REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Pr-519/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po pun. Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR SPLIT, Spinčićeva 1, Split, OIB: 51401063283, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 19. svibnja 2026. godine u nazočnosti zamj. pun. tužiteljice, dana 6. srpnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1.8.2019.godine do 31.5.2024.godine u ukupnom iznosu od 493,49 EUR neto sa zakonskim zateznim kamatama do 31.prosinca 2022.godine po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 1.siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; a koje teku na iznos od:

-11,95 EUR od 15. listopada 2019.godine do isplate,

-11,95 EUR od 15. studenog 2019. godine do isplate,

-11,95 EUR od 15. prosinca 2019. godine do isplate,

-14,33 EUR od 15. siječnja 2020. godine do isplate,

-18,85 EUR od 15. veljače 2020. godine do isplate,

-11,95 EUR od 15. ožujka 2020. godine do isplate,

-18,85 EUR od 15. travnja 2020. godine do isplate,

-3,05 EUR od 15. lipnja 2020. godine do isplate,

-16,99 EUR od 15. srpnja 2020. godine do isplate,

-3,05 EUR od 15. rujna 2020. godine do isplate,

-19,78 EUR od 15. prosinca 2020. godine do isplate,

-3,05 EUR od 15. siječnja 2021. godine do isplate,

-14,20 EUR od 15. veljače 2021. godine do isplate,

-0,27 EUR od 15. ožujka 2021. godine do isplate,

-14,20 EUR od 15. travnja 2021. godine do isplate,

-19,78 EUR od 15. lipnja 2021. godine do isplate,

-0,27 EUR od 15. srpnja 2021. godine do isplate,

-0,27 EUR od 15. listopada 2021. godine do isplate,

-0,27 EUR od 15. prosinca 2021. godine do isplate,

-25,35 EUR od 15. svibnja 2022. godine do isplate,

-14,20 EUR od 15. srpnja 2022. godine do isplate,

-8,63 EUR od 15. kolovoza 2022. godine do isplate,

-22,83 EUR od 15. rujna 2022. godine do isplate,

-10,62 EUR od 15. studenog 2022. godine do isplate,

-10,62 EUR od 15. prosinca 2022. godine do isplate,

-10,62 EUR od 15. siječnja 2023. godine do isplate,

-10,61 EUR od 15. veljače 2023. godine do isplate,

-10,00 EUR od 15. ožujka 2023. godine do isplate,

-10,00 EUR od 15. travnja 2023. godine do isplate,

-19,00 EUR od 15. svibnja 2023. godine do isplate,

-10,00 EUR od 15. lipnja 2023. godine do isplate,

-10,00 EUR od 15. srpnja 2023. godine do isplate,

-17,00 EUR od 15. kolovoza 2023. godine do isplate,

-10,00 EUR od 15. listopada 2023. godine do isplate,

-19,00 EUR od 15. studenog 2023. godine do isplate,

-15,00 EUR od 15. prosinca 2023. godine do isplate,

-15,00 EUR od 15. siječnja 2024. godine do isplate,

-10,00 EUR od 15. veljače 2024. godine do isplate,

-10,00 EUR od 15. ožujka 2024. godine do isplate,

-10,00 EUR od 15. travnja 2024. godine do isplate,

-10,00 EUR od 15. svibnja 2024. godine do isplate,

-10,00 EUR od 15. lipnja 2024. godine do isplate.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 765,45 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; dok se odbija zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku ovaj parnični trošak isplatiti na račun punomoćnice tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa].

