Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-686/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vesni Žulj, sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Čistoća d.o.o., OIB: 02371889218, Ulica Ognjena Price 13, Varaždin, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Jelaković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jelaković & partneri j.t.d. iz Varaždina, protiv ovršenika EI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, poslovni broj Ovr-2962/2025-3 od 10. veljače 2026., dana 6. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, poslovni broj Ovr-2962/2025-3 od 10. veljače 2026. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za nadoknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja naloženo je ovršeniku da ovrhovoditelju nadoknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 212,71 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije financiranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana (točka I. izreke). Navedenim rješenjem naloženo je ovršeniku da ovrhovoditelju nadoknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 15,63 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije financiranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana (točka II. izreke). Navedenim rješenjem odbijen je zahtjev ovrhovoditelja za nadoknadu troškova izvansudske ovrhe u iznosu od 62,50 eura, kao neosnovan (točka III. izreke).

2. Ovrhovoditelj pobija žalbom rješenje suda prvog stupnja u dijelu pod točkom III. izreke zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., - dalje: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje na odgovarajući način na temelju odredbe članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, br. 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024. - dalje: OZ) s prijedlogom da sud pobijanu odluku preinači. Ovrhovoditelj zahtijeva nadoknadu troškova žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji je prethodio njegovu donošenju utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane odredbom članka 354. stavka 2. ZPP, u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. OZ, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

5. Iz predmetnog spisa proizlazi da ovrhovoditelj zahtijeva nadoknadu troškova postupka izvansudske ovrhe, odnosno izravne naplate kod Financijske agencije te troškova pribave podataka o zaposlenju ovršenika i troškove izdavanja potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje jer je pravomoćnom i ovršnom ispravom i to rješenjem o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Melite Gerbus iz [adresa], poslovni broj Ovrv-267/2021 od 23. prosinca 2021. zatražio provedbu ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika u skladu s Ovršnim zakonom, odnosno, Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, budući da ovršenik nije dobrovoljno u cijelosti ispunio svoju obvezu.

6. Suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja, pravilno je sud prvog stupnja odbio zahtjev ovrhovoditelja za nadoknadu troškova ovršnog postupka na ime pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave.

7. Odredbom članka 283. stavak 1. OZ propisano je da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor. Stavkom 4. citiranog članka propisano je da će javni bilježnik rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti dostaviti ovrhovoditelju.

8. U konkretnom slučaju ovršnu ispravu na temelju koje je pokrenut postupak izravne naplate predstavlja rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne vršitelja dužnosti javnog bilježnika Melite Gerbus iz [adresa], poslovni broj Ovrv-267/2021 od 23. prosinca 2021., a iz potvrde pravomoćnosti i ovršnosti tog rješenja proizlazi da je izdana 1. veljače 2022. (stranica 32. spisa).

9. Nije sporno da se postupak izvansudske ovrhe ne može s uspjehom pokrenuti i voditi bez pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi, no kako ovrhovoditelj žalbom ne spori da je primio rješenje o ovrsi javnog bilježnika s klauzulom pravomoćnosti i ovršnosti, to i prema ocjeni ovoga suda nije postojala potreba vršiti izvid i zahtijevati izdavanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Stoga je sud prvog stupnja pravilno odlučio da ovrhovoditelju u skladu s citiranom odredbom članka 283. OZ ne pripada pravo na nadoknadu troškova na ime pribave te potvrde.

10. Dakle, u situaciji kada zakon propisuje obvezu javnog bilježnika da po službenoj dužnosti izda potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi, bez potrebe intervencije punomoćnika stranke, nisu ostvarene pretpostavke iz odredbe članka 14. stavka 4. OZ za nadoknadu troškova postupka.

11. Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023. - dalje: Tarifa) reguliran je samo način vrednovanja, obračunavanja i plaćanja radnji poduzetih od strane odvjetnika. Stoga, samim time što je Tarifom propisano pravo na troškove pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti, ne znači da taj trošak automatski i pripada ovrhovoditelju, bez utvrđenja da je pribavi takve potvrde prethodila radnja odvjetnika ovrhovoditelja.

12. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP u vezi s odredbom članka 21. stavkom 1. OZ, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

13. Kako ovrhovoditelj nije uspio sa žalbom, zahtjev ovrhovoditelja za nadoknadu troškova žalbe odbijen je kao neosnovan na temelju odredbe članka 14. stavka 4. OZ u vezi s člankom 166. stavkom 1. ZPP te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 6. srpnja 2026.

Sutkinja:

Vesna Žulj