Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
K-631/2024-23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku po sucu Marijanu Šakoti, uz sudjelovanje zapisničarke Tine Abičić, u kaznenom predmetu protiv optuženika GB, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine”, broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024. – u nastavku KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku (u nastavku ODO), broj KO-DO-594/2024-1 od 18. listopada 2024., na javnim raspravama koje su održane 10. travnja 2026., 26. svibnja 2026. i 6. srpnja 2026., na kojima su bili prisutni savjetnik ODO-a IB, okrivljenik i njegov branitelj VB te oštećenik HB, **.**.2026. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Na temelju članka 455. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine”, broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. - odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025. – u nastavku ZKP/08) okrivljenik GB, nadimak G, sin I i ČB rođeno obiteljsko prezime majke V, rođen **.**.1955. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, umirovljenik, završen ekonomski fakultet, OIB [osobni identifikacijski broj], oženjen, otac dvoje djece, vojsku je služio 1980./1981. godine u Beogradu, ima čin vodnika, dobrog imovinskog stanja, mjesečna mirovina oko 605,00 eura, vlasnik nekretnina, poljoprivrednog zemljišta i obiteljske kuće te osobnog vozila, kriv je:
- što je 11. travnja 2024. oko 8:00, u Novakima Bizovačkim, u Polju Gajić, u nakani da zastraši susjeda HB, zabranio mu prijelaz preko svoje oranice, pa kada je imenovani htio doći do svoje susjedne njive, držeći u ruci ašov, između ostaloga mu rekao da ako tuda prođe neće ostati živ, što je kod HB izazvalo strah i uznemirenost,
dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti pa je time počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnju, opisano i kažnjivo prema članku 139. stavak 2. KZ/11 te se na temelju članka 544. stavka 1. ZKP/08 stavlja izvan snage kazneni nalog ovoga suda od 23. listopada 2024., broj K-631/2024-2 protiv okrivljenika GB.
II. Na temelju članka 139. stavka 2. u svezi s člankom 56. KZ/11 okrivljenik GB osuđuje se na kaznu zatvora od 6 (šest) mjeseci te se primjenjuje uvjetna osuda, a izrečena kazna zatvora neće se izvršiti ukoliko on u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
III. Na temelju članka 145. stavka 2. točke 6. u svezi s člankom 148. ZKP/08 okrivljenik GB dužan je platiti 50,00 eura (pedeset eura) troškova postupka koji su odmjereni u paušalnom iznosu.
Obrazloženje
1. Kod ovoga suda vodi se kazneni postupak na temelju optužnice ODO-a od 18. listopada 2024., broj KO-DO-594/2024-1, kojom je GB optužen da je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju, opisano i kažnjivo prema članku 139. stavku 2. KZ/11. U optužnici je na temelju članka 540. stavka 1. ZKP/08 zatraženo da se izda kazneni nalog te je prihvaćen zahtjev ODO-a, odnosno presudom je izdan kazneni nalog 23. listopada 2024., broj K-631/2024-2. Na temelju članka 544. stavka 1. ZKP/08 bilo je potrebno staviti izvan snage kazneni nalog jer je donesena presuda kojom se okrivljenik proglašava krivim.
2. Na raspravi koja je održana 10. travnja 2026., pozvan je okrivljenik GB da se očituje o optužbi, a sve u skladu s člankom 416. ZKP/08. Okrivljenik se nije smatrao krivim za kazneno djelo na način kako je to u optužnici opisano. S obzirom na to da se okrivljenik nije smatrao krivim za kazneno djelo na način kako je to u optužnici opisano, upozoren je da će biti ispitan na završetku dokaznog postupka, primjenom članka 418. stavka 2. ZKP/08.
