Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Stalna služba u Ogulinu

Bernardina Frankopana 1

47300 Ogulin

P-620/2019-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, po sucu Marijanki Cindrić Županić, u parničnom postupku tužiteljice SCB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Jasminka Brkić Kristanić, odvjetnica u Karlovcu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., OIB: 02535697732 iz Zagreba, Račkoga 6, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, nakon ročišta glavne rasprave zaključene 21. svibnja 2026. u nazočnosti tužiteljice, punomoćnice tužiteljice i zamjeničke punomoćnice tuženika, a objavljene 6. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., OIB 02535697732, da tužiteljici SCB, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime preplaćenih kamata po kreditu podignutom u CHF isplati iznos od ukupno 3.083,91 eur (tri tisuće osamdeset i tri eura i devedeset i jedan cent) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose kako slijedi:

25,24 eur od 01.09.2007.g., pa do isplate

24,80 eur od 01.10.2007.g., pa do isplate

24,77 eur od 01.11.2007.g., pa do isplate

25,12 eur od 01.12.2007.g., pa do isplate

24,94 eur od 01.01.2008.g., pa do isplate

25,37 eur od 01.02.2008.g., pa do isplate

45,08 eur od 01.03.2008.g., pa do isplate

45,86 eur od 01.04.2008.g., pa do isplate

44,58 eur od 01.05.2008.g., pa do isplate

44,30 eur od 01.06.2008.g., pa do isplate

44,72 eur od 01.07.2008.g., pa do isplate

43,88 eur od 01.08.2008.g., pa do isplate

43,93 eur od 01.09.2008.g., pa do isplate

44,42 eur od 01.10.2008.g., pa do isplate

21,27 eur od 01.11.2008.g., pa do isplate

43,15 eur od 01.12.2008.g., pa do isplate

45,95 eur od 01.01.2009.g., pa do isplate

46,37 eur od 01.02.2009.g., pa do isplate

46,56 eur od 01.03.2009.g., pa do isplate

45,97 eur od 01.04.2009.g., pa do isplate

46,07 eur od 01.05.2009.g., pa do isplate

45,30 eur od 01.06.2009.g., pa do isplate

44,65 eur od 01.07.2009.g., pa do isplate

44,79 eur od 01.08.2009.g., pa do isplate

45,17 eur od 01.09.2009.g., pa do isplate

45,13 eur od 01.10.2009.g., pa do isplate

44,77 eur od 01.11.2009.g., pa do isplate

45,44 eur od 01.12.2009.g., pa do isplate

45,93 eur od 01.01.2010.g., pa do isplate

46,72 eur od 01.02.2010.g., pa do isplate

46,51 eur od 01.03.2010.g., pa do isplate

47,53 eur od 01.04.2010.g., pa do isplate

47,31 eur od 01.05.2010.g., pa do isplate

47,77 eur od 01.06.2010.g., pa do isplate

50,86 eur od 01.07.2010.g., pa do isplate

53,57 eur od 01.08.2010.g., pa do isplate

55,47 eur od 01.09.2010.g., pa do isplate

54,86 eur od 01.10.2010.g., pa do isplate

53,57 eur od 01.11.2010.g., pa do isplate

50,48 eur od 01.12.2010.g., pa do isplate

53,28 eur od 01.01.2011.g., pa do isplate

51,35 eur od 01.02.2011.g., pa do isplate

52,05 eur od 01.03.2011.g., pa do isplate

51,11 eur od 01.04.2011.g., pa do isplate

51,25 eur od 01.05.2011.g., pa do isplate

51,37 eur od 01.06.2011.g., pa do isplate

51,61 eur od 01.07.2011.g., pa do isplate

54,62 eur od 01.08.2011.g., pa do isplate

49,78 eur od 01.09.2011.g., pa do isplate

48,27 eur od 01.10.2011.g., pa do isplate

48,08 eur od 01.11.2011.g., pa do isplate

47,94 eur od 01.12.2011.g., pa do isplate

755,00 eur od 07.12.2011.g., pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., OIB 02535697732, da tužiteljici SCB, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime preplaćenog tečaja u CHF, po kreditu podignutom u CHF, isplati iznos od ukupno 9.206,55 eur (devet tisuća dvjesto šest eura i pedeset i pet centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose kako slijedi:

