REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Stalna služba u Trogiru
Poslovni broj: P-4021/2025-17
Obala bana Berislavića 1
21220 Trogir
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu- Stalna služba u Trogiru, po sutkinji ovog suda Mirni Veža kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. zastupan po pun. Anti Kukoču odvjetniku u Splitu protiv tužene Republike Hrvatske, OIB:52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva nakon održane glavne rasprave zaključene 11. lipnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zz tuženika 6. srpnja 2026., na ročištu za objavu odluke, u izočnosti stranaka,
p r e s u d i o j e:
I Utvrđuje se da je tužitelj DI isključivi vlasnik čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] te se tužitelj ovlašćuje temeljem ove presude zatražiti i ishoditi u zemljišnoj knjizi uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime za cijelo, uz istodobno brisanje upisa „nekonstatirano vlasništvo, nepoznata, Veliki Drvenik“, a što je tuženica Republika Hrvatska dužna trpjeti .
II Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u visini od 1.304,18 eur-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 6. srpnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, dok je za više zatraženi trošak zahtjev odbijen kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi koja je podnesena 27, listopada 2025. navodi kako je istu podnio jer je isključivi vlasnik i posjednik nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], gornji bok, zidine 42 m2 u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], a da je pogrešan upis nekretnine u zemljišniku kao nekonstatirano vlasništvo, nepoznato, Veliki Drvenik - vlasnički dio 1/1. Činjenično objašnjava tužitelj kako je isključivi vlasnik i dugogodišnji posjednik predmetne nekretnine bio AI (on i njegovi preci da su bili u posjedu te čestice od kraja 19. stoljeća, a najmanje od 1950. g), a da je temeljem Kupoprodajnog ugovora od 10. listopada 1996. g., tužitelj od stvarnog vlasnika i posjednika HI kupio č. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koja se nalazi na Malom Drveniku te stupio u posjed iste. Dakle, tužitelj da je predmetnu nekretninu, računajući i posjed njegovih prednika stekao dosjelošću, naime da se već i sam tužitelj nalazio u zakonitom istinitom i poštenom posjedu od 1996. kada je istu kupio od HI. Tužitelju, kao i njegovim pravnim prednicima, nikada nitko nije osporavao prava na toj nekretnini. Nakon što je otvorena zemljišna knjiga za K. O. [katastarska općina], te u novoosnovanom Zk. ul. [broj ZK uloška] na čest. zgr. [katastarska čestica] temeljem posjedovnog lista upisano „nekonstatirano vlasništvo, nepoznata, Veliki Drvenik“, tužitelj da je roku za ispravak zemljišne knjige podnio prigovor/prijavu prava vlasništva, koja je odbijena Rješenjem Naslovljenog suda, Zemljišnoknjižnog odjela Trogir, posl.br.: Z-3545/2024 od 20. kolovoza 2025.g. U tom postupku su na raspravi za ispravak održanoj dana 24. veljače 2025. saslušani i svjedoci OI i ŽI koji su iskazivali o gore navedenim odlučnim činjenicama. Isto tako, u toku ispravnog postupka tužitelj se obratio tuženoj s prijedlogom za izdavanjem suglasnosti na upis tužitelja kao vlasnika te čestice, podredno s prijedlogom za mirno rješenje spora iz članka 186.a ZPP-a, a koju suglasnost tužena nije dala, niti je s tuženim zaključila nagodbu kojom mu priznaje pravo vlasništva.
2. Tužena ad1. izjavila je odgovor na tužbu podneskom 25. studenog 2025. kojim se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu, prigovorila visoko postavljenoj vrijednosti predmeta spora , istaknula u bitnom da tužitelj kao osnov stjecanja ističe dosjelost no da nije dokazao pravni slijed do HI, ukazao da tužitelj isprave nije dostavio na tu okolnost, kako nije postupio po pozivu na dopunu niti je pokrenuo postupak osiguranja dokaza pa da se ima smatrati da nije dostavio podnesak iz članaka 186a ZPP-a te da tužbu treba odbaciti .
