REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-52/2026-54

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužiteljice DC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Katarini Džimbeg, odvjetnici iz Zagreba, Gundulićeva 53, protiv tuženika Atletski klub Dinamo – Zrinjevac, [adresa], OIB: 60113438833, zastupan po punomoćniku Ivanu Tomuliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 22, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. svibnja 2026. u nazočnosti tužiteljice osobno, punomoćnice tužiteljice Katarine Džimbeg, odvjetnice te punomoćnika tuženika Ivana Tomulića, odvjetnika, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje u tekstu: ZPP), dana 6. srpnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Utvrđuje se da Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesena 01.10.2021., kojom je tuženik Atletski klub Dinamo – Zrinjevac sa sjedištem u [adresa], OIB: 60113438833, tužiteljici DC s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], otkazao Ugovor o radu sklopljen 02.01.2019., nije dopuštena te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.

II/ Nalaže se tuženiku vratiti tužiteljicu na rad, na radno mjesto trenera za skokove i druge srodne discipline, sve u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.000,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 6. srpnja 2026. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ii granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 400,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 6. srpnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine .

Obrazloženje

1. Tužiteljica DC (dalje u tekstu: tužiteljica) u tužbi 9. studenoga 2021. navodi da je bila zaposlena kod tuženika Atletski klub Dinamo – Zrinjevac (dalje u tekstu: tuženik) na radnom mjestu trener za skokove i druge srodne discipline. Tuženik je tužiteljici otkazao ugovor o radu Odlukom o izvanrednom otkazu od 1. listopada 2021. zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa. Tužiteljica je u zakonskom roku protiv te odluke uložila zahtjev za zaštitu prava, na koji tuženik nije odgovorio. Tužiteljica u tužbi ističe da je odluka o otkazu nedopuštena već iz formalno pravnih razloga gdje je tuženik grubo povrijedio proceduru otkazivanja. Tužiteljica također ističe da nije počinila nikakvu povredu obveze iz radnog odnosa, a osobito ne tešku radi koje nastavak radnog odnosa nije moguć. Ne postoji opravdani razlog zbog kojih bi tuženik valjano mogao otkazati ugovor o radu, a posebice ne odlukom o izvanrednom otkazu kako je to tuženik učinio. Tužiteljica u tužbi pojašnjava da je 2014. zasnovala radni odnos kod tuženika, da kod tuženika nije postojala niti jedna motka za mlađe dobne kategorije, a koje motke su tužiteljici bile potrebne za treniranje članova za koje je ona bila zadužena. Tužiteljica je bila ta koja je donijela vlastite motke koje je imala u svom privatnom vlasništvu i dala ih na uporabu tuženiku. Ovo iz razloga jer je tuženik naveo kako nema financijskih sredstava za nabavku te opreme. Tužiteljica je tijekom rada kod tuženika o svom vlastitom trošku kupila još pet motki koje su bile potrebne za rad i koje je dala na korištenje članovima kluba. Krajem iste godine za jednu članicu kluba ukazala se potreba za novom motkom te su tada roditelji te članice želeći nabaviti motku, a pri tome u nemogućnosti da istu sami plate, predložili da tužiteljica svojim novcem kupi potrebnu motku, a da oni tužiteljici mjesečno vraćaju iznose prema vlastitim mogućnostima, dok ne otplate motku. Tužiteljica je na to pristala sa željom da se pomogne članici i omogući joj treniranje s potrebnom motkom. Tužiteljica je tako svojim sredstvima kupila motku, a roditelji atletičarke su kroz period od nekoliko godina vraćali pozajmljeni iznos. Tu motku koristila je samo navedena članica te je s tom motkom postavila hrvatski kadetski rekord. Sve ovo tuženik je znao i nikada nije izrazio svoje protivljenje. Slična stvar dogodila se i 2016. kada je bilo potrebno nabaviti još dvije motke za druge članice kluba, koje je ponovno tužiteljica nabavila o svom trošku, a jednu motku roditelji su otplatili, dok je drugu motku tužiteljica u cijelosti nabavila o svom trošku i dala na korištenje svim članovima kluba . U 2017. roditelji treće članice kluba zamolili su tužiteljicu da kupi jednu motku za njihovu kćer, što je tužiteljica ponovno učinila i ponovno platila motku svojim novcem, a roditelji su potom vraćali tužiteljici tako pozajmljeni iznos. I ova motka je, uz suglasnost te članice, stavljena na raspolaganje i ostalim članovima kluba, o čemu je tuženik imao saznanja. Da je tuženik imao saznanja o tome potvrđuje i okolnost da je sredinom 2017. tadašnji predsjednik kluba u ime kluba iskazao posramljenost što su tužiteljica i roditelji kupovali motke koje klub nije osigurao, te se ponudio tužiteljici nadoknaditi troškove. Tužiteljica je tada predložila da klub radije kupi nekoliko novih motki, što je naposljetku i učinjeno. Također je klub 2019. nakon kupnje motke za jednu članicu pristao djelomično sudjelovati u takvom trošku, te je tu motku tužiteljici refundirao kroz trošak smještaja i prijevoza, pri čemu je tužiteljica jedan dio troška te motke sama snosila. Netočni su navodi tuženika da bi tužiteljica od članova kluba uzimala bilo kakve novčane iznose za sebe, te da je tužiteljica postupala mimo znanja tuženika. Tužiteljica je u dobroj vjeri i u interesu tuženika i članova kluba pozajmljivala vlastiti novac za nabavu opreme za treniranje članova kluba. Od toga tužiteljica nije imala osobne koristi, već su korist imali članovi kluba i sam tuženik kojem se pripisuju rezultati postignuti s tim motkama. Tužiteljica dalje ističe da je tuženik odluku o otkazu donio nakon proteka roka iz čl. 116 st. 2 Zakona o radu jer da nisu istiniti navodi tuženika da bi on za te okolnosti saznao na sastanku 20. rujna 2021., s obzirom da je čitavo vrijeme bio upoznat s tom situacijom. Također tuženik nije tužiteljici omogućio iznošenje obrane, doduše tužiteljica je pozvana na sastanak e-mailom od 28. rujna 2021., međutim nije naznačena tema sastanka niti je navedeno da se radi o sastanku radi davanja obrane. Tuženik je kasnije zlonamjerno naveo da se tužiteljičina obrana ne može prihvatiti jer nema pisanog dokaza, a nije jasno kakve je dokaze tužiteljica trebala pripremiti za sastanak čija tema nije bila najavljena. Stoga je i radi te činjenice odluka o otkazu nedopuštena. Slijedom svega navedenog tužiteljica predlaže da se odluka o izvanrednom otkazu proglasi nedopuštenom te da se tužiteljicu vrati na rad, sve kako je to navedeno pod točkom I/ i II/ izrijeke.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tužiteljica u tužbi prigovara tuženiku da isti nije osigurao sredstva za rad, što nije relevantno, niti točno, budući da iz same tužbe proizlazi kako je tuženik nabavljao motke za skakanje. Tužiteljica smatra kako ju njeni sportski uspjesi i ostvarenja izuzimaju iz obveze poštivanja pravila tuženika što jednostavno nije točno, a iz čega je vidljiv nekritički pristup tužiteljice prema radu i radnim obvezama. Tužiteljičino radno mjes to odnosilo se na treniranje skokova i drugih srodnih disciplina, dakle ne isključivo skok s motkom. Tuženik je jedan od najstarijih i najuglednijih atletskih klubova i nije životno i logično da ne bi imao motke za treniranje. Iz tužbe proizlazi da je tuženik omogućio tužiteljici iznošenje obrane, te također navodi da je za razloge otkaza saznao na sastanku koji je održan 20. rujna 2021. Svoje postupanje tužiteljica nije objasnila putem bilo kakvog pisanog ili drugog relevantnog dokaza, stoga je tuženik imao opravdan i zakonit razlog za izvanredni otkaz. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom postupka su izvedeni slijedeći dokazi: izvršen je uvid u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu (str. 9-10 spisa), u ugovor o radu (str. 11-12 spisa), u zahtjev za zaštitu prava (str. 13-18 spisa), u e-mail poruke (str. 19, 110, 114- 121 spisa), u odluku Sportskog saveza Grada Zagreba (str. 33 spisa), u Statut tuženika (str. 36-57 spisa), u dopis od 22. studenoga 2015. uz popis opreme (str. 59-63 spisa), u račune (str. 64-65, 68-69, 97-103, 105-107 spisa), u uplatnice (str. 70 spisa), u ispis objava sa društvenih mreža (str. 71-80 spisa), u izjave članova kluba (str. 81-86 spisa), u prijavu HZMO-u (str. 104 spisa), u dopis Zagrebačkom atletskom savezu (str. 108 spisa), u dopis Zagrebačkog atletskog saveza (str. 109 spisa), u poziv na sjednicu upravnog odbora (str. 111 spisa), u popis atletičara – motkaša (str. 135-138 spisa), u rezultate atletičara (str. 184-199 spisa), saslušani su svjedoci: ŽC (str. 143- 145 spisa), MC (str. 145-146 spisa), AC (str. 161-162 spisa), EC (str. 167-169 spisa), DCŽ (str. 180-182 spisa), CC (str. 182-183 spisa), TC (str. 200-201 spisa), PC (str. 201-202 spisa), VC (str. 203-204 spisa), ĐC (str. 218-219 spisa), JC (str. 220-221 spisa) te zz tuženika IC (str. 169-171 spisa) i ŽCŽ (str. 205-207 spisa) i tužiteljica DC (str. 207-211 spisa) kao parnične stranke, izvršen je uvid u rješenje Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž R-236/2025 od 10. rujna 2025. (str. 279-282 spisa).

