REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-1319/2026-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I-tužiteljice EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tužiteljice FN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mraz, Šuti & partneri j.t.d. u Zagrebu, III-tužiteljice UN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IV-tužiteljice SN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s time da su III i IV-tužiteljice pravne slijednice pokojnog DN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i V-tužiteljice GN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika BN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao pravnog slijednika ŽN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Šimi Saviću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20. svibnja 2026. u nazočnosti II-tužiteljice osobno uz punomoćnicu Ivanu Šuti, odvjetnicu, III-tužiteljice osobno, IV-tužiteljice osobno, V-tužiteljice osobno, te tuženika osobno uz punomoćnika Šimu Savića, odvjetnika, a u odsutnosti uredno pozvane I-tužiteljice, dana 6. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
Tuženik ŽN nedostojan je za nasljeđivanje pok. HN umrle dana **.**.2002.
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tužba povučena od strane III-tužiteljice UN i IV-tužiteljice SN.
II. Nalaže se tuženiku BN da II-tužiteljici FN nadoknadi parnični trošak u iznosu od 3.861,68 eur zajedno sa zateznom kamatom od 6. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku BN da V-tužiteljici GN nadoknadi parnični trošak u iznosu od 299,18 eur u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Dana 31.10.2014. podnesena je tužba od strane I-tužiteljice EN, II- tužiteljice FN, III-tužitelja DN i IV-tužiteljice GN protiv tuženika ŽN, u kojoj su ovi tužitelji naveli da su pozvani na nasljedstvo iza pok. HN, umrle **.**.2002., a da je rješenjem br. O- 272/02 ostavinski postupak prekinut jer se je tuženik, kao sunasljednik, pozvao na oporuku koju je pok. HN navodno sastavila 9.1.2001., a kojom se on imenuje jedinim nasljednikom. Nadalje su naveli da su oni osporili valjanost ove oporuke jer je pravomoćnom djelomičnom presudom Općinskog suda u Sesvetama br. P-332/03 od 20.9.2005. ista utvrđena ništetnom pa kako je tuženik ŽN krivotvorio potpis oporučiteljice, to temeljem odredbe čl. 125. toč. 3. Zakona o nasljeđivanju odnosno temeljem odredbe čl. 131. toč. 3. Zakona o nasljeđivanju koji je bio na snazi u vrijeme smrti pok. HN, a kako je to ispravljeno na ročištu 12.10.2015., predlažu utvrditi da je isti nedostojan za nasljeđivanje pok. HN. Pored toga, potražuju naknadu parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
2. Tuženik ŽN je u odgovoru na tužbu naveo da su tvrdnje ovih tužitelja u potpunosti neosnovane, iskonstruirane i paušalne te da nemaju uporišta u zakonskim propisima pri čemu nije osporio da je presudom Županijskog suda u Zagrebu od 8.12.2009. pravomoćno utvrđeno da je ništava oporuka pok. HN od 9.1.2001. jer je u utvrđeno da potpis na toj oporuci nije vlastoručni potpis iste. Međutim, u tom postupku nije utvrđeno da je taj potpis krivotvorio on te protiv njega nikada nije vođen kazneni postupak pa nije niti osuđen zbog kaznenog djela krivotvorenja potpisa radi čega smatra da tužitelji nemaju zakonskog uporišta zahtijevati utvrđenje nedostojnosti za nasljeđivanje jer na njegovoj strani ne postoji niti jedan od propisanih razloga za isključenje iz nasljeđivanja. Slijedom navedenoga, isti je predložio tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti potražujući naknadu parničnog troška s time da je u podnesku od 27.3.2015. (stranica 43 i 44) naveo kako tužitelji nemaju pravni interes za vođenje ovoga postupka jer nisu zakonski nasljednici pok. HN s obzirom na to da je u predmetu Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-332/2003 donesena pravomoćna presuda kojom su tužitelji odbijeni s tužbenim zahtjevom kojim su tražili da se utvrdi da nije postojao brak između njega i pok. HN slijedom čega je on jedini zakonski nasljednik iste pa ju tužitelji, kao njeni nećaci, ni u kom slučaju ne mogu naslijediti jer prvi nasljedni red isključuje sve druge. Osim toga je naveo da s pok. HN ima zajedničku kćer AN pa da je i ona zakonski nasljednik svoje majke.
