Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

K-360/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sucu Marijanu Šakoti, uz sudjelovanje zapisničarke Tine Abičić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika PV, zbog kaznenog djela iz članka 232. stavka 3. Kaznenog zakona („Narodne novine”, broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024. – u nastavku KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku (u nastavku ODO), broj KO-DO-579/2023-1 od 26. listopada 2023., nakon javnih rasprava koje su održane 5. svibnja 2026. na kojoj su bili prisutni savjetnica ODO-a ŠV, okrivljenik i branitelj Artur Fišbah, opunomoćenik oštećenika IV, **.**.2026. na kojoj su bili prisutni savjetnica ODO-a ŠV, okrivljenik i opunomoćenik oštećenika IV, kao i 1. srpnja 2026. na kojoj su bili prisutni zamjenica ODO-a PVŽ, okrivljenikov branitelj Artur Fišbah te opunomoćenik oštećenika IV, **.**.2026. objavio je, a 1. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 455. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine”, broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. - odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024., 72/2025. i 13/2026. – u nastavku ZKP/08) okrivljenik PV, nadimak P, sin Š i I, djevojačko obiteljsko ime majke D, rođen u [adresa], stanuje u [adresa], rođen **.**.1980., državljanin Republike Hrvatske, voditelj održavanja hotela i kampa, zaposlen, završena srednja škola, OIB [osobni identifikacijski broj], razveden, otac dvoje djece, nema vojni čin, nije odlikovan, lošeg imovinskog stanja, s mjesečnim primanjima u iznosu od 1.400,00 eura, kriv je što je:

- tijekom ožujka 2023. u Našicama, nakon što ga je oštećenik UniCredit Leasing Croatia d. o. o. Zagreb zbog neispunjenja ugovornih obveza obavijestio o raskidu ugovora o financijskom leasingu broj 247513/22, koji je sklopljen 7. prosinca 2022., na temelju kojeg je radi korištenja dobio osobni automobil marke BMW M8, ugovorne vrijednosti 1.469.227,50 kuna/195.000,00 eura, iako pozvan da navedeni automobil vrati, nije ga vratio već ga je zadržao za sebe,

dakle, protupravno je prisvojio tuđu pokretnu stvar koja mu je povjerena, a vrijednost utajene stvari je velika pa je time počinio kazneno djelo protiv imovine – utaju, koje je opisano člankom 232. stavkom 3. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019. i 84/2021. – dalje u tekstu KZ/11), a kažnjivo prema članku 232. stavku 3. KZ/11.

II. Na temelju članka 232. stavka 3. KZ/11 okrivljeniku PV se za kazneno djelo utaje iz članka 232. stavka 1. i 3. KZ/11 izriče kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine.

III. Na temelju članka 56. i članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 okrivljeniku PV izriče se uvjetna osuda s posebnom obvezom te se određuje da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo i u roku 1 (jedne) godine, od dana pravomoćnosti presude, nadoknadi štetu koja je nastala oštećeniku UniCredit Leasing Croatiji d. o .o. Zagreb, odnosno plati 147.157,62 (sto četrdeset sedam tisuća sto pedeset sedam eura šezdeset i dva centa) eura sa zateznim kamatama koje teku od 6. lipnja 2023. do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanjem za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu ukoliko optuženik PV u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri određenu posebnu obvezu na način kako je to navedeno pod točkom III. izreke.

V. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP dosuđuje se oštećeniku UniCredit Leasing Croatiji d. o. o. Zagreb 147.157,62 (sto četrdeset sedam tisuća sto pedeset sedam eura šezdeset i dva centa) eura sa zateznim kamatama koje teku od 6. lipnja 2023. do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanjem za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine po osnovi imovinsko-pravnog zahtjeva te se nalaže okrivljeniku PV da u roku 15 (petnaest) dana navedeni iznos plati oštećeniku.

