REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Metkoviću

Andrije Hebranga 9

20350 Metković

Poslovni broj: P-68/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sucu Damiru Ujduru, u pravnoj stvari tužitelja PF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sandra Wagner, odvjetnica u Metkoviću, protiv tuženice VF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Andrija Boras, odvjetnik u Metkoviću, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine i osnivanja prava služnosti, nakon glavne rasprave zaključene 25. svibnja 2026. u nazočnosti tužitelja osobno, zamjenika punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženice, dana 6. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj ĐF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnik nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvorište površine 184 m2, upisane u ZU 657 k. o. [katastarska općina]-Otok-Lučina, za 1/3 dijela, pa je temeljem ove presude ovlašten zatražiti uknjižbu prava suvlasništva na svoje ime za 1/3 dijela, uz istodobno brisanje tog prava suvlasništva s imena VF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Osniva se pravo služnosti na tužiteljevoj nekretnini u k. o. [katastarska općina]-Otok-Lučina i to na dijelu k. č. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvorište, upisane u ZU 657, i to pravo služnosti puta (iz čl. 190. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima) kao poslužne nekretnine u korist k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], kao povlasnih nekretnina, i to baš na onom dijelu koji je u skici stalnog sudskog vještaka Marka Vukše od 22. studenog 2022., koja skica čini sastavni dio ove presude, označen crveno pigmentiranim likom C, D, I, J, C, a koje pravo služnosti upisat će se u zemljišnu knjigu.

III. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.279,65 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koju je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za tri postotna poena, koje kamate teku od dana presuđenja (6. srpnja 2026.) do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka u bitnome navodi da je isključivi vlasnik nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvorište površine 184 m2, upisane u ZU 657 k. o. [katastarska općina]-Otok-Lučina, koju je kupio od DF, da je prilikom osnivanja nove zemljišne knjige, na čijem izlaganju nije sudjelovao, greškom preneseno staro suvlasničko stanje iz k. o. [katastarska općina] pa je tuženica upisana za 1/3 dijela njegove nekretnine, iako je novom katastarskom izmjerom suvlasnička zajednica razvrgnuta tako da je tuženica za cijelo dobila k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], a tužitelj je trebao dobiti k. č. [katastarska čestica]; da tuženica na njegovoj nekretnini ima jedino pravo prolaza sukladno ugovoru o uređenju suvlasničkih prava i obveza od 10. studenog 2014., koje pravo tužitelj u cijelosti poštuje i čiji upis u zemljišnu knjigu i sam zahtijeva. Na ročištu 25. svibnja 2026. tužitelj dodatno ističe da ugovor o kupoprodaji, sklopljen 2016. dok je na snazi bila stara zemljišna knjiga, valja tumačiti prema volji i cilju stranaka, iz kojih očito proizlazi da je predmet kupoprodaje bila nekretnina k. č. [katastarska čestica] za cijelo, a da tuženica na istoj uistinu ne polaže nikakva vlasnička prava.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u bitnome osporava tužbeni zahtjev navodeći da stranke nikada nisu izvršile razvrgnuće suvlasničke zajednice na način kako to tužitelj tvrdi, da je tužitelj od DF kupio suvlasnički dio nekretnine te da ga je DF upisao za pripadajući suvlasnički dio sukladno kupoprodajnom ugovoru, za pretpostaviti po uputi tužitelja. Na ročištu 25. svibnja 2026. punomoćnik tuženice dodatno ističe da je temeljno pravilo da isprave treba tumačiti prvenstveno onako kako glase, da se nakon sklapanja ugovora 2016. nije radila nikakva parcelacija jer je predmetna čestica formirana ranije, da je teret dokaza na tužitelju te da tužitelj, budući da nije uložio prigovor u postupku osnivanja zemljišne knjige, mora dokazati da je sporni suvlasnički dio stekao nakon stupanja na snagu zemljišne knjige.

