REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Pr-214/2024-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice TM iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po pun. Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR SPLIT, Spinčićeva 1, Split, OIB: 51401063283, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 19. svibnja 2026. godine u nazočnosti zamj. pun. tužiteljice, dana 6. srpnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1.2.2019.godine do 30.9.2024.godine u ukupnom iznosu od 1.644,12 EUR neto sa zakonskom zateznom kamatom do 31.prosinca 2022.godine po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 1.siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; a koja na iznos od:

- 2,39 EUR teče od 15. srpnja 2019. godine do isplate,

- 10,66 EUR teče od 15. rujna 2019. godine do isplate,

- 52,73 EUR teče od 15. listopada 2019. godine do isplate,

- 52,73 EUR teče od 15. studenog 2019. godine do isplate,

- 38,51 EUR teče od 15. siječnja 2020. godine do isplate,

- 43,25 EUR teče od 15. veljače 2020. godine do isplate,

- 38,51 EUR teče od 15. ožujka 2020. godine do isplate,

- 52,54 EUR teče od 15. travnja 2020. godine do isplate,

- 34,86 EUR teče od 15. svibnja 2020. godine do isplate,

- 64,18 EUR teče od 15. lipnja 2020. godine do isplate,

- 24,28 EUR teče od 15. srpnja 2020. godine do isplate,

- 57,47 EUR teče od 15. kolovoza 2020. godine do isplate,

- 57,47 EUR teče od 15. listopada 2020. godine do isplate,

- 57,47 EUR teče od 15. studenog 2020. godine do isplate,

- 43,25 EUR teče od 15. prosinca 2020. godine do isplate,

- 28,86 EUR teče od 15. siječnja 2021. godine do isplate,

- 38,51 EUR teče od 15. veljače 2021. godine do isplate,

- 21,93 EUR teče od 15. ožujka 2021. godine do isplate,

- 52,73 EUR teče od 15. travnja 2021. godine do isplate,

- 47,99 EUR teče od 15. svibnja 2021. godine do isplate,

- 24,28 EUR teče od 15. lipnja 2021. godine do isplate,

- 47,99 EUR teče od 15. srpnja 2021. godine do isplate,

- 47,99 EUR teče od 15. kolovoza 2021. godine do isplate,

- 47,99 EUR teče od 15. listopada 2021. godine do isplate,

- 52,73 EUR teče od 15. studenog 2021. godine do isplate,

- 62,21 EUR teče od 15. prosinca 2021. godine do isplate,

- 62,21 EUR teče od 15. siječnja 2022. godine do isplate,

- 43,25 EUR teče od 15. veljače 2022. godine do isplate,

- 38,51 EUR teče od 15. ožujka 2022. godine do isplate,

- 52,73 EUR teče od 15. travnja 2022. godine do isplate,

- 52,73 EUR teče od 15. svibnja 2022. godine do isplate,

- 86,15 EUR teče od 15. lipnja 2022. godine do isplate,

- 92,54 EUR teče od 15. srpnja 2022. godine do isplate,

- 30,20 EUR teče od 15. rujna 2022. godine do isplate,

- 10,09 EUR teče od 15. listopada 2022. godine do isplate,

- 1,33 EUR teče od 15. studenog 2022. godine do isplate,

- 1,33 EUR teče od 15. prosinca 2022. godine do isplate,

- 1,32 EUR teče od 15. siječnja 2023. godine do isplate,

- 1,32 EUR teče od 15. veljače 2023. godine do isplate,

- 1,05 EUR teče od 15. ožujka 2023. godine do isplate,

- 1,05 EUR teče od 15. svibnja 2023. godine do isplate,

- 1,05 EUR teče od 15. lipnja 2023. godine do isplate,

- 1,05 EUR teče od 15. srpnja 2023. godine do isplate,

- 16,05 EUR teče od 15. kolovoza 2023. godine do isplate,

- 1,05 EUR teče od 15. rujna 2023. godine do isplate,

- 1,05 EUR teče od 15. listopada 2023. godine do isplate,

- 16,05 EUR teče od 15. studenog 2023. godine do isplate,

- 1,05 EUR teče od 15. prosinca 2023. godine do isplate,

- 1,05 EUR teče od 15. siječnja 2024. godine do isplate,

- 1,05 EUR teče od 15. veljače 2024. godine do isplate,

- 1,05 EUR teče od 15. ožujka 2024. godine do isplate,

- 1,05 EUR teče od 15. travnja 2024. godine do isplate,

- 4,05 EUR teče od 15. lipnja 2024. godine do isplate,

- 1,05 EUR teče od 15. srpnja 2024. godine do isplate,

- 1,05 EUR teče od 15. kolovoza 2024. godine do isplate,

- 1,05 EUR teče od 15. rujna 2024. godine do isplate,

- 16,05 EUR teče od 15. listopada 2024. godine do isplate.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.225,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; dok se odbija zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da ovaj dosuđeni parnični trošak isplati na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa].

