Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Jasne Momirović kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika RR, zbog prekršaja iz čl. 70. st. 1. podst. 1. Zakona o trgovini („Narodne novine“, broj 87/08, 116/08, 76/09 – Odluka Ustavnog suda RH, 114/11, 68/13, 30/14, 32/19, 98/19, 32/20, 33/23), odlučujući o žalbi okrivljenika RR, podnesenoj putem branitelja Tomislava Filakovića, odvjetnika u Osijeku, protiv presude Općinskog suda u Osijeku, broj: Pp-2858/2022, od 13. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 6. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika RR i pobijana prvostupanjska presuda se potvrđuje.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3c. („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 – dalje u tekstu PZ), okrivljenik UR dužan je platiti trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideset eura), u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 600,00 eura, zbog prekršaja iz čl. 70. st. 1. podst. 1. Zakona o trgovini, činjenično opisanog u izreci, uz pravilno upozorenje da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako u određenom roku plate dvije trećine izrečene kazne.
2. Okrivljenik je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura, te trošak svjedoka u iznosu od 89,80 eura, ukupno 109,80 eura.
3. Navedenom presudom od okrivljenika je oduzeta protupravno stečena imovinska korist u iznosu od 16.276,46 eura.
4. Protiv te presude okrivljenik je putem branitelja pravodobno podnio žalbu i dopunu žalbe, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
5. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
6. Žalba nije osnovana.
7. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. PZ, da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno i djelo okrivljenika pravilno pravno označeno kao prekršaj iz primijenjenog propisa.
8. Naime, na temelju provedenih dokaza prvostupanjski sud je imao osnove za zaključak da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, za koji je pravilno i zakonito proglašen krivim i kažnjen, o čemu je prvostupanjski sud, suprotno tvrdnji žalitelja dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, a žalbenim navodima da nema dokaza da bi okrivljenik obavljao neregistriranu djelatnost trgovine i da kao fizička osoba nije trgovac, žalitelj nije objektivno i argumentirano doveo u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.
9. Nadalje, ovaj sud prihvaća pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da iz provedenih dokaza proizlazi da je okrivljenik putem javnog oglasa oglašavao i prodavao video igrice te zaprimio uplate na svoj račun u iznosima koji odgovaraju vrijednosti kupljenih proizvoda odnosno cijenama istaknutim uz video igrice na oglasniku, te da kontinuirane uplate građana na račun okrivljenika u visini od 16.276,46 eura (utvrđena temeljem Djelovodnika unutrašnjih uputnica i uplata na njegovo ime po društvu Tisak plus d.o.o.) jasno ukazuje da se radi o široj potrošačkoj bazi i da je prodaja video igrica odvijala sustavno, kroz dulje vremensko razdoblje i očigledno s namjerom ostvarivanja profita, a zbog utvrđenog načina na koju je okrivljenik obavljao djelatnost trgovine, nisu odlučni žalbeni navodi da niti jedan svjedok (kupac) nije vidio okrivljenika, niti mu je osobno bilo što predao na ime kupoprodajne cijene i neosnovano žalitelj tvrdi da iz utvrđenih uplata na ime okrivljenika se ne može zaključiti ništa, a da se pogotovo ne može izvesti zaključak da bi svjedoci i druge osobe baš od okrivljenika kupile nekakvu robu, jer na tim dokumentima nema podataka o vrsti i količini robe.
10. Nadalje, izrekom pobijane presude okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen što je kao fizička osoba u razdoblju od 2020. pa do 8. srpnja 2022. odnosno do dana zadnje uplate prodavao video igrice po različitim cijenama putem internet oglasnika a na korisničkom računu , odnosno obavljao djelatnost trgovine razvrstanu prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti NKD u razred 47.91 – Trgovina na malo putem pošte ili interneta, pri čemu je ostvario protupravnu imovinsku korist u iznosu od 16.276,46 eura, a da nema obrt, trgovačko društvo ili drugi pravni oblik za obavljanje trgovine.
11. Protivno tvrdnji žalitelja u činjeničnom opisu djela je navedena konkretna radnja izvršenja prekršaja i iz takvog činjeničnog opisa proizlaze sva bitna obilježja prekršaja iz čl. 70. st. 1. podst. 1 Zakona o trgovini, kojim je propisano kažnjavanje za prekršaj fizičke osobe ako obavlja djelatnost trgovine, a nije registrirana za obavljanje kupnje i prodaje robe i/ili obavljanje usluga u trgovini (članak 4.), s tim da je odredbom čl. 4. st. 1. istog Zakona propisano da je trgovac u smislu ovog zakona pravna ili fizička osoba registrirana za obavljanje kupnje i prodaje robe i/ili pružanja usluga u trgovini.
