Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: P-469/2021-34

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu pojedincu Josipu Bočkai, u pravnoj stvari tužiteljice BG, B, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Dariu Grbavac, odvjetniku iz Virovitice, protiv tuženika NG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima iz ZOU Radomir Borotić i Darko Novačić iz Virovitice, radi utvrđenja prava vlasništva nakon zaključene glavne i javne rasprave 21. svibnja 2026., održane u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, 6. srpnja 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica BG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], vlasnica u cijelosti kč. br. [katastarska čestica] GOLO BRDO sa 469 m2, koja se sastoji od voćnjaka sa 447 m2, te gospodarske zgrade sa 22 m2, što je upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (ranije dio kč. br. [katastarska čestica] VINOGRAD GOLO BRDO sa 879 čhv što je bilo upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]), koja čestica je formirana parcelacijskim elaboratom potvrđenom od Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Virovitica, Odjela za katastar nekretnina Virovitica, KLASA: 932-06/2026-02/42 dana 17.02.2026., te sačinjenom po ovlaštenom društvu GeoSistem d.o.o. za geodetske poslove od 18. veljače 2026. u ovom sudskom postupku, a što je je tuženik NG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kao zemljišnoknjižni vlasnik dužan priznati i trpjeti da se tužiteljica temeljem ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti, uknjiži kao vlasnica predmetne nekretnine na temelju ove presude te predmetnog parcelacijskog elaborata, uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena tuženika, dok ostatak ranije čestice čkbr. [katastarska čestica], odnosno sada čkbr. [katastarska čestica] GOLO BRDO sa 2692 m2, sastojeći se od vinograda sa 2692 m2, što je upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] ostaje vlasništvo tuženika.

II. Nalaže se tuženiku podmiriti parnične troškove tužiteljice u iznosu od 2.923,09 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, tekućim od 6. srpnja 2026. do isplate.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka u iznosu od 136.91 EUR.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je tuženik upisan u cijelosti kao zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine kč. br. [katastarska čestica] - vinograd Golo Brdo sa 879 čhv, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Prednik tužiteljice, njezin otac ZG (OIB: [osobni identifikacijski broj]), kupio je 2012. godine 9/48 dijela od ukupnih 879 čhv predmetne nekretnine od ĐG iz [adresa], a koji dio u naravi iznosi 165 čhv, te je taj dio nekretnine odmah uzeo u posjed. Tužiteljičin otac je izgradio na navedenom kupljenom dijelu nekretnine jednu drvenu klijet uz koju je posadio voćnjak. Otac tužiteljice je preminuo, a naslijedile su ga kćeri na jednake dijelove temeljem rješenja o nasljeđivanju posl. br. UPP/OS-78/2016-14 od 6. veljače 2017. Tužiteljica je vlasnica 9/48 nekretnine iz točke I. ovog ugovora jer joj je sestra darovala svoju polovicu te je u posjedu te nekretnine kontinuirano, računajući i posjed prednika - svog oca, kroz razdoblje od deset godina. Tuženik je na sebe prepisao cijelu predmetnu nekretninu, iako je znao da je prednik tužiteljice vlasnik 9/48 predmetne nekretnine, odnosno navedenih 165 čhv te čestice. Tužiteljica je predložila da se u okviru ovog postupka izvrši parcelacija od strane sudskog vještaka geodeta, odnosno cijepanje zemljišnoknjižne čestice prema površini koju tužiteljica koristi, da bi se nova nekretnina, kao novostvorena čestica, mogla označiti posebnim katastarskim brojem i površinom i da bi mogao biti izvršen upis prava vlasništva na postojećoj nekretnini, na temelju odgovarajućeg elaborata pregledanog i potvrđenog od strane nadležnog tijela za katastar sukladno odredbi čl. 53. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina (NN-16/07, 152/08, 124/10, 56/13, 121/16 i 97/17), koji će činiti sastavni dio presude. Na opisani način tužiteljica je stekla pravo vlasništva na utuženoj nekretnini kako je opisano u historijatu tužbe, te je predloženo da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će utvrditi da je tužiteljica vlasnica kč. br. [katastarska čestica] - vinograd Golo Brdo sa 165 čhv, odnosno novostvorene čestice koja će biti precizirana sukladno parcelacionom elaboratu stalnog sudskog vještaka geodete, koji će činiti sastavni dio presude, dok preostali dio kč. br. [katastarska čestica], u površini od 714 čhv, ima ostati upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na imenu tuženika, a što joj je tuženik dužan priznati i trpjeti novi zemljišnoknjižni upis sukladno parcelacionom elaboratu, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