3. U dokaznom postupku pročitani su i reproducirani sljedeći dokazi: zapisnik o ispitivanju osumnjičenika uz DVD snimku Policijske uprave osječko-baranjske, Policijska postaja Belišće (u nastavku PU) od 11. travnja 2024., zapisnik PU o ispitivanju oštećenika HB kao svjedoka od 26. srpnja 2024., rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu broj Psp-7/2024-7 od 15. ožujka 2024., rješenje Županijskog suda u Dubrovniku od 8. svibnja 2024. broj Gž-241/2024- 2, rješenje Općinskog suda u Osijeku od 20. svibnja 2024. broj Ovr-1834/2024-7, potvrda Policijske postaje Belišće od 15. srpnja 2024. te je kao svjedok ispitan oštećenik HB. Na temelju članka 418. stavka 5. u svezi s člankom 416. ZKP/08 na kraju dokaznog postupka pročitane su potvrda od 26. svibnja 2026. Odjela za prekršajne evidencije i uvjerenje od 26. svibnja 2026. Odjela za kaznene evidencije na ime okrivljenika GB.
4. Oštećenik HB poučen je o pravima koja ima kao žrtva i oštećenik tijekom kaznenog postupka te je upozoren da imovinsko-pravni zahtjev može postaviti do završetka dokaznog postupka. Oštećenik nije postavio imovinsko-pravni zahtjev.
5. Na raspravi koja je održana 6. srpnja 2026. okrivljenik GB ispitan je na završetku dokaznog postupka jer se nije smatrao krivim za počinjeno kazneno djelo. Okrivljenik je rekao da je dan prije događaja, odnosno 10. travnja 2024., u večernjim satima, radio na njivi. Tamo je došao oštećenik HB s namjerom da zatrpa iskop koji je napravio. Iskop je napravio da bi spriječio oštećenika da prolazi preko njive. Nakon nekog vremena oštećenik se udaljio, a okrivljenik je sam ostao na njivi i dovršavao radove. Kada je krenuo kući vidio je oštećenika koji je u blizini parkirao traktor i ugasio svjetla, a za traktor je bila spojena i greda za ravnanje. Okrivljenik se zbog toga uplašio i nazvao je policiju. Policija je došla oko 22:30 te je u njihovoj pratnji otišao kući, a oštećenik je ostao. Sljedećeg dana, odnosno 11. travnja 2024. oko 7:30, vidio je oštećenika kako se na traktoru vraća iz polja i mislio je da je oštećenik išao zatrpati iskop. Otišao je traktorom do svoje njive da vidi je li oštećenik to učinio, a u prikolici je imao ašov i lopatu. Kada je došao na njivu prepriječio je put oštećeniku, odnosno stao je paralelno u odnosu na iskop s namjerom da spriječi oštećenika da prijeđe preko njive. Činilo se da je oštećenik bijesan i vozio je agresivno. Kada se zaustavio oštećenik ga je pitao: "Hoćeš me pustiti da prođem?", a okrivljenik je odgovorio: "Ne." Nakon toga mu je oštećenik prijetio i pitao ga: "Hoćeš da ti polomim traktor?", na što je okrivljenik odgovorio: "Hajde, napravi ćeš štetu." Oštećenik nije ništa pravio, a okrivljenik je rekao da oštećeniku nije prijetio. Nije se mogao sjetiti je li u ruci držao ašov. Oštećenik je otišao i misli da je pozvao policiju, a policija nije došla na njivu, već je vidio oštećenika i policijske službenike kada se vraćao kući. To je bilo oko 8:30 i stajali su na autobusnoj stanici, ali njemu nitko ništa nije govorio. Iz obrane proizlazi da su ga policijski službenici zvali na razgovor tek oko 17 - 17:30, kada je otišao u policijsku postaju gdje su mu dali zapisnik o prijetnji. Rekao je da oštećenik nije morao prelaziti preko njegove njive jer ima prolaz s javnog puta, a potvrdio je primitak rješenja o privremenoj mjeri. Znao je da oštećenik ima pravo prolaska njegovom njivom jer je pročitao rješenje kojem je određena privremena mjera i razumio je što piše u točki III. izreke.