3. Presudom ovog suda poslovni broj P-63/2023-15 od 25. rujna 2025. prihvaćen je tužbeni zahtjev u cijelosti. Rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž - 2758/2025-3 od 5. ožujka 2026. ta je presuda ukinuta i predmet je vraćen ovom sudu na ponovno suđenje. Kao ukidne razloge drugostupanjski sud navodi da odlučne činjenice glede pravnog temelja stjecanja preostale 1/3 dijela predmetne nekretnine nisu na nepobitan način utvrđene, i to: s obzirom na sadržaj kupoprodajnog ugovora u kojem se navodi suvlasnički dio od 2/3, koji ugovor treba tumačiti prema sadržaju ugovornih odredbi (članak 319. Zakona o obveznim odnosima), s obzirom na okolnost da je tužitelj u zemljišnu knjigu upisan upravo za 2/3 dijela, na pitanje zašto stranke nisu sklopile dodatak ugovora, te na odredbu članka 119. Zakona o zemljišnim knjigama uz zaključak da prednik tužitelja ni u jednom trenutku nije prenio na tužitelja preostali suvlasnički dio. Slijedom vezanosti točke II. izreke uz sudbinu točke I., ukinuta je odluka i u dijelu koji se odnosi na pravo služnosti, kao i odluka o troškovima postupka.

4. Postupajući sukladno članku 377. stavku 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), ovaj je sud u ponovljenom postupku izveo parnične radnje i raspravio sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 25. svibnja 2026. ponovno je saslušan tužitelj kao parnična stranka, pročitani su svi ranije izvedeni materijalni dokazi te iskazi svjedoka i parnične stranke sa zapisnika od 5. rujna 2025. Tuženica ni na ovo, ukupno drugo ročište određeno radi saslušanja stranaka, nije pristupila, a njezin je punomoćnik izjavio da tuženica nije mogla pristupiti jer otežano hoda, da njezin iskaz nije odlučan u ovoj pravnoj stvari te da tuženica neće pristupiti ni na eventualno odgođeno ročište za glavnu raspravu.

5. Među strankama nije sporno da su u zemljišnoj knjizi upisane kao suvlasnici predmetne nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Otok-Lučina, tužitelj za 2/3, a tuženica za 1/3 dijela, kao ni to da tuženica ima pravo prolaza dijelom te nekretnine (hodnikom) do svoje nekretnine.

6. Sporno je je li tužitelj vlasnik predmetne nekretnine za cijelo, odnosno postoji li valjani pravni temelj njegova stjecanja i za onu 1/3 dijela za koju je upisana tuženica, te treba li pravo prolaza tuženice, koje faktično postoji i izvršava se, osnovati kao stvarno pravo služnosti puta i upisati u zemljišnu knjigu.

7. U dokazne svrhe pročitani su i pregledani: zapisnici sastavljeni prilikom oblikovanja zemljišnoknjižnih uložaka (list 7-12 spisa), zemljišnoknjižni uložak br. [broj ZK uloška] (list 20 spisa), ugovor o uređenju suvlasničkih prava i obveza (list 21-24 spisa), izvadak iz BZP za česticu 1222 (list 25 spisa) te za česticu 1221 (list 26 spisa), presuda zbog izostanka poslovni broj P-596/2014, ugovor o kupoprodaji nekretnine broj OU-47/16 solemniziran kod javnog bilježnika Vedrana Plećaša (list 40-43 spisa), zapisnik o očevidu na licu mjesta (list 51-53 spisa) te nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za geodeziju Marka Vukše (list 57-66 spisa), saslušani su svjedoci ĆF, AF i IF te tužitelj kao parnična stranka (na ročištima 5. rujna 2025. i 25. svibnja 2026.), a iskazi sa zapisnika od 5. rujna 2025. pročitani su na ročištu 25. svibnja 2026.

8. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. ZPP -a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