Obrazloženje

1. Dana 4.ožujka 2024.godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radom mjestu pomoćne radnice pri Klinici za plućne bolesti, te da ima prebivalište na adresi [adresa] (Općina Dugi Rat), koja je udaljena 17,16 km od mjesta rada Spinčićeva 1, Split. Sukladno tarifnoj zoni trgovačkog društva PROMET d.o.o., autobusna postaja koja je najbliža tužiteljevom mjestu prebivališta da pripada III.tarifnoj zoni, za koju prema cjeniku mjesečna pokazna karta iznosi 61,05 EUR-a/460,00 kuna mjesečno. Tužitelj da ima pravo na isplatu razlike naknade troškova prijevoza, poziva se na odredbe TKU –a i to opsežno obrazlaže. Obzirom na činjenicu da Općina Dugi Rat (kojoj pripada mjesto prebivališta tužitelja) nije potpisala ugovor s javnim prijevoznikom, trgovačkim društvom PROMET d.o.o. Split, autobusna linija br.60 da se u razdoblju od 08.08.2019.g. do 31.08.2022.g. nije zaustavljala na autobusnim stajalištima na području Općine Dugi Rat, slijedom čega da tužitelj nije imao organizirani međumjesni prijevoz, pa da je bio prisiljen koristiti osobni automobil, te sukladno citiranim odredbama TKU-a, da ima pravo na isplatu troškova prijevoza (za dolazak i povratak s posla) prema prijeđenom kilometru. Tužitelj napominje da u razdoblju od 21.03.2020.g. do 11.05.2020.g. uopće nije postojala redovita linija međumjesnog javnog prijevoza prijevoza zbog pandemije COVID -19, radi čega da tužitelj u navedenom razdoblju ima pravo na isplatu troškova prijevoza po prijeđenom kilometru. Tuženik da je pogrešno vršio umanjivanje naknade troškova prijevoza, tuženik da je protivno svim citiranim odredbama TKU-a, pogrešno obračunavao i isplaćivao umanjenu naknadu troškova prijevoza. Radi navedenog, tužitelj ovom tužbom potražuje razliku između onoga što mu je plaćeno i onoga što mu je trebalo biti plaćeno sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a, smatrajući da ima pravo na isplatu naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru u razdoblju od 08.08.2019.g. do 31.08.2022.g., a u ostalom razdoblju u visini mjesečne pokazne karte.

2. Tužitelj podnosi stupnjevitu tužbu, postavlja manifestacijski zahtjev te predlaže da sud obveže tuženika dostaviti sve podatke potrebne za uređenje tužbenog zahtjeva i provođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem. Sud je naložio tužitelju dopuniti tužbu postavljanjem određenog zahtjeva, držeći da manifestacijski zahtjev nije osnovan. Tuženik u svom odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, navodi da je tužba nepodobna za raspravljanje jer nije razvidno što tužitelj potražuje.

3. Svojim podneskom od dana 30.rujna 2024.godine tužitelj postupa sukladno nalogu suda te za period od 1.veljače 2019.godine do 30.rujna 2024.godine potražuje na ime razlike troškova prijevoza iznos od ukupno 1.320,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.

4. Nakon provedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, tužitelj svojim podneskom uređuje tužbeni zahtjev, glavni tužbeni zahtjev, te postavlja podredni zahtjev. Navodi da je sudski vještak za računovodstvo i financije dipl.oecc Zlatko Cvitanović u svom pisanom vještvu iskazao troškove prijevoza po dvije varijante, a navedeni izračuni u obje verzije da obuhvaćaju i tzv.“negativne razlike“ koje nisu predmet tužbe, niti naloga vještaku. Tuženik da nije podnio protutužbu za te razlike, da nije niti izjavio prigovor radi prebijanja. Tužitelj da ima pravo naknade troška po kilometru od prebivališta do mjesta rada i natrag, bez negativnih razlika, pa za period od 1.veljače 2019.godine do 30.rujna 2024.godine potražuje glavnim tužbenim zahtjevom iznos od 1.644,12 EUR neto sa zakonskim zateznim kamatama. Postavlja i podredni tužbeni zahtjev, za slučaj da sud nađe glavni neosnovanim, podrednim tužbenim zahtjevom za isti period potražuje razliku troškova prijevoza u iznosu od 1.048,36 EUR neto sa zakonskim zateznim kamatama.