Obrazloženje

1. Dana 19.kolovoza 2024.godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je tužitelj zaposlen kod tuženika, te ima prebivalište koje je udaljeno od mjesta rada 7,16 km. Sukladno tarifnoj zoni trgovačkog društva PROMET d.o.o., autobusna postaja koja je najbliža tužiteljevom mjestu prebivališta da pripada II.tarifnoj zoni, koju odlučnu činjenicu priznaje tuženik u svojoj Odluci od 23.08.2018.godine. Obzirom na činjenicu da tužitelj ima organiziran javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada, sukladno odredbama TKU-a tužitelj da ima pravo na naknadu troškova prijevoza mjesečne karte za II. tarifnu zonu javnog prijevoznika PROMET d.o.o. iz Splita, koji iznos da nije isplaćivan tužitelju, već umanjeni. Također, ne samo da je tuženik pogrešno obračunavao naknadu troškova prijevoza pogrešnim umanjivanjem, već da je obračun pogrešno vršen u odnosu na I. tarifnu zonu, umjesto ispravno u odnosu na II.tarifnu zonu obzirom na činjenicu da autobusna postaja koja je najbliža tužiteljevom mjestu prebivališta pripada II. tarifnoj zoni. Tužitelj napominje da u razdoblju od 21.03.2020.g. do 11.05.2020.g. uopće nije postojala redovita linija međumjesnog javnog prijevoza prijevoza zbog pandemije COVID -19, radi čega da tužitelj u navedenom razdoblju ima pravo na isplatu troškova prijevoza po prijeđenom kilometru. Radi navedenog, tužitelj ovom tužbom da potražuje razliku između onoga što mu je plaćeno i onoga što mu je trebalo biti plaćeno sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a. Tužitelj postavlja tužbeni zahtjev te potražuje na ime razlike troškova prijevoza za razdoblje od 1.kolovoza 2024.godine do 31.svibnja 2024.godine ukupan iznos od 651,15 EUR-a neto sa zakonskim zateznim kamatama. Ujedno potražuje naknadu parničnog troška od tuženika.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi da u cijelosti osporava i osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

3. Nakon provedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, tužitelj svojim podneskom od 27.kolovoza 2025.godine uređuje tužbeni zahtjev, navodi da nema primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, te od tuženika na ime razlike troška prijevoza za period od 1.kolovoza 2019.godine do 31.svibnja 2024.godine potražuje ukupan iznos od 493,49 EUR neto sa zakonskim zateznim kamatama. Tuženik navodi da se izričito protivi djelomičnom povlačenju tužbe smanjenjem zahtjeva tužitelja.

4. Tužitelj nije podnio stupnjevitu tužbu, uredio je i smanjio svoj tužbeni zahtjev nakon provedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka, a nakon što je tuženik dostavio potrebnu dokumentaciju za provođenje tog dokaza. Sud drži da je tužitelj na ovo ovlašten i da se tuženik može smanjenju zahtjeva, djelomičnom povlačenju tužbe smanjenjem zahtjeva, protiviti, ali ne sa uspjehom. Sud odlučuje po konačno postavljenom zahtjevu nakon vještačenja. Tuženik se u slučaju da je zahtjev smanjen nakon vještačenja, prema stavu ovog suda, tome ne može sa uspjehom protiviti. Naime, prema stavu ovog suda, smanjenje tužbenog zahtjeva inače zaista predstavlja djelomično povlačenje tužbe, tuženik se takvom smanjenju može protiviti, ali u ovim slučajevima, vezano za posebnu narav spora i sve okolnosti slučaja, ne sa uspjehom. Smanjenje zahtjeva koje uslijedi nakon provedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, a prije izvođenja tog dokaza sud poziva tuženika da za potrebe vještačenja dostavi platne liste i evidencije radnog vremena, a tu cjelokupnu potrebnu dokumentaciju za vještačenje, tužitelj kao radnik logično nema. Dakle, prije tog naloga suda i dostave dokumentacije od strane tuženika, prije vještačenja, tužitelji kao radnici nemaju sve potrebne podatke za određivanje visine zahtjeva, a tuženik ima i treba imati, pa je svakako tužitelj kao radnik ovlašten smanjiti zahtjev nakon dostave dokumentacije i provedenog dokaza vještačenjem radi utvrđenja visine potraživanja, tome se tuženik ne može sa uspjehom protiviti. Svakako se u ovim slučajevima može analogno primijeniti stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske vezano za ovlaštenje tužitelja povećati zahtjev nakon vještačenja (što je i ovdje slučaj) i da nije potreban pristanak tuženika za to (preinaka tužbe) te da prigovor zastare za taj dio (povećanog zahtjeva) nije osnovan jer se smatra da je čitav zahtjev, pa i povećani dio nakon vještačenja, podnesen već u tužbi. Dakle, ista je, prema stavu ovog suda, situacija i vezano za djelomično povlačenje tužbe smanjenjem zahtjeva nakon vještačenja kada se u biti utvrdi visina potraživanja, pa se tuženik ne može tome sa uspjehom protiviti i ne bi ni imao pravo na naknadu troškova radi djelomičnog povlačenja tužbe, a sud ne treba odbiti kao neosnovan onaj dio zahtjeva koji je smanjen niti o tome treba odlučiti, već treba odlučiti o konačno smanjenom odnosno postavljenom zahtjevu nakon vještačenja (bio isti veći ili manji od prethodno postavljenog). Za ponoviti je da je tužitelj u ovom postupku ovlašten nakon provedenog dokaza vještačenjem, a za potrebe vještačenja naloženo je tuženiku dostaviti cjelokupnu potrebnu dokumentaciju kojom tuženik kao poslodavac raspolaže, povećati svoj tužbeni zahtjev ili smanjiti isti, tuženik se ne može tome sa uspjehom protiviti. Svakako, sud drži da je tužitelj bio ovlašten nakon vještačenja, svojim podneskom od 27.kolovoza 2025.godine urediti i postaviti tužbeni zahtjev kako je isti i postavljen i da se tome tuženik ne može sa uspjehom protiviti, pa je sud bio dužan odlučiti o takvom zahtjevu tužitelja.