9. Glede povijesnog stanja predmetnih nekretnina sud je utvrdio sljedeće. Nekretnine parničnih stranaka bile su u staroj zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] upisane kao jedinstveno zemljišnoknjižno tijelo (ZU 3116), u kojem je pravni prednik tužitelja DF bio upisan za 2/3 dijela, a tuženica za 1/3 dijela. Iz zapisnika o osnivanju zemljišne knjige Z-221/2015/657 od 28. rujna 2016. (list 10-12 spisa) proizlazi da je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Otok-Lučina formirana od katastarskih čestica [katastarska čestica] bivše k. o. [katastarska općina], na kojima su kao zemljišnoknjižni vlasnici bili upisani [adresa], VF, DF, ŠF pok. ŠF i dr., dok je za nekretninu tuženice k. č. [katastarska čestica] istovjetna identifikacija vidljiva iz zapisnika Z- 221/2015/206 od 12. kolovoza 2015. (list 7-9 spisa). U stvarnosti, međutim, to jedinstveno knjižno tijelo činile su dvije fizički odvojene kuće: dva dijela kuće pripadala su DF i njegovu ocu AF, a treći dio pokojnom MF, suprugu tuženice. Ovo proizlazi iz suglasnih iskaza svjedokinje ĆF, supruge prodavatelja, koja je u obitelj došla 1963. i iskazala da se uvijek znalo što je čije, da nitko nikada nikome ništa nije osporavao te da je cijelom P poznato što je bilo njihovo vlasništvo, a što tuženičino, svjedoka AF, sina prodavatelja, koji je iskazao da su diobe unutar obitelji AF provedene još za života njegova djeda AF, te svjedoka TF, prvog susjeda, koji je iskazao da od djetinjstva dobro zna koji dio pripada DF, a koji tuženici. Granica dijelova bila je i fizički materijalizirana: zid između dvorišta gradili su DF i AF (iskaz ĆF), a na krovu je vidljiv limeni opšav koji predstavlja granicu, u što se sud neposredno uvjerio i očevidom na licu mjesta.

10. Iz navedenog slijedi ključno činjenično utvrđenje: suvlasnički omjeri upisani u staroj zemljišnoj knjizi (2/3 : 1/3) bili su samo idealni, knjižni odraz odavno provedene realne (fizičke) diobe, pri čemu je realni dio pravnog prednika tužitelja odgovarao kući i dvorištu koji nakon nove katastarske izmjere nose oznaku k. č. [katastarska čestica], a realni dio tuženice kući, pomoćnoj zgradi i dvorištu koji nose oznake k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica]. Pravni prednik tužitelja DF bio je, dakle, u odvojenom, samostalnom, mirnom i nesmetanom posjedu cijelog realnog dijela koji danas čini k. č. [katastarska čestica] od najkasnije 1963. (od kada saznanja ima svjedokinja ĆF, a prema iskazu svjedoka AF dioba je i starija) pa sve do prodaje tužitelju 2016., dakle više od pedeset godina, dok je njegov knjižni položaj suvlasnika potvrđen i pravomoćnom presudom ovog suda poslovni broj P-596/2014 od 17. ožujka 2015.

11. Ugovorom o kupoprodaji nekretnine sklopljenim u obliku javnobilježničkog akta broj OU-47/16 od **.**.2016. DF prodao je tužitelju nekretninu koja je u članku 1. ugovora označena kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Otok-Lučina, što u naravi predstavlja kuću i dvorište ukupne površine 184 m2, uz naznaku da je prodavatelj vlasnikom predmetne nekretnine postao presudom Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-596/2014 od 17. ožujka 2015., pravomoćnom i ovršnom 10. travnja 2015., dok se u ugovoru ujedno navodi suvlasnički dio prodavatelja od 2/3, sukladno tada važećem zemljišnoknjižnom stanju stare zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] (ZU 3116). U vrijeme sklapanja ugovora nova zemljišna knjiga za k. o. [katastarska općina]-Otok-Lučina nije postojala, ona je stupila na snagu tek objavom oglasa Općinskog suda u Metkoviću broj 13 SU-38/2019 od 10. prosinca 2020., ali je nova katastarska izmjera već bila provedena pa je ugovor nekretninu identificirao novom katastarskom oznakom, dok je suvlasnički razlomak preuzet iz stare knjige. Odmah po sklapanju ugovora tužitelj je stupio u isključivi posjed cijele nekretnine, pristupio je njezinom cjelovitom renoviranju i uređenju (prizemlje, kat, potkrovlje, hodnik), u čemu ga tuženica ni na koji način nije ometala niti mu je prigovarala, štoviše, tužitelj je pomogao da se pod povoljnim uvjetima renovira i tuženičin dio potkrovlja te joj je poklonio krovni prozor, a nitko osim tužitelja predmetnu nekretninu ne koristi, što sve proizlazi iz suglasnih iskaza tužitelja i svih saslušanih svjedoka.