5. Tuženik navodi da je tužitelj preinačio tužbu, da se protivi preinaci tužbe, ističe prigovor zastare potraživanja, posebno za podredni tužbeni zahtjev. Za period za koji je tužitelj povukao tužbu u dijelu tog zahtjeva, navodi da se tome protivi, dakle, da se protivi djelomičnom povlačenju tužbe i to precizno obrazlaže u svom podnesku.

6. Tužitelj je podnio stupnjevitu tužbu, postavio manifestacijski zahtjev, zahtjev na isplatu nije bio određen, sud je naložio tužitelju dopuniti tužbu i odrediti tužbeni zahtjev, to je tužitelj napravio podneskom od 30.rujna 2024.godine. Nakon provedenog dokaza knjigovodstvenim vještačenjem, svojim podneskom od 7.kolovoza 2025.godine tužitelj povećava svoj glavni tužbeni zahtjev, ranije zahtjev, te postavlja podredni tužbeni zahtjev. Sud drži da je tužitelj na ovo ovlašten i da se tuženik može smanjenju zahtjeva, djelomičnom povlačenju tužbe smanjenjem zahtjeva, protiviti, ali ne sa uspjehom. Sud odlučuje po konačno postavljenom zahtjevu nakon vještačenja. Tuženik se u slučaju da je zahtjev smanjen nakon vještačenja, prema stavu ovog suda, tome ne može sa uspjehom protiviti. Naime, prema stavu ovog suda, smanjenje tužbenog zahtjeva inače zaista predstavlja djelomično povlačenje tužbe, tuženik se takvom smanjenju može protiviti, ali u ovim slučajevima, vezano za posebnu narav spora i sve okolnosti slučaja, ne sa uspjehom. Smanjenje zahtjeva koje uslijedi nakon provedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, a prije izvođenja tog dokaza sud poziva tuženika da za potrebe vještačenja dostavi platne liste i evidencije radnog vremena, a tu cjelokupnu potrebnu dokumentaciju za vještačenje, tužitelj kao radnik logično nema. Dakle, prije tog naloga suda i dostave dokumentacije od strane tuženika, prije vještačenja, tužitelji kao radnici nemaju sve potrebne podatke za određivanje visine zahtjeva, a tuženik ima i treba imati, pa je svakako tužitelj kao radnik ovlašten smanjiti zahtjev nakon dostave dokumentacije i provedenog dokaza vještačenjem radi utvrđenja visine potraživanja, tome se tuženik ne može sa uspjehom protiviti. Svakako se u ovim slučajevima može analogno primijeniti stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske vezano za ovlaštenje tužitelja povećati zahtjev nakon vještačenja (što je i ovdje slučaj) i da nije potreban pristanak tuženika za to (preinaka tužbe) te da prigovor zastare za taj dio (povećanog zahtjeva) nije osnovan jer se smatra da je čitav zahtjev, pa i povećani dio nakon vještačenja, podnesen već u tužbi. Ista je situacija i po pitanju postavljenog podrednog zahtjeva, smatra se da je isti postavljen već u tužbi, prigovor zastare nije osnovan, podredni zahtjev je ionako manji po iznosu od glavnog zahtjeva, pa bi sud, sve i da nije postavljen podredni zahtjev, odlučio o glavnom. Dakle, ista je, prema stavu ovog suda, situacija i vezano za djelomično povlačenje tužbe smanjenjem zahtjeva nakon vještačenja kada se u biti utvrdi visina potraživanja, pa se tuženik ne može tome sa uspjehom protiviti i ne bi ni imao pravo na naknadu troškova radi djelomičnog povlačenja tužbe, a sud ne treba odbiti kao neosnovan onaj dio zahtjeva koji je smanjen niti o tome treba odlučiti, već treba odlučiti o konačno smanjenom odnosno postavljenom zahtjevu nakon vještačenja (bio isti veći ili manji od prethodno postavljenog). Za ponoviti je da je tužitelj u ovom postupku ovlašten nakon provedenog dokaza vještačenjem, a za potrebe vještačenja naloženo je tuženiku dostaviti cjelokupnu potrebnu dokumentaciju kojom tuženik kao poslodavac raspolaže, povećati svoj tužbeni zahtjev ili smanjiti isti, tuženik se ne može tome sa uspjehom protiviti. Svakako, sud drži da je tužitelj bio ovlašten nakon vještačenja, svojim podneskom od 7.kolovoza 2025.godine urediti glavni tužbeni zahtjev i postaviti podredni tužbeni zahtjev, kako su isti i postavljeni i da se tome tuženik ne može sa uspjehom protiviti, pa je sud bio dužan odlučiti o takvim zahtjevima tužitelja.