22,33 eur od 01.11.2008.g., pa do isplate

27,32 eur od 01.01.2009.g., pa do isplate

35,82 eur od 01.02.2009.g., pa do isplate

39,54 eur od 01.03.2009.g., pa do isplate

27,84 eur od 01.04.2009.g., pa do isplate

29,70 eur od 01.05.2009.g., pa do isplate

14,44 eur od 01.06.2009.g., pa do isplate

1,42 eur od 01.07.2009.g., pa do isplate

4,34 eur od 01.08.2009.g., pa do isplate

11,84 eur od 01.09.2009.g., pa do isplate

11,00 eur od 01.10.2009.g., pa do isplate

3,84 eur od 01.11.2009.g., pa do isplate

17,23 eur od 01.12.2009.g., pa do isplate

27,01 eur od 01.01.2010.g., pa do isplate

42,72 eur od 01.02.2010.g., pa do isplate

38,62 eur od 01.03.2010.g., pa do isplate

58,92 eur od 01.04.2010.g., pa do isplate

54,48 eur od 01.05.2010.g., pa do isplate

63,74 eur od 01.06.2010.g., pa do isplate

125,16 eur od 01.07.2010.g., pa do isplate

112,04 eur od 01.08.2010.g., pa do isplate

147,45 eur od 01.09.2010.g., pa do isplate

136,06 eur od 01.10.2010.g., pa do isplate

111,95 eur od 01.11.2010.g., pa do isplate

158,57 eur od 01.12.2010.g., pa do isplate

216,62 eur od 01.01.2011.g., pa do isplate

176,61 eur od 01.02.2011.g., pa do isplate

191,13 eur od 01.03.2011.g., pa do isplate

171,62 eur od 01.03.2011.g., pa do isplate

174,56 eur od 01.04.2011.g., pa do isplate

252,13 eur od 01.05.2011.g., pa do isplate

257,35 eur od 01.06.2011.g., pa do isplate

324,30 eur od 01.07.2011.g., pa do isplate

291,84 eur od 01.08.2011.g., pa do isplate

256,05 eur od 01.09.2011.g., pa do isplate

251,59 eur od 01.10.2011.g., pa do isplate

248,41 eur od 01.12.2011.g., pa do isplate

5.070,93 eur od 07.12.2011.g., pa do isplate, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., OIB 02535697732 da tužiteljici SCB, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] naknadi parnični trošak u iznosu od 2.225,30 eur (dvije tisuće dvjesto dvadeset i pet eura i trideset centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužiteljica SCB, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] s preostalim zahtjevom za naknadom parničnog troška iznad dosuđenog iznosa.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi navodi da je s tuženikom 9. studenog 2005. zaključila Ugovor o kreditu broj 9010818160, kojim je podigla kredit u iznosu od 88.665,00 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju CHF tečajne liste tužene važeće na dan korištenja kredita. Tužena je u Ugovor o kreditu unijela odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva i to na osnovi jednostrane odluke tužene, o kojoj se odredbi nije pojedinačno prigovaralo. Tužena je s tužiteljicom ugovorila i valutnu klauzulu o kojoj odredbi se također nije pojedinačno pregovaralo. Tužiteljica zahtjeva vraćanje onoga što je primljeno na osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivim kamatama prema odluci banke i valutnoj klauzuli CHF, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja svakog iznosa, pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome osporava tužbu i tužbeni zahtjev, ističe prigovor zastare potraživanja. Tužiteljica nije dokazala da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotne načelu savjesnosti i poštenja i dovode do neravnoteže između stranaka. Tužiteljica je u trenutku sklapanja ugovora o kreditu imala mogućnost izbora. Premda je tuženik imao u ponudi više vrsta ugovora o kreditu, tužiteljica je odabrala upravo predmetni ugovor sa svim njegovim uvjetima i odredbama jer je ocijenila da joj predmetni ugovor najviše odgovara. Tužiteljica je pristala na klauzulu o promjenjivoj kamatnoj stopi, a promjene su se događale primjenom točno određenih kriterija predviđenih metodologijom tuženika, pri čemu je tuženik kod svake promjene kamatne stope uredno tužiteljici slao o tome obav ijest i pripadajući plan otplate. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom postupka proveden je dokaz čitanjem Ugovora o kreditu (list br. 4-8 spisa), vještačkog nalaza (list br. 59-66 spisa), očitovanje vještaka (list br. 239 spisa), proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice (list br. 244-245 spisa).