12. Glede upisa u novoosnovanu zemljišnu knjigu sud je utvrdio sljedeće. Tužitelj nije sudjelovao u postupku osnivanja zemljišne knjige niti je bio nazočan izlaganju. Na izlaganje je 28. rujna 2016. pristupio DF, koji je iskazao da je vlasnikom nekretnine (tada držeći da se radi o jednoj kući) postao temeljem presude P-596/2014, a VF za 1/3 dijela, kako je to bilo uknjiženo u staroj zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] u ZU 3116, te je za tužitelja upisao 2/3 dijela, a taj zapisnik ovjerio svojim potpisom, pri čemu se nije legitimirao kao punomoćnik tužitelja niti je punomoć dostavljena u spis (list 10-12 spisa). Tužitelj je iskazao, a sud njegov iskaz prihvaća kao životan i uvjerljiv, da DF nije ovlastio na taj upis, da ga EF o upisu nije ni obavijestio te da je za pogrešan upis saznao tek nakon dvije do tri godine. Istodobno je, međutim, novom izmjerom i novom knjigom tuženica za svoje nekretnine k. č. [katastarska čestica] (kuća, pomoćna zgrada i dvorište površine 110 m2) i k. č. [katastarska čestica] upisana kao vlasnica za cijelo (izvadak iz BZP, list 26 spisa; ZU 293, list 20 spisa), čime je njezin raniji idealni udio od 1/3 u nekadašnjem jedinstvenom knjižnom tijelu u cijelosti i realiziran, i to upravo na onom realnom dijelu koji joj je po provedenoj diobi oduvijek i pripadao.

13. Očevidom na licu mjesta u nazočnosti stranaka sud se neposredno uvjerio da nekretnina k. č. [katastarska čestica] predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu, kuću tužitelja koja se sastoji od podruma u prizemlju, stana na prvom katu i uređenog potkrovlja, fizički odvojenu od nekretnine tuženice, koja čini k. č. [katastarska čestica], a iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju Marka Vukše, koji sud prihvaća u cijelosti kao stručan, jasan i argumentiran i na koji stranke nisu imale primjedbi, proizlazi da je predmetna nekretnina na skici lica mjesta označena likom A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-A površine 184 m2 i da predstavlja k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Otok-Lučina, dok je hodnik širine cca 2 m i dužine cca 7 m, kojim tuženica prolazi do svoje nekretnine, označen likom C-D-I-J-C površine 14 m2 i predstavlja dio k. č. [katastarska čestica]. Tužitelj je na ročištu 25. svibnja 2026. dodatno pojasnio, što nitko nije osporio, da je njegov dio kuće od tuženičinog odvojen vratima u hodniku, zidom u dnevnom boravku na prvom katu, zidom u potkrovlju te u prizemlju, a svjedoci AF i IF iskazali su da se tuženica prije nekoliko godina i sama unutar hodnika odvojila željeznom pregradom odnosno željeznim vratima.

14. Iskaze svih saslušanih svjedoka sud ocjenjuje neposredno uvjerljivima, međusobno suglasnima i istinitima, pri čemu posebnu dokaznu vrijednost pridaje okolnosti da su ĆF i AF supruga i sin prodavatelja, dakle osobe iz najužeg kruga pravnog prednika tužitelja koje o predmetu i opsegu kupoprodaje imaju najizravnija saznanja, a nemaju nikakvog interesa iskazivati u korist tužitelja na štetu vlastite obitelji, te oboje suglasno iskazuju da je prodan njihov dio kuće, koji su na fotografiji s lista 64 spisa i pokazali kao dio koji se pruža u pravcu zida pa do limenog opšava na krovu. Iskaz tužitelja sud prihvaća jer je dosljedan kroz oba saslušanja, suglasan iskazima svjedoka i materijalnim dokazima.

15. Tuženica ni na jedno od dva ročišta određena radi saslušanja stranaka nije pristupila, a njezin je punomoćnik izrijekom izjavio da njezin iskaz nije odlučan te da tuženica neće pristupiti ni na eventualno odgođeno ročište. Sukladno članku 269. ZPP - a sud je ocijenio od kakvog je značenja to što je tuženica uskratila iskaz te zaključuje da tuženica osobno ne tvrdi, niti je tijekom cijelog postupka ijednom tvrdila, da bi joj pripadao bilo koji realni dio kuće i dvorišta tužitelja, što je u potpunom suglasju s utvrđenjem da tuženica ne svojata nijedan dio te nekretnine, da tužitelju nikada nije prigovarala isključivom posjedu i cjelovitom renoviranju te da je njezin stvarni interes na toj nekretnini ograničen na pravo prolaza hodnikom.

16. U odnosu na točku I. izreke, odgovarajući na sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud, ovaj sud zaključuje sljedeće.