7. Dakle, predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja kao radnika tuženika za isplatu razlike putnog troška za razdoblje od 1.veljače 2019.godine do 30.rujna 2024.godine.

8. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom radno-pravne dokumentacije za tužitelja; podataka HAK-a o udaljenosti mjesta prebivališta od mjesta rada; cijena karata prijevoznika PROMET d.o.o. Split i karte tarifnih zona tog prijevoznika); odluka tuženika od 22.rujna 2022.godine, 18.kolovoza 2022.godine i 16.svibnja 2018.godine; dopisa društva DALMATINAC BUS d.o.o. Omiš od 4.listopada 2024.godine; saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke te vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije dipl.oecc Zlatku Cvitanoviću.

9. Tužitelj je popisao parnični trošak.

10. Glavni zahtjev tužitelja je osnovan, radi navedenog o podrednom nije trebalo donijeti odluku.

11. Tužiteljica, zaposlenica tuženika, pomoćna radnica, u svom iskazu navodi kako je prije pokretanja ovog postupka opunomoćila odvjetnicu Radić Šunjić da je zastupa u ovom postupku i da podnese tužbu i isto tako da na svoj račun prima troškove postupka. Navodi da je već za vrijeme Covida obavijestila tuženika da na posao dolazi osobnim automobilom iz razloga što za vrijeme Covida nije bilo organiziranog javnog prijevoznika kojim bi mogla redovito dolaziti na posao i vraćati se s posla. Međutim, unatoč tome, da se nije povelo pitanje o tome kako i na koji način ona može dolaziti na radno mjesto. Inače, prema svojoj adresi prebivanja da spada u treću tarifnu zonu javnog prijevoznika Prometa d.o.o. pa da je tuženik njoj trebao isplaćivati prema svojoj odluci troškove prijevoza po cijeni pokazne karte za treću zonu javnog prijevoznika Promet d.o.o.. Međutim, u razdoblju kako je to navedeno u tužbi autobusna linija 60 da se nije zaustavljala na autobusnom stajalištu na području cijele općine [adresa] jer općina nije potpisala ugovor s Prometom d.o.o., iz navedenih razloga da je bila prisiljena kupiti auto kako bi redovito išla na posao i dolazila na vrijeme. Inače, radno vrijeme da je organizirano ovisno o potrebama KBC-a, da radi jutarnju, popodnevnu, dnevnu, a ponekad i noćnu smjenu. Unatoč tome što sada autobus broj 60 staje na područje općine [adresa], da se na tu liniju ne može osloniti zbog vremena kada ona prometuje, zbog radova na cesti, zbog velikih gužvi na cesti prilikom odlaska na posao i povratka s posla, dakle da se ne može osloniti na javni prijevoz već da koristi osobno vozilo da bi redovito stizala na posao. Naime, da koristi istu rutu za dolazak na posao kao i javni prijevoznik, ali za razliku od autobusa, da ne staje na svako autobusno stajalište, a što kod autobusa sve zajedno predugo traje. Zadnji autobus iz Splita da je u 23,30 sati, a noćnu smjenu da radi od 21,00 do 6,00 ujutro te u 6,00 sati ujutro da postoji autobus kojim bi se mogla vratiti kući, a isto tako da postoji i u 21,00 navečer kada ide na posao. Inače da dobiva mjesečne platne liste iz kojih da ne može definirati troškove prijevoza, a iz kojih da je zaključila da ukoliko izostane s posla da joj je smanjen putni trošak. Ovisno o potrebama KBC-a, ponekad da bi imala pravo i na slobodan dan. Godišnji odmor da je koristila u dijelovima tijekom jedne kalendarske godine, a ponekad da uzme i jedan dan bolovanja i godišnjeg i tada da joj tuženik ne isplati trošak prijevoza, zbog nedolaska na posao. Na poseban upit pun. tužitelja, tužiteljica navodi da bi u ljetnom periodu putovanje od kuće do posla gradskim prijevozom trajalo više od dva sata u jednom smjeru, a u zimskom da joj treba minimalno 45-60 minuta u jednom smjeru i to s osobnim vozilom, a kada bi išla sa autobusom da bi to bila "beskonačna priča".