3. Tužitelj je podneskom od 9. siječnja 2026. osporio istinitost navoda iz odgovora na tužbu ukazao da je u odnosu na nekretninu postupak osnivanja zemljišnih knjiga u kojem je izjavio prigovor i prijavu nakon kojeg postupka je sud odbio prijedlog za ispravak zk knjige uputio tužitelja na parnicu , da je u istom postupku sudjelovao tuženik koji nije pokazao interes za predmetni zk postupak , da je tužitelj dostavio traženu ispravu kupoprodajni ugovor iz 1996, prigovor u postupku Z- 3545/24 te zapisnik s ročišta od 24.veljače 2025 no da u ispravnom postupku nije došlo do nagodbe kada su stranke već mogle riješiti predmetno prije parničnog postupka. U takvim okolnostima sudska praksa zauzela je stav da je suvišno inzistiranje na zasebni dopis ODO prema čl 186a ZPP-a u smislu pretjeranog formalizma protivno pravu stranke na pravično suđenje.
4. Tijekom postupka sud je pregledao i pročitao: z.k. izvadak, kupoprodajni ugovor iz 1996., izvod iz katastarskog plana, Državne geodetske uprave, Ispostave za katastar nekretnina Trogir pd 23. listopada 2025., saslušao tužitelja te svjedoke OI, ŽI, FI , pregledao i pročitao rješenje Z- 3545/24 od 20. kolovoza 2025, dopis iz čl 186a ZPP-a ODO-u od 25. veljače 2025., odgovor ODOa- posl.br. N-DO-105/2025 od 26. svibnja 2025., uvid u prigovor/prijavu prava vlasništva tužitelja, raspravni zapisnik od 24. veljače 2025.g.; pribavio se i pročitao spis Naslovljenog suda, Zemljišnoknjižni odjel Trogir, br.: Z-3545/2024, pregledao spisu priložene fotografije, dok se od dokaznog prijedloga za očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika, odustalo jer između stranaka nije bila sporna identifikacija predmetne nekretnine koju za cijelo tuženim petitom ovdje traži tužitelj.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Predmet spora u ovom postupku je tužiteljev zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva nekretnina na način kako je to označeno pobliže izrekom presude.
7. Između stranaka nije bio sporna činjenica pasivne legitimacije i identifikacije predmetne nekretnine, kao i da se prethodno vodio zk postupak u predmetu ovog suda Z- 3545/24, no, Između stranaka bila je sporna činjenica ispunjenja zakonskih pretpostavki iz članka 186 a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 81/07, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23, dalje: ZPP), vrijednost predmeta spora, pravni slijed kao i tko drži nekretnine u posjedu u smislu ocjene postojanja pravne osnove stjecanja prava vlasništva dosjelošću .
8. Sukladno odredbama članka 7. st. 1., čl.8. ,čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. ZZP-a prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora te prikupljanje i izvođenje dokaza, teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja.
9. Odredbom članka 114. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14) pravo vlasništva se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, dok je stavkom 2. određeno da je pravo vlasništva stečeno kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.
10. Da bi se dosjelošću steklo vlasništvo stvari samostalnim posjedovanjem te stvari, takav posjed treba imati zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajanje kroz zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari (članak 159. stavak 1. ZV-a).
11. Ova materija na identičan način bila je riješena i odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92 – dalje: ZOVO) kao i prema odredbama Općeg građanskog zakona koji je zakon bio na snazi do 6. travnja 1941. dok se nakon toga njegove odredbe primjenjuju kao pravna pravila temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine", broj 73/91). . Prema pravnom pravilu OGZ-a, paragrafu 1460 - za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti zahtijeva se zakonit, pošten i istinit posjed.
12. Odredbom članka 18. stavak 1. ZV-a propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed) stavkom 2. istog članka određeno je da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom ni potajno ili prijevarom ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom ili zlouporabom povjerenja postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestaje njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet.