1.1. Sukladno prijedlogu parcelacije i priloženom geodetskom elaboratu od 16. siječnja 2026., sačinjenog od strane tvrtke Geosistem d.o.o. za geodetske poslove Virovitica (103-133), tužiteljica je podneskom od 25. ožujka 2026. specificirala tužbeni zahtjev, predloživši da sud presudom utvrdi da je vlasnica u cijelosti novoformirane kč. br. [katastarska čestica] Golo Brdo sa 469 m2, koja se sastoji od voćnjaka sa 447 m2 te gospodarske zgrade sa 22 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ranije sporni dio kč. br. [katastarska čestica] - vinograd Golo Brdo sa 879 čhv, iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]), koja čestica je formirana parcelacijskim elaboratom potvrđenom od Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Virovitica, Odjela za katastar nekretnina Virovitica, Klasa: 932-06/2026-02/42 od 17 veljače 2026.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava da je upisan kao zemljišno knjižni vlasnik predmetne nekretnine, niti da postoji Ugovor o kupoprodaji suvlasničkog dijela kč. br. [katastarska čestica] - vinograd Golo Brdo sa 879 čhv, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zaključen između ĐG, kao prodavateljice, i ZG, kao kupca, a to iz razloga što je predmetni Ugovor prvi put vidio u trenutku zaprimanja predmetne tužbe sa prilozima, koji nije proveden u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Virovitici. Tuženik je 18. listopada 2012. zaključio Ugovor o kupoprodaji nekretnine koji je ovjeren kod Javnog bilježnika Dubravke Filipović-Kovačić istoga dana, pod brojem:

OV 7387/2012 i OV-7400/2012, a predmet naznačenog Ugovora bile su kč. br. [katastarska čestica] - oranica Golo Brdo sa 145 čhv i kč. br. [katastarska čestica] - vinograd Golo Brdo sa 879 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Priznaju se navodi tužbe da je izgrađena drvena klijet na spornom dijelu nekretnine, no tuženik ističe da on plaća porez na kuću za odmor – komunalna naknada te da tužiteljica, kao niti njezin pok. otac, nikada nije osporavala vlasništvo i posjed tuženika na spornom dijelu katastarske čestice. Tuženik ne prihvaća prijedlog tužiteljice da se izvrši parcelacija spornog dijela katastarske čestice, te se ne slaže se da snosi bilo kakve troškove, a uz to napominje da je cijelo vrijeme kako je zaključio Ugovor o kupoprodaji nekretnine (18.10.2012.) kao kupac sa prodavateljima GG iz [adresa], ĐG iz [adresa], koja je istovjetna sa osobom LG r. N, [adresa], DG, [adresa], RG, [adresa], i CG, [adresa], plaćao sve obveze za obje katastarske čestice, pa tako i za dio za koji tužiteljica tvrdi da pripada njoj, te slijedom toga potražuje trošak sukladno tužiteljičinom suvlasničkom dijelu. Cijelu nekretninu je prepisao na svoje ime iz razloga što je imao valjani Ugovor o kupoprodaji nekretnina koji mu je to omogućavao. Tuženik je postupao sukladno čl. 119. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji kaže cit. „(1) Vlasništvo nekretnine stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije. (2) Odredbe ovoga Zakona o stjecanju vlasništva nekretnine upisom u zemljišnu knjigu na odgovarajući se način primjenjuju i na promjene i prestanak vlasništva na temelju pravnih poslova. (3) Način osnivanja i vođenja zemljišnih knjiga te način upisivanja u njih uređuju odredbe zemljišnoknjižnoga prava.“. Nadalje, tuženik naznačuje da je vlasništvo na predmetnim nekretninama stekao na zakonu propisan način kako to propisuje odredba čl. 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima cit. „(1) Vlasništvo na nekretninama stječe se uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu. (2) Radi uknjižbe vlasništva mora se o pravnom poslu na čijem se temelju vlasništvo stječe sastaviti isprava čiji sadržaj i oblik mora odgovarati pravilima zemljišnoknjižnoga prava. (3) Provedena uknjižba djeluje od trenutka kad je sudu bio podnesen zahtjev za tu uknjižbu. (4) Na nekretninama koje nisu upisane u zemljišne knjige vlasništvo se stječe polaganjem u sud ovjerovljene isprave sposobne za uknjižbu prava u zemljišnu knjigu, kojom dotadašnji vlasnik dopušta uknjižbu tuđega vlasništva, na što se na odgovarajući način primjenjuju pravila o stjecanju uknjižbom.“. Slijedom iznijetog, tuženik se protivi činjeničnim navodima predmetne tužbe te napominje da tužiteljica nikada nije posjedovala niti jedan dio predmetne parcele, pa se protivi parcelaciji predmetne nekretnine. Slijedom navedenog, tuženik je predložio da sud tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan te naloži tužiteljici da tuženiku nadoknadi parnični trošak, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