4. Slijedom svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan iz sljedećih razloga.

5. U ovom predmetu sud je donio presudu posl. br. PR-1681/2021 od 12. lipnja 2025. kojom je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice. Povodom žalbe tuženika Županijski sud u Splitu je svojim rješenjem posl. br. Gž R-236/2025 od 10. rujna 2025. ukinuo navedenu presudu ovog suda te je predmet vratio na ponovno suđenje. Iz obrazloženja rješenja Županijskog suda u Splitu proizlazi da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno čime je ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 353 st. 1. t. 2 ZPP- a, te da se stoga presuda ukida i predmet vraća na ponovno suđenje. Drugostupanjski sud dalje navodi da nisu dostatni razlozi koje je prvostupanjski sud naveo u pogledu činjenice da je tuženik imao saznanja o spornom postupanju tužiteljice i prešutno ga odobrio. Drugostupanjski sud smatra da prvostupanjski sud nije dostatno razmotrio iskaze zakonskih zastupnika tuženika i pojedinih svjedoka koji su govorili u prilog tvrdnji tuženika da za sporno postupanje tužiteljice tuženik nije znao niti ga je odobrio. Nameće se pitanje iz kojih bi razloga tuženik, kao renomirani sportski klub, izričito ili prešutno pristao da njegov djelatnik - trener nabavlja sportske rekvizite, te onda od roditelja prima novac, koji rekviziti bi postalo vlasništvo samih atletičarki. Dalje se navodi da je potrebno nedvojbeno utvrditi je li tuženik stavio na raspolaganje atletičarima odgovarajući broj kvalitetnih sportskih rekvizita s kojima atletičarke mogu normalno trenirati i sudjelovati na sportskim natjecanjima.

6. Tužiteljica u svom podnesku od 31. ožujka 2022. dopunjuje navode iz tužbe ističući kako je rad tužiteljice direktno financirao Sportski savez Grada Zagreba i tuženiku je isplaćivao sredstva za plaću tužiteljice. U ovom detalju krije se motiv za otkaz ugovora o radu, budući da je tuženik radno mjesto tužiteljice i odobrena sredstva htio dati drugom radniku, što proizlazi iz činjenice da je odmah po otkazu tužiteljice na to radno mjesto zaposlen OC. Nadalje, tužiteljica ističe da je odluka o otkazu donesena mimo tuženikovog upravnog odbora, budući da tužiteljica ima informaciju kako se na sjednici upravnog odbora nikada nije konkretno odlučivalo o otkazu, a članovi upravnog odbora za spornu odluku su saznali nakon što je već donesena. Tužiteljica opetovano ističe da je tuženik atletičarke koje je trenirala tužiteljica oslobodio plaćanja članarine u iznosu od 180,00 kn mjesečno upravo iz razloga jer su one svojim novcem financirale nabavku motki, što znači da je tuženik znao da tužiteljica nabavlja motke zajedno s roditeljima, a lažni su navodi tuženika iz odluke o otkazu da je tužiteljica članovima prezentirala da je plaćanje 150,00 kn u gotovini odobreno od strane kluba. Tužiteljica ima saznanja da je sastanak od 20. rujna 2021. inicirala nezadovoljna atletičarka i njeni roditelji, na koji sastanak se nepozvana pridružila DCŽ kojoj je tužiteljica zbog neprimjerenog ponašanja predložila prekid suradnje i prelazak kod drugog trenera, što je navedena atletičarka odbila. Nakon toga atletičarka je o tužiteljici počela iznositi razne neistine, što je sve dovelo do toga da je nazočila na sastanku 20. rujna 2021. iako nije to bila tema sastanka.

7. U odnosu na navode tužiteljice očitovao se tuženik u svom podnesku od 27. lipnja 2022. ističući da tužiteljica nije kod tuženika zaposlena na temelju odluke Sportskog saveza Grada Zagreba niti taj savez izravno financira rad tužiteljice. Sportski savez Grada Zagreba dostavlja novčana sredstva Zagrebačkom atletskom savezu koji osigurava sredstva za plaće za sve trenere zaposlene kod tuženika, što znači da tužiteljica ni po čemu nije izuzeta. Nadalje, tuženik ističe da je OC zaposlen tek 1. studenoga 2021., a ne istovremeno s otkazivanjem tužiteljici. U odnosu na navode tužiteljice da bi odluka o otkazu bila donesena mimo tuženikovog upravnog odbora tuženik ističe da je odluka o otkazu donesena većinom glasova članova upravnog odbora na elektronskoj sjednici dana 1. listopada 2021. Svi članovi upravnog odbora dobili su pozivi za sjednicu i nacrt namjeravane odluke, a odluka je donesena većinom glasova. Nadalje, u odnosu na navode tužiteljice da kod tuženika nisu postojale motke za mlađe dobne skupine tuženik dostavlja u spis podatke o nabavci motki tijekom 2014., 2015., 2003., 2007. i 2008. te ujedno ističe da tužiteljica nije prva i jedina koja je trenirala skok s motkom kod tuženika. Tuženik također ističe da su polaznici atletske škole dužni plaćati članarinu kluba dok članovi koji prelaze u starije kategorije i natječu se više nisu dužni plaćati članarinu. Članarine nemaju veze sa iznosima koje je tužiteljica naplaćivala, budući da članice nisu niti trebale plaćati članarinu. Tužiteljica je na sastanku 29. rujna 2021. navela da su tadašnji članovi upravnog odbora NC i ĐC bili upoznati s načinom nabavki motki i to odobrili, nakon čega je tuženik provjerio tu činjenicu sa ĐC, koja je to negirala. Isto tako tuženik je 2019. planirao nabaviti ukupno šest motki, sukladno konzultacijama s trenerima nabavljeno je pet motki, a u pogledu šeste motke tužiteljica je inzistirala da se nabavi motka drugog proizvođača koja nije dostupna u Hrvatskoj te je predložila da će to nabaviti tijekom boravka na natjecanju veterana u Poljskoj gdje je kupila tu motku. Tužiteljica nije donijela račun za tu motku, međutim usprkos tome tuženik je izašao ususret tužiteljici i refundirao joj trošak putovanja u Poljsku. Tuženik ističe da je nakon sastanka dodatno provjerio tvrdnje koje su iznesene protiv tužiteljice. Tuženik dalje ističe da izjave koje je tužiteljica sastavila su očigledno sastavljene na njenu inicijativu te izražava sumnju u njihovu autentičnost.

8. U odnosu na navode tuženika tužiteljica se očitovala u svom podnesku od 5. srpnja 2022. ističući da nije sporno da je tuženik 2019. nabavio određene motke, međutim ne radi se o motkama koje bi bile adekvatne za ženske motkašice mlađe životne dobi. Naime, motke se kategoriziraju po kilaži i razini znanja, te tako motke koje su prikladne za starije muške natjecatelje nisu prikladne za treniranje mlađih dobnih kategorija. Tužiteljica ističe da je tuženik od prvog dana znao da tužiteljica financira motke za pojedine atletičare radi čega je tužiteljici prezentirano da te atletičarke neće plaćati članarinu. Kada su u klub došli novi članovi 2019. koji nisu kupovali motku s tužiteljicom, tuženik je tim članicama uredno počeo izdavati uplatnice. Tuženiku je odgovarala situacija da tužiteljica nabavlja motke jer su upravo s tim motkama postignuti sjajni rezultati za klub.

9. U odnosu na navode tužiteljice tuženik u svom podnesku od 6. srpnja 2022. ističe da nisu istiniti navodi tužiteljice da u klubu nije bilo motki za mlađe ženske kategorije, a u dokaz tome tuženik dostavlja u spis popis članova tuženika – motkaša koji su kod tuženika skakali počevši od 2002. Tuženik opetovano ističe da tužiteljica nije dostavila niti jedan račun za sve motke koje je navodno kupila.

10. U odnosu na pitanje dopuštenosti tužbe, među strankama nije sporno da je tužba podnesena u roku iz čl. 133 st. 1 i 2 Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, dalje u tekstu: ZR), a što ujedno proizlazi uvidom u odluku o otkazu koja je donesena 1. listopada 2021., protiv koje odluke je tužiteljica pravodobno dana 15. listopada 2021. uložila zahtjev za zaštitu prava kojeg je tuženik zaprimio 21. listopada 2021. Tuženik nije odgovorio na zahtjev za zaštitu prava, što znači da je za tužiteljicu počevši od 6. studenoga 2021. počeo teći rok za podnošenje tužbe sudu. S obzirom da je tužba podnesena 9. studenoga 2021., ista je podnesena unutar roka iz čl. 133 st. 2 ZR-a. Iz navedenog je utvrđeno da je tužba tužiteljice pravodobna i dopuštena.

11. Među strankama nije sporna činjenica da kod tuženika nije ustanovljeno radničko vijeće, što znači da nije postojala obveza savjetovanja iz čl. 150 ZR-a prije donošenja odluke o otkazu.