6. Tijekom prethodnog postupka okrivljenik GB iznosio je obranu i odgovarao je na pitanja te u odnosu na ono što je rekao na raspravi ne postoje znatna odstupanja. Naime, i tijekom prethodnog postupka poricao je počinjenje kaznenog djela navodeći da je u sukobu s oštećenikom RB jer je doneseno rješenje o privremenoj mjeri kojom je oštećenik imao pravo prolaziti preko njegove njive. Kako bi spriječio oštećenika da prelazi njegovom njivom iskopao je kanal, a navodi da je taj kanal oštećenik zatrpavao kako bi mogao i dalje prolaziti preko njegove njive. U tom smislu, a primjenom članka 426. ZKP/08, nije bilo potrebno reproducirati snimku prijašnjeg iskaza jer je okrivljenik na raspravi o važnim spornim činjenicama jednako iskazivao, a optužba nije niti predložila reprodukciju snimke.
7. Polazeći od okrivljenikove obrane sporno je to je li okrivljenik GB zabranio prijelaz oštećeniku HB preko njegove oranice, odnosno je li mu rekao da neće ostati živ ako prođe njegovom njivom, kao i je li u ruci držao ašov.
8. Nije sporno da je oštećenik HB, u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ovlašten prolaziti okrivljenikovom oranicom jer je okrivljenik GB u obrani rekao da je primio rješenje ovoga suda broj Psp-7/2024-7 od 15. ožujka 2024. Izjavio je da je pročitao točku III. izreke rješenja te da je izreku razumio. Nije niti sporno da je 11. travnja 2024. oko 8:00, u [adresa], polje Gajić, oštećenik pokušao proći preko nekretnine koja je vlasništvo okrivljenika.
9. Radi utvrđivanja važnih spornih činjenica pročitani su i pregledani sljedeći dokazi: zapisnik o ispitivanju osumnjičenika uz DVD snimku Policijske uprave osječko - baranjske, Policijske postaje Belišće (u nastavku PU) od 11. travnja 2024., zapisnik PU-a o ispitivanju oštećenika HB kao svjedoka od 26. srpnja 2024., rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu broj Psp-7/2024-7 od 15. ožujka 2024. te je kao svjedok ispitan oštećenik HB.
10. Iz iskaza oštećnika HB, koji je kao svjedok ispitan u smislu članka 418. stavka 4. ZKP/08, proizlazi da je 11. travnja 2024. oko 8:00 išao traktorom na njivu te je trebao proći preko nekretnine koja je vlasništvo okrivljenika GB. To je učinio jer je na snazi bila privremena mjera kojom mu je bilo dopušteno korištenje puta preko okrivljenikove njive. Kada je došao blizu nekretnine vidio je okrivljenika kako stoji s ašovom, odnosno bio je rukama naslonjen na dršku. Normalnim tonom ga je pitao može li proći preko nekretnine jer ima sudsku odluku koja mu to dopušta, a on mu je odgovorio da može proći samo ako ga puste suci, odvjetnici i policija. Nakon toga, oštećenik je pitao okrivljenika: "Što će se dogoditi ako prođem?", a on mu je rekao: "Onda nećeš ostati živ!" Iz obrane proizlazi da se oštećenik nakon toga udaljio jer je stekao dojam da je okrivljenik ozbiljan. U iskazu je naveo da to nije bilo prvi put da se tako nešto dogodilo te da se i prije toga znalo svašta događati. Rekao je da ga je okrivljenik znao čekati, snimati ili slikati mobitelom i sl. Sve što se događalo nije mu bilo ugodno jer okrivljenika doživljava kao nepredvidivu osobu jer ga je više puta, usred noći, čekao na njivi pa se uplašio jer nije znao što bi mogao učiniti. Iz iskaza se može utvrditi da okrivljenika dugo poznaje te da je s njim i prije razgovarao, u normalnim uvjetima. Toga dana mu se nije činilo da mu se okrivljenik obraća normalnim tonom. Iz iskaza se može utvrditi da postoji javni put kojim on može doći do svoje njive, ali da je taj put puno duži te da je, i u tom slučaju, morao prijeći preko tuđe nekretnine. Zbog toga je nastavio koristiti put preko okrivljenikove nekretnine. Kada se dogodilo kazneno djelo na njivi nije bio nitko prisutan osim okrivljenika i oštećenika. Kada je došao do okrivljenikove nekretnine, zaustavio je traktor 10 - 15 metara od okrivljenika te je izašao iz traktora i približio se okrivljeniku. Rekao je da je od okrivljenika bio udaljen 3 - 4 metra te ga je zamolio da ga pusti da prođe. Okrivljenik mu nije dopustio prolazak te mu je rekao da više neće biti živ ako prođe. Oštećenik je nakon toga otišao i nazvao policiju.