3. U postupku sud je izveo dokaze čitanjem pisane Izjave od 12. prosinca 2013. (3), preslike Ugovora o darovanju od 5. travnja 2021. (7), preslike Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 11. siječnja 2012. (8-10), preslike verificiranog zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] od 8. prosinca 2021. (11), skice izmjere od 17. prosinca 2008. sačinjene po tvrtki Geo-Bazis d.o.o. (12)., preslike Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 18. listopada 2012. (25-27), dopisa-opomene Upravnog odjela za financije i gospodarstvo Grada Virovitica od 24. rujna 2018. (28), preslika rješenja Upravnog odjela za financije i gospodarstvo Grada Virovitica od 4. lipnja 2020. i od 13. listopada 2021. (29-30), preslike uplatnica s potvrdama o plaćanju na ime tuženika (31), stanja računa poreznog obveznika ZG (oca tužiteljice) s datumom obračuna 31. prosinca 2012. (54), potvrde plaćanja gradske blagajne Grada Virovitica od 9. prosinca 1994. (55), Poreza na promet nekretnina za 2012. godinu Porezne uprave, Područni ured Zagreb na ime ZG (56), preslike rješenja Upravnog odjela za komunalne poslove i graditeljstvo Grada Virovitice od 1. srpnja 2024. (57), Otvorenih stavki partnera Grada [adresa] od 19. prosinca 2024. (58), preslike potvrde pisane rukom od 6. rujna 1994. (72-73), uvidom u skice izmjere od 7. svibnja 2025. sačinjene po sudskom vještaku geodeti IG (87-88), uvidom u geodetski elaborat od 16. siječnja 2026. sačinjen od strane tvrtke Geosistem d.o.o. za geodetske poslove Virovitica (¸103-133), uvidom u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] od 25. ožujka 2026. (145), saslušanjem svjedoka VG, PG, KG, UG, EG i HG, očevidom na licu mjesta uz nazočnost stalnog sudskog vještaka geodete IG, te saslušanjem tužiteljice i tuženika u svojstvu stranaka.

4. Nije sporno da je otac tužiteljice ZG, kao kupac, s ČG iz [adresa], kao prodavateljicom, zaključio Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 11. siječnja 2012. (8-10), ovjeren kod Javnog bilježnika Dubravke Filipović-Kovačić iz [adresa] pod bojem OV-964/2012 od 2. veljače 2012., a da je predmet navedenog Ugovora bio 9/48 dijela kč. br. [katastarska čestica] - vinograd Golo Brdo sa 879 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sada novoformirane kč. br. [katastarska čestica] Golo Brdo sa 469 m2, koja se sastoji od voćnjaka sa 447 m2 te gospodarske zgrade sa 22 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

5. Nije sporno da je tuženik, kao kupac, s GG iz [adresa], ĐG iz [adresa], DG, [adresa], RG, [adresa], i CG, [adresa], kao prodavateljima, zaključio Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 18. listopada 2012. (25-27), ovjeren kod Javnog bilježnika Dubravke Filipović-Kovačić iz [adresa] istoga dana, pod brojem OV 7387/2012 i OV- 7400/2012, a da su predmet Ugovora bile kč. br. [katastarska čestica] - oranica Golo Brdo sa 145 čhv (koja nije predmetom tužbe i tužbenog zahtjeva) te predmetna kč. br. [katastarska čestica] - vinograd Golo Brdo sa 879 čhv, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

6. Nije sporno, što je razvidno iz preslike verificiranog zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] od 8. prosinca 2021. (11), da je temeljem navedenog Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 18. listopada 2012., u zemljišnim knjigama tuženik ishodio uknjižbu prava vlasništva kč. br. [katastarska čestica] - oranica Golo Brdo sa 145 čhv i sporne kč. br. [katastarska čestica] - vinograd Golo Brdo sa 879 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u cijelosti.

7. S obzirom na činjenične navode tužbe i odgovora na tužbu, cijeneći da iz navedenih nespornih utvrđenja proizlazi da se radi o dvostrukoj prodaji spornog dijela od 9/48 predmetne kč.br. kč. br. [katastarska čestica] - vinograd Golo Brdo sa 879 čhv, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (sada novoformirana kč. br. [katastarska čestica] Golo Brdo sa 469 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), sporno je da li je tuženik prilikom stjecanja predmetne nekretnine postupao u dobroj vjeri, te je sporno da li su u konkretnom slučaju ostvarene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva tužiteljice na navedenom spornom dijelu predmetne nekretnine dosjelošću.

7.1. Kada je riječ o stjecanju prava vlasništva tuženika, sporno je da li je tuženik na spornom dijelu predmetne nekretnine stekao vlasništvo u smislu odredbe čl. 125. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN-91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZVDSP) o stjecanju prava vlasništva u slučaju višestrukog ugovaranja otuđenja jedne te iste nekretnine. Naime, citiranom odredbom čl. 125. st,. 1. ZVDSP određeno je da kad je više osoba sklopilo s otuđivateljem pravne poslove radi stjecanja vlasništva iste nekretnine, vlasništvo će steći ona koja je u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemljišnu knjigu, ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke za stjecanje vlasništva,.

7.2. Kada je riječ o stjecanju prava vlasništva tužiteljice sporno je da li je na spornom dijelu tužiteljica stekla vlasništvo dosjelošću, uz primjenu pravila o stjecanju vlasništva nekretnine dosjelošću. Naime, odredbom čl. 159. st. 2. ZVDSP određeno je da samostalni posjednik nekretnine, čiji je posjed zakonit, istinit i pošten, stječe vlasništvo na toj nekretnini dosjelošću protekom 10 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, odnosno, ako je posjed barem pošten stječe vlasništvo nekretnine dosjelošću protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (st. 3. istog članka).