3. Kako je tuženik ŽN umro dana **.**.2015., to je rješenjem od 12.10.2015. (stranica 63 i 64) utvrđen prekid postupka te je isti nastavljen rješenjem od 4.4.2025. (stranica 105-107) kojim je njegov nasljednik BN pozvan preuzeti ovaj postupak, a kako je pak tijekom postupka tj. dana **.**.2022. umro i tužitelj ČN, to je rješenjem od 21.5.2025. (stranica 127-129) također utvrđen prekid ovoga postupka s time da je postupak istovremeno nastavljen pozivanjem njegovih nasljednica UN i SN (ranije UN), sada III i IV-tužiteljica, na preuzimanje ovoga postupka.
4. S obzirom na to da su III-tužiteljica UN i IV-tužiteljica SN na ročištu 20.5.2026. (stranica 199) izjavile da povlače tužbu u cijelosti te s obzirom na to da je tuženik izjavio da se tome ne protivi i da od njih ne potražuje naknadu parničnog troška, to je temeljem odredbe čl. 193. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP) odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom I.
5. U tijeku postupka izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu uz tužbu (stranica 5-9), pročitan je spis Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-332/2003 te je proveden dokaz saslušanjem II-tužiteljice (stranica 200 i 201), V-tužiteljice (stranica 201) i tuženika (stranica 201 i 202), kao stranaka, dok dokaz saslušanjem I-tužiteljice kao stranke nije proveden jer ista nije pristupila na ročište 20.5.2026. na kojem je trebala biti saslušana kao stranka, a ovaj sud nakon saslušanja II i V-tužiteljica nije smatrao potrebnim istu ponovno pozivati radi saslušanja.
6. Tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.
7. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da su I, II i V-tužiteljice nećakinje pokojne HN, a da je prednik tuženika ŽN bio njen suprug. Nije sporno niti to da se iza pokojne HN još uvijek vodi ostavinski postupak pred Općinskim sudom u Sesvetama, sada poslovni broj O-69/2020, a što je utvrđeno uvidom u eSpis. Nadalje, nije sporno da se je pred Općinskim sudom u Sesvetama pod poslovnim brojem P-332/2003 vodio postupak u pravnoj svari tužitelja DN, IN, KN i EN protiv tuženika ŽN, radi utvrđenja ništetnosti oporuke pok. HN od 9.1.2001. kao i radi utvrđenja da pok. HN i tuženik ŽN nisu bili u braku na dan 29.4.2002.
8. Uvidom u spis Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-332/2003 utvrđeno je da je u tom predmetu dana 20.9.2005. donesena djelomična presuda kojom je utvrđeno da je ništetna oporuka pok. HN od 9.1.2001. jer je grafološkim vještačenjem utvrđeno da na njoj nije vlastoručni potpis pok. HN, te da je ista potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2345/06-3 od 8.12.2009. Nadalje je utvrđeno da je u tom postupku presudom od 23.11.2010. odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim bi se utvrdilo da ostaviteljica HN i tuženik ŽN nisu bili u braku na dan 29.4.2002. Navedena presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4101/11-2 od 26.2.2013.
9. Sporno je, je li prednik tuženika ŽN krivotvorio oporuku od 9.1.2001. te je li slijedom toga nedostojan naslijediti pok. HN, a sporno je i to imaju li I, II i V-tužiteljice pravni interes zahtijevati utvrđenje da je prednik tuženika ŽN nedostojan naslijediti pok. HN i nakon što je u predmetu Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-332/2003 pravomoćno odbijen njihov tužbeni zahtjev kojim bi se utvrdilo da ostaviteljica HN i tuženik ŽN nisu bili u braku na dan 29.4.2002. tj. na dan smrti pokojne HN.