12. Uvidom u odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 1. listopada 2021. je razvidno da je tom odlukom tuženik tužiteljici izvanredno otkazao ugovor o radu. Iz obrazloženja odluke o otkazu proizlazi da je tuženik na sastanku od 20. rujna 2021. koji su inicirali članovi kluba i roditelji malodobnih polaznika saznao da bi tužiteljica bez znanja tuženika od članova za čije je treniranje zadužena, a koji nisu bili dužni plaćati članarinu više godina za sebe uzimala mjesečne iznose od 150,00 kn u gotovini. Tužiteljica te uplate nije dostavljala tuženiku niti ga je obavijestila da bi primala ove uplate. Tuženik je od više članova, odnosno roditelja maloljetnih članova, saznao da nisu bili u dogovoru s tužiteljicom da ona kupuje motke na kredit, nego da im je tužiteljica neistinito prezentirala da je plaćanje 150,00 kn odobreno od strane kluba. Prilikom obrane tužiteljica je navela da od 2014. navodno ima usmeno odobrenje tuženika da izravno s roditeljima djece dogovori kupnju motki na kredit u vlastitom aranžmanu, a da joj oni plaćaju mjesečne iznose od 150,00 kn kako bi isplaćivala podignuti kredit. Obranu tužiteljice tuženik ne može prihvatiti jer tužiteljica o navedenom ne nudi nikakvog pisanog dokaza. Tužiteljica uputu za takvo postupanje nije tražila od ovlaštenih osoba tuženika niti ih je o tome obavijestila, nego je mimo njihovog znanja sebi prikupljala novac od polaznika, pri tome ne dajući polaznicima pisane potvrde, a neistinito prezentirajući da ima odobrenje poslodavca. Svojim postupanjem tužiteljica je osobito teško povrijedila svoje obveze iz radnog odnosa te je došlo do trajnog gubitka povjerenja tuženika u tužiteljicu. Tužiteljica je svojim postupanjem i teško narušila ugled tuženika budući da je za sebe uzimala novac u gotovini neistinito prikazujući da ima odobrenje tuženika, pri čemu polaznicima nije davala potvrde niti ih obavještavala o stanju duga za kredit čime je tuženik posredno prikazan u neprofesionalnom svjetlu. Svojim postupanjem radnica je osobito teško povrijedila obveze iz radnog odnosa zbog čega nastavak radnog odnosa nije moguć.

13. Tužiteljica u svom zahtjevu za zaštitu prava u bitnome navodi kao u tužbi, radi čega se sud neće posebno osvrtati na navode tužiteljice iz zahtjeva za zaštitu prava.

14. Među strankama nije sporno, a ujedno proizlazi iz ugovora o radu to da je tužiteljica u trenutku otkazivanja bila zaposlena na radnom mjestu trenera za skokove i druge srodne discipline na neodređeno vrijeme na temelju ugovora o radu od 2. siječnja 2019. Također nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika počevši od 2. svibnja 2014., kako to proizlazi iz odluke o otkazu.

15. Sporno je je li postojao opravdan razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužiteljici, odnosno je li se činjenično stanje kako je isto navedeno u obrazloženju odluke o otkazu dogodilo na način kako je to navedeno od strane tuženika. Ujedno je sporno je li tuženik prilikom donošenja odluke o otkazu povrijedio proceduru otkazivanja propisanu čl. 116 i 199 ZR-a, odnosno odredbama Statuta tuženika.

16. Tuženik je u spis dostavio ispis e-mail poruke od 1. listopada 2021. iz koje proizlazi da se tom porukom članovi upravnog odbora pozivaju na 17. elektronsku sjednicu upravnog odbora sa dnevnim redom da se donese odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv tužiteljice te da se prihvati odluka o izvanrednom otkazu tužiteljici. Također je dostavljen poziv za sjednicu te ispis e-mail poruka od VC, ŽCŽ, IC, RC, ČC, LC i MC, iz kojih proizlazi da su svoju suglasnost izrazili IC, VC, ŽCŽ, MC, ČC, LC, dok je suzdržan bio RC. Iz navedenog proizlazi da se većina članova upravnog odbora suglasila sa predloženim dnevnim redom i odlukama, čime se može zaključiti da je odluka o otkazu donesena uz suglasnost upravnog odbora. Također je vidljivo na str. 119 spisa da je i član upravnog odbora UC rukom naveo da je suglasan, iako njegova e-mail poruka ne prileži spisu. Tuženik je u svom podnesku od 27. lipnja 2022. naveo da je svih devet članova upravnog odbora dobilo poziv za elektronsku sjednicu, da je jedan član bio suzdržan, a jedan nije odgovorio, što sve proizlazi iz ispisa e-mail poruka koje je tuženik dostavio u spis. Naime, spisu ne prileži odgovor člana upravnog odbora SC, dok je član UC svoju suglasnost iskazao potpisom na e-mail poruci. Neovisno o tome, sve da i glas UC nije dan na pravilan način, tuženik je u spis dostavio šest pisanih suglasnosti na predloženu odluku o otkazu, što predstavlja većinu u odnosu na devet članova upravnog odbora. Budući da je uz poziv za elektronsku sjednicu dostavljena i odluka o izvanrednom otkazu, sud utvrđuje da je na taj način upravni odbor bio upoznat sa sadržajem odluka koje se namjeravaju donijeti, odnosno da se radi o izvanrednom otkazivanju ugovora o radu. Zaključak suda nije doveden u pitanje niti iskazom svjedoka MC, koji navodi da se postavilo pitanje o prosljeđivanju predmeta na disciplinsku komisiju te se tražila suglasnost za izvanredni otkaz, te da je ujedno nacrt odluke o izvanrednom otkazu s obrazloženjem dostavljen svjedoku kao članu upravnog odbora. Potvrđuje činjenicu da je upravni odbor dao suglasnost za provedbu procedure, međutim nema saznanja o činjenicama na kojima se odluka o otkazu temelji. U odnosu na održavanje sjednice to se odnosilo na postavljeno pitanje putem maila, svjedok nije sudjelovao u daljnjoj raspravi vezano uz tu odluku. U privitku maila bio je poziv i nacrt odluke. Prema navodima svjedoka upravni odbor je dao suglasnost na pokretanje disciplinskog postupka, a ne na samo donošenje otkaza jer pretpostavlja da se trebala očitovati i disciplinska komisija. Svjedok pretpostavlja da je svojim odgovorom dao suglasnost i na odluku o otkazu ako se ispune disciplinske pretpostavke. Dalje pretpostavlja da ako disciplinska komisija utvrdi povrede, da se to potvrđuje, međutim istodobno navodi da nikada nisu vodili disciplinske postupke u klubu. Pretpostavlja da se vode takvi postupci protiv radnika.

17. U odnosu na navedeno sud je izvršio uvid u Statut tuženika te je utvrdio da prema Statutu upravni odbor kluba donosi akt o disciplinskoj odgovornosti i druge akte kojima se uređuju radni i drugi odnosi u klubu te da ujedno imenuje stručne djelatnike i utvrđuje njihov status, prava, obveze i odgovornosti. Nadalje, prema odredbama čl. 60 do čl. 63 Statuta tuženika utvrđena je nadležnost disciplinske komisije iz kojih odredaba proizlazi da je disciplinska komisija nadležna za provedbu disciplinskog postupka za povredu članskih dužnosti i obveza utvrđenih Statutom i drugim aktima tuženika. Prema odredbi čl. 62 Statuta vidljivo je da se u disciplinskom postupku mogu izreći određene mjere, međutim one se odnose na članstvo u klubu, a ne na radni odnos. Naime, disciplinska komisija svojom odlukom može isključiti člana iz kluba, međutim to ne utječe na radnopravni odnos trenera i kluba. Stoga nisu točni navodi svjedoka MC o tome da je disciplinska komisija trebala odlučiti o radnopravnom statusu tužiteljice, jer takvu odluku donosi upravni odbor, a disciplinska komisija odlučuje samo o statusu tužiteljice kao članice kluba. Tome u prilog govori i iskaz tužiteljice u dijelu u kojem navodi da je bila nazočna na dva sastanka kod tuženika i to 28. rujna 2021. kada se razgovaralo o pritužbi na njezin rad te naknadno kada je održan sastanak disciplinske komisije, koji sastanak je održan 1. listopada 2021., a taj sastanak se nije ticao otkaza već tužiteljičinog članstva u klubu. Iz navedenog je utvrđeno da se radilo o dva zasebna postupka, jedan koji se vodi pred disciplinskom komisijom vezano uz status člana u klubu, a drugi koji se odnosio na donošenje odluke o izvanrednom otkazu. Neovisno o određenim kontradiktornostima u iskazu svjedoka MC vezano uz provedbu postupka pred disciplinskom komisijom, sud je na temelju ispisa e-mail poruka utvrdio da je prije donošenja odluke o otkazu o toj odluci ta odluka izglasana na elektronskoj sjednici upravnog odbora te je ista odluka prihvaćena većinom glasova. Nije neuobičajeno da se održavaju elektronske sjednice, niti je to prema mišljenju ovog suda u suprotnosti sa Statutom tuženika, niti je nužno da se provede ikakva rasprava u slučaju kada je postojala jasna suglasnost većine članova upravnog odbora. Da je bilo kakvih pitanja ili nedoumica, članovi upravnog odbora mogli su to izraziti kroz e-mail poruku, međutim iz poruka proizlazi da su članovi izrazili svoju suglasnost, što znači da su imali dovoljno informacija da na taj način glasuju. Stoga je sud utvrdio da odluka o otkazu nije nezakonita iz razloga povrede procedure koja je utvrđena Statutom , a vezano za donošenje iste od strane Upravnog odbora.

18. Prema mišljenju ovog suda za rješenje ovog spora nisu odlučne okolnosti vezane uz činjenicu da se imenovanje trenera prijavljuje Sportskom savezu Grada Zagreba, odnosno da isti Savez financira plaće trenera, budući da je tuženik naveo kako se plaće trenera pokrivaju iz sredstava koja su doznačena kroz Zagrebački atletski savez, a činjenica financiranja plaće tužiteljice nije relevantna za rješenje ovog spora. Naime, iako tužiteljica tijekom postupka iznosi tvrdnje da je stvarni motiv otkaza zapošljavanje djelatnika OC, navedeno nije utvrđeno niti je moguće dokazati jer sama činjenica da je ta osoba zaposlena počevši od 1. studenoga 2021. ne dokazuje automatski to da bi to bio stvaran motiv donošenja odluke o otkazu. Uostalom odluka o otkazu temelji se na konkretnoj povredi obveze iz radnog odnosa koja je tamo navedena i za koju je potrebno utvrditi to je li se dogodila na način kako je to prezentirao tuženik. Stoga se sud neće osvrtati na dokaze koji su vezani uz zapošljavanje OC, jer tuženik ima pravo zaposliti na upražnjeno radno mjesto osobu po svom izboru.