13. Nadalje, posjed mora biti barem pošten da bi se mogao putem izvanredne dosjelosti pretvoriti u pravo vlasništva. Nepošten (nesavjestan) posjednik ne može steći vlasništvo nekretnine dosjelošću ni redovno ni izvanredno, a budući se pravo vlasništva dosjelošću može steći samo u smislu odredbe članka 11. stavak 1. ZV-a ako postoji samostalni posjed, dakle, ako posjednik izvršava svoju faktičnu vlast na nekretnini kao da je vlasnik nekretnine (ako je ima tzv. vlasnički posjed), za zaključiti je da je pošteni posjednik onaj koji nije znao ili nije morao znati (niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati) da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati nekretninu.
14. Prema odredbi članka 159. stavak 1. ZV-a određeno je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajanje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit, i pošten, stječe dosjelošću vlasništva protekom 3 godine, a takav posjednik nekretnine protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, stavkom 3. određeno je da samostalni posjednik pokretne stvari koje mu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo protekom 10 godina, a takav posjednik nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, dok stavak 3. propisuje da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinca lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak, nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno traje od dvostruko vrijeme iz onog iz stavka 2. i 3. tog članka. Dakle, vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na kojoj je uknjiženo vlasništvo Republike Hrvatske iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz članka 159. stavak 3. ZV-a odnosno 40 godina.
15. Člankom 160. stavak 1. ZV-a propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, stavak 2. propisuje da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakonit, pošten i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.
16. Prema pravilu paragrafa 1468 OGZ-a koje je dopunjeno načelnim mišljenjem Opće sjednice saveznog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960. rok dosjelosti za stjecanje prava vlasništva na nekretninama kojima su u zemljišnim knjigama kao vlasnici bile upisane fizičke osobe bio je 20 godina, dok je prema pravnom pravilu paragrafa 1472 OGZ-a rok dosjedanja na nekretninama kojima su u zemljišnim knjigama kao vlasnici bili upisane država, općina, crkva i dr., rok dosjedanja iznosi 40 godina. Prema članku 28. stavak 2. ZOVO-a koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. za redovnu dosjelost koja se primjenjuje na kvalificiranog posjednika rok dosjedanja je 10 godina, a za izvanrednu dosjelost 20 godina. Do 8. listopada 1991. bila je propisana izričita zabrana dosjedanja nekretnina u društvenom vlasništvu sukladno članku 29. ZOVO-a. Time je, dakle, zakonom isključeno stjecanje prava vlasništva na nekretninama u društvenom vlasništvu od 8. rujna 1980. do 8. listopada 1991. kada je odredba članka 29. ZOVO- a stavljena izvan snage sukladno članku 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima. Međutim, i prije 1. rujna 1980. postojala je zabrana dosjedanja na zemljištu u društvenom vlasništvu u smislu članka 113. Osnovnog zakona o iskorištavanju poljoprivrednog zemljišta ("Službeni list SFRJ" broj 25/65, 12/67 i 14/70, te "Narodne novine" broj 52/71 i 52/73) osim ako je vrijeme dosjelosti bilo dovršeno prije 6. travnja 1941.
17. Tu je za osvrnuti se i na pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Odredbom članka 20. stavak 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22.) propisano je da Vrhovni sud osigurava jedinstvenu primjenu zakona i jednakost svih pred zakonom, a to mu je i ustavna zadaća pa neovisno od toga što je Zakonom o izmjenama i dopunama ZPP- a („Narodne novine“, broj 80/22) brisana odredba članka 394.a ZPP-a te nema vezanosti „in concreto“ s pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda RH, te ovaj sud iste prihvaća, koji svojim autoritetom djeluje na niže sudove
18. Prema pravnom shvaćanju građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje je zauzeto na sjednici održanoj 14. veljače 2019. slijedi da pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe.