12. Neosnovano žalitelj tvrdi da je činjenični opis nerazumljiv, jer da je nejasno što brojka 2020. predstavlja i označava (može se pretpostaviti da predstavlja godinu), a ukoliko se pretpostavi da bi to bila oznaka godine, onda da izvjesno nedostaje datum, jer da je ovako neodređen početak tijeka vremenskog razdoblja u kojem je navodno prekršaj počinjen, te da je nastupila zastara za najveći dio radnji koje nisu uopće točno i pojedinačno određene.
13. Ovo stoga što je jasno da izričaj „u razdoblju od 2020. pa do 8. srpnja 2022.“ predstavlja vremensko razdoblje od 1. siječnja 2020. godine do 8. srpnja 2022. godine, a sukladno čl. 16. st. 2. PZ, sastoji li se počiniteljeva djelatnost iz više vremenskih odvojenih radnji, prekršaj je počinjen danom posljednje radnje, u konkretnom slučaju 8. srpnja 2022., pa kako od dana počinjenja prekršaja do donošenja ove presude nije proteklo četiri godine, sukladno čl. 13. st. 1. PZ nije nastupila zastara, a okolnost da u činjeničnom opisu nije navedena svaka pojedinačna prodaja, činjenični opis djela također ne čini nepotpunim i nerazumljivim.
14. Prvostupanjski sud je, suprotno tvrdni žalitelja, valjano obrazložio zašto nije u svojstvu svjedoka ispitan JR, viši tržišni inspektor, koji je proveo inspekcijski nadzor, te zašto je odbio prijedlog okrivljenika da se kao nezakoniti dokazi izdvoje zapisnik o inspekcijskom nadzoru, te podnesak tužitelja kojim je zatraženo od Tisak plus d.o.o. dostava podataka vezano za uplate okrivljenika, te podaci dostavljeni od Tisak plus d.o.o., kao i podnesak Hrvatske pošte o dostavi podataka od 12.7.2022. i djelovodnik unutarnjih uputnica, te neosnovano žalitelj tvrdi da su podaci koje je tužitelj zatražio od Hrvatske pošte i Tisak plus d.o.o. moguće zahtijevati i upotrebljavati jedino uz sudski nalog. Naime, podaci vezani za uplate na ime okrivljenika koje je tužitelj zatražio od Tisak plus d.o.o. i podaci Hrvatske pošte vezani za slanje pošiljki od strane okrivljenika kao pošiljatelja koje primatelji plaćaju pouzećem pribavljeni su temeljem odredbe čl. 64. Zakona o državnom inspektoratu kojim je regulirana obveza dostave podataka, te uz poštivanje odredbi čl. 56. i 57. istog Zakona kojima je regulirano prikupljanje podataka i tajnost podataka, pa se ne radi o nezakonitim dokazima.
15. Suprotno tvrdnji žalitelja iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru poslovanja fizičke osobe, RR, od 12. kolovoza 2022. (predmet nadzora primjena odredbi Zakona o trgovini) sastavljen u Čepinu, Zapadna obilaznica bb, za koju adresu žalitelj tvrdi da je adresa ugostiteljskog objekta, proizlazi da je nadzor obavio JR, viši tržišni inspektor, da je prisutan UR, koji je dao iskaz i koji je prije ispitivanja propisno tekstualno upozoren sukladno odredbi čl. 171. st. 2. PZ da nije dužan iznijeti svoju obranu niti odgovarati na pitanja, što je uneseno u zapisnik, pa iako nadzor nije obavljen na adresi prebivališta okrivljenika i obavljen je od 18,30 do 20,00 sati, što nije suprotno odredbi čl. 54. Zakona o državnom inspektoru, neosnovano žalitelj tvrdi da se radi o nezakonitom dokazu.
16. Izrečena kazna okrivljeniku u granicama je zakona i nije prestroga, tim više što je izrečena neznatno iznad minimalnog iznosa propisane kazne za predmetni prekršaj (od 530,00 do 9290,00 eura, fizičkoj osobi), a koju kaznu i ovaj sud smatra primjerenom težini prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ.
17. Odluka o oduzimanju imovinske koristi ostvarene prekršajem također je na zakonu osnovana i odgovarajuće je obrazložena
18. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pred ovim sudom.
19. Iz izloženih razloga odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 6. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović, v.r.
Jasna Momirović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 5 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