8. Na navedene sporne okolnosti izvedeni su dokazi čitanjem pisanih dokaza taksativno navedenih u toč. 3. obrazloženja, saslušanjem svjedoka VG, PG, KG, UG, EG i HG, očevidom na licu mjesta uz nazočnost stalnog sudskog vještaka geodete IG, te saslušanjem tužiteljice i tuženika u svojstvu stranaka.

9. Na temelju provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja sud smatra tužbeni zahtjev, specificiran u podnesku tužiteljice od 25. ožujka 2026., u cijelosti osnovanim. Naime, iz iskaza svjedoka VG, PG, KG, UG, EG, pisanih dokaza i iskaza tužiteljice utvrđeno je da se tužiteljica u neposrednom samostalnom poštenom posjedu spornog dijela predmetne nekretnine, računajući vrijeme posjeda njezinog oca ZG i njezine sestre JG, nalazi više od 30 godina, slijedom čega je utvrđeno da je sporni dio predmetne nekretnine (sada novoformirana kč. br. [katastarska čestica] Golo Brdo sa 469 m2 iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) tužiteljica stekla dosjelošću, sukladno odredbi čl. 159. st. 3. ZVDSP:

9.1. Svjedokinja VG navela je da je njezin suprug ocu tužiteljice ZG 1993. i 1994. godine pomagao u sadnji voćnjaka koji postoji na spornom dijelu predmetne nekretnine, na kojem se nalazi drvena klijet koju je gradio PG, te da nitko nikada ocu tužiteljice, a niti tužiteljici, nije osporavao predmetne nekretnine u smislu da bi taj dio nekretnine svojatao ili branio posjed.

9.2. Svjedok PG naveo je da je ocu tužiteljice pomogao u izgradnji drvene klijeti na zemljištu na kojem je otac tužiteljice postavio betonsku ploču. Radi se o drvenoj klijeti površine 36 m2 koju je sagradio 1995. ili 1996. godine, a nakon što je izgrađena navedena klijet dolazio je na ove nekretnine dosta često, jer je ocu tužiteljice pomagao posaditi voćke i trseve koji su postavljeni na betonskim stupcima sa provučenom žicom.

9.3. Svjedok KG naveo je da je od najranijeg djetinjstva poznavao oca tužiteljice ZG te mu je stoga poznato da je otac tužiteljice imao jednu klijet kod Golog Brda te nema nikakvih saznanja da bi u svezi predmetne nekretnine postojao kakav spor u smislu da bi netko ocu tužiteljice osporavao vlasništvo ili branio posjed te nekretnine.

9.4. Svjedokinje UG navela je da joj je poznato da je otac tužiteljice 1994. godine od ĐG kupio jednu zemljišnu česticu površine otprilike 10 metara širine i 30-40 metara dužine, na kojoj je kasnije sagradio drvenu klijet i posadio voćnjak i vinograd te da je otac tužiteljice izveo mjernika na teren te su na toj nekretnini postavili drvene kolčiće kojima je omeđen ovaj dio koji je otac tužiteljice kupio.

9.5. Svjedok EG naveo je da je poznavao ZG, da su bili susjedi i poznato mu je da je isti u jesen 1994. godine od ĐG kupio zemljište na kojem je sagradio drvenu klijet te zasadio voćnjak i vinograd. Ovaj dio koji je kupio otac tužiteljice bio je održavan cijelo vrijeme te od nikoga nije čuo da bi tužiteljici i njezinom ocu netko osporavao vlasništvo niti posjed ovog dijela nekretnine. Od kada je otac tužiteljice kupio sporni dio premetne nekretnine nije vidio da bi netko treći tamo dolazio i svojatao te nekretnine ili ocu tužiteljice osporavao posjed istih. Koliko mu je poznato u posjedu predmetnog spornog dijela čestice sada se nalazi tužiteljica.

10. Iskaze navedenih svjedoka sud u cijelosti prihvaća jer su uvjerljivi, logični, utemeljeni na njihovim vlastitim neposrednim saznanjima, međusobno su suglasni u svim bitnim dijelovima te nisu u suprotnosti sa iskazom tužiteljice, pisanim dokazima te činjenicama utvrđenim provedenim očevidom na licu mjesta.

11. Da se u neposrednom samostalnom posjedu spornog dijela predmetne nekretnine tužiteljica nalazi više od 30 godina, računajući i vrijeme posjeda njezinog oca ZG i njezine sestre JG, proizlazi iz detaljnog i uvjerljivog iskaza tužiteljice. Naime, tužiteljica je u bitnom navela da je njezin otac 1993. godine s ĐG zaključio pisani predugovor kojim su dogovorili kupnju predmetnog dijela sporne čestice, tada u naravi voćnjak, da je tom prilikom prodavateljica ĐG njezinog oca 1993. godine uvela u posjed kupljenog dijela zemljišta te mu u naravi pokazala površinu zemljišta koji je kupljen, i od tada pa sve do svoje smrti se nalazio u posjedu istog. Konačni kupoprodajni ugovor o kupnji tog dijela zemljišta njezin otac i ĐG zaključili su 2012. godine. Nitko nikada njezinom ocu nije osporio pravo na posjed tog dijela čestice niti mu branio pristup, odnosno posjed. Kućica sa pečenjarom i terasom koja se nalazi na tom dijelu zemljišta njezin otac je sagradio 1996. godine i taj objekt se i danas tamo nalazi. Njezin otac je prodavateljici ĐG, u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijeni te preuzeo posjed predmetne čestice.