19. No, ističe se da je Republika Hrvatska potpisnik i Konvencije o zaštiti ljudskih prava i sloboda (MU 18/97,6/99,14/02,13/03, 9/05,1/06 i 2/10, dalje u tekstu Konvencija)a isto tako i od 2013. članica je Europske unije, zbog čega je u svom pravnom sustavu dužna primjenjivati Europsko pravo pa tako i Konvenciju i Protokol 1 koji je njezin sastavni dio, a isto tako je dužna primjenjivati odluke Europskog suda za ljudska prava (dalje ELJSP). Sud ukazuje na ovo potonje jer je ELJSP već odlučivao u predmetima protiv Republike Hrvatske koji su se ticali stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu pa je tako donio odluke u predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske iz 2009. te u predmetima D i dr. protiv [adresa] i A protiv Republike Hrvatske iz 2016., da se u posjed prednika u propisanom trajanju, uračunava i posjed prije 8. studenog 1991. godine (i kada je riječ o nekretninama u društvenom vlasništvu), pod uvjetima navedenim u tim odlukama Europskog suda za ljudska prava.
20. Zbog činjenice u postupku odnosno postojećeg upisa u javnu knjigu utvrđene čitanjem Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], proizlazi da je za predmetnu nekretninu č. zgr. [katastarska čestica] naziva Gornji bok, površine 42 m2, naznake u vlastovnici da je riječ o nekonstatiranom vlasništvu, nepoznata, pri čemu valja ukazati i na odredbu članka 133. st. 2. ZV-a prema kojoj napuštena nekretnina na temelju zakona prelazi u vlasništvo Republike Hrvatske, time proizlazi pasivna legitimacija ovdje tužene , koja činjenica uostalom između stranaka nije ni bila sporna jer napuštena nekretnina prelazi na temelju zakona u vlasništvo Republike Hrvatske. Nadalje kako između stranaka nije ni sporna identifikacija ni identitet nekretnine, sukladno članku 10. ZPP-a dakle vodeći se načelom ekonomičnosti, ali uvažavajući načelo koncentracije glavne rasprave, nije se izlazilo na očevid sa sudskim vještakom geodetom uvažavajući izjavu tuženika s ročišta od 11. lipnja 2026. da ne spori identifikaciju ni identitet predmeta spora pa se u nastavku postupanja pročitao spis predmeta ovog suda posl. br: Z -3545/2024.
21. Iz pročitanog spisa Z -3545/2024 proizlazi da je formiran prigovorom (prijavom) tužitelja kao predlagatelja, radi ispravka zk upisa, dokaz svojih navoda potkrjepljuje prilaganjem kupoprodajnog ugovora iz 1996. s ranijim vlasnikom, izvadak iz BZP ZU 8994 KO [katastarska općina], rješenje kojim sud 13. svibnja 2024. određuje upis zabilježbe prigovor, zapisnik od 12 lipnja 2024. , podnesak prigovaratelja, zapisnik od 24. veljače 2025. s iskazom svjedoka OI i ŽI, zapisnik od 22. srpnja 2025. na kojem je raspravljanje dovršeno, te rješenje suda od 20. kolovoza 2025 kojim je prigovor i prijava odbijeni s obrazloženjem da u trenutku kupoprodaje iz 1996 prodavatelj nije bio uknjiženi vlasnik i posjednik, a da osnov dosjelosti nije mjerodavan za upis u zk postupku već u parničnom jer je zk postupak za sređivanje zk stanja u nespornim situacijama ispravljanja postojećih upisa, rješenje zk referenta od 29. siječnja 2026 kojim je dopuštena zabilježba brisanja ispravnog postupka i naložena provedba.
22. U nastavku postupka je dakle trebalo utvrditi je li tužitelj dosjelošću preko svog pravnog prednika, ispunio pretpostavke za stjecanja prava vlasništva odnosno pretpostavke za pravnu osnov stjecanja prava vlasništva na temelju ZV-a, ocijeniti ostale isprave te personalne dokaze kao i raspraviti prigovore tužene.
23. Iz kupoprodajnog ugovora od 10. listopada 1996 ovjerenog, u potpisu prodavatelja od strane javnog bilježnika Petra Žanko iz [adresa] taj isti dan, proizlazi da je prodavatelj AI prodao kupcu DI č zgr 35 i č.zrm 506/2 KO [katastarska općina] za iznos kupoprodajne cijene od 10DEM po m2 izraženo u protuvrijednosti u kunama, koju je isplatio odmah kod ovjere ugovora, uveo i danom isplate tužitelja u posjed ,a člankom IV prodavatelj je dao i tabularnu izjavu kupcu. Ugovor je vlastoručno potpisan od strane ugovornih stranaka.
