Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: UsI-3782/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Janji Topol Krneta, uz sudjelovanje zapisničarke Valentine Pergar, u upravnom sporu tužitelja MS, državljanina Republike Turske, zastupanog po opunomoćeniku Milanu Baniću, odvjetniku u Zagrebu, Tratinska ulica 62, protiv Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigracije, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Kutini, Kutina, Sisačka 3, radi određivanja mjere zadržavanja, 6. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigracije, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Kutini, Klasa: UP/I-216-03/26-06/4139, ur. broj 511-01-213-26-2, od 18. lipnja 2026.

II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu. III Nalaže se tuženiku da isplati Milanu Baniću, odvjetniku u Zagrebu, Ilica 60/1, iznos od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika je tužitelju, kao tražitelju međunarodne zaštite, određena mjera zadržavanja smještajem u Prihvatni centar za strance u trajanju od tri mjeseca.

2. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da osporavano rješenje nije zakonito iz razloga što je tuženo tijelo donijelo pobijano rješenje protivno načelu materijalne istine (članak 8. ZUP-a), te načela samostalne i slobodne, savjesne i brižljive ocjene dokaza (članak 9. ZUP-a). Tužitelj je državljanin Republike Turske, iz Turske je morao pobjeći i traži azil. Tuženi je donio pobijano rješenje te ograničio kretanje tužitelja smještajem u prihvatilište Ježevo, čime je tužitelju oduzeo slobodu kretanja, a s obrazloženjem da postoji opravdani rizik od bijega. Tužitelj navodi da nema namjeru bježati. Isti ima namjeru pričekati u RH okončanje njegovog postupka po zahtjevu za međunarodnu zaštitu te predlaže da mu, po mogućnosti izrekne neka od blažih mjera ograničenja kretanja poput zabrane kretanja izvan Prihvatilišta. Tužitelj drži da je ograničenje kretanja smještajem u Prihvatni centar kao najstroža moguća mjera sukladno Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti pretjerana. Gornje tim više što tuženi ni na jedan način nije obrazložio razloge zašto je od svih mjera izrekao baš smještaj u Prihvatni centar osim što je naznačeno da se radi o individualnoj procjeni. Točno je da zakon određuje da se predmetna mjera smještaja u Prihvatni centar može izreći temeljem izvršene individualne procjena, ali predmetno ne znači da u rješenju može izostati obrazloženje iste. Tužitelj predlaže da ga sud sasluša te da mu da priliku objasniti razloge svojih ranijih odlazaka iz RH. Tuženi u ovom postupku nije uopće vodio računa o načelu iz čl. 6 Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti „načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja. Tužitelj sukladno čl. 26. ZUS-a i čl. 51 st. 2 ZMPZ-a predlaže odgodni učinak tužbe jer su ispunjeni svi uvjeti. Tužitelj navodi kako je međunarodnim standardima zajamčena sloboda kretanja tražitelja azila, te kako se mjera zadržavanja kao mjera ograničavanje slobode kretanja može samo iznimno upotrijebiti kao posljednja mjera. Tuženo tijelo je u predmetnoj pravnoj stvari primijenilo najstrožu mjeru zadržavanja smještajem u Prihvatilište, kao da je riječ o uobičajenoj mjeri, bez posebnog ulaženja u meritum, bez navođenja odlučnih činjenica i izvedenih dokaza, sve uz donošenje tipskog rješenja.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnovanost tužbenog zahtjeva te je ostao kod obrazloženja osporavanih rješenja.

4. Tijekom postupka sud je proveo raspravu te je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu. Sud nije saslušao tužitelja osobno, jer je meritornu odluku mogao donijeti na temelju provedenih dokaza.

5. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

6. Odredbom članka 54. a. stavka 1. točke 4. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine 70/2015, 127/2017, 33/2023, 17/2025, 59/2026, dalje Zakon) propisano je da se tražitelja i stranca u transferu može se zadržati u specijaliziranom objektu za zadržavanje ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite žele odgoditi ili otežati izvršenje rješenja o protjerivanju i/ili vraćanju donesenog sukladno odredbama zakona kojim se propisuju uvjeti ulaska, kretanja i boravka stranaca.