12. Iskaz tužiteljice sud u cijelosti prihvaća jer je uvjerljiv, logičan te sukladan ne samo iskazima navedenih svjedoka VG, PG, KG, UG i EG, već i sa utvrđenjima koja proizlaze iz potvrde pisane rukom od 6. rujna 1994. (72-73), pisane Izjave od 12. prosinca 2013. (3).

13. Da je otac tužiteljice od ĐG kupio sporni dio nekretnine potvrđen je utvrđenjima koja proizlaze iz potvrde pisane rukom od 6. rujna 1994. (72-73) i pisane Izjave od 12. prosinca 2013. (3). Naime, u potvrdi pisanoj rukom od 6. rujna 1994. (72- 7) ĐG potvrdila je da je na dan sačinjenja navedene potvrde primila iznos od 400,00 DM na ime kapare za prodani vinograd u Golom Brdu, a da će joj ostatak iznosa od 150,00 DM do punog iznosa od 850,00 DM biti isplaćen prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora. Pisanom Izjavom od 12. prosinca 2013. (3) ĐG potvrdila je da joj je ZG (otac tužiteljice) kao vlasnici spornog suvlasničkog dijela isplatio iznos od 850,00 DM temeljem privremenog kupoprodajnog ugovora od 6. rujna 1994. te da nema više nikakvih novčanih potraživanja prema njemu, a da je konačnu razliku do ukupnog iznosa, u visini od 150 DM protuvrijednosti od 100,00 EUR, ZG isplatio njezinoj kćerki MG isplatom na ruke dana 11. siječnja 2012., kojeg dana je MG, kao njezina punomoćnica, s ocem tužiteljice ZG potpisala konačni kupoprodajni ugovor. Navedenu pisanu Izjavu vlastoručno su potpisali ĐG te kao svjedoci OG, PG, ŽG i FG.

14. Očevidom na licu mjesta utvrđeno je da se tužiteljica nalazi u posjedu spornog dijela predmetne kč. br. [katastarska čestica] – vinograd Golo Brdo sa 879 čhv,. Naime, neposrednim pregledom utvrđeno je da se na navedenom spornom dijelu nalazi izgrađeni prizemni drveni objekt (klijet) sa krovom na dvije vode, u sklopu kojeg se nalazi natkrivena otvorena terasa, da je navedeni objekt sagrađen na betonskoj ploči, da se iza navedenog objekta nalazi od cigle zidani pečenjar s drvenim krovištem, a neposredno uz sami objekt nalazi se vanjski wc izgrađen od cigle i u potpunosti naslonjen na navedeni objekt, dok se sa desne i lijeve strane spornog dijela predmetne nekretnine, gledano od pristupne ceste, nalazi jednoredna brajda vinove loze (vinograda), koja se pruža sve do kraja posjeda, gdje se zatiče u zemlju zabijeni betonski stupac - kamen, za koji su stranke suglasne ustvrdile da označava kraj posjeda spornog dijela predmetne nekretnine. U danom iskazu vještak geodeta IG naveo je da je dolaskom na lice mjesta identificirao predmetnu nekretninu kao kč. br. [katastarska čestica] – vinograd Golo Brdo sa 879 čhv (3161 m2), upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te izvršio geodetska mjerenja postojećih objekata, kao i mjerenje potencijalne međe za izradu prijedloga parcelacije. Iz skica izmjere od 7. svibnja 2025. (87-88), sačinjene od strane vještaka geodete IG, proizlazi da je površina da površina spornog dijela predmetne nekretnine iznosi ukupno 469 m2, dok se preostala površina predmetne nekretnine (2692 m2) nalazi u posjedu tuženika, a da površina izgrađenog drvenog objekta sa terasom 20 m2, površina drvene nadstrešnice 3,5,m2, površina zidanog pečenjara 2 m2, površina zidanog wc 1,5 m2.

15. Tužiteljičin posjed spornog dijela predmetne nekretnine ima se smatrati poštenim, uz primjenu oborive zakonske presumpcije iz odredbe čl. 18. st. 5. ZVDSP, prema kojoj se posjed smatra poštenim, osim ako se ne dokaže suprotno. Naime, iz provedenih dokaza proizlazi da tužiteljica nije imala razloga sumnjati da njezin otac nije stvarni vlasnik spornog dijela predmetne nekretnine jer se u samostalnom, neposrednom i neprekidnom posjedu isti nalazio od 1993. godine pa do svoje smrti i nitko mu nikada nije osporavao ili branio taj posjed te je cijelo vrijeme trajanja posjeda na spornim dijelu vršio vlasničkopravna ovlaštenja, odnosno spornim dijelom predmetne nekretnine cijelo vrijeme upravljao kao svojim vlasništvom, između ostalog i na način da je na tom spornom dijelu izgradio navedene objekte te sporni dio nekretnine redovno održavao i cijelo vrijeme počevši od 1993. godine nesmetano posjedovao sve do svoje smrti.