VI. Na temelju članka 145. stavka 2. točaka 1. – 7. ZKP/08 nalaže se okrivljeniku PV da u roku 15 (petnaest) dana, od pravomoćnosti presude, plati 200,00 (dvjesto) eura troškova postupka koji su određeni u paušalnom iznosu, kao i troškove branitelja koji je postavljen za primanje pismena Artura Fišbaha, a o iznosu troškova će se na temelju članka 148. stavka 4. ZKP/08 donijeti posebno rješenje .

Obrazloženje

1. Kod ovoga suda vodi se kazneni postupak na temelju optužnice ODO-a od 26. listopada 2025., broj KO-DO-579/2023-1. Navedenom optužnicom optužen je PV da je počinio kazneno djelo protiv imovine – utaju, koje je opisano člankom 232. stavkom 3. u svezi stavka 1. KZ/11. Na raspravi koja je održana 2. lipnja 2026. savjetnica ODO-a je, prije ispitivanja okrivljenika, izmijenila činjenični opis te je navela da je vrijeme počinjenja kaznenog djela bilo tijekom ožujka 2023., umjesto tijekom lipnja 2023. Budući da se radi o izmjenama koje su rezultat dokaznog postupka, a koje je ovlašten učiniti i sud bez intervencije ovlaštenog tužitelja, kao i zbog toga što je to učinjeno prije ispitivanja okrivljenika, nije bilo potrebno primjenom članka 441. stavka 6. ZKP/08 pozvati okrivljenika da se očituje o optužnici jer se nije promijenila pravna oznaka djela.

2. Na raspravi koja je održana 5. svibnja 2026. pozvan je okrivljenik PV da se očituje o optužbi, a sve u skladu s člankom 416. ZKP/08. Okrivljenik se nije smatrao krivim za kazneno djelo na način kako je to u optužnici opisano. S obzirom na to da se okrivljenik nije smatrao krivim za kazneno djelo na način kako je to u optužnici opisano, upozoren je da će biti ispitan na završetku dokaznog postupka, primjenom članka 418. stavka 2. ZKP/08.

3. U dokaznom postupku pročitani su i reproducirani sljedeći dokazi: račun trgovačkog društva Fleet Logistika d. o. o. od 7. prosinca 2022., broj 208/VP-P1/1, zapisnik o primopredaji objekta leasinga po ugovoru o leasingu broj 247513/22 od 7. prosinca 2022., opći uvjeti ugovora o financijskom leasingu, obavijest o raskidu ugovora o financijskom leasingu broj 247513/22 od 22. ožujka 2023., preslika dostavnice kojom je potvrđen primitak 23. ožujka 2023., preslika ovjerene zadužnice OV-11071/2022, potvrda Fine od 22. svibnja 2023. o redoslijedu osnove za plaćanje, račun društva Proxima Centauri broj 51-1-1 od 2. svibnja 2023., pregled plaćenih potraživanja za obrt [obrt] vlasništvo PV od 5. lipnja 2023., službena zabilješka o prelasku granice za PV klasa: 214-02/23-05/2241 od 11. listopada 2023., zapisnik o ispitivanju osumnjičenika PV od 11. listopada 2023., klasa: 214- 02/23-05/2241 te je kao svjedok ispitan DV. Na temelju članka 418. stavka 5. u svezi s člankom 416. ZKP/08 na kraju dokaznog postupka pročitan i su: potvrda Odjela za prekršajne evidencije od 2. lipnja 2026. i uvjerenje Odjela za kaznene evidencije od 2. lipnja 2026. na ime PV.