12. Nesporno je, a to proizlazi iz izvedenih dokaza, da je tužiteljica radnica tuženika, na radnom mjestu pomoćne radnice pri Klinici za plućne bolesti, da je prebivalište tužiteljice na adresi [adresa], a mjesto rada u Splitu, Spinčićeva 1, iz izvedenih dokaza zaista proizlazi da je prebivalište tužiteljice od mjesta rada udaljeno preko 17,16 km u jednom smjeru, spisu je priložen daljinar HAK-a. Među strankama nije sporno da mjesto prebivališta tužiteljice spada u III.tarifnu zonu autobusnog prijevoznika PROMET d.o.o. Split, sporno je da li je autobus prometovao u utuženom periodu, da bi tužiteljica isti mogla koristiti za dolazak na posao i odlazak sa posla, a nije sporan period lockdowna, kada autobusi uopće nisu mogli prometovati, zbog pandemije uzrokovane virusom Covid 19. Dakle, prebivalište tužiteljice od mjesta rada spada u III. tarifnu zonu mjesnog autobusnog prijevoznika Promet d.o.o. Split.

13. Pregledom odluke tuženika za tužiteljicu od 16.svibnja 2018.godine utvrđeno je da je tužiteljici priznato pravo na naknadu za trošak prijevoza za relaciju od prebivališta do mjesta rada u visini naknade sukladno broju dolazaka na posao i cijeni pokazne karte za III. zonu javnog prijevoznika PROMET d.o.o. Split.

14. Tužitelj svoje pravo temelji na odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama.

15. Odredbom čl.66.st.1. TKU-a („Narodne novine“ br.128/2017., 47/2018., 123/2019., 66/2020., u tekstu TKU/17), odnosnočl.65.st. 1.TKU-a („Narodne novine“ br.56/2022., 127/2022., 58/2023., u tekstu TKU/22) propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Odredbom čl. 66. st. 9. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 11. TKU/22 propisuje da redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta. Odredbom čl. 66. st. 12. TKU-a/17 („Narodne novine“ br.128/2017, 47/2018, 123/2019 i 66/2020) propisano je ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, da će se naknada troškova prijevoza isplatit će u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Prema odredbama čl. 52. st.18. TKU/22, udaljenost u smislu tog članka računa se na temelju kartografske podloge Google Maps putem stranice https://www.google.com/maps i to kao najkraća automobilska ruta sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom) i to u visini od 1,35 kn po prijeđenom kilometru (st. 14. i 16.), odnosno 0,19 eur od 1.1.2023. od kada je u Hrvatsku kao službena valuta uveden eur. Odredbom čl. 66. st. 16. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 21. TKU/22 propisano je da se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dana kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Odredbom čl. 66.st.17. TKU/17, odnosno čl.65.st.23. TKU/22, propisano je ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, da se zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Trenutno važeći je TKU/24 (NN 29/2024), koji u čl.75. propisuje da, ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza na dijelu udaljenosti, naknada troškova prijevoza isplatiti će se: 1. za dio udaljenosti na kojoj prijevoz nije organiziran, kao i u slučaju kad organizirani javni prijevoz ne prometuje određenog dana, u visini od 0,18 eura po prijeđenom kilometru, 2. za dio udaljenosti na kojoj je prijevoz organiziran, a kojeg zaposlenik koristio, u visini cijene karte organiziranog prijevoza, a ako ga ne koristi, u visini cijene karte organiziranog prijevoza u visini od 0,18 eura po prijeđenom kilometru, ovisno o tome što je za poslodavca povoljnije.

16. Sud je proveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl.oecc Zlatku Cvitanoviću. Sudski vještak u svom nalazu i mišljenju navodi:

„Zadatak za vještaka, prema nalogu Suda, je provođenje financijskog vještačenja kojim bi se iz dostavljene dokumentacije u sudskom spisu (evidencije radnog vremena i platne liste) trebao izvršiti obračun troškova prijevoza, odnosno utvrditi sljedeće:

a) za osnovnu varijantu

- jesu li Tužiteljici u utuženom razdoblju (od veljače/ 2019. do rujna/2024.) naknade troškova prijevoza isplaćene prema cjeniku javnog prijevoznika PROMET d.o.o., Split u visini mjesečne pokazne karte za III. tarifnu zonu, tj. u iznosu od 460,00 kn/61,05 EUR;