24. Iz prigovora/prijave prava vlasništva u predmetu Z- 43196/23 tužitelj kao predlagatelj traži u postupku otvaranja zemljišne knjige ispravak upisa na č. zgr [katastarska čestica] ZU 8994 KO [katastarska općina] objašnjava da je isključivi vlasnik i posjednik, prednik da mu je bio AI s kojim je zaključio kupoprodajni ugovor stupio u posjed a nekretnine da se nalaze na Malom Drveniku te traži upis vlasništva predlagatelja i izbris pogrešnog postojećeg upisa.
25. Iz spisu priloženih fotografija proizlazi izgled predmetnih nekretnina koje su suglasnošću stranaka prezentirane svjedocima kod iskaza u smislu identifikacije iste te su iste potvrdile da je riječ upravo o predmetu ovog postupka i tužiteljevom vlasničkom posjedu.
26. Spisu prileži i izvod iz kat. plana, iz koje je vidljiv položaj predmeta spora u odnosu na ostale nekretnine te granice iste, što među strankama nije ni sporno.
27. U postupku je i temeljem iskazivanja svjedoka utvrđen način korištenja predmetne nekretnine od strane tužitelja i prednika.
28. Svjedokinja FI kazala je u svom iskazu da joj je tužitelj susjed, ona da je od 1961. na ovom području, kuća do predmetne kuće i zna da je DI 1990. došao, kupio je kuću od HI, a on je bio brat njezinog svekra H. H i HI da su imali oca II kojeg ona nije upoznala, jer 1961. godine kada je došla on je već bio pokojni. Dakle, podjelom unutar obitelji HI je pripala nekretnina nasljeđivanjem u obitelji, riječ je upravo o nekretnini koja je predmet ovog postupka, a ona je cijeli svoj život tu i zna da nitko nikada ni AI, a sada ni DI, tužitelju, nije sporio ni posjed ni vlasništvo. Dakle, Ivanova je kuća i to prizemnica koja je ranije bila konoba s okućnicom, dvorištem, štalom u kojoj su ranije se držalo blago odnosno stoka, a izgledom odgovara i današnjem stanju. Riječ je o jedinstvenoj parceli ograđenoj suhozidima, koji su takvi bili i u vrijeme Ivanovog dolaska, no DI je to područje oplemenio i izradio novi zid.
29. Svjedok OI iskazao je da je tužiteljev susjed kojeg poznaje 30-40 godina, kuće su im u neposrednoj blizini udaljene možda jedan metar. Zna da je DI kupio nekretninu koja je predmet ovog spora i to kuću odnosno to je ranije bila stara konoba, štalu, u kojoj su se ranije držale ovce i dvorište od njegovog strica pok. HI zvanog O. Kod iskazivanja, suglasnošću stranaka, svjedoku su se na uvid prezentirale fotografije iz spisa dostavljene po tužitelju, te je svjedok potvrdio da je upravo riječ o nekretninama koje su Ivanove. Te nekretnine koje su predmetom ovog spora u odnosu na iste, nikada nije bilo prijepora ili spora, tako da se točno znalo da su iste bile Lovrine odnosno danas Ivanove. Svjedok ja kazao i da su njegov djed H i raniji vlasnik AI od kojeg je DI ovdje tužitelj kupio predmetne nekretnine, bila dva brata, sinovi od II, kojeg svjedok i ne pamti jer je preminuo ranije od II tako zna da je unutar obitelj riječ o podjeli i faktičnom posjedu prednika tužitelja sada tužitelja.
