REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3725/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Radovan Raduka, u pravnoj stvari tužitelja KA kao vlasnika obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mile Milovac, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika DELTA IN d.o.o., Zadar, Kolovare 9a, OIB: 68382618493, kojeg zastupa punomoćnica Josipa Bakočević, odvjetnica u Zadru, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv dijela rješenja sadržanog u točki II. izreke presude Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-28/2024-27 od 30. srpnja 2024., 6. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje sadržano u točki II. izreke presude Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-28/2024-27 od 30. srpnja 2024. u dijelu kojim je prihvaćen tuženikov zahtjev za naknadu troška u iznosu od 212,50 eura.
Obrazloženje
1. Pobijanim dijelom rješenja riješeno je:
„Nalaže se tužitelju KA naknaditi tuženiku DELTA IN d.o.o. parnični trošak u iznosu od 212,50 EUR u roku od 15 dana.“
2. U obrazloženju je, u bitnom, navedeno da iako je tuženik neplaćanjem dugovanih sredstava zajedničke pričuve (koje je platio tijekom ove parnice) nesumnjivo prouzročio vođenje ove parnice, u situaciji kada je tužitelj ustrajao u vođenju iste i nakon što je tuženik u cijelosti ispunio svoju obvezu, sud je dužan primijeniti odredbu čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP) i obvezati tužitelja da u cijelosti naknadi tuženiku parnični trošak.
3. Tužitelj u žalbi navodi kako je odluka kojom se tužitelju nalaže da tuženiku plati parnični trošak nezakonita i nepravična. Nesporno je, a i sam prvostupanjski sud navodi, da je tuženik sam prouzročio nastale parnične troškove neplaćanjem zajedničke pričuve, zbog koje je ovaj postupak i pokrenut prvotno prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. Tuženik protiv rješenja o ovrsi podnosi prigovor, čime dovodi da se postupak vodi kao parnica, mada i dalje ne plaća dug, već naprotiv, podneskom od 14. prosinca 2022. i dalje izražava protivljenje tužbenom zahtjevu iz razloga da nedostaje aktivna legitimacija tužitelja i da tužitelj više ne bi bio upravitelj zgrade na koju se odnosi pričuva, nakon čega se održava i pripremno ročište od 27. siječnja 2023. i tek na tom ročištu tuženik obavještava tužitelja i sud da je dug plaćen, koji je plaćen dakle, nakon pokretanja ovog postupka. Dakle, svojim neplaćanjem duga tuženik je uzrokovao troškove ovog postupka.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredaba čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Nesporno je da je tuženik platio utuženi dug tijekom ovoga postupka, te da je tužbeni zahtjev zbog toga odbijen u cijelosti.
7. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da iako je tuženik neplaćanjem dugovanih sredstava zajedničke pričuve nesumnjivo prouzročio vođenje ove parnice, u situaciji kada je tužitelj ustrajao u vođenju parnice i nakon što je tuženik u cijelosti ispunio svoju obvezu, sud je dužan primijeniti odredbu čl. 154. st. 1. ZPP -a i obvezati tužitelja da u cijelosti naknadi parnični trošak tuženiku.
8. S tim u vezi valja dodati da bi u slučaju da je tužitelj pravodobno povukao tužbu došlo do primjene odredbe čl. 158. st. 2. ZPP-a koja glasi: „Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.“
9. Tužitelj, međutim, uopće nije povukao tužbu nego je ustrajao s tužbenim zahtjevom i nakon tuženikovog plaćanja utuženog duga.
10. Zato je prvostupanjski sud, a s obzirom na to da je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti, pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, naložio tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 212,50 eura, s čim u vezi tužitelj u žalbi ne osporava (obrazloženo) visinu dosuđenog troška.
11. Zato je, na temelju čl. 380. t. 2. ZPP-a, odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 6. srpnja 2026.
Sudac
Radovan Raduka