4. Na temelju provedenih dokaza nespornim je utvrđeno da je tužiteljica s tuženicom 9. studenog 2005. zaključila Ugovor o kreditu broj 9010818160, kojom se tuženica obvezala tužiteljici staviti na raspolaganje iznos od 88.665,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita. Namjena kredita je kupnja stambenog objekta. Ugovorena je kamatna stopa koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,15% godišnje.

5. U svom iskazu tužiteljica je navela da je kredit u Privrednoj banci podigla za kupnju stana. U banci joj je bio ponuđen kredit u švicarskim frankama od osobnog bankara, za što se ona odlučila jer je to bila povoljnija opcija. Kredit je otplatila u cijelosti. Nije znala značenje promjenjive kamatne stope niti valutne klauzule. Prilikom podizanja kredita u banci joj nisu objašnjavali što to znači rekli su joj samo da je kredit vezan za valutu švicarski franak. Obzirom da je bila klijent u Privrednoj banci , nije se interesirala u drugim bankama za podizanje kredita. U vrijeme zaključenja ugovora nije bila vlasnica obrta niti trgovačkog društva. Prije sklapanja spornog kredita nije imala ranije podignut kredit s valutnom klauzulom.

6. Tijekom postupka provedeno je knjigovodstveno vještačenje, a zadatak vještaka bio je da utvrdi koliki je iznos tužiteljica pretplatila na ime razlike između iznosa redovnih kamata obračunatih po početnoj kamatnoj stopi ugovorenoj Ugovorom o kreditu i iznosa kamata obračunatih prema Odlukama banke o promjeni kamatnih stopa, u mjesečnim iznosima ili ukupno te koliki je iznos tužiteljica pretplatila na ime razlike u valuti između iznosa utvrđenih početnih otplatnim planom po tečaju CHF po kojem je kredit isplaćen i iznosa koje je tužiteljica platila zbog rasta tečaja CHF.

7. Vještačenje je povjereno tvrtki D & S iz [adresa]. Iz dostavljenog nalaza i mišljenja proizlazi da je tuženik tijekom otplate kredita mijenjao kamatnu stopu kako slijedi:

ugovorena kamatna stopa 4,15 %,

01.08.2007. promijenjena na 5,20 %,

01.02.2008. promijenjena na 5,90 %,

01.07.2008. promijenjena na 6,10 %,

01.11.2010. promijenjena na 5,75 %,

01.05.2011. promijenjena na 5,50 %

01.08.2011. promijenjena na 5,25 %.

Vještak u svom nalazu daje otplatni plan po početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 4,15 % te otplatni plan po stvarno korištenim (promjenjivim) kamatnim stopa te razlike u visini anuiteta koje su rezultat promjene kamatne stope, odnosno razlike koje su nastale zbog promjene tečaja u odnosu na tečaj koji je važio kod isplate kredita (4,772514 HRK/CHF). Iz izračunatog iznos tečajne razlike isključen dio te razlike sadržane kod promjene redovne kamate. Suma svih anuiteta, do konverzije, po početnom otplatnom planu (kamatna stopa 4,15 %) iznosila je 105.494,64 CHF u čemu 16.829,64 CHF kamata te 88.665,00 CHF glavnice. Suma svih anuiteta, do konverzije, po stvarnim otplatama (obračun po promjenjivim kamatnim stopama – i promjene prema odlukama tuženika) iznosila je 109.857,77 CHF u čemu 21.192,77 CHF kamata te 88.665 CHF glavnice. Iz navedenog je utvrditi da je tužiteljica zbog promjene kamatnih stopa, naviše u odnosu na početnu kamatnu stopu, kredit platio 4.363,13 CHF više no što bi platila da se kamatna stopa nije mijenjala. Ova razlika – radi promjene kamatne stope – iskazana u kunama prema srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja svakog anuiteta iznosi ukupno 23.235,75 kn. Razlika zbog ugovorene valutne klauzule koja je nastala zbog promjene tečaja u razdoblju otplate kredita po kojem je kredit bio obračunavan i plaćan i početnog tečaja po kojem je kredit iskorišten iznosi ukupno 69.366,73 kn. Ukupna razlika po obje osnove iznosi 92.602,48 kn.