11. Sud je iskaz oštećenika kao svjedoka HB ocijenio istinitim jer je iskazivao jasno, razgovjetno i bez oklijevanja, zbog čega nije bilo razloga da se posumnja u istinitost onoga o čemu je govorio. Iskazivao je o činjenicama i okolnostima koje je neposredno čuo i vidio, a njegov iskaz je i u skladu s drugim dokazima. Kako bi se utvrdile važne sporne činjenice, oštećenikov iskaz uspoređen je s ranije navedenim rješenjem ovoga suda kojim je određena privremena mjera, kao i s onim što je okrivljenik GB rekao u svojoj obrani. Naime, iz oštećenikovog iskaza proizlazi da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela na snazi bila privremena mjera kojom mu je bilo dopušteno prolaziti preko okrivljenikove njive, iako je imao pristup na svoju njivu preko drugog javnog puta, ali taj put mu je bio dalji. Da je oštećenik imao pravo prolaziti okrivljenikovom njivom moglo se utvrditi čitanjem ranije navedenog rješenja. Iz točke III. izreke rješenja proizlazi da se privremena mjera smatra provedenom dostavom prijepisa rješenja protivniku osiguranja, odnosno okrivljeniku GB. Isto tako iz točke IV. izreke može se utvrditi da je privremena mjera bila na snazi do drugačije odluke suda, odnosno do 8. svibnja 2024. Naime, toga datuma je drugostupanjski sud preinačio rješenje i odbio prijedlog za osiguranje kao neosnovan. Okrivljenik je i sam rekao da je primio rješenje kojim je određena privremena mjera te da je razumio točku III. izreke rješenja. Pregledom podataka u e - Spisu, u predmetu Psp-7/2024, utvrđeno je da je okrivljenik rješenje primio 21. ožujka 2024., a što nitko od stranaka tijekom dokaznog postupka nije niti osporavao. Uspoređujući ono što je rekao oštećenik s okrivljenikovom obranom može se zaključiti da je okrivljenik 11. travnja 2024. u jutarnjim satima bio na njivi kada je tamo došao oštećenik. Naime, iz okrivljenikove obrane može se utvrditi kako je toga jutra vidio oštećenika da traktorom ide na njivu te ga je sustigao i prepriječio mu put. Okrivljenik je rekao da je sa sobom imao ašov i lopatu. Sud nije prihvatio okrivljenikovu obranu u dijelu u kojoj je rekao kako se ne sjeća je li u ruci imao ašov jer se sjetio da je u prikolici imao ašov i lopatu pa sud smatra da je u vrijeme počinjenja imao u ruci ašov, ali je zbog izbjegavanja kazneno-pravne odgovornosti rekao kako se toga ne sjeća.
