REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Pr-254/2024-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CJT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po pun. Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR SPLIT, Spinčićeva 1, Split, OIB: 51401063283, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 19. svibnja 2026. godine u nazočnosti zamj. pun. tužiteljice, dana 6. srpnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1.2.2019.godine do 30.9.2024.godine u ukupnom iznosu od 7.091,56 EUR neto sa zakonskim zateznim kamatama do 31.prosinca 2022.godine po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 1.siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; a koje teku na iznos od:

-111,12 EUR od 15. ožujka 2019. godine do isplate,

-118,20 EUR od 15. travnja 2019. godine do isplate,

-118,20 EUR od 15. svibnja 2019. godine do isplate,

-111,12 EUR od 15. lipnja 2019. godine do isplate,

-85,11 EUR od 15. srpnja 2019. godine do isplate,

-132,36 EUR od 15. kolovoza 2019. godine do isplate,

-111,12 EUR od 15. rujna 2019. godine do isplate,

-89,84 EUR od 15. listopada 2019. godine do isplate,

-125,81 EUR od 15. studenog 2019. godine do isplate,

-96,95 EUR od 15. prosinca 2019. godine do isplate,

-104,03 EUR od 15. siječnja 2020. godine do isplate,

-118,20 EUR od 15. veljače 2020. godine do isplate,

-111,12 EUR od 15. ožujka 2020. godine do isplate,

-125,28 EUR od 15. travnja 2020. godine do isplate,

-89,84 EUR od 15. svibnja 2020. godine do isplate,

-118,20 EUR od 15. lipnja 2020. godine do isplate,

-91,03 EUR od 15. srpnja 2020. godine do isplate,

-93,39 EUR od 15. kolovoza 2020. godine do isplate,

-104,03 EUR od 15. rujna 2020. godine do isplate,

-125,28 EUR od 15. listopada 2020. godine do isplate,

-125,28 EUR od 15. studenog 2020. godine do isplate,

-111,12 EUR od 15. prosinca 2020. godine do isplate,

-70,79 EUR od 15. siječnja 2021. godine do isplate,

-98,06 EUR od 15. veljače 2021. godine do isplate,

-111,12 EUR od 15. ožujka 2021. godine do isplate,

-96,95 EUR od 15. travnja 2021. godine do isplate,

-93,39 EUR od 15. svibnja 2021. godine do isplate,

-118,20 EUR od 15. lipnja 2021. godine do isplate,

-111,12 EUR od 15. srpnja 2021. godine do isplate,

-125,28 EUR od 15. kolovoza 2021. godine do isplate,

-94,57 EUR od 15. rujna 2021. godine do isplate,

-125,27 EUR od 15. listopada 2021. godine do isplate,

-118,20 EUR od 15. studenog 2021. godine do isplate,

-118,20 EUR od 15. prosinca 2021. godine do isplate,

-96,95 EUR od 15. siječnja 2022. godine do isplate,

-82,75 EUR od 15. veljače 2022. godine do isplate,

-91,03 EUR od 15. ožujka 2022. godine do isplate,

-102,85 EUR od 15. travnja 2022. godine do isplate,

-95,74 EUR od 15. svibnja 2022. godine do isplate,

-94,57 EUR od 15. lipnja 2022. godine do isplate,

-111,12 EUR od 15. srpnja 2022. godine do isplate,

-118,20 EUR od 15. kolovoza 2022. godine do isplate,

-115,54 EUR od 15. rujna 2022. godine do isplate,

-87,19 EUR od 15. listopada 2022. godine do isplate,

-115,54 EUR od 15. studenog 2022. godine do isplate,

-108,46 EUR od 15. prosinca 2022. godine do isplate,

-115,54 EUR od 15. siječnja 2023. godine do isplate,

-101,38 EUR od 15. veljače 2023. godine do isplate,

-81,82 EUR od 15. ožujka 2023. godine do isplate,

-126,71 EUR od 15. travnja 2023. godine do isplate,

-98,38 EUR od 15. svibnja 2023. godine do isplate,

-84,20 EUR od 15. lipnja 2023. godine do isplate,

-105,46 EUR od 15. srpnja 2023. godine do isplate,