4. Na raspravi koja je održana 2. lipnja 2026. okrivljenik PV ispitan je na završetku dokaznog postupka jer se nije smatrao krivim za počinjeno kazneno djelo. Okrivljenik je rekao da je 11. ili 12. lipnja 2023. išao vozilom u Banja Luku radi servisa te se vozilo pokvarilo. Iz obrane proizlazi da je vozilo ostavio na benzinskoj postaji u Bosankom Brodu, a kada se nakon nekoliko dana vratio, vozila više nije bilo. Rekao je da krađu nije prijavio policiji, već je samo policijskim službenicima koji su bili u ophodnji rekao da je vozilo ukradeno. Nakon što je policijskim službenicima rekao da je vozilo ukradeno, uzeli su njegove osobne podatke, broj telefona, podatke o vozilu, ali ga nitko nakon toga nije kontaktirao. Rekao je da je nije otišao u policijsku postaju prijaviti krađu niti je poduzeo bilo što drugo kako bi se utvrdilo tko je ukrao vozilo. Nakon što je vidio da je vozilo ukradeno, nije nikoga kontaktirao jer je mislio da su zaposlenici trgovačkog društva s kojim se sklopljen ugovor došli i odvezli vozilo. Isto tako, okrivljenik je rekao da nije plaćao ugovorene rate, a misli da je platio samo jednu ratu. Potvrdio je da je dobio poziv da vrati vozilo, ali to nije učinio. Ponovio je kako je mislio da su vozilo odvezli zaposlenici trgovačkog društva s kojim je sklopio ugovor jer auto ima satelitsko praćenje, a auto nije bio njegov. Iz obrane proizlazi da je nastavio koristiti vozilo, iako je primio poziv da vrati vozilo, jer je mislio da ga i dalje može koristiti te da je u drugu državu išao radi servisa. Može se zaključiti da je sve to učinio, iako je znao da je ugovor raskinut i da mora vratiti vozilo.

5. U skladu s člankom 418. stavkom 1. u svezi članka 415. i 416. ZKP/08 okrivljenik PV je tijekom iznošenja obrane priznao sve važne sporne činjenice. Okrivljenik je rekao da nije plaćao leasing rate, odnosno da misli da je platio samo jednu ratu, priznao je primitak obavijesti o raskidu ugovora, priznao je da je i nakon raskida ugovora koristio vozilo te da ga nije vratio, nego je vozilo odvezao u stranu državu i ostavio ne benzinskoj postaji. U tom smislu, iako se okrivljenik nije smatrao krivim, tijekom postupka nije bilo važnih spornih činjenica koje se trebaju utvrđivati jer iz obrane proizlazi da ih je okrivljenik priznao.

6. Nakon provedenog dokaznog postupka nije bilo sporno da je ugovor o financijskom leasingu od 7. prosinca 2022., broj 247513/22, sklopljen, da ga je okrivljenik PV potpisao kao vlasnik obrta, da je ugovor raskinut zbog toga što okrivljenik nije ispunjavao preuzete obveze, kao i to da je nakon sklapanja ugovora on preuzeo vozilo. Nije bila sporna niti vrijednost vozila, kao ni to da je davatelj leasing pozvao okrivljenika da vozilo vrati, a što okrivljenik nije učinio. Nije bio sporno niti da okrivljenik nakon raskida ugovora i primitka poziva nije vozilo vratio te da je nastavio koristiti vozilo, odvezao vozilo u drugu državu i tamo ga ostavio čime je oštećeniku nastala šteta koja predstavlja imovinsko-pravnu korist. Okrivljenik nije osporavao iznos nastale štete, odnosno visinu postavljenog imovinsko-pravnog zahtjeva.

7. Budući da je okrivljenik u obrani priznao sve važne sporne činjenice o kojima ovisi postojanje krivnje i počinjenje kaznenog djela, nije bilo potrebno ocjenjivati ostale dokaze i obrazlagati na temelju kojih dokaza je utvrđeno da je okrivljenik počinio kazneno djelo. Zbog toga je, a na temelju članka 417. a stavka 4. ZKP/08, sud utvrdio da je okrivljenik priznao počinjenje kaznenog djela jer nije osporio niti jednu važnu činjenicu. Tijekom postupka nisu predloženi dokazi iz kojih se može utvrditi suprotno.