19. U odnosu na navode tužiteljice da je kod tuženika postojao nedostatak opreme za atletičarke mlađe životne dobi, tužiteljica je u spis dostavila dopis od 22. studenoga 2015. predmet kojeg je loša komunikacija i nedefinirani ciljevi, a koji dopis je upućen upravi kluba. Iz dopisa proizlazi da se tužiteljica obraća upravi kluba, izražava svoje nezadovoljstvo činjenicom da se nema kome obratiti u pogledu problema, te da se isti ne rješavaju u razumnom roku. Smatra da loša komunikacija dovodi do odvajanja među trenerima, smatra da klub ide korak nazad te želi saznati koji su ciljevi za 2016. Navodi se u dopisu da su treneri prepušteni sami sebi, navodi da je 2014. zatražila popis rekvizita kojima klub raspolaže, a koji nije dobila kao i popis motki u 2015., koji popis nije dobila. U tom dopisu tužiteljica navodi da ne mora govoriti o kupnji motke jer njeni krediti za motke sve govore. U prilogu tog dopisa nalazi se tabela sa popisom motki te još dopis od 17. svibnja 2016. u kojem se navode treneri BC i DC i u kojem isti navode da je napravljen popis motki kojima raspolaže tuženik. Iz dopisa dalje proizlazi da je revizijom ustanovljeno da tuženik posjeduje 23 motke plus 4 motke koje su jako stare i kojima se ne može skakati. Utvrđeno je nadalje da klub ne posjeduje motke za početnike niti za ženski skok s motkom, a da je prosječna starost klupskih motki oko 15 godina. Treneri apeliraju na upravu da je svake godine potrebno kupiti tri do pet motki i nadopunjavati kolekcije motki. Iz navedenog je razvidno, a ono što i tuženik tvrdi da je tuženik posjedovao određen broj motki, međutim tužiteljica tijekom postupka naglašava da nisu postojale adekvatne motke za mlađe uzraste i ženski skok s motkom, kao što se to navodi u dopisu od 17. svibnja 2016.

20. Nasuprot tome tuženik je dostavio u spis račune od 20. listopada 2017., od 7. studenoga 2017., od 20. lipnja 2007., od 2. svibnja 2019., iz kojih proizlazi da je tuženik kupio više artikala, za koji stranke ne spore da se radi o motkama, međutim u odnosu na koje račune tužiteljica ističe da se nije radilo o motkama za ženski skok, odnosno za skok mlađih uzrasta. Spisu također prileži i račun od 7. studenoga 2017. iz kojeg proizlazi da je tuženik kupio pet motki za skok u vis.

21. Tužiteljica tijekom postupka ne osporava činjenicu da je bilo motki kod tuženika, što govori i dopis tužiteljice od 17. svibnja 2016., međutim iz dostavljenih računa nije vidljivo da je bilo dovoljno motki koje su prikladne za ženski skok mlađih uzrasta. Isto tako, u periodu od 2014. (godina dolaska tužiteljice kod tuženika) pa do 7. studenoga 2017. tuženik nema dokaza o tome da je izvršena nabavka motki, iako je tužiteljica u svom dopisu od 22. studenoga 2015. te 17. svibnja 2016. ukazala na nedostatak opreme. Stoga sud smatra da nisu relevantni računi koje je tuženik dostavio, a odnose se na 2003. i 2007., s obzirom da je ta oprema bila u klubu i prije dolaska tužiteljice, a tužiteljica je po svom dolasku u dopisima jasno iznijela stav da nema adekvatne opreme u dovoljnom broju. Tome u prilog govore i navodi iz dopisa tužiteljice i trenera BC u kojem ističu da se u inventaru nalaze i četiri stare motke koje nisu u ispravnom stanju i sa kojima nije moguće skakati.

22. Stoga sud iz dostavljenih računa nije mogao utvrditi činjenicu da je tijekom rada tužiteljice kod tuženika bilo dovoljno adekvatne opreme za treniranje atletičarka za koje je tužiteljica bila zadužena, a nije sporno da je neke opreme bilo i to prvenstveno za muške skokove. Pogotovo nema dokaza o tome da je bilo nabavke opreme u periodu od 2014. pa do kraja 2017. kada je navodno tužiteljica uzimala novac od atletičarki za nabavku motki.

23. Tužiteljica je u odnosu na povrede koje joj se stavljaju na teret dostavila u spis izjave atletičarki i to AC, EC, HC, GC, MCŽ i KC iz kojih proizlazi da su izjave sastavljene od 9. listopada 2021. pa sve do 25. veljače 2022., znači nakon što je u odnosu na tužiteljicu donesena odluka o otkazu. Iz izjave AC proizlazi da ista navodi kako od tuženika nikada nije zaprimila uplatnicu za plaćanje članarine, u privatnom aranžmanu nabavljala je motke zajedno sa tužiteljicom, budući da nisu imali sa čime skakati. Iz izjave EC proizlazi da ista također nikada nije zaprimila uplatnicu od kluba za plaćanje članarine te je zajedno sa tužiteljicom u privatnom aranžmanu nabavlja la motke rezultat čega je i hrvatski rekord. Nadalje, iz izjave HC proizlazi da ista nikada od kluba nije dobila uplatnicu za članarinu te da je upoznata s činjenicom da je tužiteljica privatno kupovala motke i dala ih besplatno na korištenje motkašicama kluba. Iz izjave GC proizlazi da ista nikada od kluba nije dobila uplatnicu za plaćanje članarine te da ima saznanja da je tužiteljica privatno kupovala motke i davala ih članicama kluba na korištenje te da je ujedno trenirala skok s motkom sa motkama koje su bile vlasništvo tužiteljice. MCŽ u svojoj izjavi navodi da od tuženika nikada nije dobio uplatnicu za plaćanje članarine te je upoznat s činjenicom da je tužiteljica privatno kupovala motke i davala ih na korištenje članovima kluba. KC u svojoj izjavi navodi da od 2021. surađuje s tužiteljicom te da ista svoje usluge treninga i posudbu motki nikada nije naplatila već je uvijek nesebično pomagala.

24. Na okolnost opravdanosti odluke o otkazu i povreda obveze iz radnog odnosa koje se tužiteljici stavljaju na teret, sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka i parničnih stranaka.

25. Iz iskaza ŽC, a vezano za povredu koja se tužiteljici stavlja na teret, proizlazi da je u vrijeme dok je tužiteljica radila kod tuženika bio voditelj atletske škole te je ujedno radio kao tajnik kluba volonterski. Bio je zadužen za administra tivne poslove i naplatu članarine. Navodi da je imao saznanja o tome da je tužiteljica nabavljala motke za djevojke koje je trenirala. Kada je tužiteljica došla u klub sa njom je došlo pet atletičarki iz kluba Mladost, za koje je svjedok 15. -og u mjesecu isprintao uplatnice za članarinu. Tužiteljica mu je rekla da one ne plaćaju članarinu jer je dogovor sa klubom takav da se na taj način refundira trošak kupljenih motki. Svjedok nije imao taj podatak te je to provjerio kod IC, koji je tada bio tajnik kluba i trener koji mu je rekao da je to istina i da je to u redu, nakon čega tužiteljici nije dostavljao uplatnice za njene atletičarke. Tužiteljica je 2019. dobila novu grupu atletičara koji su proizašli iz atletske škole i ta grupa redovno je nastavila plaćati članarinu. Potvrđuje navode tužiteljice da je postojala potreba za nabavom opreme, da motka treba biti prilagođena težini, visini i dobi atletičara, tako da bi praktički svaki atletičar trebao imati vlastitu motku. Nije siguran da je klub posjedovao točno takve motke koje bi odgovarale atletičarkama koje je trenirala tužiteljica. Zna da su nove motke nabavljane i vidio je atletičarke da treniraju sa novim motkama, a ne zna jesu li motke koje je klub imao bile odgovarajuće za te djevojke. Klub je aljkav po pitanju vođenja inventure. Zna da su u jednom navratu popisali inventuru, svaki trener popisao je svoju opremu. Ne zna što je utvrđeno po pitanju stanja ženskih i muških motki. Imali su rijetku komunikaciju sa upravom, a sjeća se jednog sastanka kod ranijeg predsjednika kluba ZC na kojem je tužiteljica iznijela problem nedostatka motki i činjenicu da je ona kupila motke na kredit. ZC tada je rekao da je pribavio neka sredstva za klub, da neka tužiteljica sačini popis i da će se motke nabaviti iz tih sredstava. To je bilo 2017. Svjedok je također pregledao račune na kojima su motke kupljene od trgovačkog društva Zemnunik šport d.o.o. te je naveo da prema specifikaciji visine tih motki ne odgovaraju za kadetkinje koje je tužiteljica trenirala. Prema mišljenju svjedoka te motke namijenjene su starijim, muškim skakačima.

26. Svjedokinja AC u svom iskazu navodi da je tužiteljica bila njena trenerica počevši od 2012. Zna da je bio dogovor takav da su privatno plaćali svoje motke budući da klub nije imao niti jednu žensku motku. To su bile njihove motke i dogovoreno je s tajnikom kluba IC da se umjesto članarine mjesečno plaćaju motke. Tako je došlo do toga da su oni mjesečno tužiteljici plaćali iznos od 150,00 kn u gotovini na ime motki. Kada netko ne bi jedan mjesec platio taj iznos, platio bi sljedećeg mjeseca. To su plaćali sve do nekih godinu dana prije otkaza, više nisu plaćali jer su sve motke otplatili, a nove nisu nabavili. Sjeća se da je i atletičarka EC jednu motku sama kupila na način da je tajnik rekao da će dati 5.000,00 kn, a tužiteljica je dala još 3.000,00 kn i kupljena je motka baš za nju. Motka koju su kupili ostala je u klubu i svjedokinja ne može njome trenirati. Motke su skupe i koštaju između 7.000,00 do 8.000,00 kn, nabavljale su se preko trenerice s time da su plaćali č istu motku, bez poreza i troškova dostave koje je pokrivala tužiteljica. Iznos od 150,00 kn mjesečno nisu plaćali tijekom ljetnih mjeseci. Svi su znali da to plaćaju, nisu se skrivali i nije moguće da IC nije znao za taj dogovor i za tu priču. Kasnije su u grupu došle nove atletičarke koje nisu imale ništa s tim dogovorom i njima je tajnik normalno donosio uplatnice za članarinu. To su radili pred njima, a njima nisu podijelili uplatnice jer su znali da imaju dogovor sa trenericom i klubom. Tužite ljica je rekla da je dogovoreno sa IC da se plaćaju motke na taj način. Nisu dobivali potvrdu od tužiteljice za plaćanje, ali su dobili motku.