Odredbom članka 54. a. stavka 3. Zakona propisano je da se zadržavanje u specijaliziranom objektu za zadržavanje može se odrediti ako se utvrdi da se ne mogu djelotvorno primijeniti druge manje prisilne mjere.

Odredbom članka 54. a. stavka 5. Zakona propisano je da se mjera zadržavanja iz stavka 1. ovoga članka izriče se dok za to postoje razlozi, a u slučaju iz stavka 1. točke 3. ovoga članka do okončanja postupka.

7. Iz osporavanog rješenja te iz spisa tuženika proizlazi da je tužitelj 18. lipnja 2026. u Prihvatnom centru za strance izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Tijekom postupka utvrđeno je kako je tužitelj 1. lipnja 2026. u 09,30 sati zatečen u Zagrebu od strane policijskih službenika Mobilne jedinice za provedbu nadzora državne granice te je radi provjere statusa ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj istog dana u 09,51 sati doveden u službene prostorije PIJ zagrebačke, I PP Zagreb. Nadalje je utvrđeno kako je tužitelju 22. svibnja 2026. od strane PP Gospić, poradi nezakonitog boravka, izdano i uručeno rješenje o protjerivanju kojim mu je izrečena zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od 1 godine te je readmisijski vraćen u BIH dana 26. svibnja 2026. preko graničnog prijelaza Ličko Petrovo Selo – Izačić. Također je utvrđeno kako je za tužiteljem 3. travnja 2025. godine raspisano upozorenje od strane Njemačke, Schengen ID broj: DEP160411100304000001, a kao razlog mjere: državljanin treće zemlje kojemu treba zabraniti ulazak i boravak na državnom području država članica

— članci 24. i 25. Uredbe (EU) 2018/1861. Prilikom procjene okolnosti u postupku protjerivanja uzete su obzir duljina boravka, starosna dob, zdravstveno stanje, obiteljske i gospodarske prilike, socijalna i kulturna integracija u Republici Hrvatskoj i veze stranca s državom podrijetla te nije nikakva zaštita Od protjerivanja iz republike Hrvatske. Zabrana ulaska i boravaka izrečena mu je rješenjem o protjerivanju l. PP Zagreb KLASA: UP/l-216-04/26-01/2809, URBROJ: 511-19-27-26-11 od 1. lipnja 2026. u trajanju od 2 godine iz razloga jer je tužitelj nezakonito ušao u RH prelaskom vanjske granice, a boravio je nezakonito na teritoriju Schengenskog prostora iako je znao kako ima zabranu ulaska i boravka te je takvim svojim ponašanjem svjesno i grubo prekršio pravne propise RH, a u takvom protupravnom ponašanju se ne nalazi nikakva stvarna i ozbiljna njegova namjera poštivanja zakonskih odredbi propisanih pravnim normama RH. U osobnoj izjavi danoj policijskim službenicima naveo je kako se nakon što je vraćen iz RH u BiH 26. svibnja 2026. smjestio u BiH do 31. svibnja 2026., kada je taksi vozilom došao do blizine graničnog prijelaza te je nezakonito ušao u RH 31. svibnja 2026. Iz RH je namjeravao nastaviti svoje putovanje vlakom prema Sloveniji i Francuskoj , ali ga zatiču policijski službenici. Obzirom da ga se nije moglo odmah prisilno udaljiti niti osigurati udaljenje nekom od blažih mjera, određen mu je prisilni smještaj rješenjem od 1. lipnja 2026.