17. Prvo, glede sadržaja i tumačenja kupoprodajnog ugovora (točke 13., 14. i 15. ukidnog rješenja). Ugovor od 20. svibnja 2016. u pogledu predmeta kupoprodaje sadrži unutarnju proturječnost: s jedne strane, u članku 1. kao predmet prodaje označena je nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Otok-Lučina, što u naravi predstavlja kuću i dvorište ukupne površine 184 m2, dakle cijela nekretnina određena katastarskom oznakom, naravi i punom površinom, a s druge strane navodi se suvlasnički dio od 2/3. Upravo ta proturječnost čini odredbu o predmetu kupoprodaje spornom odredbom u smislu članka 319. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), pa se, protivno stajalištu tuženice da isprave treba tumačiti isključivo onako kako glase, ne primjenjuje samo stavak 1. te odredbe, budući da doslovna primjena nije moguća kada isprava sama sebi proturječi, nego stavak 2., prema kojem se pri tumačenju spornih odredbi ne treba držati doslovnog značenja upotrijebljenih izraza, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja.

18. Zajednička namjera ugovaratelja u ovom je postupku utvrđena na nepobitan način: prodavatelj je prodavao, a kupac kupovao cijeli fizički odvojeni realni dio, kuću s dvorištem koja danas čini k. č. [katastarska čestica]. To ponajprije proizlazi iz iskaza supruge i sina samog prodavatelja, koji suglasno iskazuju da je prodan njihov dio kuće, kao fizički određena i granicama (zid, limeni opšav) svima poznata cjelina, a ne idealni razlomak. Nadalje, to proizlazi iz iskaza tužitelja da je prilikom kupnje imao u vidu točno određeni, odvojeni samostalni dio nekretnine, iz činjenice da mu je odmah predan isključivi posjed cijele nekretnine, koju je u cijelosti renovirao bez ikakvog protivljenja tuženice, te iz ponašanja obiju stranaka kroz cijelo razdoblje nakon kupoprodaje. Naznaka suvlasničkog dijela od 2/3 u ugovoru predstavlja tek preuzimanje tada važećeg tabularnog stanja stare zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], u kojoj su idealni omjeri bili samo knjižni odraz odavno provedene realne diobe, dakle pogrešnu oznaku knjižnog stanja koja ne mijenja stvarno ugovoreni predmet. Pritom zahtjevu pisane forme ni na koji način nije udovoljeno nauštrb pravne sigurnosti, jer je predmet kupoprodaje u samoj ispravi u cijelosti i nedvojbeno određen (k. č. [katastarska čestica], kuća i dvorište, ukupne površine 184 m2). Ekonomska i životna logika posla dodatno potvrđuje ovakvo tumačenje: nije životno uvjerljivo da bi kupac, strani državljanin, kupovao idealni suvlasnički dio tuđe obiteljske kuće da bi potom u nju uselio, o vlastitom trošku cjelovito je obnovio i godinama je isključivo koristio bez ijednog prigovora navodne suvlasnice.

19. Drugo, glede pitanja zašto stranke nisu sklopile dodatak ugovora (točka 15. ukidnog rješenja). U trenutku sklapanja ugovora, u svibnju 2016., nova zemljišna knjiga za k. o. [katastarska općina]-Otok-Lučina nije ni postojala, ona je stupila na snagu tek 10. prosinca 2020., pa ugovorne strane objektivno nisu ni mogle predvidjeti da će prilikom njezina osnivanja doći do pogrešnog prenošenja starih idealnih omjera na novoformiranu česticu tužitelja, unatoč tome što je realna dioba novom izmjerom već bila provedena u korist tuženice (k. č. [katastarska čestica] za cijelo). Tužitelj u postupku osnivanja nije sudjelovao, upis je bez njegova znanja i ovlaštenja obavio prodavatelj, a tužitelj je za pogrešku saznao tek dvije do tri godine kasnije, dakle nakon što je prodavatelj DF već preminuo, čime je sklapanje dodatka ugovora postalo objektivno nemoguće. U takvim okolnostima parnica radi utvrđenja prava vlasništva jedini je pravni put koji je tužitelju preostao, pri čemu je tužitelj, prije podnošenja tužbe, spor pokušao riješiti i mirnim putem, dopisom tuženici od 14. listopada 2022. i pregovorima punomoćnika, koji nisu urodili sporazumom.