8. Priznanje potvrđuju i drugi dokazi, a u prvome redu iskazi svjedoka ČV koji je rekao da je sudjelovao u postupku pripreme ugovora o leasingu i nakon što je pripremio sve potrebne isprave, ugovor je upućen kolegama u Zagreb radi odobrenja. Ugovor je sklopljen, a nekoliko mjeseci nakon toga su ga zvale kolege iz Zagreba te su mu rekli da postoje problemi oko naplate, da ne mogu stupiti u kontakt s okrivljenikom PV i da ne plaća dospjele rate. Iz ranije navedene potvrde o dostavi vidljivo je da je 23. ožujka 2023. potvrđen primitak izjave o raskidu ugovora. Čitanjem izjave vidljivo je da je okrivljenik pozvan da vrati objekt leasinga, odnosno sporno vozilo. Primitak je potvrđen potpisom i pečatom obrta, a kao vlasnik je naznačen okrivljenik. Iz službene zabilješke o prelasku granice može se utvrditi da je 11. lipnja 2023. u 16:39 sporno vozilo, odnosno objekt ugovora, posljednji put evidentirano prilikom prelaska državne granice. Proizlazi da se radi o izlasku na Graničnom prijelazu Slavonski Brod te da je u vozilu bio okrivljenik. Istoga dana, u 20:55, okrivljenik je evidentiran kako ulazi u Republiku Hrvatsku drugim osobnim automobilom. Potrebno je navesti da iz zapisnik o primopredaji vozila, kao i ugovora, proizlazi da je okrivljenik kao vlasnik obrta te isprave i potpisao.

9. Na temelju 417. a stavka 4. ZKP/08 sud je ocijenio priznanje okrivljenik PV kao potpuno jer je u cijelosti priznao počinjenje kaznenog djela, odnosno sve važne sporne činjenice, a kako je to činjenično i pravno opisao u optužnici. Uzimajući u obzir izvedene dokaze, koji su navedeni pod točkama 3. i 8. obrazloženja te sve ono što je tijekom iznošenja obrane okrivljenik rekao, ovaj sud smatra da je on priznao počinjenje onako kako je to u optužnici činjenično i pravno opisano, a takvo priznanje moglo provjeriti na temelju drugih dokaza.

10. Člankom 232. stavcima 1. i 3. KZ/11 propisano je da kazneno djelo utaje čini onaj tok protupravno prisvoji tuđu pokretnu stvar ili imovinsko pravo koji su mu povjereni, a ako je vrijednost stvari ili prava velika, radi se o težem obliku kaznenog djela, za koje je propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Budući da je okrivljenik PV nakon raskida ranije navedenog ugovora nastavio koristiti vozilo koje je bilo objekt ugovora, iako je pozvan da vozilo vrati, što nije učinio već je vozilo odvezao u Bosnu i Hercegovinu te ga tamo ostavio, njegovim radnjama su se ostvarila sva bitna obilježja navedenog kaznenog djela.

11. Primjenom članka 23. KZ/11 nije utvrđeno da je ubrojivost okrivljenika PV tijekom postupka dovedena u pitanje. Okrivljenik je postupao s izravnom namjerom kada je počinio kazneno djelo jer je znao da je ugovor raskinut i da je bio pozvan vratiti objekt ugovora, odnosno vozilo koje mu je dano na korištenje , što nije učinio. Svijest o protupravnosti radnji koje je okrivljenik poduzeo tijekom postupka nije bila osporena, a nije utvrđeno postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga.

12. Na temelju članka 139. stavaka 2. i 3. KZ/11 sud je za počinjeno kazneno djelo okrivljeniku PV izrekao kaznu zatvora u trajanju jedne godine. U skladu s člankom 56. KZ/11 primijenjene su odredbe o izricanju uvjetne osude pa se izrečena kazna neće izvršiti ako on u roku provjeravanja ne počini novo kazneno djelo. Rok provjeravanja je pet godina i počinje teći od pravomoćnosti presude. Zbog okolnosti počinjenja kaznenog djela, izrečeno je najdulje vrijeme provjeravanja, a kako bi se spriječilo okrivljenika da ubuduće počini slično ili isto kazneno djelo.