Tijekom priprema za provedbu rješenja o protjerivanju stranac nije izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, međutim, budući da je isti tek naknadno izrazio namjeru utvrđeno je da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o povratku ili protjerivanju donesene sukladno Zakonu o strancima. Temeljem navedenog utvrđeno je da je ograničenje slobode kretanja potrebno sukladno članku 54.a stavku 1. točki 4. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Uzimajući u obzir javni interes i prava pojedinca, u ovom slučaju tražitelja međunarodne zaštite, ocijenjeno da, iako je u odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti predviđeno da se može izreći blaža mjera ograničenja, mjera smještaja u prihvatni centar za strance kao i rok trajanja mjere opravdani su s obzirom da imenovani izrazio namjeru za međunarodne u zaštitu tek nakon više od 15 dana nakon što su započele pripremne radnje za postupak povratka, iako je imao mogućnost istu izraziti i puno ranije. Osim navedenog, imenovani svojim prethodnim ponašanjem pokazuje sklonost nepoštivanja odluka nadležnih tijela te je nakon prisilnog povratka u BIH ponovno nezakonito prešao državu granicu između BIH Hrvatske te nastavio nezakonito boraviti u [adresa] sve do zatjecanja od strane policijskih službenika, a sve s ciljem odlaska prema Sloveniji i je osobno izjavio, unatoč saznanju da nema pravo boravka na teritoriju EGP-a i da za njim Postoji Upozorenje zbog nezakonitog boravka.

Izražavanje namjere tek u trenutku nakon što je proteklo izvjesno vrijeme od smještaja u Prihvatni centar opravdano implicira da tužitelj traženjem međunarodne zaštite u ovom trenutku želi odgoditi ili otežati izvršenje rješenja o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima.

Zadržavanje je određeno u roku od 3 mjeseca sukladno članku 54.a stavku 5. Zakona , jer se to vrijeme smatra potrebnim da bi se izvršile sve ključne radnje u postupku međunarodne zaštite. Ministarstvo će tijekom trajanje mjere kontinuirano pratiti postoje li i dalje razlozi za njezino određivanje te će mjera biti ukinuta čim prestanu okolnosti koje opravdavaju njezinu primjenu. Prilikom procjene osobnih okolnosti tužitelja utvrđeno je da imenovani nije pripadnik ranjive skupine te je kao punoljetna osoba upoznat sa svim pravima i obvezama tražitelja u postupku odobrenja zaštite.

8. Sud u cijelosti prihvaća obrazloženje tuženika te utvrđuje da je osporavano rješenje doneseno na temelju pravilno utvrđenih činjenica koje jasno proizlaze iz isprava u spisu, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, te u pravilno provedenom postupku. Sud također utvrđuje da je rješenje jasno, valjano i dostatno obrazloženo i argumentirano.

9. Stoga sud osporavano rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim, pri čemu su neosnovani prigovori koje tužitelj iznosi u tužbi i tijekom spora, te isti ne dovode do drukčije odluke u ovoj upravnoj stvari. Radi navedenog je sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u izreci.

10. Prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe nije osnovan. Odredbom članka 42. ZUS-a propisano je: (1) Tužba nema odgodni učinak, osim kad je to zakonom propisano. (2) Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu. U konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da bi mu izvršenjem rješenja nastala šteta. Slijedom navedenog, sud je prijedlog tužitelja odbio kao neosnovan na temelju odredbe članka 42. ZUS-a.

11. Odluka o besplatnoj pravnoj pomoći se temelji na zahtjevu postavljenom u tužbi, uz kojeg je priložen i obrazac zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći, a opunomoćenik tužitelja je na listi pružatelja besplatne pravne pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite. Ova je odluka utemeljena na čl. 60. ZMPZ-a, na čl. 8. i 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (NN 140/15 i 155/22) i uz primjenu Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) na neprocjenjivu vrijednost predmeta spora. Tako je priznat trošak sastava tužbe u visini od 250 bodova i trošak pristupa na ročište, također u visini od 250 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € i PDV sveukupno iznosi 1.250,00 €.

Zagreb, 6. srpnja 2026.

Sutkinja:

Janja Topol Krneta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Tužitelju – po opunomoćeniku

2. Tuženiku

3. Prihvatnom centu za strance (Ježevo) - na znanje

4. U spis