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 6. srpnja 2026.

Sutkinja:

Vesna Žulj