30. Svjedok ŽI iskazao je kako je njegov djed sad pok. AI, prodao nekretnine koje su predmet postupka ovdje tužitelju DI, to je bilo 1990. -ih godina, prodao mu je kuću, štale za ovce jednu veću jednu manju, a u sklopu kuće je bilo i dvorište, svakako je riječ o jedinstvenoj nekretnini omeđenoj suhozidima. Sjeverni dio iste bio je u granici sa mojim rođacima, odnosno s H i njegovim nasljednicima. Svjedokov pradjed je bio Ž ili II, granice i površina parcele i danas odgovaraju onim koje svjedok pamti iz starih vremena. DI je adaptirao kući i nitko nikada mu nije sporio ni posjed ni vlasništvo, nitko nikada mu nije sporio niti zabranjivao izvođenje radova. Tako da se zna da je to F. Svjedoku su se uz prethodnu suglasnost stranaka na uvid prezentirale fotografije iz spisa koje je tužitelj dostavio nakon uvid u iste ovaj svjedok potvrdio je da je upravo riječ o nekretninama o kojima je govorio a koje su Ivanovo vlasništvo. Unutar njegove obitelji ova nekretnina se prenosila nasljedstvom s koljena na koljeno, no u konačnici je pripala podjelom između braće, pok. AI, njegovom djedu koji ju je prepisao tužitelju.
31. Iskaze svjedoka sud nalazi vjerodostojnim jer je riječ o nesrodnim osobama starije životne dobi, nasljednicima prodavatelja i njegovog brata, koji su potvrdili da je nekretnina godinama u njihovoj obitelji da se prenosila nasljeđivanjem i da su braća AI i H diobom dogovorila da upravo predmetna nekretnina pripada prodavatelju, HI, pravnom predniku tužitelja čime su potvrdili i osnov stjecanja te zakonit, istinit, pošten, posjed tužitelja. Svjedoci su detaljno iskazivali o onom sto su znali, identitet nekretnine potvrdili odnosno identifikaciju pregledom spisu priloženih fotografija, objasnili način vršenja vlasničkog posjeda od tužitelja i pravnog prednika te da nitko nikada ni njemu, ni predniku to nije ni sporio.
32. U stranačkom iskazu tužitelj je kazao da je ranije u zemljišnoknjižnom postupku već dao iskaz kod kojeg ostaje , objasnio da je 1990.-ih kupio predmetnu nekretninu od HI koji je bio 1904. godište, a umro je 1998. i u isto vrijeme stupio u posjed iste; AI, prodavatelj da se upravo tu rodio u toj kućici; Lovrin otac pok. II osim AI imao je i H, majka od AI je bila JI. Otac II podijelio je HI i H, u smislu da je svatko dobio u svoje nasljedstvo ono što mu pripada, na način da je AI dobio predmetnu nekretninu. Dobro je upoznat ne samo kod kupoprodaje svojim neposrednim zapažanjem nekretnine, već i po priči AI, da je kuća imala mali tor ispred kuće, naime obitelj prodavatelja imala je stoku, bavili su se poljoprivredom, i sve to na jednoj u naravi parceli zajedno s dvorom i vrtom, dakle da je kao cjelina bila predmetom kupoprodajnog ugovora. Zna da je AI kasnije stekao kuću na moru, ali nastavio je koristiti predmetnu nekretninu, posebno kućicu za alat. Nakon kupoprodaje, tužitelj da je nastavio koristiti nekretninu, držao traktor i alat, no izgledalo je poprilično derutno obzirom na vremešnost izgradnje. Gustirna je izgrađena 1901.i ima uklesanu tu godinu, a zna da je ona građena nakon kuće. Obzirom da mu se urušio krov staje, krenuo je s popravcima pa tako i okućnice, zidova, to je bio početno suhozid kojeg je on klesanim kamenom oplemenio, da to izgleda još bolje. Također kupio je druge obližnje parcele. Ne zna zašto je njemu država odbila priznati što je njegovo u prethodnom zk postupku ovo jer je upis u javnoj knjizi pogrešan, što dok da je on u nesmetanom posjedu, kontinuirano, a i AI prije njega, sigurno više od 50 godina, jer je on tu od 1904. tako da misli da se ovim postupkom samo stvaraju nepotrebni troškovi. Nitko nikada nije mu sporio vlasništvo ali ni njegovim prethodnicima, tek je taj prvi prigovor stavila tužena, i koji prigovor je neosnovan, a da je on neosnovan, dokazuje i to što se nitko nikada od strane trećih osoba a i RH nije javljao s takvim prigovorom, smatrajući da mu nešto ne pripada.