13. Na temelju članka 47. KZ/11 sud je pri izboru vrste i mjere kazne ocijenio sve okolnosti koje utječu na to da kazna bude lakša ili teža, odnosno uzeo je u obzir sve olakotne i otegotne okolnosti, a osobito jačinu ugrožavanja i povredu zaštićenog dobra, posljedice djela, kao i način počinjenja. Od olakotnih okolnosti sud je uzeo u obzir da je okrivljenik PV otac dvoje djece i da nije osuđivan. Od otegotnih okolnosti sud je uzeo u obzir da se nije odazivao pozivima suda niti je preuzimao upućena pismena, zbog čega je bilo potrebno postaviti branitelja po službenoj dužnosti za primanje pismena. Ovo je utjecalo na trajanje postupka i prouzročilo dodatne troškove. Isto tako, sud je uzeo u obzir da se okrivljenik nije smatrao krivim za počinjenje kaznenog djela, iako je priznao sve važne sporne činjenice. Same okolnosti počinjenja upućuju na društveno neodgovorno i neprihvatljivo ponašanje jer je okrivljenik znao da je ugovor raskinut, prestao je plaćati leasing rate neposredno nakon sklapanja ugovora, a vozilo nije vratio već ga je odvezao u stranu državu i, navodno, ga ostavio na benzinskoj postaji. Isto tako, stupanj krivnje, budući da se radi o izravnoj namjeri, utjecao je na kaznu, odnosno na to da se izrekne uvjetna kazna zatvora u trajanju 1 godine, ali je zbog stupnja krivnje primijenjen zakonski maksimum kada je u pitanju vrijeme provjeravanja koje se određuje uz uvjetnu osudu. Pri tom, sud smatra da se opća i posebna svrha kažnjavanja može ostvariti izricanjem takve kazne jer je nastala imovinska šteta, a uz uvjetnu osudu izrečena je i posebna obveza. Svrha takvog kažnjavanja je da okrivljenik popravi štetu koja je nastala počinjenjem. Cilj kažnjavanja ovakvih kaznenih djela nije samo oduzimanje slobode, već se mora voditi računa da okrivljenik popravi štetu koju je svojim radnjama prouzročio. U protivnom, samo izricanje bezuvjetne kazne zatvora onemogućilo bi ispunjenje posebne obveze jer bi okrivljenik boravkom u zatvoru bije onemogućen ispuniti obvezu jer bi dobio otkaz. Ako to ne učini, uvjetna osuda se može opozvati i zamijeniti zatvorskom kaznom. Zbog toga je odlučeno osuditi okrivljenika na uvjetnu kaznu zatvora, a kako bi mogao popraviti štetu koja je nastala. Iako se rado o velikom iznosu štete koja je nastala, sud je odredio da se posebna obveza mora ispuniti u roku godine dana jer je šteta nastala prije više od tri godine, a okrivljenik nije pokušao štetu nadoknaditi niti djelomično. Suprotno tomu, izricanjem bezuvjetne kazne zatvora otežalo bi se ostvarenje imovinsko-pravnog zahtjeva, odnosno popravljanje štete, a što kod ovakvih kaznenih djela nije svrha, smisao ni cilj kažnjavanja. Zbog toga je, a kao što je ranije izloženo izrečena uvjetna kazna zatvora uz posebnu obvezu koju okrivljenik mora izvršiti u roku 1 godine.

14. Primjenom članka 62. stavka 1. točke 1. ZKP/08 odlučeno je okrivljeniku PV naložiti da u roku 1 godine, od pravomoćnosti presude popravi štetu koju je počinio kaznenim djelom. Kao što je to ranije objašnjeno, pod točkom 13. obrazloženja, tijekom postupka je utvrđeno da okrivljenik postupao s namjerom jer je priznao da nije plaćao leasing rate i da je znao kako je ugovor zbog toga raskinut. Nakon što je primio izjavu o jednostranom raskidu ugovora zbog neispunjenja, kojom je ujedno i pozvan da vrati vozilo, on je nastavio koristiti vozilo. Osim toga, vozilo čija se vrijednost u smislu članka 87. stavaka 27. i 29. KZ/11 smatra velikom, bespravno je koristio i odvezao u drugu državu gdje ga je i ostavio. Iz ovakvih okolnosti počinjenja može se zaključiti da samo izricanje uvjetne kazne zatvora ne bi bilo dovoljno da se postigne svrha kažnjavanja ovakvih djela.