10. II-tužiteljica u svom iskazu (stranica 200 i 201) navodi da su ona, I-tužiteljica, V- tužiteljica i pok. ČN djeca sestre pok. HN s kojom su svi oni bili u dobrim odnosima pa tako zna da je ista negdje 1970. otišla u Njemačku gdje se je udala za pok. ŽN nakon čega su zajedno 1975. otišli u Australiju. Navodi da je s tetom HN bila u stalnom kontaktu tako što su se dopisivale i telefonski razgovarale, dok ju je I-tužiteljica i posjetila u Australiji kada je tamo ostala samo mjesec dana, umjesto planiranih tri mjeseca i to zato što nije mogla gledati kako pok. ŽN maltretira pok. HN. Inače tvrdi da su pok. ŽN i pok. HN svima njima izjavili da su se rastali još dok su bili u Australiji. Međutim, ipak su zajedno došli u Hrvatsku 1992. kada je pok. HN rekla da će ipak pokušati ostati zajedno te je tada svojim novcem kupila kuću u [adresa] s time da su najprije tri mjeseca zajedno živjeli kod I-tužiteljice, a nakon nekog vremena su ponovo zajedno otišli u Australiju da bi se trajno vratili u Hrvatsku 1994. uz napomenu da je pok. HN opet pričala da ju pok. ŽN tuče i maltretira, ali je preko toga prelazila tako da su ostali zajedno živjeti sve do smrti pok. HN u toj kući u [adresa], iako su se stalno svađali, a posebno je pok. ŽN bio nepažljiv nakon što je pok. HN 1998. doživjela moždani udar jer ju je zanemarivao u njenom liječenju. Inače, zna da je pok. HN umrla u toj kući te tvrdi da oni nisu imali djece, a da je za oporuku od 9.1.2001. saznala tako što im je preslika iste dostavljena od strane ostavinskog suda s time da ne zna tko ju je napisao, ali zna da ju je upravo pok. ŽN predao sudu te da je cijelo vrijeme tvrdio da se radi o valjanoj oporuci, iako ta oporuka nije mogla biti potpisana toga dana jer je pok. HN u to vrijeme bila na rehabilitaciji u Krapinskim Toplicama, a na pitanje je li protiv pok. ŽN vođen kazneni postupak vezano uz ovu oporuku, navodi da je odvjetnik koji ih je zastupao u vrijeme podnošenja predmetne tužbe podnio protiv njega kaznenu prijavu, ali je ista odbijena te su oni, kao podnositelji iste, upućeni da u roku od osam dana mogu podnijeti tužbu protiv njega. Međutim, navedeno nisu učinili jer ih je taj odvjetnik o tome obavijestio zadnji dan toga roka rekavši pri tome da s takvom tužbom ne bi uspjeli, a da bi u startu morali platiti 20.000,00 kn. Na posebno pitanje svoje punomoćnice navodi da je pok. HN upoznala tuženika negdje 1999. kada je već bila teško bolesna, a do tada nitko od njih za njega nije niti čuo s time da je pok. HN pričala da se pok. ŽN sa svojom rodbinom ne viđa niti ne dopisuje.
11. V-tužiteljica u svom iskazu (stranica 201) navodi da je u cijelosti suglasna s iskazom II-tužiteljice što se tiče njihovih kontakata s pok. HN i pok. ŽN kao i vezano uz to da im je pok. HN rekla da su se oni rastali pa kada se je ona po njihovom povratku u Hrvatsku začudila što su ipak zajedno, pok. HN joj je rekla da pok. ŽN ima vozački ispit pa da je dobro što ju može prevesti s autom kuda treba ići. I V-tužiteljica tvrdi da su se oni stalno svađali jer je to vidjela kada su se posjećivali s time da je pok. HN čak rekla da ju pok. ŽN zna i pljusnuti. Na pitanje je li joj poznato tko je napisao predmetnu oporuku, navodi da je pok. ŽN rekao da ju je napisao jedan odvjetnik kojem su svi zajedno otišli radi toga. Međutim, tvrdi da je pok. HN toga dana koji je naveden u toj oporuci bila u Krapinskim Toplicama u kojima je inače trebala ostati duže, ali ju je pok. ŽN odande odvezao, a kada ju je pitala zašto nije tamo ostala, rekla je da je to htjela, ali da joj pok. ŽN to nije dozvolio.