- jesu li Tužiteljici za razdoblje od 08.08.2019. do 31.08.2022. (kada Općina Dugi Rat nije potpisala ugovor s javnim prijevoznikom PROMET d.o.o, Split ) naknade troškova prijevoza isplaćene po prijeđenom kilometru u visini od 1,00 kn/km (tj. 35,72 kn/dan), a od 01.05.2022. u visini od 1,35 kn/km (tj. 48,22 kn/dan).

b) za podrednu/alternativnu varijantu

- za utuženo razdoblje (od veljače/ 2019. do rujna/2024.) kao i kod osnovne varijante (u visini mjesečne pokazne karte tvrke PROMET d.o.o., Split za III. tarifnu zonu, tj. u iznosu od 460,00 kn/61,05 EUR);

- za razdoblje od 08.08.2019. do 31.08.2022. utvrditi neisplaćene razlike za troškove prijevoza u visini 2 pojedinačne karte za dnevnu vožnju tvrtke DALMATINAC BUS d.o.o., Omiš u iznosu od 30,00 kn (34,00 kn od 20.06.2022.), a za razdoblje od 21.03.2020. do 11.05. 2020. (kada zbog pandemije COVID-19 nije postojala redovita lininja međumjesnog javnog prijevoza) naknade troškova prijevoza treba utvrditi po prijeđenom kilometru u visini od 1,00 kn/km (tj. 35,72 kn/dan).

U nastavku se daju obje varijante izračuna neplaćenih naknada za troškove prijevoza koje Tužiteljica potražuje u utuženom razdoblju (veljača/2019. – rujan/2024.).

Temeljem dokumentacije iz sudskog spisa i knjigovodstvene dokumentacije koja je dostavljena u sudskom spisu, kao i temeljem iznijetog nalaza, u nastavku se daje mišljenje vještaka u odnosu na tužbeni zahtjev i zadatak po nalogu Suda za vještačenje.

MIŠLJENJE VJEŠTAKA

Nalaz je rađen temeljem knjigovodstvene dokumentacije dostavljene od strane Tuženika (evidencije o radnom vremenu i isplatne liste), radi obračuna razlike po osnovi manje isplaćenih naknada troškova prijevoza za Tužiteljicu, u utuženom razdoblju od veljače/2019. do rujna/2024., i to u 2 varijante (kako je to predloženo u Podnesku Tužiteljice od 30.09.2024.), iz kojih je vidljivo sljedeće:

a) Tablica br. 1 (osnovna varijanta) • Naknada troškova prijevoza koju je Tuženik plaćao Tužiteljici u utuženom razdoblju (veljača/2019. – rujan/2024):

- uglavnom nije bila isplaćena prema cjeniku mjesečne pokazne karte za III. tarifnu zonu javnog prijevoznika PROMET d.o.o., Split (460,00 kn/61,05 EUR);

- nikad nije bila isplaćena u punom iznosu po prijeđenom kilometru (1,00 kn ili 1,35 kn);

- Tuženik je isplaćivao troškove prijevoza i u onim mjesecima u kojima je Tužiteljica koristila pretežni dio godišnjeg odmora, premda to sukladno TKU nije bio dužan;

• Ukupan iznos za naknadu troškova prijevoza kojeg u utuženom razdoblju potražuje Tužiteljica je 30.447,26 kn i 1.221,00 EUR;

• Ukupan iznos naknada troškova prijevoza isplaćenih od strane Tuženika je 20.050,00 kn i

1.241,46 EUR;

• Razlika po osnovi manje isplaćenih naknada troškova prijevoza prikazana je pojedinačno mjesečno i iznosi ukupno 10.397,26 kn i -20,46 EUR; • Sveukupna razlika po osnovi neplaćenih naknada za troškove proijevoza, iskazana u protuvrijednosti EUR, iznosi 1.359,49 EUR.

b) Tablica br. 2 (podredna/alternativna varijanta) • Naknada troškova prijevoza koju je Tuženik plaćao Tužiteljici u utuženom razdoblju (veljača/2019. – rujan/2024):

- uglavnom nije bila isplaćena prema cjeniku mjesečne pokazne karte za III. tarifnu zonu javnog prijevoznika PROMET d.o.o., Split (460,00 kn/61,05 EUR);

- nikad nije bila isplaćena u punom iznosu za 2 pojedinačne karte od javnog prijevoznika DALMATINAC BUS d.o.o., Omiš (30,00 kn, odnosno 34,00 kn), a niti po prijeđenom

kilometru za vrijeme pandemije COVID-19 (1,00 kn ili 1,35 kn);

- Tuženik je isplaćivao troškove prijevoza i u onim mjesecima u kojima je Tužiteljica koristila pretežni dio godišnjeg odmora, premda to sukladno TKU nije bio dužan;