20. Treće, glede upisa tužitelja za 2/3 dijela i stajališta da prednik tužitelja nije prenio preostali suvlasnički dio (točke 16., 17. i 18. ukidnog rješenja, uz pozivanje na članak 119. Zakona o zemljišnim knjigama, "Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99 , 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17, dalje: ZZK, koji je bio na snazi u vrijeme osnivanja zemljišne knjige). Okolnost da je tužitelj upisan za 2/3 dijela nije posljedica njegove volje ni sadržaja njegova pravnog posla, nego jednostrane radnje DF, koji je na izlaganju 28. rujna 2016., bez punomoći i bez znanja tužitelja, mehanički prenio omjere stare zemljišne knjige na novu česticu, u pogrešnom uvjerenju da kuće stranaka i dalje čine jednu česticu, iako je novom izmjerom tuženica svoj realni dio već dobila upisan za cijelo (k. č. [katastarska čestica]). Prednik tužitelja jest prenio tužitelju cijelu nekretninu, i to kupoprodajnim ugovorom čiji je predmet, pravilno protumačen sukladno članku 319. stavku 2. ZOO-a, cijeli realni dio koji čini k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Otok-Lučina.

21. S tim u vezi valja odgovoriti i na prigovor tuženice da je tužitelj, budući da nije uložio prigovor u postupku osnivanja zemljišne knjige, dužan dokazati stjecanje nakon njezina stupanja na snagu. Osnivanje zemljišne knjige nije način stjecanja prava vlasništva (članak 114. ZV-a taksativno određuje pravne temelje stjecanja: pravni posao, odluka suda odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanje i zakon), pa tuženica upisom 1/3 dijela na k. č. [katastarska čestica] prilikom osnivanja nove knjige nije mogla steći ništa što prije toga stvarno nije imala, a utvrđeno je da njezin idealni udio u nekadašnjem jedinstvenom knjižnom tijelu odgovara realnom dijelu koji je u novoj knjizi u cijelosti upisan na nju (k. č. [katastarska čestica]), dok na realnom dijelu koji čini k. č. [katastarska čestica] ona ni pri je osnivanja nove knjige nije imala nikakvo pravo, što potvrđuje i njezino vlastito držanje: nikada nije posjedovala nijedan dio te nekretnine osim prolaska hodnikom, svoje je pravo prema toj nekretnini još 2014. ugovorno uredila kao pravo prolaza, ne svojata nijedan njezin dio i uskratila je vlastiti iskaz kao neodlučan. Propuštanje sudjelovanja u postupku osnivanja zemljišne knjige, odnosno propuštanje prigovora u ispravnom postupku, ne dovodi do gubitka stvarnih prava niti sprječava njihovo ostvarivanje u parnici, jer upisi provedeni prilikom osnivanja nove zemljišne knjige ne uživaju apsolutnu nepobojnost prema istinitom vlasniku, nego djeluju u okviru načela povjerenja u zemljišne knjige (članak 8. ZZK-a), koje štiti poštene treće osobe koje su, postupajući s povjerenjem u knjižno stanje, stekle knjižna prava, a tuženica nije treća osoba stjecateljica, nego upravo osoba čiji je upis bez pravnog temelja i izvor nesklada knjižnog i stvarnog stanja. Odredba članka 119. ZZK-a na koju upućuje drugostupanjski sud uređuje knjižno (tabularno) stjecanje na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika i ne isključuje pravo stjecatelja koji raspolaže valjanim pravnim temeljem stjecanja od istinitog (izvanknjižnog) vlasnika da u parnici ishodi utvrđenje svoga prava i nalog za njegov upis, što je upravo sadržaj tužbenog zahtjeva.

22. Slijedom svega navedenog, tužitelj je dokazao valjani pravni temelj stjecanja prava vlasništva cijele nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Otok-Lučina: kupoprodajni ugovor od 20. svibnja 2016. sklopljen s izvanknjižnim vlasnikom cijele nekretnine, čiji je predmet, prema zajedničkoj namjeri ugovaratelja, cijela nekretnina, temeljem kojeg je tužitelj stupio i u samostalan i isključiv posjed cijele nekretnine, dok je knjižno upisan samo za 2/3 dijela. Preostala 1/3 dijela upisana je na tuženicu bez ikakvog pravnog temelja, kao posljedica pogreške u prenošenju starog knjižnog stanja prilikom osnivanja nove zemljišne knjige. Stoga je, primjenom članaka 114., 115. i 119. ZV -a u vezi s člankom 319. stavkom 2. ZOO-a, valjalo utvrditi da je tužitelj suvlasnik predmetne nekretnine za 1/3 dijela te ga ovlastiti da zatraži uknjižbu tog prava uz istodobno brisanje upisa tuženice, radi čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