8. Na vještački nalaz tuženik je uložio prigovor u kojem navodi da prilikom sklapanja Ugovora o kreditu stranke nisu ugovorile fiksnu kamatnu stopu već je volja ugovornih strana bila ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu te je tužiteljica prilikom sklapanja ugovora izričito pristala na klauzulu o promjeni kamatne stope. Obzirom na navedeno tuženik napominje da izračun eventualne pretplate nije točan, proturječan je volji ugovornih strana i nije utemeljen na svim relevantnim okolnostima. Predlaže da vještak dopuni nalaz i mišljenje te izračuna kolika bi bila realna kamatna stopa za razdoblje otplate kredita, a na temelju svih elemenata koje utječu na visinu kamatne stope.

9. Prigovori tuženika proslijeđeni su vještaku koji se na iste očitovao. U svom očitovanju vještak navodi da tuženik iznosi prigovore pravne naravi na koje se vještak ne može očitovati. Naime, tuženik navodi da stranke prilikom sklapanja ugovora o kreditu nisu ugovorile fiksnu kamatnu stopu i da to nije bila volja ugovornih strana pa da se slijedom navedenog iznos eventualne preplate ne može računati u odnosu na početnu kamatnu stopu kroz cijelo ugovorno razdoblje.

9.1. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka. Isti je izrađen po pravilima struke temeljem vjerodostojne dokumentacije. Vještak je nalaz i mišljenje izradio prema zadatku koji mu je dao sud te je isti jasan, logičan i detaljno obrazložen.

10. Tužiteljica je podneskom od 7. travnja 2026., a sukladno izračunu vještaka uredila tužbeni zahtjev kojim potražuje od tuženika na ime pretplaćenih kamata po kreditu isplatu iznosa od 3.083,91 eur počevši od 1. rujna 2007., pa do 7. prosinca 2011., a na ime pretplaćenog tečaja u CHF iznos od 9.206,55 eur.

11. U odnosu na prigovore tuženika valja istaći da prigovor zastare nije osnovan. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., koje pravno stajalište prihvaća i ovaj sud, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a to je od 14.06.2018.g, za zahtjev zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Kako je predmetna tužba podnesena 12. lipnja 2019., a tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača podnesena je 4. travnja 2012., čime je došlo do prekida zastare, te je presuda pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske, kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu koji se odnosi na ništetne i nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli donesena 14.06.2018.g., pa kako se ima primijeniti čl. 225. ZOO-a koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina, to je razvidno da je predmetna tužba podnesena unutar zastarnog roka, uslijed čega se istaknuti prigovor zastare ima smatrati neosnovanim.

12. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012, kojom je, između ostalog, utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012, od 4. srpnja 2013. godine, u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva. Nakon što je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske dana 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), Vrhovni sud Republike Hrvatske je 03. rujna 2019. donio presudu poslovni broj Rev-2221/2018-11 kojom je, između ostalog, odbijena i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.g., u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženi postupio protivno odredbama, tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 96/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. godine do 6. kolovoza 2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 97/07, 12/15, 75/09, 79/09, 89/09, 33/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Dak le, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta , uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ( NN 41/14,110/15,14/19) ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, odnosno vezan je za utvrđenje da su ništetne odredbe tuženika o valutnoj klauzuli.

13. Temeljem odredbe čl. 328. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje ZOO) pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se, te temeljem čl. 327. ZOO-a, na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana stranka, a tužitelj ima pravni interes za vođenje ovog postupka, iako je kredit otplatio, jer istim traži vraćanje iznosa koje je preplatio temeljem ništetnih odredbi ugovora. Naime, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja ugovora, pri čemu ništetne odredbe ugovora niti ne postoje, te otplatom kredita ništetne ugovorne odredbe nisu postale valjane. Kako tužitelj postavlja zahtjev za isplatu, zbog ništetnih odredbi ugovora, to ima pravni interes za vođenje ovog postupka.

14. Sukladno članku 323. ZOO-a tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom. Tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju promjene tečaja CHF na dan plaćanja anuiteta po srednjem tečaju HNB i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF. Dakle u konkretnom slučaju radi se o standardnom ugovoru tuženika, koji je kao takav opisan u presudi povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, u kojem ugovoru je sadržana odredba o valutnoj klauzuli.

15. Prema mišljenju ovog suda pobijana odredba iz točke 7. Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka 11. studenog 2005. je ništetna, jer je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a tuženik tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog ugovora o kreditu evidentno nije tužitelj icu u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke vezano uz valutnu klauzulu, jer se radi o standardnom tipskom ugovoru, bez dodatnog pregovaranja. Naime, ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao za koji vrijede temeljna načela obveznog prava, kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo jednake vrijednosti činidbe, savjesnosti i poštenja, te načelo zabrane zlouporabe prava.