-93,71 EUR od 15. kolovoza 2023. godine do isplate,

-102,61 EUR od 15. rujna 2023. godine do isplate,

-101,12 EUR od 15. listopada 2023. godine do isplate,

-92,23 EUR od 15. studenog 2023. godine do isplate,

-98,16 EUR od 15. prosinca 2023. godine do isplate,

-98,16 EUR od 15. siječnja 2024. godine do isplate,

-101,12 EUR od 15. veljače 2024. godine do isplate,

-101,12 EUR od 15. ožujka 2024. godine do isplate,

-101,12 EUR od 15. travnja 2024. godine do isplate,

-86,30 EUR od 15. svibnja 2024. godine do isplate,

-101,12 EUR od 15. lipnja 2024. godine do isplate,

-99,64 EUR od 15. srpnja 2024. godine do isplate,

-104,09 EUR od 15. kolovoza 2024. godine do isplate,

-84,82 EUR od 15. rujna 2024. godine do isplate,

-95,03 EUR od 15. listopada 2024. godine do isplate;

dok se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan za više zatraženi iznos od 2.308,66 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.900,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; dok se odbija zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku ovaj parnični trošak isplatiti na račun punomoćnice tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa].

Obrazloženje

1. Dana 7.ožujka 2024.godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu pomoćne radnice pri Klinici za ženske bolesti i porode, te da ima prebivalište na adresi [adresa], koje je od mjesta rada Split, Spinčićeva 1, udaljeno 43,88 km. Tužitelj da ima pravo na isplatu razlike naknade troškova prijevoza, pa se tužitelj poziva na odredbe TKU i citira iste. Obzirom na radno vrijeme tužitelja i raspored vožnje autobusne linije u konkretnom slučaju ogranizirani međumjesni prijevoz da ne omogućava tužitelju svakodnevni redovit dolazak na posao i povratak s posla, slijedom čega tužitelj da ima pravo na isplatu putnih troškova po prijeđenom kilometru. Ovo posebice iz razloga što tužitelj kada radi noću, vikendom ili praznikom uopće nema organiziran međumjesni prijevoz koji bi omogućavao dolazak ili odlazak s posla unutar vremena čekanja od 45 minuta. Osim toga, tužitelj napominje da je notorna činjenica kako u razdoblju od 21.03.2020.g. do 11.05.2020.g. uopće nije postojala redovita linija međumjesnog javnog prijevoza prijevoza zbog pandemije COVID -19. Radi navedenog, tužitelj da je prisiljen koristiti osobni automobil, te sukladno citiranim odredbama TKU-a, da ima pravo na isplatu troškova prijevoza (za dolazak i povratak s posla) prema prijeđenom kilometru. Tuženik da je pogrešno umanjivao i obračunavao naknadu troškova prijevoza, pa to tužitelj u tužbi i obrazlaže. Radi navedenog, tužitelj ovom tužbom da potražuje razliku između onoga što mu je plaćeno i onoga što mu je trebalo biti plaćeno sukladno citiranim odredbama TKU-a, smatrajući da ima pravo na isplatu naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru. Tužitelj podnosi stupnjevitu tužbu, postavlja manifestacijski zahtjev, te predlaže da sud donese rješenje i naloži tuženiku dostaviti potrebnu dokumentaciju za period od 1.veljače 2019.godine pa nadalje, po kojoj tužitelj može urediti svoj tužbeni zahtjev i koja je potrebna za provođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem. Predlaže da nakon toga sud provede dokaz vještačenjem, s tim da se razlika troška utvrdi:

- prvenstveno utvrdi prema prijeđenim kilometrima;

- podredno u visini mjesečne karte javnog prijevoznika, vodeći računa da u razdoblju od 21.03.2020.g. do 11.05.2020.g. uopće nije postojala redovita linija međumjesnog javnog prijevoza zbog pandemije COVID -19.