16. Neosnovani su navodi tuženika da tužiteljica nikada nije posjedovala niti jedan dio predmetne parcele. Naime, tužiteljica i njezina sestra JG jedine su nasljednice svog oca pok. ZG te su u trenutku otvaranja nasljedstva, odnosno u trenutku smrti svog oca, sukladno čl. 129. st. 1. Zakona o nasljeđivanju NN- 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19), stekli nasljedno pravo i na njih je po sili zakona prešla imovina njihovog oca, a u tom času na njih su sukladno odredbi čl. 17. st. 1. ZVDSP prešli i posjedi svih stvari i prava njihovog oca, pa dakle i posjed spornog dijela predmetne nekretnine. Dakle, tužiteljica i njezina sestra su se nakon smrti svog oca nalazile u zajedničkom posjedu spornog dijela predmetne nekretnine, a budući da je Ugovorom o darovanju od 5. travnja 2021. (7) JG tužiteljici darovala svoj nasljedni dio na spornom dijelu predmetne nekretnine te da je tužiteljica istog dana stupila u samostalni posjed darovanog dijela predmetne nekretnine (čl. V. Ugovora), utvrđeno je da se od toga dana tužiteljica nalazi u samostalnom posjedu spornog dijela predmetne nekretnine.

17. S obzirom na sve navedeno, utvrdivši da se tužiteljica nalazi u samostalnom, neprekidnom i poštenom posjedu spornog dijela predmetne nekretnine, računajući vrijeme posjeda njezinog oca i njezine sestre, dakle više 30 godina, cijeneći da je odredbom čl. 159. st. 3. ZVDSP određeno da samostalni posjednik nekretnine, čiji je posjed barem pošten, stječe vlasništvo te nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja , utvrđeno je da je tužiteljica pravo vlasništva spornog dijela predmetne nekretnine (sada novoformirane kč. br. [katastarska čestica] Golo Brdo sa 469 m2 iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) stekla dosjelošću, slijedom čega je sud usvojio tužbeni zahtjev, specificiran u podnesku tužiteljice od 25. ožujka 2026., te presudio kao u izreci.

18. Utvrdivši da su ostvarene zakonske pretpostavke za stjecanjem prava vlasništva tužiteljice na predmetnim nekretninama dosjelošću, sud je usvojio i tužbeni zahtjev da je tuženik dužan trpjeti upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama u zemljišnim knjigama u korist tužiteljice. Naime, odredbom čl. 130. st. 1. ZVDSP propisano je da tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

19. Što se tiče zemljišnoknjižnog upisa vlasništva tuženika na spornom dijelu predmetne nekretnine temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 18. listopada 2012. (25-27), predmetom kojeg su bile kč. br. [katastarska čestica] - oranica Golo Brdo sa 145 čhv (koja nije predmet tužbe i tužbenog zahtjeva) te predmetna kč. br. [katastarska čestica] - vinograd Golo Brdo sa 879 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje nekretnine je tuženik u cijelosti prepisao na svoje ime, treba istaknuti da se radi o pravnom poslu temeljem kojeg je tuženik bio ovlašten zatražiti upis vlasništva na obje navedene nekretnine u zemljišnim knjigama. Naime, odredbom čl. 119. st. 1. ZVDSP određeno je da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije, dok je odredbe st. 2. istog članka određeno da se odredbe ovoga Zakona o stjecanju vlasništva nekretnine upisom u zemljišnu knjigu na odgovarajući način primjenjuju i na promjene i prestanak vlasništva na temelju pravnih poslova. Međutim, s obzirom da je predmetom navedenog Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 18. listopada 2012. (25- 27) bila u cijelosti predmetna kč. br. [katastarska čestica] - vinograd Golo Brdo sa 879 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dakle i sporni dio od 9/48 dijela, koji dio je bio predmetom i Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 11. siječnja 2012. (8-10), zaključen između oca tužiteljice ZG, kao kupca, i tadašnje vlasnice navedenog suvlasničkog dijela ĐG, kao prodavateljice, u konkretnom slučaju, kada je riječ o stjecanju prava vlasništva tuženika na navedenom spornom dijelu predmetne nekretnine, imaju se primijeniti pravna pravila o višestrukom ugovaranju otuđenja.

