Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-886/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Stečajna masa iza Credo banka d.d. u stečaju, Split, Pupačićeva 1, OIB: 59871102045, protiv ovršenika BR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dariju Čaji, odvjetniku u Kaštel Kambelovcu, Cesta dr. F. Tuđmana 632, radi naplate novčane tražbine ovrhom na nekretninama ovršenika, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-3080/2025 od 29. travnja 2026., dana 6. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-3080/2025 od 29. travnja 2026.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da se iz iznosa od 158.000,00 eura dobivenog prodajom nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi samostojeća kuća koja se sastoji od prizemlja površina 160,28 m2 i prvog kata površine 159,23 m[2] , anagrafske oznake [adresa], ukupne neto korisne površine 319,51 m[2] , te uređena okućnica s vrtom i parkiralištem površine 451 m[2] , koji iznos je uplatio kupac AR, namiruju ovrhovoditeljeva potraživanja i to s osnove pristojbi te troškova procjene iznos od 1.260,87 eura, s osnove zateznih kamata za tri godine od donošenja rješenja o dosudi, iznos od 25.133,72 eura, s osnove glavnice iznos od 79.633,96 eura, te s osnove dijela preostale kamate za razdoblje do 20. veljače 2022. iznos od 51.971,45 eura (točka I. izreke).

Također, naloženo je računovodstvu suda da po pravomoćnosti rješenja iznos od 158.000,00 eura naveden u točki I. izreke isplati na račun ovrhovoditelja (točka II. izreke). Utvrđeno je i da tražbina ovrhovoditelja ostala nenamirena u preostaloj kamati u iznosu od 50.786,38 eura (točka III. izreke), te da je ovrha određena rješenjem posl. broj Ovr-6000/12 od 4. listopada 2012. godine dovršena (točka IV. izreke).

2. Protiv rješenja žalbu je podnio ovršenik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. u svezi s čl. 381. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 , 146/25 - dalje: ZPP) u svezi s čl. 19. st. 1. Ovršni zakon ("Narodne novine", br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 – dalje: OZ/96), te predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Ovrhovoditelj je podnio odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba ovršenika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjsko rješenje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Sud prvog stupnja je pobijanim rješenjem iz iznosa dobivenog prodajom nekretnine ovršenika od 158.000,00 eura primjenom odredbi čl. 113. i čl. 114. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 - dalje: OZ/12) namirio dio tražbine ovrhovoditelja u iznosima pobliže navedenim u točki I. izreke pobijanog rješenja. Istodobno je, primjenom odredbe čl. 73. st. 1. OZ/12, točkom III. izreke pobijanog rješenja, utvrdio da je ovrha određena rješenjem posl. broj Ovr-6000/12 od 4. listopada 2012. dovršena.

6. Ovršenik žalbom pobija rješenje suda prvog stupnja ističući u istoj da je protiv rješenja o dosudi podnio prijedlog za dopuštenje revizije. Također, u žalbi ističe da je iznos kupovnine do donošenja odluke po izvanrednom pravnom lijeku sud prvog stupnja trebao položiti na sudski polog, te da bi isplata kupovine ovrhovoditelju koji je stečajna masa bilo protivno načelu ekonomičnosti.

7. Međutim, predmetni žalbeni navodi ovršenika nisu osnovani. Naime, u konkretnom slučaju rješenje o dosudi je nesporno postalo pravomoćno tako da su bile ispunjene sve pretpostavke da se pristupi namirenju vjerovnika. Stoga okolnost što je ovršenik podnio prijedlog za dopuštenje revizije ne znači da je rješenje o namirenju nezakonito donijeto. Također, okolnost što je ovrhovoditelj stečajna masa ne znači da bi namirenje ovršenikovih vjerovnika ne bi trebalo provesti ili da bi kupovninu do donošenja odluke o ovršenikovom izvanrednom pravnom lijeku trebalo položiti na sudski polog kako to neosnovano i bez pravne osnove predlaže ovršenik.

8. Bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja su i žalbeni navodi ovršenika koji se odnose na povrede prava na pravično suđenje. Naime, pobijano rješenje je pravilno donijeto, te je isto dostatno obrazloženo sa jasnim, razumljivim i logičnim razlozima. Stoga donošenjem istog niti je povrijeđeno pravo ovršenika na pošteno suđenje, niti ovršenikovo pravo na pristup sudu i djelotvoran pravni lijek kako to neosnovano u žalbi ističe ovršenik.

9. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje tako da nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP. Međutim, iako je sud prvog stupnja potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, pogrešno je primijenio materijalno pravo. Naime, sud prvog stupnja pobijano rješenje donio je primjenjujući odredbe OZ/12 koji je stupio na snagu 15. listopada 2012. Međutim, u konkretnom slučaju, ovršni postupak je pokrenut 1. listopada 2012. kada predmetni zakon nije bio na snazi, tako da se u postupku, sukladno odredbi čl. 369. st. 1. OZ/12, primjenjuju odredbe OZ/96, a ne odredbe OZ/12. Stoga je pobijano rješenje trebalo donijeti primjenom odredbi čl. 104., čl. 105. i čl. 68. st. 1. OZ/96 te o namirenju i dovršetku ovrhe odlučiti na jednak način.

10. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi s čl. 19. st. 1. OZ/96 žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja.

U Zagrebu, 6. srpnja 2026.

Sudac:

Robert Jambor