23. U odnosu na točku II. izreke. Među strankama je nesporno, a potvrđeno je iskazima svih svjedoka i tužitelja, da tuženica ima pravo prolaza hodnikom koji čini dio k. č. [katastarska čestica] (na skici vještaka lik C-D-I-J-C površine 14 m2) te zajedničkim stubištem (k. č. [katastarska čestica], koja je uknjižena kao suvlasništvo stranaka i nije predmet ovog postupka) do svoje nekretnine, koje pravo počiva na ugovoru o uređenju suvlasničkih prava i obveza od 10. studenog 2014. (list 21-24 spisa), kojim je u članku 6. ugovoreno pravo prolaza do prve etaže kuće tuženice, dakle na pravnom poslu, i koje se pravo neometano faktično izvršava, jer tužitelj, kako suglasno proizlazi iz svih izvedenih dokaza, tuženic i prolaz nikada nije priječio. To pravo, međutim, nije upisano u zemljišnu knjigu, a sam tužitelj, kao vlasnik poslužne nekretnine, zahtijeva njegovo osnivanje kao stvarnog prava služnosti puta i upis u zemljišnu knjigu, kako bi se knjižno stanje i u tom d ijelu uskladilo sa stvarnim te kako bi pravo tuženice, koje je dosad počivalo na obveznopravnom uređenju i faktičnom izvršavanju, djelovalo kao stvarno pravo prema svagdašnjem vlasniku poslužne i u korist svagdašnjeg vlasnika povlasnih nekretnina. Kako je titulus (pravni posao od 10. studenog 2014.) valjan, opseg služnosti nedvojbeno identificiran nalazom i skicom vještaka, a osnivanju služnosti u ovom obliku nijedna stranka sadržajno ne prigovara, zahtjev je osnovan temeljem članka 220. stavka 1. ZV-a, a upis će se provesti na temelju ove presude, radi čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke. Time je ujedno otklonjena i dvojba iz točke 19. ukidnog rješenja, budući da je pravo tuženice na prolaz, sadržajno određeno člankom 6. ugovora iz 2014., konstituirano kao stvarno pravo služnosti na točno određenom dijelu poslužne nekretnine k. č. [katastarska čestica] u korist povlasnih nekretnina k. č. [katastarska čestica].

24. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavku 1. i članku 155. ZPP-a. Tužitelj je u sporu uspio u cijelosti pa mu pripada naknada cjelokupnog potrebnog troška, odmjerenog sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, i to: za sastav tužbe od 27. veljače 2023. (Tbr. 7. t. 1.) 200,00 EUR, za zastupanje na ročištu 25. listopada 2023. (Tbr. 9. t. 1.) 200,00 EUR, za zastupanje na ročištu 25. studenog 2024. (Tbr. 9. t. 1.) 200,00 EUR, za pristup na očevid 27. siječnja 2025. (Tbr. 9. t. 7.) 200,00 EUR, za zastupanje na ročištu 5. rujna 2025. (Tbr. 9. t. 1.) 200,00 EUR te za zastupanje na ročištu 25. svibnja 2026. (Tbr. 9. t. 1.) 200,00 EUR, ukupno 1.200,00 EUR, uvećano za PDV od 25 % u iznosu od 300,00 EUR, što iznosi 1.500,00 EUR, uz trošak sudske pristojbe na tužbu od 26,55 EUR, sudske pristojbe na presudu od 53,10 EUR i trošak geodetskog vještačenja od 700,00 EUR, sveukupno 2.279,65 EUR, sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer taj podnesak, s obzirom na to da je žalba tuženice prihvaćena, nije bio potreban za vođenje parnice u smislu članka 155. stavka 1. ZPP - a.

25. Slijedom svega izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Metković, 6. srpnja 2026.

S u d a c :

Damir Ujdur

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka iste, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Sandra Wagner, odvjetnica u Metkoviću

2. Andrija Boras, odvjetnik u Metkoviću