27. Svjedokinja EC u svom iskazu navodi da je trenirala kod tužiteljice ranije u AK Mladost, a kasnije su prešle kod tuženika. Kod tuženika nije bilo rekvizita koji su potrebni za trening pa je dogovor bio takav da trenerica kupi motke koje su potrebne za treniranje, a da onda oni trenerici plaćaju 150,00 kn mjesečno na ime tih motki. Na taj način bilo je lakše plaćati određeni mjesečni iznos, s time da su plaćali samo cijenu motki bez dostave i PDV-a, što je pokrivala tužiteljica. Oni nisu plaćali članarinu niti su dobivali uplatnice, već su mjesečno davali iznos za motke. Sa kupljenom motkom svjedokinja je trenirala i skočila hrvatski rekord. U ljetnim mjesecima kada nisu trenirale, ili ako neki mjesec nisu mogle platiti, nisu platili i trenerica bi tada to pokrila. Prema svjedokinji je komunicirano od strane tužiteljice da je takav dogovor postignut i sa tuženikom i da oni imaju o tome saznanja. Roditelji su bili upoznati s time, budući da od kluba nisu dobivali nikakvu uplatnicu za članarinu. Takav dogovor vrijedio je samo za prvu grupu atletičara koji su došli s tužiteljicom, a kasnije su dolazila nova djeca koja su plaćala članarinu. Svjedokinja je vidjela da je tajnik IC i fizički znao dolaziti na treninge i dijeliti uplatnice djec i, a njima nije dijelio uplatnice. Motke su se kupovale u više navrata kroz sve godine dok su trenirali, vidjeli bi koje motke trebaju te bi naručili motke koje su tada bile potrebne s obzirom na skakače koji treniraju. Tužiteljica je imala i dosta svojih rekvizita koje je dala na korištenje za vrijeme treninga. Svjedokinja je za vrijeme svoje karijere kupila dvije motke zajedno s tužiteljicom, samo je ona s tim motkama trenirala i skakala. Trebala je biti kupljena i treća motka, međutim to je stopirano, tada je tajnik IC rekao da će klub dati novac za motku te je tužiteljica od kluba dobila 5.000,00 kn za kupnju motke. Motka je koštala 8.000,00 kn, a trenerica je sama pokrila ostatak. Svjedokinja financijski nije sudjelovala u kupnji te motke. Motka je nabavljena i nalazi se u klubu. Svjedokinja ističe da je bila nazočna kada je tajnik tražio tužiteljicu da dostavi neke račune tipa gorivo i slično kako bi se mogao pravdati taj novac. Račun za motku nije ispostavljen jer je kupljena na sajmu, odnosno na natjecanju, kupljena je rabljena motka od drugog atletičara. Svjedokinja nije provjerila s upravom postoji li dogovor o kupnji motke. Ističe da je pisanje izjava bila njena inicijativa da bi pomogli trenerici.

28. Svjedokinja DCŽ u svom iskazu navodi da je sa tužiteljicom trenirala preko 10 godina, da kod tuženika normalno nastavljaju plaćati članarinu s time da su davale iznos od 150,00 kn na ruke. To je trajalo negdje do korone kada je rekla da postoji mogućnost da više neće moći plaćati članarinu. Tada nisu znale da bi tih 150,00 kn bio iznos koji se uplaćuje za motke. U to vrijeme druge djevojke u klubu, osobito mlađe plaćale su članarinu, znala je vidjeti da drže uplatnice u rukama i da ih daju roditeljima. Zna da su još u jednom navratu njeni roditelji dali trenerici iznos od 8.700,00 kn na ruke radi kupnje motke za svjedokinju, koliko je shvatila te motke su trebale biti njeno vlasništvo, radilo se o nabavci dvije motke, a to je bilo negdje u periodu od 2015. do 2017. Zna da je i EC dala jednokratno iznos, može reći da su motke došle, ali nikada joj nije bilo rečeno da su upravo to motke koje su kupljene za nju. Atletičarke su bile otprilike istih težina i visina, tako da su mog le trenirati sa istim motkama, a motka se ustvari mijenja prema napretku i sposobnosti za bolji skok. Svjedokinja je tek na sastanku koji se održao u rujnu 2021. saznala da ustvari nisu niti trebali plaćati članarinu. Članarina se na ruke plaćala u okviru manje grupe koju je trenirala tužiteljica u kojoj su bile EC, AC i svjedokinja, i još neke djevojke. Svjedokinja je na taj sastanak došla na poziv roditelja FC, koji su izrazili nezadovoljstvo s trenericom. Na tom sastanku bio je nazočan IC, CC, još jedna kolegica te svjedokinja i roditelji djevojčice FC. Na tom sastanku svjedokinja je postavila pitanje što je sa članarinom, te je vidjela da oni nisu znali da se plaća članarina. Naime prije tog sastanka EC i AC su razgovarale sa dečkima iz kluba, koji su rekli da ne plaćaju članarinu, i o tome su upitale tužiteljicu, a ona je dala više različitih odgovora, jer su ju više puta pitale, a to sve su one svjedokinji rekle. Rečeno je da je 2014. tako dogovoreno i da je potpisan ugovor s roditeljima da se na taj način plaćaju motke. Svjedokinja je pitala svoje roditelje i oni su rekli da se ne sjećaju takvog ugovora. To je sve saznala od AC i EC, osobno nije pričala sa dečkima iz kluba, niti je pitala trenericu za što se plaća tih 150,00 kn. To je iznijela na sastanku u rujnu 2021. Kada je spomenula ugovor koji se navodno potpisao, ljudi iz kluba su ju blijedo pogledali, počeli su se međusobno pogledavati te su rekli da nije potpisan nikakav ugovor, a to je bio zadnji odgovor trenerice. Na tom sastanku je još rečeno da seniori ne trebaju plaćati članarinu, dapače da se članarina ne plaća niti kod juniora ako su natjecatelji, a one su sve bile natjecateljice. Rečeno je da trenerica prikuplja novac, koji potom nosi u klub, od svih atletičara koje trenira, da se ne bi morali zezati sa uplatnicama i slično. Po dolasku kod tuženika vidjeli su da ima motki, ali nije sigurna je li bilo motki koje su bile prikladne za njihov trening, ne zna koje su motke bile klupske, budući da je trenerica rekla da su sve motke u futroli njeno vlasništvo. Trenirali su sa motkama za koje je tužiteljica rekla da su njeno vlasništvo. Prilikom davanja tog iznosa od 150,00 kn roditelji nisu pitali gdje je uplatnica, niti je to ona pitala, jer su vjerovali trenerici. Kada je vidjela drugu djecu da dobivaju uplatnice, nije postavljala pitanje za uplatnice, znala je da su to djeca iz atletske škole koju je vodio ŽC. Vjerovali su trenerici da ona te novce nosi u klub kako bi se sve platilo. Iznos su davali jedan puta mjesečno, trenerica je rekla da bi bilo dobro do 15. uplatiti, ali je to više bilo proizvoljno, svakako su plaćali jedan puta mjesečno. Misli da je trenerica imala bilježnicu gdje je evidentirala dolazak i to jesu li plaćali članarinu. Nisu svi plaćali u isto vrijeme. To su plaćali na treningu. Nije sigurna je li netko od drugih članova vidio ili mogao vidjeti da daju novac. Svjedokinja je plaćala 150,00 kn mjesečno u periodu od 2014. do ožujka 2020., kada je krenula pandemija. U periodu od 2017. do 2019. nije plaćala jer tada nije trenirala. Svjedokinja navodi da nije tužila trenericu za povrat tog novca jer nema nikakav dokaz o tome da je to plaćala, nema uplatnicu. Kada se 2019. vratila na trening, opet je počela davati novac i zadnji put je platila prije ožujka 2020. Od tužiteljice nikada nisu dobili račun za kupljenu motku. I 8.700,00 kn išlo je na ruke preko povjerenja i za to također nisu dobili račun.

29. Svjedok CC navodi da je bio angažiran kod tuženika kao konzultant kluba. Zna da su roditelji FC zatražili sastanak vezano za tužiteljicu. Na tom sastanku bila je i DCŽ. Na tom sastanku DCŽ je upitala nazočne ima li trenerica ugovor sa klubom prema kojem oni trebaju plaćati 150,00 kn mjesečno na ime nabavke motki. Svi su se pogledali jer nitko na sastanku nije znao da bi postojao takav ugovor. Od strane kluba na sastanku su bili nazočni IC, ŽCŽ, roditelji djevojčice FC, DCŽ i svjedok. Svjedok je također bio nazočan na sastanku od 29. rujna 2021. kojeg je vodila odvjetnica VC, a na kojem su još bili svjedok, IC i tužiteljica. Tužiteljica je pitana za sporne uplate, a ona je rekla da je to plaćanje dogovoreno sa ĐC i NC. Nakon sastanka svjedok je nazvao ĐC i pitao za to, a ona je rekla da ni ona ni NC nisu to odobrili, i da bi se to kosilo sa njihovim moralnim načelima. Svjedok osobno nije navode koje je čuo na sastanku provjeravao sa drugim atletičarima, to nije bio njegov zadatak, provjeravao je sa ĐC.