2. Tuženik navodi da spori osnov i visinu zahtjeva, da je tužba nepodobna za raspravljanje jer da nije razvidno što tužitelj potražuje.

3. Nakon naloga suda, postupajući po nalogu suda koji je držao da je manifestacijski zahtjev neosnovan, tužitelj podneskom od dana 23.travnja 2025.godine uređuje svoj tužbeni zahtjev, postavlja određen tužbeni zahtjev te na ime razlike troška prijevoza za period od 1.veljače 2019.godine do 30.rujna 2024.godine potražuje iznos od 2.380,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.

4. Nakon provedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, tužiteljica svojim podneskom od dana 24.listopada 2025.godine uređuje svoj tužbeni zahtjev, u skladu sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, potražuje za isti period iznos od 9.400,22 EUR neto sa zakonskim zateznim kamatama. Tuženik navodi da se protivi preinaci tužbe povećanjem zahtjeva, te ističe prigovor zastare na povećani dio zahtjeva.

5. Za navesti je da se tuženik ne može sa uspjehom protiviti preinaci tužbe nakon provedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, tužitelj je ovlašten povećati zahtjev, preinačiti tužbu povećanjem zahtjeva čemu se u ovom i ovakvim slučajevima tuženik ne može sa uspjehom protiviti, a za povećani dio zahtjeva i podredni zahtjev, prigovor zastare nije osnovan, već se smatra da su isti postavljeni već u tužbi. O tome se već izjasnio Vrhovni sud Republike Hrvatske, dakle, nakon vještačenja tužitelj je ovlašten povećati zahtjev i preinačiti tužbu povećanjem zahtjeva, tuženik se tome ne može sa uspjehom protiviti, a za povećani dio zahtjeva smatra se, vezano za prigovor zastare, kao da je postavljen već u tužbi, pa je za navesti da sud odlučuje o zahtjevu tužiteljice iz njenog posljednjeg podneska, a prigovor zastare nije osnovan.

6. Dakle, predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužiteljice kao radnice tuženika za isplatu razlike putnog troška za razdoblje od 1.veljače 2019.godine do 30.rujna 2024.godine.

7. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom podataka HAK-a o udaljenosti od [adresa] do Splita, Spinčićeva 1; tarifnih zona trgovačkog društva Promet d.o.o. Split sa cjenikom; obračunskih platnih lista za tužiteljicu i evidencije nazočnosti na radu za utuženi period; dopisa Autobusnog kolodvora Split od 27.lipnja 2025.godine; podataka PROMET Split d.o.o. od 30.lipnja 2025.godine; saslušanjem tužiteljice u svojstvu parnične stranke; financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po sudskom vještaku dipl.oecc Ines Lozić; podataka PROMET d.o.o.Split za autobusnu liniju 37 (list 187 spisa); podataka HAK-a za udaljenost od [adresa] do autobusnog kolodvora u Trogiru; podataka PROMET d.o.o. Split od 21.svibnja 2026.godine (iz predmeta ovog suda Pr-496/23 (list 199 spisa)).

8. Tužiteljica je popisala parnični trošak.

9. Zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.

10. Naime, nesporno je, a to proizlazi iz izvedenih dokaza, da je tužiteljica radnica tuženika, da ima prebivalište na adresi [adresa], kao što nije sporno ni to da je njeno mjesto rada u Splitu, Spinčićeva 1. Prema podacima HAK-a, duljina puta od kuće tužiteljice do radnog mjesta je u jednom smjeru 43,88 km. Nije sporno ni to da za vrijeme lockdowna radi pandemije bolesti COVID-19, nije bilo organiziranog prijevoza od prebivališta tužiteljice do mjesta rada, dakle, tužiteljica je u tom periodu trebala dolaziti na posao i odlaziti sa posla automobilom.