5. Dakle, predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja kao radnika tuženika za isplatu razlike putnog troška za razdoblje od 1.kolovoza 2019.godine do 31.svibnja 2024.godine u ukupnom iznosu od 493,49 EUR neto sa zakonskim zateznim kamatama.

6. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom Ugovora o radu zaključenog između stranaka dana 15.kolovoza 2014.godine; odluke tuženika od 24.svibnja 2022.godine, 18.kolovoza 2022.godine i 23.kolovoza 2018.godine (za tužitelja); pregledom radnopravne dokumentacije za tužitelja; podataka odnosno daljinara HAK- a; podataka o tarifnim zonama društva PROMET d.o.o. Split sa cijenama karata tog društva te vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za knjigovodostvo i financije dipl.oecc Marijanu Joviću.

7. Tužitelj je popisao parnični trošak.

8. Zahtjev tužitelja je osnovan.

9. Naime, nesporno je, a to proizlazi iz izvedenih dokaza, da je tužitelj radnik tuženika, da ima prebivalište koje je u [adresa], prema podacima HAK-a prebivalište je od mjesta rada udaljeno 7,16 km. Pregledom odluke tuženika od 23.kolovoza 2018.godine (list 17 spisa) utvrđeno je da je tužitelju, laboratorijskom tehničaru (Klinički zavod za mikrobiologiju i parazitologiju) priznato pravo naknade za trošak prijevoza od adrese prebivališta do adrese mjesta rada u Splitu, Spinčićeva 1, visina naknade se računa sukladno broju dolazaka na posao i cijeni pokazne karte II. zone javnog prijevoza PROMET d.o.o. Split.

10. Dakle, prebivalište tužitelja, u odnosu na mjesto rada u Splitu, zaista spada u II. zonu javnog prijevoza navedenog autobusnog prijevoznika, sporan je način obračuna troška prijevoza tužitelju u utuženom periodu.

11. Tužitelj svoje pravo temelji na odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama.

12. Odredbom čl.66.st.1. TKU-a („Narodne novine“ br.128/2017., 47/2018., 123/2019., 66/2020., u tekstu TKU/17), odnosnočl.65.st. 1.TKU-a („Narodne novine“ br.56/2022., 127/2022., 58/2023., u tekstu TKU/22) propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Odredbom čl. 66. st. 9. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 11. TKU/22 propisuje da redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta. Odredbom čl. 66. st. 12. TKU-a/17 („Narodne novine“ br.128/2017, 47/2018, 123/2019 i 66/2020) propisano je ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, da će se naknada troškova prijevoza isplatit će u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Prema odredbama čl. 52. st.18. TKU/22, udaljenost u smislu tog članka računa se na temelju kartografske podloge Google Maps putem stranice https://www.google.com/maps i to kao najkraća automobilska ruta sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom) i to u visini od 1,35 kn po prijeđenom kilometru (st. 14. i 16.), odnosno 0,19 eur od 1.1.2023. od kada je u Hrvatsku kao službena valuta uveden eur. Odredbom čl. 66. st. 16. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 21. TKU/22 propisano je da se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dana kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Odredbom čl. 66.st.17. TKU/17, odnosno čl.65.st.23. TKU/22, propisano je ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, da se zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Trenutno važeći je TKU/24 (NN 29/2024), koji u čl.75. propisuje da, ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza na dijelu udaljenosti, naknada troškova prijevoza isplatiti će se: 1. za dio udaljenosti na kojoj prijevoz nije organiziran, kao i u slučaju kad organizirani javni prijevoz ne prometuje određenog dana, u visini od 0,18 eura po prijeđenom kilometru, 2. za dio udaljenosti na kojoj je prijevoz organiziran, a kojeg zaposlenik koristio, u visini cijene karte organiziranog prijevoza, a ako ga ne koristi, u visini cijene karte organiziranog prijevoza u visini od 0,18 eura po prijeđenom kilometru, ovisno o tome što je za poslodavca povoljnije.