12. Kako je navedeno, nije prihvaćena obrana okrivljenika GB kao istinita jer sud smatra da je usmjerena na izbjegavanje kazneno-pravne odgovornosti. Tijekom iznošenja obrane okrivljenik je rekao da je dan prije počinjenja kaznenog djela, odnosno 10. travnja 2024. u večernjim satima, krenuo kući i vidio oštećenika, zbog čega se uplašio, nazvao policiju i u pratnji policije otišao kući. Sud nije prihvatio ovaj navod obrane jer se nije mogao provjeriti na temelju drugog dokaza. Budući da se radilo o postupanju policijskih službenika, o tome bi trebao postojati materijalni dokaz u vidu službene zabilješke ili izvješća. Tijekom dokaznog postupka nije predloženo da se takav dokaz izvede, iako je obrana predložila da se u dokaznom postupu pročita potvrda od 15. srpnja 2024., što je i učinjeno. Čitanjem potvrde utvrđeno je da je okrivljenik 8. lipnja 2024. dojavio službenicima Policijske postaje Belišće da ima problema s oštećenikom RB zbog prolaska preko njegove nekretnine. Može se utvrditi da su policijski službenici izašli na mjesto događaja i obavili obavijesne razgovore. U tom smislu okrivljenik je tijekom svoje obrane doveo sud u sumnju o istinitosti onoga o čemu je govorio. Kao što je navedeno, rekao je da je dan prije počinjenja kaznenog djela vidio oštećenika i pozvao policiju, ali radi utvrđivanja tih činjenica nije predložen niti jedan dokaz. Da bi se obrana bilo kojeg okrivljenika prihvatila kao istinita, ona mora biti takva da niti djelomično ne izazove sumnju u istinitost onoga što okrivljenik tijekom obrane iznosi. Osim toga, sud je u cijelosti prihvatio iskaz oštećenika HB kao istinit, a okrivljenikova obrana suprotna je važnim činjenicama i okolnostima o kojima je govorio oštećenik. Iz oštećenikovog iskaza može se utvrditi da je 11. travnja 2024. u jutarnjim satima traktorom došao do oranice koja je vlasništvo okrivljenika, zaustavio se i pitao okrivljenika smije li proći, nakon čega mu je on rekao da ne smije, a kada ga je oštećenik upitao što će se dogoditi ako prođe, on mu je rekao da neće ostati živ. Isto tako, iz njegovog iskaza mogu se utvrditi okolnosti koje su se događale nakon toga, odnosno da se oštećenik udaljio i nazvao policiju. Ovaj dio iskaza potvrđuje i okrivljenik, a nakon toga je i podnesena kaznena prijava. Kao što je navedeno, sud je njegov iskaz u cijelosti ocijenio kao istinit, dok nije prihvatio okrivljenikovu obranu. Okrivljenik je u obrani rekao da je, kada je krenuo za oštećenikom, u prikolici traktora imao ašov. Kasnije tijekom iznošenja obrane rekao je da se ne sjeća je li u ruci imao ašov. Sud smatra da se radi o okolnostima kojih bi se okrivljenik trebao sjećati jer ako se sjeća da je u prikolici imao ašov i lopatu, nije logično da se ne sjeća je li nakon kratkog vremena ašov izvadio iz prikolice, odnosno držao u ruci.
13. Radi donošenja odluke o počinjenju i krivnji, sud je usporedio ranije navedene dokaze, a posebice iskaz oštećenika HB i obranu okrivljenika GB s odlukom ovoga suda o određivanju privremene mjere te je utvrđeno da je okrivljenik počinio kazneno djelo na način kako je to činjenično opisano.
14. Člankom 139. stavkom 1. KZ/11 propisano je da kazneno djelo prijetnju čini onaj tko drugome ozbiljno prijeti kakvim zlom da bi ga ustrašio ili uznemirio, dok kvalificirani oblik iz stavka 2. čini onaj tko drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti i dr. ili nanijeti zlo oružjem i dr. Budući da je okrivljenik GB **.**.2024. oko 8:00, kada je oštećenik HB traktorom došao do njegove oranice i upitao ga može li proći, okrivljenik rekao ne i da više neće biti živ ako prođe, a da je pritom rukama bio naslonjen na dršku ašova, njegovim radnjama ostvarila su se sva bitna obilježja kvalificiranog oblika kaznenog djela prijetnje. Radi se o kaznenom djelu kod kojeg se, nužno, ne moraju i ostvariti izrečene prijetnje niti je potrebno da se tijekom postupka dokaže da se radi o prijetnjama koje su izazvale strah, već se samo kazneno djelo, odnosno biće kaznenog djela ostvaruje izgovorenim riječima. Kada se uzme i da je okrivljenik imao ašov te da je rekao oštećeniku da više neće biti živ, ako prođe preko njegove oranice, bilo je potrebno okrivljenika proglasiti krivim i osuditi na uvjetnu kaznu zatvora. Svrha kažnjavanja, opća i posebna prevencija, može se ostvariti izricanjem uvjetne osude.