33. Analizom svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti ovo posebno cijeneći iskaze svjedoka, utvrđuje se da je tužitelj vjerodostojno iskazivao o predmetu spora kako o načinu stjecanja tako i nesmetanom dugogodišnjem posjedovanju istog.
34. Sud je naime iskaze gore navedenih svjedoka i stranaka utvrdio vjerodostojnim, upravo jer je prethodno doveo jedan s drugim u svezu, a posebno u svezu s materijalnom dokumentacijom pa je tako utvrđeno da tužitelj vrši miran zakonit istinit posjed koji je prenesen od prednika ranijeg vlasnika istog od kojeg je kupio nekretninu 1996. tu je za kazati da je riječ o ispunjenju vremenskog razdoblje u kontinuitetu potrebnog za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (pri čemu se smatra da je posjed prednika tužitelja kroz taj period na predmetnim nekretninama u najmanju ruku bio pošten (iz čl. 18. st. 5. ZV-a proizlazi da se posjed smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno, što je izostalo). Naime, prema okolnostima konkretnog slučaja nađeno je da su ispunjene pretpostavke za izvanrednu dosjelost dakle samostalnim posjedovanjem parcele i njezinim obrađivanjem kroz kontinuirani dugogodišnje razdoblje od više od
40 godina u obitelji prednika tužitelja
35. To znači u konkretnom slučaju da je dokazano da je prednik tužitelja posjedovao navedenu nekretninu i u vrijeme kada se primjenjivao Opći građanski zakonik (OGZ) koji je primjenjivao na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941.g. i za vrijeme neprijateljske okupacije, sve do rujna 1. rujna 1980.g. , kada je stupio na snagu Zakon o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (ZOVO), koji je bio na snazi do 1. siječnja 1997.g., kada je stupio na snagu Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (ZV) ,nakon čega tužitelj kupoprodajnim ugovorom time i zakonitim osnovom stjecanja, stupa u vlasnički posjed očuvavši kontinuitet posjedovanja i prijašnjeg vlasnika svo ovo vrijeme time su ispunjenje odr. propisuje pretpostavke za stjecanje oprava vlasništva dosjelošću, odredbi čl. 159 ZV- a i u ovom slučaju.
36. Tužitelj dakle uistinu ima pravnog interesa tražiti da se stanje u zemljišnim knjigama uskladi sa stvarnim stanjem jer je stanje u zemljišnim knjigama pogrešno i ne odgovara stvarnom stanju te ishoditi upis prava vlasništva uz istodobno brisanje postojećeg upisa.
37. Iz činjenica utvrđenih u ovom postupku proizlazi da nitko nikada ni tužitelja pa ni njihove prednike nije ometao u posjedu niti svojatao vlasništvo kroz dugogodišnje posjedovanje ove parcele upravo u površini koja odgovara zk upisu, te u granicama priloženog prerisa, a u naravi je riječ o omeđenom jedinstvenom posjedu, kako su to potvrdili saslušani svjedoci stoga ovaj sud utvrđuje da je tužitelj savjesni posjednik nekretnine
38. Dakle, nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti ovo na temelju rezultata cjelokupnog postupka pozivom na članak 8 ZPP- a, sud zaključuje da navedene okolnosti ukazuju da je tužitelj i njegov prednik u mirnom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina svakako dulje više od 40 godina, te se tužitelj kao posjednik kroz sve vrijeme dosjelosti uključujući i posjed prednika, smatrao da je stvar koju posjeduje njegova , održavao ju, ulagao u nju, brinuo se o njoj, koristeći vlasnička ovlaštenja u naravi riječ je o kući s malim torom, zajedno s dvorom i vrtom, kao cjelinom posjeda, ograđenom suhozidima.
39. Tu treba istaknuti da se prenošenje posjeda derivativnim, izvedenim načinom na novog posjednika ne prekida dosjedanje, nego se postojeći posjed nastavlja na njegovog univerzalnog ili singularnog sukcesora.