16. Provedenim postupkom je utvrđeno da je ugovorna odredba iz toč. 7. kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljiva, nepoštena, pa prema tome ništetna, jer je banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati tužiteljicu kao korisnika kredita i potrošača o važnim činjenicama: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro ( jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB -a), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač ne zna za rizik tečaja švicarskog franka, nego misli da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, te je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata je bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Načelo savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO) općenito znači da su sudionici obveznih odnosa, dakle osobe koje se već nalaze u određenom pravnom odnosu koji se zasniva na odnosu povjerenja, dužne međusobno postupati obzirno, uvažavati interese obiju strana, prilikom zasnivanja obveznog odnosa biti otvoreni i iskreni i spremni na potpuno i valjano ostvarenje preuzetih obveza, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, što znači da su se u određenim životnim situacijama dužni suzdržati čak i od primjene određene norme ako bi time izbjegli da primjenom te norme bude učinjena nepravda. To načelo znači da svatko treba postupati prema drugima onako kako očekuje da će u pravnom prometu prema njemu postupati drugi.

17. Stoga je sud utvrdio da je ništetan dio predmetnog ugovora o kreditu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF. Kako su odredbe Ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula ništetna, to tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa koje je platio na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju HNB-a i izračuna iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF, budući da je tečaj CHF na dan sklapanja ugovora o kreditu bio jedini tečaj koji je tužitelju bio poznat. Temeljem članka 323. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka strana dužna je vratiti drugoj strani sve što je primila na temelju ništetnih odredbi ugovora, pa je stoga tuženik dužan tužitelju vratiti novčane iznose koje je primio temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli.

18. Kako se imovina tuženika bez osnove povećala, to je tuženik dužan tužitelj ici vratiti iznose zajedno s kamatom, koja je u skladu s čl. 1115. ZOO-a, teče na svaki pojedini mjesečni preplaćeni iznos anuiteta od dana stjecanja (plaćanja pojedinog anuiteta). Naime, tuženik je nepošten stjecatelj od dana stjecanja svakog preplaćenog iznosa, budući je on navedene iznose stekao temeljem nepoštenih ugovornih odredbi, koje su utvrđene ništetnim.

19. Kako je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom, valjalo je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, tuženiku naložiti da nadoknadi parnični trošak tužiteljici. Tužiteljici je priznat trošak koji se odnosi na zastupanja po punomoćniku i to sastav tužbe u iznosu 200,00 eur, podneska od 13. rujna 2019., 200,00 eur, zastupanje na ročištu 6. studenog 2019., 200,00 eur, sastav podneska od 15. studenog 2019., 100,00 eur, sastav podneska od 7. siječnja 2021., 200,00 eur, zastupanje na ročištu 16. ožujka 2021., 50,00 eur, sastav podneska od 7. travnja 2026., 200,00 eur, zastupanju na ročištu 21. svibnja 2026., 200,00 eur. Ukupno priznat trošak zastupanja po punomoćniku iznosi 1.350,00,00 eur. Na te radnje obračunat je PDV od 25 % u iznosu od 337,50 eur. Tužiteljici je priznat predujam za troškove vještačenja u iznosu od 199,08 eur, sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 169,36 eur, pristojbu na presudu u iznosu od 169,36 eur. Ukupno priznat trošak tužiteljice iznosi 2.225,30 eur.

19.1. Sud je odbio zahtjev tužiteljice za isplatu iznad dosuđenog iznosa, a isti se odnosi na sastav na podneska od 15. studenog 2019. u iznosu od 100,00 eur, zastupanje na ročištu 16. ožujka 2021. u iznosu od 150,00 eur kao i iznos od 100,00 eur koji se odnosi na pristup na ročište za objavu presude jer punomoćnik tužiteljice na istu nije pristupio.

20. Slijedom svega naprijed izloženog, presuđeno je kao u izreci.

U Ogulinu 6. srpnja 2026.

Sudac

Marijanka Cindrić Županić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dozvoljena je žalba putem ovog suda na županijski sud u roku od 15 dana od dana objave presude.

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Odvjetnica Jasmina Brkić Kristanić, Karlovac, Sarajevska 8a/1

2. Odvjetničko društvo Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o., Zagreb, Trg žrtava fašizma 6/III