11. Tužiteljica svoje pravo temelji na odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama.

12. Odredbom čl.66.st.1. TKU-a („Narodne novine“ br.128/2017., 47/2018., 123/2019., 66/2020., u tekstu TKU/17), odnosnočl.65.st. 1.TKU-a („Narodne novine“ br.56/2022., 127/2022., 58/2023., u tekstu TKU/22) propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Odredbom čl. 66. st. 9. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 11. TKU/22 propisuje da redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta. Odredbom čl. 66. st. 12. TKU-a/17 („Narodne novine“ br.128/2017, 47/2018, 123/2019 i 66/2020) propisano je ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, da će se naknada troškova prijevoza isplatit će u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Prema odredbama čl. 52. st.18. TKU/22, udaljenost u smislu tog članka računa se na temelju kartografske podloge Google Maps putem stranice https://www.google.com/maps i to kao najkraća automobilska ruta sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom) i to u visini od 1,35 kn po prijeđenom kilometru (st. 14. i 16.), odnosno 0,19 eur od 1.1.2023. od kada je u Hrvatsku kao službena valuta uveden eur. Odredbom čl. 66. st. 16. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 21. TKU/22 propisano je da se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dana kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Odredbom čl. 66.st.17. TKU/17, odnosno čl.65.st.23. TKU/22, propisano je ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, da se zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Trenutno važeći je TKU/24 (NN 29/2024), koji u čl.75. propisuje da, ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza na dijelu udaljenosti, naknada troškova prijevoza isplatiti će se: 1. za dio udaljenosti na kojoj prijevoz nije organiziran, kao i u slučaju kad organizirani javni prijevoz ne prometuje određenog dana, u visini od 0,18 eura po prijeđenom kilometru, 2. za dio udaljenosti na kojoj je prijevoz organiziran, a kojeg zaposlenik koristio, u visini cijene karte organiziranog prijevoza, a ako ga ne koristi, u visini cijene karte organiziranog prijevoza u visini od 0,18 eura po prijeđenom kilometru, ovisno o tome što je za poslodavca povoljnije.

13. Tuženik u sudski spis (kao ni tužiteljica) nije priložio odluke o pravu na naknadu troška prijevoza za tužiteljicu, iako se na te odluke poziva. Bez obzira na odluke tuženika i to je li tužiteljica ili nije tražila zaštitu prava u odnosu na te odluke, za navesti je da je u ovom postupku valjalo, vezano za realni trošak i mogućnost prijevoza, odlučiti o zahtjevu tužiteljice za utuženi period.

14. Tužiteljica, zaposlenica tuženika i prvostupnica sestrinstva, u svom iskazu navodi kako je opunomoćila odvjetnicu Radić Šunjić da je zastupa u ovom postupku i da podnese tužbu i isto tako da na svoj račun prima troškove postupka. Navodi kako je u utuženom razdoblju imala adresu prebivališta na naprijed navedenoj adresi, da je radila jutarnju smjenu od 7,30 do 15,30 sati, da su u Covidu radili subotom i nedjeljom, a tako da znaju raditi i kada je to potrebno za službu i kada ih pozove glavna sestra, a isto tako i praznicima. U cijelom razdoblju da je radila na adresi poslodavca Spinčićeva 1 – Firule. Od njene adrese prebivališta do adrese poslodavca odnosno do Splita da nema organiziranog javnog prijevoza. Inače, da bi njoj najbliže mjesto i grad iz kojeg ima prijevoz prema Splitu bio Trogir, a do Trogira da ima 20 i nešto kilometara. Navedeno da se isto odnosi i na povratak s posla odnosno iz [adresa] u [adresa]. Iz navedenih razloga da je na posao išla autom. Kada ne dolazi na posao, poslodavac mi da joj za te dane ne isplaćuje troškove prijevoza pa tako ni onda kada koristi godišnji odmor u dijelovima tijekom svake kalendarske godine.