40. Budući da sud tužbeni zahtjev ocjenjuje osnovanim u cijelosti te da tuženik nije dokazao prigovornu osnov iz odgovora na tužbu, u smislu članka 219. ZPP- a, tužbeni zahtjev trebalo je usvojiti donošenjem odluke kao u izreci ove presude.
41. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1 i 155 st.1.. ZPP,u svezi s člankom 164 st.1i 2. ZPP-a jer je tužitelju koji je uspio u postupku, priznat trošak zastupanja po punomoćniku, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/2023, dalje OT) , Zakona o sudskim pristojbama ( NN 118/23 i 51/23) kao i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ( NN 37/23)Ovaj sud sukladno čl 40. st. 3. ZPP-a kod prigovora tuženika na visoko tužbom označenu vrijednost predmeta spora (dalje v.p.s.), rješenjem na ročištu prije zaključenja prethodnog postupka odredio da je v.p.s. u visini od 1.328,00 eur-a odnosno po radnji da istom pripada max 100bodova, uvažavajući da je predmet spora, tuženog zahtjeva, utvrđenje prava vlasništva ispravak zk upisa, no, ne i isplata novčane tražbine, odnosno ne i osporavanje kupoprodajnog ugovora u kojem je predmet raspolaganja nekretnina. Stoga, uvažavajući v.p.s. te zatraženi popis troškova priznao je i dosudio tužitelju parnične troškove i to za slijedeće radnje koje su bile neophodne, sastav tužbe 100b, sastav podneska od 19.1.2026 100 b (Tbr 8. t.1. i Tbr 7.1.OT), pristup roč 19.2.2026 te 16. 4.2026 od po 100 b (Tbr 9.t.1.OT) dok za pristup ročištu od 19.1.2026. (procesna odgoda po Tbr 9.t. 2.OT-a) priznao je 50 b, ukupno 450 b pomnoženo s 2,00 eur-a daje iznos od 900,00 eur-a po OT u uvećano za PDV 25% daje iznos od 1.125, 0 eur-a na koji iznos se dodaje trošak sudskih pristojba na tužbu i presudu u iznosu od po 89,59 eur-a što daje ukupan iznos od 1.304,18 eur-a, dok se za više zatraženo do iznosa od 3.467,32 eur-a , dakle za iznos od 2.163,14 eur-a ( 3.467,32-1304,18 )zahtjev za parničnim troškom, odbija kao neosnovan.
42. Naposljetku za kazati je da u odnosu na istaknuti, od tuženika, procesni prigovor za odbačajem tužbe, da isti ne bi bio osnovan zbog čega je sud nastavio s raspravljanjem i donio, nakon dovoljne raspravljenosti predmeta, meritornu odluku. Naime, smisao je i svrha odredbe članka 186. a ZPP-a da se izbjegne pokretanje parnica protiv Republike Hrvatske u situacijama u kojima postoji mogućnost mirnog rješenja spornog građanskopravnog odnosa sklapanjem nagodbe s nadležnim državnim odvjetništvom. Imajući na umu navedenu svrhu tog propisa, činjenicu da tužitelj u prethodnom zemljišnoknjižnom postupku s tuženom sudjelovao upravo radi razrješenja vlasničkog statusa predmetne nekretnine, a u kojem postupku je prigovor stavila upravo tužena i koji prigovor je usvojen, zbog čega je tužitelj upućen u parnicu, kao i podneska tužitelja od 25. veljače 2025. za suglasnošću, novo podnošenje zahtjeva za sklapanjem nagodbe s Republikom Hrvatskom, time inzistiranje na ponovljenom zahtjevu za uknjižbu u formi 186a ZPP-a, ocjenjuje se pretjeranim formalizmom i ograničenjem tužiteljeva prava na pristup sudu, što je nerazmjerno svrsi zbog koje ta procesna pretpostavka postoji iz čl. 186 a ZPP-a, ali i protivno konvencijskom pravu iz čl 6. naprijed cit. Konvencije o zaštiti temeljnih ljudskih prava i sloboda.
U Trogiru 6. srpnja 2026.
Sutkinja
Mirna Veža
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u pisanom obliku u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
- pun.tužitelja,
- tuženici po zz ODO Split
- u spis