30. Svjedokinja TC u svom iskazu navodi da je ona majka atletičarke ŠC koju je trenirala tužiteljica. ŠC je trenirala u atletskoj školi, a svjedokinja je plaćala članarinu putem opće uplatnice koju je davao ŽC, odnosno IC. I njena kćer bila je natjecateljica, bila je kadetkinja kada je prešla kod tužiteljice. U okviru treninga njena kći koristila je motku, to je bila motka trenerice DC. Zna da su motke bile od trenerice i da klub nije imao vlastite motke. Nisu kupovali motke za svoju kćer. Njena kći je unazad godinu dana prešla kod trenera BC i oslobođena je plaćanja članarine jer je došla do nekog statusa. Prema njenim saznanjima motke je kupovala trenerica zajedno sa atletičarkama EC, AC i DCŽ. Prema informaciji koju je dobila od kćeri one nisu plaćale članarinu. Zna da klub nije imao motki jer kad je njena kćer nastavila trenirati kod BC, on je rekao da će se po pitanju motke snaći te da će za početak posuditi motku iz Varaždina.

31. Svjedokinja PC u svom iskazu navodi da je tužiteljica bila trenerica njenoj kćerki EC. Zna što je plaćala tužiteljici jer je to ona plaćala, s obzirom da je EC imala 14 godina. Njena kćerka je zajedno sa još nekoliko djevojčica prešla iz AK Mladost u AK Dinamo, a to su bile DCŽ, AC, EC i još par djevojčica. Tuženik je snosio trošak prijelaznog roka. Navodi da je tajnik kluba IC došao na jedno natjecanje i rekao da su djevojke dobrodoš le u klub, međutim da nemaju manjih motki sa kojima bi trenirale, ali da trenerica ima svoje motke te da se neka dogovore sa trenericom ili da se eventualno roditelji skupe i kupe motke. Napomenuo je još da se to može nabaviti van kluba, a da su cure radi toga oslobođene plaćanja članarine u klubu. Nikada nisu dobili uplatnicu u klubu. Svjedokinja ističe da osobno nije mogla kupiti motku svojoj kćerki jer je to tada koštalo 8.000,00 do 9.000,00 kn pa je motku kupila tužiteljica, a oni su joj davali 150,00 kn mjesečno za otplatu motke. Prvo su kupili jednu motku, a s obzirom da su djevojke bile slične kilaže, kasnije su kupili još jednu motku EC, pa se kupila motka DCŽ. Prvo se DCŽ kupila motka jer je ona duže trenirala. Potom se kupila motka AC. Tužiteljica je kupovala te motke, ona je rekla koliko motka košta i pitala ih pristaju li na tu cijenu. Rekli su da pristaju i onda su počeli plaćati. Da tužiteljica nije kupila te motke njena kćer ne bi skočila hrvatski rekord. Dvije Lucijine motke su kod EC doma, a treća motka koju je EC željela se nalazi kod tuženika, s obzirom da je tajnik dao 5.000,00 kn za tu motku, a trenerica je dala 3.000,00 kn. Za treću motku nisu plat ili nikakav iznos. Kada je navela da je IC došao na natjecanje tada su još bili nazočni roditelji DCŽ, roditelji AC, JC i tužiteljica. Za motke koje su kupovali trenerica je svaki puta pokazala račun.

32. Svjedokinja VC u svom iskazu navodi da je u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužiteljici bila članica upravnog odbora. Zna da je bio održan jedan sastanak kod predsjednice kluba na kojem nije sudjelovala, ali je od IC, CC i ŽCŽ saznala što je bilo na tom sastanku i koje se optužbe stavljaju na teret tužiteljici. Pozvana je od strane tuženika da ih usmjeri u pogledu daljnjih postupanja te je ona sugerirala da pozovu tužiteljicu i čuju njenu stranu priče. Rečeno je da dođe na sastanak na kojem su bili CC, IC, tužiteljica i svjedokinja. Kada su suočili tužiteljicu s optužbama ona je rekla da je te novce uzimala, radilo se o stotinjak kuna mjesečno da bi vraćala kredit za motke koje je kupila za potrebe atletičarki. Svjedokinja je pitala ima li o tome pisani dokaz, ona je rekla da nema, da su joj to usmeno odobrili ĐC i NC. Budući da svjedokinja pozna ĐC i zna da se ona izuzetno drži pravila i propisa, svjedokinja je izgubila povjerenje u tužiteljicu jer zna da ĐC uvijek gleda ispravno postupiti. CC je sa ĐC provjerio postoji li usmeni dogovor, a ona je rekla da to postupanje nije odobrila. Potom je svjedokinja upozorila tužiteljicu da je situacija ozbiljna i da će donijeti odluku u pogledu njenog radnog odnosa. Zasmetao ju je stav tužiteljice nakon što je suočena s optužbom jer je navela da je puno uložila i dala za klub i da je nema nitko pravo prozivati. Članice kluba koje su trenirale n isu bile dužne plaćati članarinu. Na tom prvom sastanku je rečeno da kada su sportaši pitali čemu se daje novac da je trenerica rekla da je klub tako odlučio. Osobna primjedba svjedokinje bila je da je kolao gotov novac bez evidencije. Svjedokinja se u pogledu činjenica oslonila na utvrđenja koja su utvrdili ŽCŽ, CC i IC, osobno nije kontaktirala roditelje, ali je razgovarala s tužiteljicom. Na sastanku je tužiteljici rekla da ima pravo iznijeti obranu. Ne zna koliko je roditelja i sportaša bilo nazočno na prvom sastanku.

33. Svjedokinja ĐC u svom iskazu navodi da je u periodu od dva mandata obnašala funkciju zamjenice predsjednika kluba, a tijekom 2021. nije imala funkciju u klubu. Poznaje tužiteljicu, zna da je radila kao trenerica skoka s motkom, o njoj kao trenerici može reći samo riječi hvale. Zna da je u periodu dok je bila u klubu vječiti problem bio problem rekvizita. To su raspravljali s tužiteljicom i kolegom NC, tužiteljica je u više navrata ukazivala na to da nema dovoljno rekvizita i zna da je tražila nabavku motki. Radi se o specifičnoj disciplini u kojoj gotovo svaka osoba treba imati svoju motku jer se razlikuju po karakteristikama. Zna da je u jednom trenutku tužiteljica pitala može li ona na tržištu pronaći adekvatne motke i dogovoriti s roditeljima da ih kupe. Također zna da klub u to vrijeme nije imao financijskih mogućnosti za kupnju motki. Ne zna je li tužiteljica za takvu nabavku motki tražila službeno odobrenje, ali da se svjedokinju pita, ako je to u suglasju s roditeljima, svjedokinja bi rekla da je to u redu. Svjedokinja konkretno ne zna jesu li motke nabavljene, po kojoj cijeni i u kojim iznosima niti zna jesu li roditelji nešto plaćali. Zna da se tužiteljica obratila sa zahtjevom da se motke nabave, to je bio problem koji je klub dugo opterećivao, puno se o tome razgovaralo. Nije detaljno pratila grupu koju je trenirala tužiteljica. Zna da su se treninzi održavali, zna da su djevojke nastupale na natjecanjima i postizale dobre rezu ltate, padali su i rekordi. Ne može sa sigurnošću reći je li svjedokinju u rujnu 2021. kontaktirao CC, zna da ju je kontaktirao netko i pitao jesu li odobrili skupljanje novaca za kupnju motki. Navodi da oni službeno nisu ništa odobrili, te je tako svjedokinja i rekla. Načelno smatra da to nije problem ako se trener i roditelji dogovore da se nabavi određeni rekvizit. Nisu napravili službeno odobrenje niti dogovor s tužiteljicom i to su odgovorili. Svjedokinja je razgovarala kasnije s NC koji je isto potvrdio njene navode. Nema saznanja da bi tužiteljica uputila službeni zahtjev za nabavku motki koju bi financirali roditelji kluba. Tajnik je bio IC i njemu su se upućivali svi zahtjevi. Svjedokinja nikada nije imala primjedbi na rad tužiteljice tijekom svoja dva mandata u klubu.