15. Sud drži da je, u bitnom, iskaz tužiteljice, životan i uvjerljiv.

16. Međutim, iako tužiteljica tužbenim zahtjevom traži isplatu iznosa od 9.400,22 EUR neto za period od 1.veljače 2019.godine do 30.rujna 2024.godine, vezano za plaćanje troška prijevoza po kilometru od prebivališta do mjesta rada i natrag, sud drži da tužiteljici tako obračunata naknada troškova ne pripada, već da joj pripada naknada troškova prijevoza – tzv. kombiniranog prijevoza, za dio puta od kuće do autobusnog kolodvora u Trogiru (jer za tu relaciju nema organiziranog prijevoza) tužiteljici pripada pravo na naknadu po kilometru (i od Trogira do kuće); a za relaciju od Trogira do Splita (jer postoji dobro frekvetan i organiziran autobusni prijevoz društva PROMET d.o.o. Split sa čestim linijama) tužiteljici pripada pravo na puni mjesečni iznos pokazne karte IV zone (a time je pokrivena i relacija od stanice u Splitu do mjesta rada). Dakle, sud drži da tužiteljici pripada pravo na obračun naknade troškova prijevoza – pravo na tzv. kombinirani prijevoz, jer se radi o realnom trošku i izdatku, sukladno KU, a ne pripada joj pravo na naknadu troška čitave relacije po km. Tužiteljica svakako može po svom izboru čitavo vrijeme odlaziti na posao i vraćati se s posla osobnim automobilom, ali to joj u tolikom iznosu ne treba naknaditi tuženik. Svakako, za navesti je da tužiteljici pripada pravo na punu cijenu mjesečne pokazne karte IV zone prijevoznika PROMET d.o.o.Split, jer relacija od Trogira do Splita spada u tu zonu, ova cijena mjesečne pokazne karte ne može se umanjivati razmjerno nazočnosti na radu, dok se za ovu relaciju od kuće do stanice u Trogiru i natrag, po km udaljenosti, iznos naknade računa po odlascima na posao odnosno efektivnom radu u svakom mjesecu. Na taj se način dođe, zbrajanjem ta dva iznosa, do realnog troška prijevoza za svaki pojedini mjesec.

17. Međutim, u ovom slučaju postoji problem jer je sudski vještak za knjigovodstvo i financije dipl.oecc Ines Lozić, sukladno tadašnjem nalogu suda, izračunao naknadu troška prijevoza po prijeđenom km za čitavu udaljenost od kuće do mjesta rada, ne i naknadu tzv.kombiniranog prijevoza. Tužiteljica je sukladno nalazu i mišljenju vještaka zatražila upravo iznos po km za čitavu relaciju, a sud drži da joj takav način obračuna troškova prijevoza ne pripada. Svakako, stranke nisu tražile dopunu nalaza i mišljenja, izračunom tzv.kombiniranog prijevoza, predloženo je zaključenje raspravljanja, pa je sud bio dužan donijeti presudu temeljem stanja u spisu, zaključiti glavnu raspravu.