13. Sud je proveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl.oecc. Marijanu Joviću. Sudski vještak u svom nalazu i mišljenju navodi:

„Tužitelj je 19.08.2024. g. podnio tužbu zbog pogrešno isplaćene naknade troškova prijevoza u razdoblju od 01.08.2019. do 31.05.2024.g. Tužitelj smatra kako je imao pravo primiti naknadu prijevoza po cijeni mjesečne karte za II tarifnu zonu prijevoznika Promet Split, te iznimno u periodu od 21.03.2010. do 11.05.2020. po prijeđenom kilometru, dok mu je tuženik istu isplaćivao u manjem iznosu. U svrhu izrade mišljenja je bilo potrebno izvršiti uvid u evidenciju rada tužitelja kako bi se utvrdio broj dolazaka na posao i platne liste u kojima je evidentan isplaćeni iznos naknade troškova prijevoza. Uvidom u dokumentaciju u spisu evidentno je da je tuženik tužitelju isplaćivao mjesečnu naknadu prijevoza za I ili II tarifnu zonu, a naknadu je umanjivao za pojedine mjesece u kojima tužitelj dijelom mjeseca nije dolazio na posao. Za period od 21.03.2020. do 11.05.2020. naknadu je trebalo utvrditi po prijeđenom kilometru s napomenom kako bi tužiteljici u ožujku i svibnju pripadala i mjesečna karta za ostatak mjeseca, a u ožujku tužiteljica nije radila od 21.03. do kraja mjeseca. Tužiteljica je udaljena 7,16 kilometra od radnog mjesta u Splitu. U svom sam izračunu za svaki dan dolaska na posao obračunao naknadu prijevoza za 14,32 kilometara pomnoženo s naknadom po kilometru. U tablici koja prileži Nalazu je prikazan iznos isplaćene naknade prijevoza, izračun zaslužene naknade po traženju tužitelja, te razlika između istih. Mjeseci u kojima je tužitelj koristio pretežiti dio godišnjeg odmora nisu uvršteni u izračun manje plaćenih naknada. Evidentno je kako je tuženik manje isplatio tužiteljici naknade za prijevoz u većini mjeseci. Iznosi manje isplaćenih naknada po mjesecima su prikazani u nastavku.

Prilikom izrade vještva izvršen je uvid u priloženu dokumentaciju u spisu. Na osnovi podataka i izvršenog obračuna mišljenja sam:

U periodu obračuna plaća od 01.08.2019. g. do 31.05.2024. g. Tuženik kao poslodavac je Tužiteljici po tužbenom zahtjevu sveukupno isplatio manju naknadu troška prijevoza za:

=493,49 Eur

Mjesečni iznosi ukupno manje plaćenih naknada su prikazani u rekapitulaciji nalaza vještaka.“

14. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Jovića u cijelosti, sudski vještak je u potpunosti odgovorio na zadatak vještačenja, njegovo vještvo je stručno, logično i uvjerljivo i nije preostalo nerazjašnjenih, a bitnih, pitanja na koje vještak nije dao kvalitetan odgovor, vještaka nije bilo potrebe pozvati radi dodatnog pisanog niti usmenog očitovanja niti razjašnjenja bilo kojeg pitanja, vještak je u potpunosti i kvalitetno odgovorio na zadatak vještačenja.