34. Svjedok JC u svom iskazu navodi da je on kao tužiteljičin suprug pratio tužiteljicu na treninzima i intenzivno je bio uključen u njenu karijeru. Zna da je tužiteljica trenirala grupu djevojaka te je iz svojih sredstava kupila određen broj motki, konkretno pet motki, koje je dala na korištenje svojoj grupi, a to je bilo dok je trenirala u AK Mladost. Nakon toga tužiteljica prelazi u AK Dinamo gdje joj je rečeno da klub nije spreman financirati motke, ali da se podržava dotadašnji način nabavke motki na način da ih nabavlja tužiteljica, a financiraju roditelji djece koja se natječu. Taj razgovor tužiteljica je obavila s IC, svjedok nije bio nazočan na tom razgovoru. Početkom jeseni održan je jedan sastanak na stadionu na kojem je bio svjedok nazočan kada je pristupio tajnik IC, obratio se grupi i roditeljima koji su pratili djecu i ponovno je rekao da je klub sretan i zadovoljan što djevojke dolaze, da klub u tom trenutku ne može financirati nabavku motki te da podržavaju dotadašnji model da se motke nabave uz financiranje od strane roditelja i još je rekao da će upravo radi toga klub tu grupu osloboditi plaćanja mjesečne članarine i platiti prijelazni rok. To je klub i učinio. Na tom sastanku na stadionu još je rečeno da je prva motka koja se treba nabaviti motka za DCŽ, gdje je bila nazočna i njena majka te su se usuglasili da se ide u nabavku te motke. Svjedok je osobno dao novac tužiteljici, a roditelji ĆC su to mjesečno vraćali. Iznos koji su vraćali bio je manji od iznosa članarine. Ta motka nabavljena je početkom 2014., tužiteljica je osobno otišla po motku u Ljubljanu. S obzirom da je ĆC kasnije prestala trenirati, nikada do kraja nije otplatila motku, a istu je dobila u vlasništvo. Odlučili su ne tražiti daljnji novac od ĆC. Sljedeća motka nabavljena je za EC, kupljene su dvije motke dosta povoljno tijekom 2016. i njeni roditelji do kraja su otplatili motku. Do 2016. EC ništa nije plaćala tužiteljici. Sljedeća motka nabavila se za AC tijekom 2017. čiji roditelji su do kraja otplatili motku. Neke motke tužiteljica je i sufinancirala, a tijekom godine otplatilo se oko deset rata jer su tu bili i ljetni mjeseci u kojima nije bilo treninga, u kojima tužiteljica nije tražila da se plati iznos za motku. Tužiteljica je vodila evidenciju otplate motke. Svi koji su motku otplatili nisu više ništa plaćali. Zna da je u 2019. nabavljena još jedna motka na natjecanju u Poljskoj po cijeni od 8.000,00 kn, netom prije odlaska na natjecanje klub se ponudio da će sufinancirati motku u iznosu od 5.000,00 kn, a tužiteljica je dala 3.000,00 kn. Kupovala se rabljena motka na natjecanju, za istu nije bilo moguće dobiti račun, pa su molili da se priloži račun u iznosu od 5.000,00 kn za hotel i slično, koji novac je tužiteljici refundiran. D je ostala u klubu iako je istu tužiteljica sufinancirala. Zna da se motka koristi jer su ju viđali na natjecanjima, tražili su opremu nazad pisanim putem. Svjedok je išao zajedno sa tužiteljicom na sastanak pred disciplinskom komisijom gdje je rečeno da će se samo baviti članstvom u klubu, a ne otkazom koji je napisan 20. rujna 2021. i koji je tužiteljici na tom sastanku pročitan. Do tada tužiteljica još nije bila dobila odluku o otkazu u pisanom obliku. Tužiteljica je tražila da se sastanak završi jer je apsurdno da se razgovara o njenom članstvu, a istodobno joj se daje otkaz. Nisu dobili zapisnik sa tog sastanka.

35. Zakonska zastupnica tuženika ŽCŽ, predsjednica tuženika u svom iskazu navodi da je preuzela vođenje kluba čisto iz razloga da pomogne vezano uz financijska sredstva nakon smrti njenog oca u 2018. Zna da su u jednom trenutku roditelji atletičarki i jedna atletičarka tražili sastanak, ne zna točno kako se zovu, na tom sastanku bila je nazočna zz tuženika, CC i IC. Roditelji su počeli iznositi neugodne okolnosti vezano uz ponašanje trenerice, a za njih na sastanku bio je to prvi glas da postoje problemi vezano uz tu temu u klubu. Tamo su naveli da ih dodatno smeta to što moraju plaćati određeni iznos mjesečno u gotovini trenerici, a za što nemaju pisanu potvrdu. To je bila prva informacija na tom sastanku da se na taj način uplaćuje novac bez ikakvog pisanog traga. Nakon sastanka zz tuženika je naložila suradnicima, odvjetnici VC i CC da to provjere sa trenericom. Oni su održali sastanak na kojem zz tuženika nije bila nazočna, prema informaciji koju je dobila trenerica je bila bahata i arogantna i pozivala se na usmeno odobrenje od pokojnog oca zz tuženika te ĐC, za koju se inače zna da radi sve po pravilima. CC i VC provjerili su navode sa ĐC koja je navela da to nije istina i da tako nešto ona nije odobrila. Nakon toga održali su telefonski zoom sastanak na kojem je sugerirano da se ide sa odlukom o izvanrednom otkazu sa čime se zz tuženika složila. Zna da je tužiteljica iznosila to da je novac služio za kupnju motki, međutim od 2018. zz tuženiku nitko nije dao informaciju o tome da nešto od sredstava za treniranje nedostaje i da je potrebno nabaviti motke. Zna da su tužiteljicu tražili da dostavi pisani dokaz o kupnji motki, što tužiteljica nije dostavila. Zz tuženika zna da nemaju dovoljno opreme da bi bili dobri uvjeti za treniranje, ali njoj nitko nije dao do znanja niti je poslan mail da se određena oprema treba nabaviti. Djeca roditelja koji su bili na sastanku i atletičarka nisu bili dužni plaćati članarinu zbog svog statusa u klubu jer su se natjecali. Mailom su izvijestili upravni odbor o donošenju odluke o otkazu. Na sastanku su bili roditelji dvoje atletičara i atletičarka ĆC, bez roditelja. Svi su rekli da nose trenerici novac na ruke, i roditelji i atletičarka. Oni su naveli da plaćaju trenerici za motke, nije se spominjala članarina. Roditelji su spominjali članarinu na način da zašto njihova djeca plaćaju članarinu, a u statusu su da više ne trebaju plaćati članarinu. Roditelji su spominjali plaćanje članarine, a atletičarka ĆC je navela da plaća za motku, ali da nema nikakvu potvrdu i da zašto mora svaki mjesec plaćati bez potvrde. Atletičarka je rekla da nema motku koju plaća. Zz tuženika nije pregledavala popis inventure, tajnik je u ime kluba komunicirao sa djelatnicima i sudjelovao na trenerskim sastancima. Ne može se sjetiti je li ju tajnik kontaktirao vezano uz nabavku motke za jednu atletičarku. Prema saznanjima zz tuženika VC i CC kontaktirali su i roditelje ostalih atletičarki i starije atletičarke koji su potvrdili njihova saznanja. Zz tuženika osobno nije ni sa kim kontaktirala. Razlog odluke o otkazu je taj što se uzimao gotov novac bez pisane potvrde, smatra da se ne može uzimati gotovina u ime kluba, a da se za to ne daje pisana potvrda. Zaključila je da se novac uzima u ime kluba jer su ju VC i CC izvijestili da je trenerica rekla da ima usmeno odobrenje od ĐC, da to može uzimati i da na taj način otplaćuje motke. Mislila je da novac koji ona uzima se prikazuje kao da ide klubu, a zapravo ide trenerici. Da je znala da je tužiteljica imala dogovor s roditeljima za kupnju motke i da je novac uzimala sebi za nešto što je prethodno platila, zz tuženika bi joj svejedno dala novac, jer je tužiteljica zaposlenica kluba, klub je morao dati podršku, znati za to i dogovoriti način plaćanja. Tužiteljica nije ovlaštena odlučivati kako će se nešto plaćati. Nije vidjela pisane dokaze o kupnji motke, u klubu je rečeno da pisani dokazi ne postoje. Saznanja o tome da tužitel jica uzima novac nije dobila od IC, već na sastanku od roditelja i atletičarke.

36. Zz tuženika IC, tajnik tuženika u svom iskazu navodi da je glavni razlog za otkaz vezan uz plaćanje tužiteljici iznosa od 150,00 kn, odnosno radi toga što klub nije imao saznanja o tome. U ovom slučaju bila je jedna prijava na ponašanje tužiteljice, pozvali su ljude koji su podnijeli prijavu te su došli do saznanja o plaćanju. Nije istina da u klubu uopće nije bilo motki, ali ih nije bilo dovoljno. Nitko ne brani atletičaru da kupuje personalni rekvizit kao što je motka i u tom slučaju atletičar trenira isključivo s tim rekvizitom. To se događalo i ranijih godina. Navodi da osobno nije imao saznanja o tome da je postojao dogovor između trenerice i atletičara o tome da će trenerica nabaviti motku, a da će djeca plaćati 150,00 kn mjesečno. Tvrdi da uprava tuženika nije o tome imala saznanja. Tužiteljica je na sastanku rekla da su za taj dogovor znali NC i ĐC, nije spominjala da bi i on znao za taj dogovor. Istina je da članice koje su došle iz AK Mladost nisu plaćale članarinu, jer to nisu niti trebali plaćati prema pravilima kluba. Naime, članovi koji navrše 15 godina kao i oni koji treniraju sa trenerom specijalistom ne plaćaju članarinu. Članarinu plaćaju samo polaznici atletske škole, tako da atletičarke koje su trenirale sa tužiteljicom nisu bile dužne plaćati članarinu. Uplatnice je dostavljao ŽC, koji je bio voditelj svih atletskih škola. 2017. klub je kupio šest motki prema specifikacijama koje su naveli treneri. 2019. postojala je namjera za kupnju još šest motki, tražila se specifikacija od trenera, međutim tužiteljica je stopirala nabavku jedne motke i rekla da bi ju nabavila na natjecanju u Poljskoj, jer da je to motka kakva njima treba. Izašli su ususret tužiteljici i financirali motku sa iznosom od 5.000,00 kn koliko su koštale ostale motke. S obzirom da tužiteljica nije imala račun, predložila je da priloži račune goriva i smještaja kako bi se opravdala isplata iznosa. Zz tuženika ne zna koliko je tužiteljica motku platila niti ima dokaza o tome. Tužiteljica je primila iznos vezano uz priložene račune. Prema klubu nije došao nikakav pisani zahtjev niti usmeni o plaćanju 150,00 kn za motku, na niti jednom od trenerskih sastanaka to nije bilo rečeno. Na sastanku od 20. rujna 2021. atletičarka DCŽ iznijela je podatak o plaćanju. Odlučeno je da se pozove tužiteljicu na sastanak koji je održan 29. rujna 2021., a CC je odmah nakon sastanka zvao prof. ĐC, koja je odgovorila da nema saznanja o tome i da bi se to kosilo sa njenim moralnim načelima. ŽC je upitao zz tuženika što je sa članarinom u odnosu na atletičarke koje su došle sa tužiteljicom, na što je zz tuženika rekao da one ne plaćaju članarinu jer imaju 15 godina, odnosno treniraju sa trenerom specijalistom. Plaćanje članarine je u ingerenciji voditelja atletske škole ŽC. Zz tuženika dalje navodi da se članarina plaća za atletsku školu, a da je 2016. ili 2017. donesena odluka o tome da i stariji atletičari plaćaju članarinu ako nisu dio atletskih timova, ali su i dalje u atletici. Ne može odgovoriti kako to da su atletičarke iste kategorije i to ŠC, Ž, DD i FC plaćale članarinu, iako su imale 15 godina i nisu bile polaznice atletske škole, prema saznanjima zz tuženika one nisu bile u istoj kategoriji kao atletičarke koje nisu plaćale članarinu. Navodi da je 2015. rađena inventura motki, bilo je oko 25 motki, misli da je inventuru radio ŽC i ŽD. Utvrđeno je da opreme fali i da rekvizita nema dovoljno. Za zz tuženika je sporno jedino to što je tužiteljica prezentirala i navela da je kupnja motki, odnosno takav način nabavke motki uz odobrenje kluba, što nije istina. Zz tuženika dalje navodi da je on pozvao mailom tužiteljicu na sastanak od 29. rujna 2021., u mailu nije napomenuto o tome da se daje otkaz jer je zaključeno da će se tužiteljica pozvati na razgovor vezano uz prijavu. Na sastanku je VC spominjala samo davanje novca trenerici i to da se za takve stvari može dobiti otkaz. Zz tuženika nije direktno znao da atletičarke skaču sa motkama tužiteljice, mogao je to pretpostaviti, budući da je tužiteljica ranije trenirala kod tuženika i skakala s motkom. Nakon prijave roditelja, prvo je poduzeto to da se razgovaralo sa tužiteljicom, što se tiče plaćanja to je išlo po prijavi DCŽ, ona je plaćala taj iznos i to prijavila, a atletičarka FC nije plaćala taj iznos. Tada je rečeno da DCŽ to i pisano napiše, što je ona i učinila. Zz tuženika osobno nije razgovarao niti sa jednim drugim atletičarom po tom pitanju i nema saznanja da je klub sa ikime pričao. Tužiteljica na sastanku od 29. rujna 2021. nije osporila navode DCŽ uz napomenu da je bio takav dogovor i da su članovi upravnog odbora to znali. ŽC je pitao zz tuženika u pogledu plaćanja članarine na što je zz tuženika rekao da te atletičarke ne plaćaju članarinu, to se odnosilo na grupu atletičarka koje su došle sa tužiteljicom.