18. Svakako, sud je mogao iskoristiti nalaz i mišljenje vještaka Ines Lozić u velikom dijelu, jedino je nedostajala cijena pokazne mjesečne karte IV tarifne zone autobusnog prijevoznika PROMET d.o.o. Split, pa je sud iskoristio i u dokazne svrhe koristio iznose mjesečne pokazne karte pribavljene za potrebe drugog postupka pred ovim sudom, za utuženi period, a to je moguće doznati i putem web-a, jer su ti podaci svima dostupni. Dakle, prema podacima društva PROMET d.o.o.Split od 19.svibnja 2026.godine, cijena pokazne mjesečne karte za IV zonu od lipnja 2019.godine do srpnja 2022.godine iznosila je 570,00 kn; od kolovoza 2022.godine do prosinca 2022.godine iznosila je 550,00 kn; u siječnju 2023.godine iznosila je 73,00 EUR; a od veljače 2023.godine iznosila je 70,00 EUR. Nadalje, sudu je bio potreban i podatak HAK-a o udaljenosti od prebivalište tužiteljice – [adresa]; do autobusnog kolodovora u Trogiru, pa je tu udaljenost sud preuzeo sa web-a, dakle, udaljenost od kuće tužiteljice do autobusnog kolodvora u Trogiru je 26,68 km. Da bi sud došao do iznosa tzv.kombiniranog prijevoza koji je tuženik trebao platiti tužiteljici u utuženom periodu, a platio je dio tog troška, sud je po vještvu vještaka o nazočnosti na radu za svaki mjesec, sukladno cijeni km i relaciji od kuće do Trogira i natrag, izračunao iznos tog dijela mjesečnog troška koji je tuženik trebao platiti tužiteljici. Na tako obračunati mjesečni iznos valjalo je dodati i cijenu pune mjesečne pokazne karte PROMET d.o.o. Split za IV tarifnu zonu i to predstavlja iznos kombiniranog troška prijevoza koji je tuženik u obvezi platiti tužiteljici. Iznose u kunama sud je konvertirao u EUR po fiksnom tečaju konverzije i od tog iznosa je oduzeo onaj iznos koji je u svakom tom mjesecu tuženik isplatio tužiteljici (također po fiksnom tečaju konverzije). Tako se dobio svaki pojedini iznos razlike troškova prijevoza koji za taj mjesec pripada tužiteljici i ukupno zbrojeni ti iznosi daju iznos od 7.091,56 EUR neto, koliko je u konačnici trebao dosuditi tužiteljici na ime razlike troškova prijevoza za utuženi period. I za period tzv.lockdowna, sud je primijenio isti kriterij, bez obzira što djelomično u ta tri mjeseca nije bilo tzv.organiziranog prijevoza.

19. Sud je, kako je već navedeno, proveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl.oecc Ines Lozić, sudski vještak, sukladno zadatku vještačenja u svom nalazu i mišljenju navodi:

„Uvidom u dokumentaciju koja je vještaku stavljena na raspolaganje, razvidno je da je u utuženom razdoblju tuženik isplaćivao naknadu koja se odnosi na troškove prijevoza tužitelja pod nazivom Naknada troškova međumjesnog prijevoza u visini karte. U Tabeli 2. daje se usporedba očekivane naknade troškova prijevoza, pod pretpostavkom da tužiteljica ima pravo na naknadu troškova prijevoza za svaki dolazak i odlazak na radno mjesto u visini 1,00 kn po prijeđenom kilometru za razdoblje od 01.02.2019.g. do 30.04.2022.g. te za razdoblje od 01.05.2022.g. nadalje naknadu u visini 1,35 kn/0,18 EUR po prijeđenom kilometru, odnosno visinu naknade troškova prijevoza usklađenu s promjenama cijene goriva (iskazano u Tabeli 1), u odnosu na obračunate i isplaćene iznose na ime naknade za prijevoz iskazane na Obračunskim listama.

Temeljem prethodno prikazanog, a pod pretpostavkom da tužiteljici pripada pravo na naknadu prijevoza u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru za razdoblje do 30.04.2022.g. te za razdoblje od 01.05.2022.g. u visini 1,35 kn/0,18 EUR po prijeđenom kilometru, odnosno u visini naknade troškova prijevoza usklađene s promjenama cijene goriva, te pod pretpostavkom da se za izračun udaljenosti primjenjuju podaci HAK planera putovanja, razlika između primljenih naknada za prijevoz i očekivane naknade za prijevoz iznosi 9.400,22 EUR.

Na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije vještak daje mišljenje na postavljeno pitanje:

Potraživanje tužiteljice po osnovi naknade troškova prijevoza za dolazak na posao i odlazak s posla u razdoblju od 01.02.2019. do 30.09.2024.g., a pod pretpostavkom da ostvaruje pravo na naknadu u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru za razdoblje do 30.04.2022.g. te za razdoblje od 01.05.2022.g. u visini 1,35 kn/0,18 EUR po prijeđenom kilometru, odnosno u visini naknade troškova prijevoza usklađene s promjenama cijene goriva, iznosi 9.400,22 EUR (Tabela 2. stupac '8').“