12. Tuženik u svom iskazu (stranica 201 i 202) navodi da je nećak pok. ŽN jer je on brat njegove majke, ali da je s njime počeo kontaktirati kada je imao oko 20 godina tj. tek 1992. kada su se on i pok. HN vratili iz Australije nakon čega zna da su gotovo svake godine znali otići u Australiju jer ih je upravo on vozio u zračnu luku i kasnije dolazio po njih, a kako su oni njih u Brckovljanima posjećivali najmanje jednom mjesečno, to zna da su živjeli doista skladno te nema nikakvih saznanja da bi se rastali. Zna da nisu imali djece pa ne zna zbog čega je to netko tijekom ovoga postupka spomenuo jer nikakva AN ne postoji. Vezano uz predmetnu oporuku navodi da su ga pok. HN i pok. ŽN jedne prilike nazvali da dođe u odvjetnički ured Ernesta Gnjidića u Prašku kako bi potpisao tu oporuku kao svjedok, a kada je tamo došao, u tom uredu su već bili pok. HN i pok. ŽN kao i jedan muškarac koji je s njima nekada bio u Australiji s time da je ova oporuka tada već bila napisana, a nakon što ju je ovaj odvjetnik pročitao, istu je potpisala pok. HN te on i ovaj drugi muškarac, kao svjedoci oporuke, s time da je na upit punomoćnice II-tužiteljice potvrdio svoj raniji iskaz kojeg je dao u predmetu Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-332/2003 u kojem je izjavio da se je s pok. ŽN i pok. HN zapravo našao u njihovoj kući te da su odande zajedno krenuli k odvjetniku, ali da ih je tamo ostavio radi parkiranja vozila tako da je tek nakon njih došao u taj odvjetnički ured. Međutim, ne zna je li to bilo onoga dana koji je na toj oporuci naveden jer na to nije obraćao pažnju, ali zna da je ta oporuka kasnije osporena u sudskom postupku. Inače, misli da je ta oporuka bila pohranjena kod pok. ŽN koji ju je više puta spomenuo te ju je upravo on i predao na ostavinskoj raspravi iza pok. HN, a nije mu poznato je li se protiv njega vodio kazneni postupak vezano uz ovu oporuku. Na posebna pitanja punomoćnice II-tužiteljice navodi da je odvjetnik Gnjidić tada bio u poznim godinama, da je bio visok oko 185 cm, da je bio prosjed i u elegantnom odjelu i bijeloj košulji s kravatom te da je imao ured na drugom katu tako da je pok. HN, koja je tada bila slabije pokretna, trebalo pomoći popeti se do tamo jer nije bilo lifta.
13. Sud je prihvatio kao istinite iskaze II i V-tužiteljica u dijelu u kojem iste tvrde da su nećakinje pok. HN jer je ista sestra njihove majke, da su s njome bile u dobrim odnosima i u stalnom kontaktu, čak i tada kada je ista živjela izvan Hrvatske, da pok. HN i pok. ŽN nisu imali zajedničke djece te da su ostali zajedno živjeti sve do smrti pok. HN u toj kući u [adresa]. Naime, iste su ovakve svoje navode iznijele logično i životno uvjerljivo te ih niti tuženik u tom dijelu nije osporio, već je dapače u svom iskazu potvrdio njihov navod da pok. HN i pok. ŽN nisu imali zajedničke djece odnosno da ne zna zbog čega je to netko tijekom ovoga postupka spomenuo jer nikakva AN ne postoji.
14. Imajući u vidu ovakve navode stranaka prema kojima pok. HN i pok. ŽN nisu imali zajedničke djece, a da nitko od njih ne tvrdi da bi pok. HN imala svoju djecu, ovaj sud smatra, suprotno navodu tuženika, da I, II i V-tužiteljice, kao nećakinje pok. HN tj. djeca njene sestre, u smislu odredbe čl. 187. st. 2. ZPP-a, imaju pravni interes zahtijevati utvrđenje da je prednik tuženika ŽN nedostojan naslijediti pok. HN bez obzira što je nakon podnošenja predmetne tužbe u predmetu Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-332/2003 pravomoćno odbijen njihov tužbeni zahtjev kojim bi se utvrdilo da pok. HN i pok. ŽN nisu bili u braku na dan 29.4.2002. tj. na dan smrti pok. HN. Naime, uvidom u predmet Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-332/2003 utvrđeno je da su upravo one zajedno sa svojim bratom ĆN, kao nećaci i zakonski nasljednici ostaviteljice pok. HN i upućeni rješenjem poslovni broj O-479/02-13 od 29.1.2003., pokrenuti parnicu radi utvrđenja da oporuka ostaviteljice od 9.1.2001. nije pravovaljana te radi utvrđenja da pok. ŽN i pok. HN nisu bili u braku u trenutku njene smrti, a to da su upravo one zakonske nasljednice odnosno sunasljednice pok. HN kao i pok. ŽN, i to on samo u slučaju da je s pok. HN bio u braku na dan njene smrti, a da se ne utvrdi da je nedostojan naslijediti ju, proizlazi i iz odredaba čl. 13. i čl. 14. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 52/71, 47/78 i 56/00, u daljnjem tekstu: ZN/71), a koji se u ovome postupku primjenjuje temeljem odredbe čl. 253. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19), prema kojima drugom nasljednom redu pripadaju ostaviteljevi roditelji i njegov bračni drug, u situaciji kada ostavitelj, kao u konkretnom slučaju, nije ostavio potomke s time da cijelu ostavinu nasljeđuju ostaviteljevi roditelji odnosno njihovi potomci temeljem odredbe čl. 14. st. 2. ZN/71 na jednake dijelove ako iza ostavitelja nije ostao bračni drug. Stoga i postoji pravni interes I, II i V-tužiteljica utvrditi da je pok. ŽN bio nedostojan naslijediti pok. HN jer bi se u tom slučaju primijenila odredba čl. 14. st. 2. ZN/71.