15. Dakle, sukladno nalazu i mišljenju vještaka tužitelj konačno postavlja svoj tužbeni zahtjev, sud drži da mu zaista pripada iznos od 493,49 EUR, ukupno, neto, za utuženi period, tuženik je bio u obvezi tužitelju na ime troška prijevoza isplatiti za svaki mjesec puni iznos mjesečne pokazne karte II. tarifne zone prijevoznika Promet d.o.o. Split, osim za mjesec kada je tužitelj koristio pretežiti dio godišnjeg odmora. Tuženik nije tako postupio i došlo je do razlike naknade troška prijevoza, koji je tuženik obvezan isplatiti tužitelju, upravo kako to vještak iskazuje u svom vještvu, a tužitelj konačno i potražuje. Za vrijeme tzv.lockdowna, kada nisu prometovali autobusi, logično je da tužitelju pripada pravo na putni trošak po prijeđenom kilometru od kuće do posla i natrag, sukladno nazočnosti na radu, odnosno tom stvarnom trošku, a taj stvarni trošak vještak je izračunao, pravilno, i za ovaj period lockdowna. Dakle, tužitelju je valjalo dosuditi zatraženi iznos od 493,49 EUR na ime razlike troška prijevoza za utuženi period, razliku između pune cijene pokazne karte II.tarifne zone Promet d.o.o. Split, osim za mjesec kada je koristio pretežiti dio godišnjeg odmora, (a za period lockdowna po kilometru udaljenosti sukladno broju dolazaka na posao u tom periodu od 21.ožujka 2020.godine do 11.svibnja 2020.godine) i isplaćenog putnog troška za svaki pojedini mjesec.

16. Na svaki pojedini iznos razlike troška koji zbrojeni tvore glavnicu potraživanja, tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate radi zakašnjenja, temeljem odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO). Na svaki mjesec razlike putnog troška tužitelju pripada pravo na zakonske zatezne kamate za mjesec u kojem je razlika nastala, u ovom slučaju 15.og u slijedećem mjesecu, do isplate, zahtjev tužitelja osnovan je i po pitanju pripadajućih i zatraženih zakonskih zateznih kamata.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. i čl.155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak sastava tužbe i podneska od 27.kolovoza 2025.godine; zastupanja na ročištima održanim dana 5.lipnja 2025.godine i 19.svibnja 2026.godine; za svaku radnju po 50 bodova; što uz vrijednost boda od 2,00 EUR daje ukupan iznos od 400,00 EUR. Na ovaj iznos valjalo je dodati 25% PDV-a u iznosu od 100,00 EUR i trošak vještačenja u iznosu od 265,45 EUR; tako da je ukupno tužitelju priznat trošak u iznosu od 765,45 EUR; tuženik je obvezan naknaditi mu ovaj iznos zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Preostali trošak tužitelju nije priznat jer nije bio potreban za vođenje postupka. Za navesti je i to da je tužitelj ispustio punomoć svom punomoćniku za zastupanje u ovom postupku, ovlastio ga je da ga zastupa u ovom postupku i da na svoj račun prima troškove postupka. Sud drži da zahtjev nije osnovan u dijelu kojim se traži da se naloži tuženiku parnični trošak isplatiti na račun punomoćnika tužitelja, taj dio zahtjeva valjalo je odbiti i odlučiti kao u izreci ove odluke, tuženik je obvezan ovom odlukom trošak naknaditi tužitelju. Naime, u punomoći za zastupanje, između ostalog, navedeno je da je punomoćnik tužitelja ovlašten primati novac i novčane vrijednosti i o tome izdavati potvrde, međutim, sud drži da se ne može odlukom suda naložiti tuženiku trošak koji pripada stranci u postupku isplatiti punomoćniku stranke na račun punomoćnika. Radi se o odnosu između stranke i punomoćnika, ali to za tuženika ne proizvodi obvezu platiti parnični trošak na račun punomoćnika, tako nešto se tuženiku ne može naložiti odlukom suda, pa i u slučaju postojanja punomoći takvog sadržaja i navoda tužiteljice kao stranke pred sudom. Punomoćnik je ovlašten primiti novac za stranku ukoliko mu to protivna stranka dobrovoljno plati, ali nije ovlašten tražiti da sud odlukom naloži drugoj stranci da novac isplati na račun punomoćnika tužitelja po odluci suda, a ne stranci kojoj taj trošak pripada po odluci suda. Takvu obvezu za tuženika vezano za odluku suda ne može proizvesti punomoć tužitelja ispuštena punomoćniku tužitelja. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude i po ovom pitanju.

U Splitu, 6. srpnja 2026. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Tuženiku