20. Naime, nije sporno da otac tužiteljice nikada nije zatražio upis vlasništva spornog dijela predmetne kč. br. [katastarska čestica] te da je stoga tuženik, zatraživši upis vlasništva u cijelosti na predmetnoj nekretnini, prvi podnio zahtjev za upis vlasništva na spornom dijelu predmetne nekretnine. Unatoč tome, utvrđeno je da u konkretnom slučaju nisu ostvarene sve zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 125. st. 1. ZVDSP za stjecanje vlasništva tuženika na spornom dijelu predmetne nekretnine. Naime, citiranom zakonskom odredbom jasno je određeno da kad je više osoba sklopilo s otuđivateljem pravne poslove radi stjecanja vlasništva iste nekretnine, vlasništvo će steći ona koja je u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemljišnu knjigu, i to ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke za stjecanje vlasništva. Radi se o zakonskim pretpostavaka koje moraju biti kumulativno ispunjene da bi se pravo vlasništva na nekretnini steklo temeljem citirane odrede čl. 125. st. 1. ZVDSP. Od odlučnog značaja je da li je u vrijeme zaključenja navedenog Ugovora i u trenutku podnošenja zahtjeva za upis prava vlasništva tuženik znao da je zemljišno knjižno stanje spornog dijela predmetne nekretnine različito od izvanknjižnog i da li je u vrijeme zaključenja ugovora i podnošenja zahtjeva za upis tuženik postupao u dobroj vjeri, odnosno da li je imao dovoljno razloga posumnjati da sporni dio predmetne nekretnina pripada otuđivateljima.

21. Na temelju iskaza tuženika proizlazi da u vrijeme zaključenja navedenog Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 18. listopada 2012. (25-27) i podnošenja zahtjeva za upis vlasništva tuženik nije postupao u dobroj vjeri.

21.1. Naime, tuženik je u bitnom naveo da je točno da je u vrijeme kada je zaključio kupoprodajni ugovor na predmetnoj čestici postojao objekt koji je prilikom očevida provedenog u ovom postupku tamo i zatečen, da nakon izvršene kupoprodaje nije uveden u posjed spornog dijela predmetne nekretnine da je točno da je prije izvršene kupoprodaje od ranije bio vlasnik susjednog vinograda koji neposredno graniči s predmetnim zemljištem, koji vinograd je naslijedio od svog pokojnog punca prije 20-ak godina, od kada tada taj vinograd obrađuje i brine se o njemu, istaknuvši da je u vrijeme kada je dolazio u taj vinograd znao vidjeti da se na spornom dijelu zemljišta nalazi nekakav automobil, a da je kontakt s ocem tužiteljice imao je nakon što je kupio predmetnu katastarsku česticu, i u tom prvom kontaktu već tada je ocu tužiteljice rekao da je kupio cijelu katastarsku česticu, međutim nikada nije tražio predaju spornog dijela zemljišta u posjed, jer je prvenstveno želio da se sve riješi mirnim putem.

21.2. Cijeneći istaknuta navode tuženika utvrđeno je da prilikom stjecanja predmetne nekretnine, kao i u trenutku podnošenja zahtjeva za upis vlasništva, tuženik nije postupao u dobroj vjeri. Naime, činjenica da tuženiku sporni dio predmetne nekretnine nikada nije predan u posjed, da je u vrijeme zaključenja navedenog kupoprodajnog ugovora imao saznanja da se na spornom dijelu predmetne nekretnine nalazi navedeni drveni objekt- klijet, koji je prilikom očevida tamo i zatečen, kao i činjenice da je tuženik već 20-ak godina vlasnik susjednog vinograda koji neposredno graniči s predmetnim zemljište, tijekom kojeg razdoblja je tuženik mogao doći do saznanja da se sporni dio predmetne nekretnine ne nalazi u posjedu otuđivatelja već da se u posjedu nalazi otac tužiteljice, a nakon njegove smrti tužiteljica, na što ukazuje činjenica da je nakon izvršene kupoprodaje bio u kontaktima s ocem tužiteljice te s njim, kako tvrdi postigao usmeni dogovor da mu sporni dio predmetne nekretnine isti proda, ukazuje da je tuženik imao dovoljno razloga posumnjati da sporni dio predmetne nekretnina pripada otuđivateljima te da stoga prilikom stjecanja spornog dijela predmetne nekretnine, kao i u trenutku podnošenja zahtjeva za upis vlasništva tuženik nije postupao u dobroj vjeri. Slijedom toga, tuženik se ne može osnovano pozivati na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige iz odredbi čl. 122. st. 1. ZVDSP, kojom je određeno da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno održava činjenično i pravno stanje nekretnine.

22. Sud ne prihvaća navode tuženika da je s ocem tužiteljice postigao usmeni dogovor o prodaji spornog dijela predmetne nekretnine i da mu je na ime cijene predao iznos od 10.000,00 kn, koji novac da je otac tužiteljice uzeo i zadržao za sebe te mu taj novac nikada nije vraćen. Istaknute navode tuženik nije dokazao vjerodostojnim dokazima, a iskaz svjedoka HG sud ne prihvaća jer je neuvjerljiv, nelogičan i kontradiktoran sam sebi.