• Ukupan iznos za naknadu troškova prijevoza kojeg u utuženom razdoblju potražuje Tužiteljica je 25.958,74 kn i 1.221,00 EUR;

• Ukupan iznos naknada troškova prijevoza isplaćenih od strane Tuženika je 20.050,00 kn i

1.241,46 EUR;

• Razlika po osnovi manje isplaćenih naknada troškova prijevoza prikazana je pojedinačno mjesečno i iznosi ukupno 5.908,74 kn i -20,46 EUR; • Sveukupna razlika po osnovi neplaćenih naknada za troškove proijevoza, iskazana u protuvrijednosti EUR, iznosi 763,76 EUR.“

17. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Zlatka Cvitanovića, sudski vještak u potpunosti je odgovorio na zadatak vještačenja, dao je dvije varijante naknade troškova prijevoza za utuženi period, njegovo vještvo je stručno, logično i uvjerljivo i nije preostalo nerazjašnjenih, a bitnih, pitanja na koje vještak nije dao kvalitetan odgovor, vještaka nije bilo potrebe pozvati radi dodatnog pisanog niti usmenog očitovanja niti razjašnjenja bilo kojeg pitanja, vještvo je stručno i kvalitetno, vještak je u potpunosti odgovorio na zadatak vještačenja. Sud ne prihvaća iskazane negativne razlike, jer u tom dijelu, za taj period i mjesec u kojem iste postoje, ne postoji protutužbeni zahtjev tužitelja niti pravovremeno izjavljeni prigovor radi prebijanja. Dakle, sud je priznao i dosudio tužiteljici razliku troška prijevoza za utuženi period i to po prvoj varijanti iskazanoj u nalazu i mišljenju, jer je upravo ta varijanta u skladu sa svim izvedenim dokazima i okolnosti da tužiteljici pripada pravo na punu pokaznu kartu za III. zonu autobusnog prijevoznika PROMET d.o.o. Split, autobusnu liniju 60, a u vrijeme kada ista nije prometovala, zaista je bilo opravdano da tužiteljica koristi osobni automobil i u tom periodu joj pripada pravo na obračun troškova putovanja sukladno dolascima na posao u mjesecu, kao i za period lockdowna kada autobus uopće nije prometovao.

18. Dakle, sukladno nalazu i mišljenju vještaka tužitelj konačno postavlja svoj glavni tužbeni zahtjev, bez uračunatih negativnih razlika u utuženom periodu, radi se upravo o iznosu od zatraženih 1.644,12 EUR neto za period od 1.veljače 2019.godine do 30.rujna 2024.godine. Tuženik je bio u obvezi tužitelju na ime troška prijevoza isplatiti za svaki mjesec puni iznos mjesečne pokazne karte III. tarifne zone prijevoznika Promet d.o.o. Split, osim za mjesec kada je tužitelj koristio pretežiti dio godišnjeg odmora. Tuženik je tužitelju za period od 8.kolovoza 2019.godine do 31.kolovoza 2022.godine kada se autobusna linija broj 60 prijevoznika PROMET d.o.o. Split nije zaustavljala na autobusnim stajalištima u Općini Dugi Rat (kojoj pripada tužitelj po prebivalištu), zbog općepoznatih problema između te jedinice lokalne samouprave i navedenog prijevoznika, općepoznato, a na tu okolnost tužitelj je i saslušan, trebao platiti trošak prijevoza po kilometru od kuće do mjesta rada i natrag (kako je vještak i izračunao u svom nalazu i mišljenju). Dakle, u tom periodu tužitelj uopće nije imao mogućnost prijevoza autobusom, kao niti za vrijeme lockdowna u pandemiji uzrokovanoj virusom Covid 19, dakle, u periodu od 21.ožujka 2020.godine i 11.svibnja 2020.godine. Tuženik nije tako postupio i došlo je do razlike naknade troška prijevoza, koji je tuženik obvezan isplatiti tužitelju, upravo kako to vještak iskazuje u svom vještvu, a tužitelj konačno i potražuje. Za vrijeme tzv.lockdowna, kada nisu prometovali autobusi, logično je da tužitelju pripada pravo na putni trošak po prijeđenom kilometru od kuće do posla i natrag, sukladno nazočnosti na radu, odnosno tom stvarnom trošku, kao i za vrijeme kada se autobus br.60 prijevoznika PROMET d.o.o. Split nije mogao koristiti od strane stanovnika Općine Dugi Rat, a taj stvarni trošak vještak je izračunao, pravilno, za ova oba vremenska perioda, po kilometru udaljenosti. Dakle, tužitelju je valjalo dosuditi zatraženi iznos od 1.644,1 EUR na ime razlike troška prijevoza. Bez obzira na postojanje ili nepostojanje pisanog prigovora tužitelja, odnosno zahtjeva za zaštitu prava, sud drži da je tuženik kao poslodavac, spram tužitelja kao radnika, na nepravilan način odlučio o naknadi troškova prijevoza koji pripadaju tužitelju, s obzirom na mjesto prebivališta i mjesto rada, a sve vezano za pogrešnu primjenu propisa koji regulira ovo pravo tužitelja kao radnika i obvezu tuženika kao poslodavca, odnosno primjenu na realno i utvrđeno činjenično stanje. Dakle, sporan je način obračuna i plaćanja putnog troška tužitelju, realnog odnosno stvarnog troška, vezano za mjesto prebivališta i mjesto rada. Tužitelju za utuženi period pripada pravo na puni iznos mjesečne karte PROMET d.o.o. Split za III. zonu, bez umanjenja ove mjesečne karte vezano za broj dolazaka na posao u tom mjesecu te (sukladno nazočnosti na radu) trošak po kilometru od kuće do mjesta rada i natrag (u razdobljima kada autobusnog prijevoza nije bilo), a što je sve utvrđeno tijekom postupka, temeljem izvedenih dokaza.