15. Ubrojivost okrivljenika GB, u smislu članka 23. KZ/11, tijekom postupka nije dovedena u pitanje. Okrivljenik je postupao s izravnom namjerom kada je počinio kazneno djelo. Svijest o protupravnosti radnji nije bila osporena, a nije utvrđeno postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga.
16. Sud je okrivljeniku GB za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. u svezi članka 56. KZ/11 izrekao kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci te je određeno da se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku provjeravanja dvije godine ne počini novo kazneno djelo. U slučaju ako okrivljenik u tom roku počini novo kazneno djelo opozvat će se uvjetna osuda te će se izreći bezuvjetna kazna zatvora u trajanju šest mjeseci.
17. Na temelju članka 47. KZ/11 sud je pri izboru vrste i mjere kazne ocijenio sve okolnosti koje utječu na to da kazna bude lakša ili teža, odnosno uzeo je u obzir sve olakotne i otegotne okolnosti, a osobito jačinu ugrožavanja i povredu zaštićenog dobra, posljedice djela te pobude iz kojih je djelo počinjeno, kao i način počinjenja. Od olakotnih okolnosti sud je uzeo u obzir okrivljenikovo ponašanje tijekom postupka. Okrivljenik GB nije ometao rad suda, iznosio je obranu i odgovarao na pitanja te je svojim ponašanjem i držanjem tijekom suđenja doprinio da se postupak završi u što kraćem roku. Isto tako, sud je uzeo u obzir da okrivljenik nije osuđivan niti je prekršajno kažnjavan. Nije utvrđeno postojanje otegotnih okolnosti koje utječu na to da kazna bude veća. Okolnosti počinjenja upućuju na to da je okrivljenik znao kako oštećenik HB, na temelju sudske odluke, ima prava privremenoga prolaska, ali je unatoč tomu zabranio oštećeniku prolazak te mu rekao da neće biti živ ako prođe. Ovo upućuje na upornost okrivljenika koju je iskazao, iako je znao da na temelju sudske odluke oštećenik ima pravo prolaza, a posljedice kaznenog djela nisu nastupile jer se oštećenik udaljio s mjesta počinjenja i nazvao policiju.
18. Na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. ZKP/08 odbijen je prijedlog obrane da se u dokaznom postupku pročita nepravomoćna presuda ovoga suda broj P-575/2024-22 od 13. lipnja 2025. Obrana je predložila da se na temelju ovog dokaza utvrde činjenice koje su vezane za to da oštećenik HB uznemirava pravo vlasništva okrivljenika GB. Budući da presuda nije pravomoćna te da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela na snazi bila privremena mjera, sud smatra da se radi o dokazu na temelju kojeg se ne mogu utvrditi odlučne činjenice vezane za kazneno djelo prijetnje.
19. Prilikom odluke o troškovima postupka primijenjen je članak 148. stavak 1. ZKP/08 koji propisuje da će se okrivljeniku naložiti plaćanje troškova kada ga sud proglasi krivim. Zbog toga je odlučeno naložiti okrivljeniku GB plaćanje pedeset eura troškova postupka koji su određeni u paušalnom iznosu, u smislu članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08.
20. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
Osijek, 6. srpnja 2026.
Sudac
Marijan Šakota
Uputa o pravu na žalbu
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnos ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. ODO-u, na broj KO-DO-594/2024,
2. Okrivljeniku GB,
3. Branitelju VB,
4. Oštećeniku HB.