15. Tijekom postupka oštećenik UniCredit Leasing Croatia d. o. o. Zagreb postavio je imovinsko-pravni zahtjev. Iz dokaza koji su dostavljeni utvrđeno je da daju dovoljno osnove da se oštećeniku takav zahtjev i dosudi. Vrijednost ugovornog objekta, odnosno vozila, je 195.000,00 eura. Ovo je utvrđeno pregledom računa broj 208/VP- P1/1 od 7. prosinca 2022., a taj iznos je i naveden u obrazloženju optužnice. Radi se o bruto iznosu, ali oštećenik potražuje otkupnu vrijednost vozila koja je manja. Otkupna vrijednost vozila je 150.287,52 eura. Imovinsko-pravni zahtjev iznosi 147.157,62 eura i sastoji se od neplaćenih leasing rata, odnosno 138,837,05 eura predstavlja otkupnu vrijednosti, 5.006,20 eura predstavlja dospjele a neplaćene rate, dok 3.314,37 eura predstavlja troškove. U zahtjevu je navedeno da 3.129,90 eura predstavlja zatezne kamate, a koje su obračunate do 5. lipnja 2026. jer oštećenika potražuje kamate od 6. lipnja 2026. U zapisniku o objavi presude je, očitom omaškom tijekom pisanja, navedeno da je okrivljenik PV dužan platiti 195.000,00 eura. To nije točan iznos koji je okrivljenik dužan platiti jer se radi o bruto iznosu koji predstavlja vrijednost vozila u trenutku sklapanja ugovora. Oštećenik potražuje 147.157,62 eura po osnovi imovinsko-pravnog zahtjeva, a kako je to već navedeno. Zbog toga je u pisanom otpravku presude bilo potrebno navesti točan iznos imovinsko-pravnog zahtjeva jer se radi o ispravku koji nužno ne dovodi do bitne povrede, budući da se radi o pogreški u pisanju.

16. Na temelju članka 145. stavka 2. točke 6. u svezi s člankom 148. ZKP/08, odlučeno je naložiti okrivljeniku PV plaćanje 200,00 eura troškova postupka koji su određeni u paušalnom iznosu jer je proglašen krivim. Pregledom podatak o dohotku, a što je okrivljenik i sam potvrdio, utvrđeno je da je tijekom 2025. i 2026. primao plaću oko 1.400,00 eura mjesečno te nije utvrđeno da okrivljenik ne može platiti troškove postupka, odnosno da to ne može učiniti zbog lošeg imovinskog stanja. Isto tako, okrivljeniku je rješenjem ovoga suda od 13. svibnja 2024., broj Su-586/2024-2, postavljen branitelj za primanje pismena koji je razriješen dužnost 5. svibnja 2026., zapisnik o održanoj raspravi od 5. svibnja 2026., jer je okrivljenik došao na raspravu. Primjenom članka 145. stavka 2. u svezi članka 147. i 148. ZKP/08 odlučeno je okrivljeniku naložiti i plaćanje troškova branitelja koji je postavljen po službenoj dužnosti, a o iznosu troškova odlučit će se posebnim rješenjem.

17. Slijedom navedenog, a na temelju članka 455. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 6. srpnja 2026.

Sudac

Marijan Šakota

Uputa o pravu na žalbu

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnos ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO-u, na broj KO-DO-579/2023,

2. Okrivljeniku PV,

3. Okrivljenikovom branitelju Arturu Fišbahu,

4. Oštećeniku UniCredit Leasing Croatiji d. o. o. Zagreb,

5. Oštećenikovom opunomoćeniku IV.