22.1. Name, svjedok je naveo da mu je poznato da tuženik ima vinograd u Golom Brdu i zna tuženiku pomagati u raznim radovima koji se obavljaju u vinogradu, a poznato mu je da se na vrhu te čestice nalazi mala drvena klijet, no nije nikada bio na tom dijelu zemljišta, međutim, unatoč tome tvrdi da je 2013. godine bio nazočan kada je vođen razgovor između tuženika i ZG, u kojem je ZG rekao kako on hoće prodati navedenu klijet i zemljišta na kojem se ista nalazi, a nakon što mu je tuženik odgovorio da će kupiti taj dio zemljišta, tuženik otišao i vratio se s novcem te ZG tom prilikom na ruke predao iznos od 10.000,00 kn, istaknuvši da se e navedeni razgovor oko prodaje odvijao upravo kod navedeni klijeti, što je kontradiktorno njegovim navodima da nikada nije bio na dijelu zemljišta gdje se nalazi navedena drvena klijet. Nevjerodostojnost iskaza navedenog svjedoka proizlazi i iz činjenice da na pitanje kako objašnjavanju navedenu kontradiktornost njegovog iskaza, svjedok je naveo da ne želi odgovori na postavljeno pitanje.

23. Sud kao irelevantne nije posebno cijenio pisane dokaze koji se odnose na plaćanje komunalne naknade i poreza na promet predmetne nekretnina, odnosno dopis-opomenu Upravnog odjela za financije i gospodarstvo Grada Virovitica od 24. rujna 2018. (28), presliku rješenja Upravnog odjela za financije i gospodarstvo Grada Virovitica od 4. lipnja 2020. i od 13. listopada 2021. (29-30), preslike uplatnica s potvrdama o plaćanju na ime tuženika (31), stanja računa poreznog obveznika ZG (54), potvrde plaćanja gradske blagajne Grada Virovitica od 9. prosinca 1994. (55), Poreza na promet nekretnina za 2012. godinu Porezne uprave, Područni ured Zagreb na ime ZG (56), preslike rješenja Upravnog odjela za komunalne poslove i graditeljstvo Grada Virovitice od 1. srpnja 2024. (57), Otvorenih stavki partnera Grada [adresa] od 19. prosinca 2024. (58).

23.1. Naime, pitanje plaćanja komunalne naknade i plaćanje poreza na promet predmetne nekretnine nije od nikakvog značaja kada riječ o stjecana vlasništva nekretnina dosjelošću niti za ocjenu da li je prilikom stjecanja predmetne nekretnine, kao i u trenutku podnošenja zahtjeva za upis vlasništva, tuženik postupao u dobroj vjeri, ovo tim prije što se pismena o plaćanju komunalne naknade odnose na razdoblje nakon što je tuženik podnio zahtjev za upis vlasništva u zemljišnim knjigama.

24. S obzirom na sve navedeno, utvrdivši da u vrijeme zaključenja Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 18. listopada 2012. (25-27) i podnošenja zahtjeva za upis vlasništva, tuženik nije postupao u dobroj vjeri, da se tužiteljica u samostalnom, neprekidnom i poštenom posjedu spornog dijela predmetne nekretnine (sada novoformirane kč. br. [katastarska čestica] Golo Brdo sa 469 m2 iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), računajući vrijeme posjeda njezinog oca i njezine sestre, nalazi više 30 godina, cijeneći da je odredbom čl. 159. st. 3. ZVDSP određeno da samostalni posjednik nekretnine, čiji je posjed barem pošten, stječe vlasništvo te nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja , te utvrdivši da je tužiteljica pravo vlasništva spornog dijela predmetne nekretnine (sada novoformirane kč. br. [katastarska čestica] Golo Brdo sa 469 m2 iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) stekla dosjelošću, sud je tužbeni zahtjev, specificiran u podnesku tužiteljice od 25. ožujka 2026., usvojio te presudio kao u izreci.

25. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN-53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje ZPP), temeljem koje je sud obvezao tuženika da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od ukupno 2.923,09 EUR, i to 200,00 EUR za sastav tužbe (Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN-138/23, dalje Tarifa), 1.000,00 EUR za zastupanje na ročištima održanim 9. prosinca 2022., 15. siječnja, 7. svibnja i 19. studenoga 2025. te 21. svibnja 2026. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), 600,00 EUR za sastav obrazloženih podnesaka od 1. rujna 2022., 4. srpnja 2025. i 26. ožujka 2026. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), 450,00 EUR na ime PDV-a od 25 % (Tbr. 46. Tarife), 110,00 EUR za troškove svjedoka, 400,00 EUR za troškove očevida i vještačenja po vještaku geodeti 53,09 EUR za sudsku pristojbu na tužbu (Tbr. 1. toč.. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, NN-53/19 i 92/21) te 110,00 EUR za sudsku pristojbu na presudu (Tbr. 1. toč. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, NN-50/26).

U Slatini, 6. srpnja 2026.

S u d a c :

Josip Bočkai

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka. O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Dario Grbavac, odvjetnik iz Virovitice - punomoćnik tužiteljice.

2. Radomir Borotić, odvjetnik iz ZOU Radomir Borotić i Darko Novačić iz Virovitice

- punomoćnik tuženika.