20. Sud prihvaća nalaz vještaka, izračun istog, dok primjenom citiranih odredbi KU na predmetno činjenično stanje i sve izvedene dokaze, koristi bitan dio nalaza vještaka i primjenom tzv.kombiniranog kriterija obračuna i naknade troškova prijevoza, drži da na ovo vještvo valja primijeniti i cijenu mjesečne pokazne karte IV tarifne zone PROMET d.o.o. Split i podatak HAK-a o udaljenosti u km od kuće tužiteljice do autobusnog kolodvora u Trogiru. Radi svega navedenog, temeljem svih izvedenih dokaza, sud je stava da tužiteljici za utuženi period pripada iznos od 7.091,56 EUR neto sa zakonskim zateznim kamatama; dok je za više zatraženi iznos od 2.308,66 EUR sa zakonskim zateznim kamatama njen zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

21. Na svaki mjesec razlike putnog troška tužiteljici pripada pravo na zakonske zatezne kamate za mjesec u kojem je razlika nastala, u ovom slučaju 15.og u slijedećem mjesecu, do isplate, temeljem odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO).

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.3. i čl.155. ZPP-a, sud je obistinio tužiteljici čitav troška postupka budući isti nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva radi čega nisu nastali posebni troškovi. Obistinjeni trošak tužiteljici odnosi se na trošak sastava tužbe; sastava podnesaka od 23.travnja 2025.godine i 24.listopada 2025.godine; zastupanja na ročištima održanim dana 18.lipnja 2025.godine, 28.kolovoza 2025.godine i 19.svibnja 2026.godine; za svaku radnju po 100 bodova; što uz vrijednost boda od 2,00 EUR; daje ukupan iznos od 1.200,00 EUR koliko je obistinjeno tužiteljici. Na ovaj iznos valjalo je dodati 25% PDV- a u iznosu od 300,00 EUR i trošak vještačenja u iznosu od 400,00 EUR; tako da je konačno tuženik obvezan na ime naknade parničnog troška isplatiti tužiteljici iznos od 1.900,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Preostali trošak tužiteljici nije priznat jer nije bio potreban za vođenje postupka. Za navesti je i to da je tužiteljica ispustila punomoć svojoj punomoćnici za zastupanje u ovom postupku, to je i potvrdila u svom iskazu, navela je i to da je ovlastila punomoćnicu da na svoj račun prima troškove postupka. Sud drži da zahtjev nije osnovan u dijelu kojim se traži da se naloži tuženiku parnični trošak isplatiti na račun punomoćnice tužiteljice, taj dio zahtjeva valjalo je odbiti i odlučiti kao u izreci ove odluke, tuženik je obvezan ovom odlukom trošak naknaditi tužiteljici. Naime, u punomoći za zastupanje, između ostalog, navedeno je da je punomoćnica tužiteljice ovlaštena primati novac i novčane vrijednosti i o tome izdavati potvrde, međutim, sud drži da se ne može odlukom suda naložiti tuženiku trošak koji pripada stranci u postupku isplatiti punomoćniku stranke na račun punomoćnika. Radi se o odnosu između stranke i punomoćnika, ali to za tuženika ne proizvodi obvezu platiti parnični trošak na račun punomoćnika, tako nešto se tuženiku ne može naložiti odlukom suda, pa i u slučaju postojanja punomoći takvog sadržaja i navoda tužiteljice kao stranke pred sudom. Punomoćnik je ovlašten primiti novac za stranku ukoliko mu to protivna stranka dobrovoljno plati, ali nije ovlašten tražiti da sud odlukom naloži drugoj stranci da novac isplati na račun punomoćnika tužitelja po odluci suda, a ne stranci kojoj taj trošak pripada po odluci suda. Takvu obvezu za tuženika vezano za odluku suda ne može proizvesti punomoć tužitelja ispuštena punomoćniku tužitelja. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke i po ovom pitanju.

U Splitu, 6. srpnja 2026. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Tuženiku