19. Na svaki pojedini iznos razlike troška koji zbrojeni tvore glavnicu potraživanja, tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate radi zakašnjenja, temeljem odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO). Na svaki mjesec razlike putnog troška tužitelju pripada pravo na zakonske zatezne kamate za mjesec u kojem je razlika nastala, u ovom slučaju 15.og u slijedećem mjesecu, do isplate.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. i čl.155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak sastava tužbe; sastava podnesaka od 30.rujna 2024.godine i 7.kolovoza 2025.godine; zastupanja na ročištima održanim dana 24.rujna 2024.godine, 10.travnja 2025.godine, 24.rujna 2025.godine i 19.svibnja 2026.godine, za svaku radnju po 100 bodova s obzirom na v.p.s.; trošak pristupa na odgođena ročišta od 5.lipnja 2024.godine i 28.siječnja 2025.godine od 25 bodova (25%); što uz vrijednost boda od 2,00 EUR daje ukupan iznos od 1.500,00 EUR. Na ovaj iznos valjalo je dodati i 25% PDV-a u iznosu od 375,00 EUR i trošak vještačenja u iznosu od 350,00 EUR; tako da je konačno tuženik obvezan na ime naknade parničnog troška isplatiti tužitelju ukupan iznos od 2.225,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Preostali trošak tužitelju nije priznat jer nije bio potreban za vođenje postupka. Za navesti je i to da je tužitelj ispustio punomoć svom punomoćniku za zastupanje u ovom postupku, ovlastio ga je da ga zastupa u ovom postupku i da na svoj račun prima troškove postupka, a to je potvrdio i u svom iskazu pred sudom. Sud drži da zahtjev nije osnovan u dijelu kojim se traži da se naloži tuženiku parnični trošak isplatiti na račun punomoćnika tužitelja, taj dio zahtjeva valjalo je odbiti i odlučiti kao u izreci ove odluke, tuženik je obvezan ovom odlukom trošak naknaditi tužitelju. Naime, u punomoći za zastupanje, između ostalog, navedeno je da je punomoćnik tužitelja ovlašten primati novac i novčane vrijednosti i o tome izdavati potvrde, međutim, sud drži da se ne može odlukom suda naložiti tuženiku trošak koji pripada stranci u postupku isplatiti punomoćniku stranke na račun punomoćnika. Radi se o odnosu između stranke i punomoćnika, ali to za tuženika ne proizvodi obvezu platiti parnični trošak na račun punomoćnika, tako nešto se tuženiku ne može naložiti odlukom suda, pa i u slučaju postojanja punomoći takvog sadržaja i navoda tužiteljice kao stranke pred sudom. Punomoćnik je ovlašten primiti novac za stranku ukoliko mu to protivna stranka dobrovoljno plati, ali nije ovlašten tražiti da sud odlukom naloži drugoj stranci da novac isplati na račun punomoćnika tužitelja po odluci suda, a ne stranci kojoj taj trošak pripada po odluci suda. Takvu obvezu za tuženika vezano za odluku suda ne može proizvesti punomoć tužitelja ispuštena punomoćniku tužitelja. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke i po ovom pitanju.

U Splitu, 6. srpnja 2026. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Tuženiku