15. Kako je pak odredbom čl. 131. točka 3. ZN/71 propisano da je nedostojan naslijediti, kako na temelju zakona tako i na temelju oporuke kao i dobiti bilo što na temelju oporuke, između ostaloga i onaj koji je krivotvorio ostaviteljevu oporuku s time da je odredbom čl. 132. st. 3. ZN/71 čak propisano da se na nedostojnost pazi po službenoj dužnosti, osim u slučaju ogrješenja o obvezu uzdržavanja i nepružanja nužne pomoći, a o čemu se u konkretnom slučaju ne radi, te kako je uvidom u spis Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-332/2003 utvrđeno da je u tom postupku pravomoćno utvrđeno da je ništetna oporuka pok. HN od 9.1.2001. jer je grafološkim vještačenjem utvrđeno da na njoj nije vlastoručni potpis pok. HN, a sud je u ovom postupku na temelju provedenih dokaza utvrdio da je upravo pok. ŽN ovu oporuku krivotvorio, to je odlučeno kao u izreci presude.
16. Naime, iz iskaza II-tužiteljice proizlazi da je za predmetnu oporuku od 9.1.2001. saznala tako što im je preslika iste dostavljena od strane ostavinskog suda s time da ne zna tko ju je napisao, ali zna da ju je upravo pok. ŽN predao sudu te da je cijelo vrijeme tvrdio da se radi o valjanoj oporuci, iako ta oporuka nije mogla biti potpisana toga dana jer je pok. HN u to vrijeme bila na rehabilitaciji u Krapinskim Toplicama, dok V-tužiteljica u svom iskazu tvrdi da je upravo pok. ŽN rekao da je ovu oporuku napisao jedan odvjetnik kojem su svi zajedno otišli radi toga pri čemu i ona ističe da je pok. HN toga dana koji je naveden u toj oporuci bila u Krapinskim Toplicama. Pri tome se napominje da je ovakve iskaze II i V-tužiteljica sud prihvatio kao istinite i u tom dijelu jer su izneseni vrlo uvjerljivo, a osim toga i tuženik u svom iskazu navodi kako misli da je ta oporuka bila pohranjena upravo kod pok. ŽN koji ju je više puta spomenuo pri čemu tvrdi da ju je upravo on i predao na ostavinskoj raspravi iza pok. HN, a iz čega jasno proizlazi da tuženik ne tvrdi niti ne dokazuje da bi ovu oporuku, za koju je djelomičnom presudom Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-332/2003 od 20.9.2005. utvrđeno da je ništetna iz razloga što je grafološkim vještačenjem utvrđeno da na njoj nije vlastoručni potpis pok. HN, krivotvorio netko drugi, a ne pok ŽN.
17. Pri tome se napominje i to da sud nije prihvatio kao istinit iskaz tuženika u dijelu u kojem isti opisuje na koji je način ova oporuka napisana i potpisana jer je njegov iskaz u tom dijelu neuvjerljiv imajući u vidu da je isti najprije izjavio da su ga pok. HN i pok. ŽN jedne prilike nazvali da dođe u odvjetnički ured Ernesta Gnjidića u Prašku kako bi potpisao tu oporuku kao svjedok pa da kada je tamo došao, da su u tom uredu su već bili pok. HN i pok. ŽN kao i jedan muškarac koji je s njima nekada bio u Australiji, dok je tek nakon predočenja njegovog iskaza danog u predmetu Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-332/2003 u kojem je izjavio da se je s pok. ŽN i pok. HN predmetnog dana zapravo našao u njihovoj kući te da su odande zajedno krenuli k odvjetniku, izjavio da je on njih dovezao do tog odvjetničkog ureda i tamo ih ostavio radi parkiranja vozila tako da je tek nakon njih došao u taj odvjetnički ured. Osim toga, iskaz tuženika nije uvjerljiv niti u dijelu u kojem isti navodi da ne zna je li to bilo onoga dana koji je na toj oporuci naveden jer da na to nije obraćao pažnju. Naime, nije uvjerljivo niti životno da bi netko potpisao oporuku kao svjedok, a da ne bi obratio pažnju je li na istoj naveden ispravan datum odnosno je li na istoj naveden datum onoga dana kojeg se ista potpisuje pa sud ovakav iskaz ovoga svjedoka dovodi u vezu jedino s podatkom navedenim u dopisu Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice od 2.3.2004., koji je pribavljen od strane Općinskog suda u Sesvetama u predmetu poslovni broj P- 332/2003 (stranica 24 toga spisa), a u kojem je jasno navedeno da je pok. HN boravila u toj ustanovi u razdoblju od 8.1.2001. do 12.1.2001. pa je stoga jasno da predmetnog dana tj. 9.1.2001. nije mogla potpisati ovu oporuku u odvjetničkom uredu u Zagrebu.
18. Dakle, slijedom svega navedenoga ovaj sud je utvrdio da je upravo pok. ŽN ovu oporuku krivotvorio te da je radi toga nedostojan naslijediti pok. HN pa je odlučeno kao u izreci presude, neovisno o tome što nije sporno da protiv pok. ŽN nije vođen kazneni postupak odnosno što isti nije osuđen za kazneno djelo krivotvorenja potpisa pok. HN, a sve jer to nije niti navedeno kao pretpostavka da bi se moglo utvrditi nedostojnim za nasljeđivanje onoga tko je krivotvorio ostaviteljevu oporuku.
19. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a isti se odnosi na zastupanje II-tužiteljice po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23) i to temeljem Tbr. 7. toč. 1. za sastav tužbe u iznosu od 500,00 eur (250 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 8. toč. 1. za sastav podneska od 12.10.2015. u iznosu od 500,00 eur (250 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 9. toč. 1. za zastupanje na ročištima 15.1.2015., 25.5.2015. i 20.5.2026. u iznosima od po 500,00 eur (250 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 9. toč. 2. za zastupanje na ročištu 12.10.2015. u iznosu od 250,00 eur (125 bodova x 2,00 eur) te temeljem Tbr. 9. toč. 5. za zastupanje na ročištu 7.7.2015. u iznosu od 100,00 eur (50 bodova x 2,00 eur) što daje iznos od 2.850,00 eur čemu je pribrojen PDV u visini od 25%, a u iznosu od 712,50 eur, dok trošak sudske pristojbe na tužbu iznosi uplaćenih 45,13 eur, a trošak sudske pristojbe na presudu iznosi 254,05 eur pa to sveukupno daje iznos od 3.861,68 eur koliko je tuženiku pod točkom II. izreke rješenja i naloženo da joj nadoknadi zajedno sa zateznom kamatom od 6.7.2026. tj. od dana donošenja odluke o trošku do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, a po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23).
20. Kako je V-tužiteljica zatražila samo naknadu troška sudske pristojbe na tužbu i presudu, to joj je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a valjalo navedeno i dosuditi pa joj je tako s osnova plaćene sudske pristojbe na tužbu dosuđen iznos od 45,13 eur, dok joj je s osnova sudske pristojbe na presudu dosuđen iznos od 254,05 eur pa to ukupno iznosi 299,18 eur koliko je tuženiku pod točkom III. izreke rješenja i naloženo da joj nadoknadi.
U Zagrebu, 6. srpnja 2026.
Sutkinja:
Ivanka Brletić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja dozvoljena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu pisano u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude i rješenja.
DNA:
- I-tužiteljici
- punomoćnici II-tužiteljice
- III-tužiteljici
- IV-tužiteljici
- V-tužiteljici
- punomoćniku tuženika