37. Tužiteljica u svom iskazu navodi da smatra da odluka o otkazu nije opravdana te da je donesena na nelogičan način. Tužiteljica ističe da je kao atletičarka čitavo vrijeme kupovala motke, koje pripadaju njoj. Tužiteljica ističe da je ranije skakala za tužen ika, a isto tako je bila trenerica u AK Mladost gdje su djeca izrazila želju da ne mijenjaju trenera već da bi rado preselili kod tuženika. Obavila je razgovor sa tajnikom tuženika, koji je bio nazočan i na jednom natjecanju gdje su se djevojke natjecale još uvijek za AK Mladost, tada je rekao da su dobrodošle kod tuženika, da ne moraju plaćati naknadu za transfer te da će biti oslobođene plaćanja članarine. U to vrijeme kod tuženika su oslobođeni od članarine bili samo kategorizirani atletičari, što ove djevojke nisu bile, međutim klub je donio odluku da se i one oslobađaju zbog toga što će kupovati motke. Tužiteljica je tajniku skrenula pozornost da nema adekvatnih rekvizita, nije sporno da je tuženik imao tzv. muške motke, a to su bile motke za veće kilaže s kojima su trenirali muški skakači, međutim te motke nisu bile adekvatne za treniranje djevojaka za koje je bila zadužena tužiteljica. Tajnik je rekao da zna da nema rekvizita, da se i dalje snalaze na način da se kupuju motke kao i do tada. Tužitel jica navodi da je i ona kupovala svoje motke sa kojima je trenirala kod tuženika i postizala rezultate, tako da je tajnik rekao da se u dogovoru sa tužiteljicom i dalje kupuju motke, a da će se u budućnosti vidjeti te će klub pomoći oko financiranja. Netom prije prelaska u AK Dinamo tužiteljica je kupila pet manjih motki koje su ubrzo postale preslabe za DCŽ, EC i AC. Sve motke nabavljane su u dogovoru s roditeljima. Tužiteljica nije mogla financirati nabavu motki jer je netom prije nabavila pet motki koje je dala na raspolaganje klubu. U pomoć je uskočio JC koji se ponudio financirati motke, a dogovor je takav da to roditelji plaćaju kroz mjesečne iznose koje smo zvali članarina za motke. Bio je dogovoren iznos od 150,00 kn. Prvo je nabavljena motka za DCŽ, kasnije za EC i AC. Te motke bile su djevojkama na raspolaganju, one su se nalazile u klubu i jedino su one trenirale s tim motkama, bilo je označeno da su njihove. Te motke su u posjedu atletičarki kod EC i AC doma, a DCŽ je tužiteljica poslala poruku da dođe po motku na Velesajam gdje joj je voditelj Velesajma dao motku i sa kojom motkom DCŽ skače zadnjih godina, viđena je da skače s tom motkom koja je za nju nabavljena. Roditelji nisu tražili pisanu potvrdu o plaćanju, tužiteljica je vodila evidenciju dolazaka i plaćanja motki. Cijene motki bile su različite od 5.000,00 do 7.000,00 kn, trebalo je znati nabaviti dobru motku, da nije previše rabljena da odmah ne pukne. U jednom trenutku EC je htjela nabaviti jaču motku, rekla je da je skupila 4.000,00 kn i molila je tužiteljicu da ju sufinancira. Tužiteljica je to iznijela tajniku kluba, EC je rekla da će nabaviti motku na natjecanju u Poljskoj, ali da će biti skuplja, na što je EC pristala. Za vrijeme jednog treninga došao je tajnik i rekao da je klub odobrio kupnju motke za EC u iznosu od 5.000,00 kn. Tužiteljica je našla motku u Poljskoj, koštala je 8.000,00 kn, međutim s obzirom da je riječ o rabljenom rekvizitu, nije imala račun za isti, pa je tajnik rekao da se prilože troškovi smještaja i prehrane u iznosu od 5.000,00 kn. Na toj motki bilo je naznačeno da s njom trenira EC, međutim ona se danas nalazi u klubu na raspolaganju atletičarima, iako je tužiteljica motku financirala u iznosu od 3.000,00 kn, što je tužiteljica tražila da se vrati, na što se klub oglušio. Iznos od 150,00 kn plaćala su djeca za koju su kupljene motke, a to su DCŽ, AC i EC. Tužiteljica od sportašica nije primila jednokratni iznos za kupnju motke jer bi u tom slučaju same kupile motku i snosile trošak kupnje. Tužiteljica je snosila dio troška za te motke jer je motke trebalo transportirati u Hrva tsku, trebalo je platiti prijevoz, Emina motka došla je iz Amerike i trebalo je otići po nju u Sloveniju, što je tužiteljica pokrivala. DCŽ je 2017. prestala trenirati, nije do kraja otplatila motku koju je dobila 2014. Tužiteljica joj je oprostila taj dug. Ona nastavlja trenirati 2019., od tada ona nije plaćala nikakvu članarinu za motku i ubrzo postaje kategorizirani sportaš. Tada joj je tužiteljica posudila svoju motku za natjecanje u Sloveniji. DCŽ je predložila da promijeni trenera jer je došlo do netrpeljivosti između nje s jedne strane i AC i EC s druge strane. Tužiteljica navodi da je ZC kada je došao u klub na sastanku iznijela problem motki, kao i drugi treneri, on je naglasio da je za klub nabavio 700.000,00 kn, tražio je da se specificiraju vrste motki koje trebaju, što je tužiteljica i učinila, te motke su stigle u klub i s njima djeca treniraju, međutim to nisu motke koje su nabavljene za DCŽ, EC i AC. Tužiteljica navodi da su djevojke koje je kao mlađe kadetkinje trenirala 2019., a to su bile ŠC, MD, DD, FC i AD plaćale članarinu u iznosu od 180,00 kn mjesečno sve do tužiteljičinog otkaza. Te atletičarke su članarinu plaćale putem uplatnice i nisu kupovale motke sa tužiteljicom. U vrijeme dolaska DCŽ, AC i EC u klub one su bile kadetkinje, ali su bile oslobođene plaćanja članarine jer su plaćale motke. Sastanak sa novom predsjednicom tužiteljica je prvi puta imala pred ljeto 2021., tajništvo kluba b ilo je uvijek otvoreno i treneri su komunicirali s IC. Tajnik je čitavo vrijeme bio upoznat s kupovinom motki. Nije imala razloga posumnjati to da tajnik o tome ne razgovara s upravom. 28. rujna 2021. pozvana je na sastanak, a nije znala koja je tema sastanka niti je tema bila navedena. VC je rekla da su teške okolnosti i pritužbe na tužiteljicu, rekli su od puno roditelja tužiteljica je tražila da se navede koji su to roditelji, što je VC rekla da ne može reći te je rekla da je pripremila sporazumni raskid ako želi potpisati. Tužiteljica je navela da ne želi ništa potpisati dok ne zna što joj se stavlja na teret. Nisu rekli da je išta sporno oko uplata za kupnju motki. CC je pitao ima li saznanja o kupnji motki, tužiteljica nije osporila da čitav život kupuje motke i da su njene sportašice privatno sa tužiteljicom kupovale motke. Pitao je tužiteljicu ima li pisani trag, rekla je da nema, u to vrijeme motke su bile isplaćene. Tužiteljicu je pitao je li sa kime iz uprave razgovarala, rekla je jedino sa IC i pokazala na njega, a on je rekao neka se njega ništa ne pita. Spomenula je dva sastanka sa ranijom upravom i to sa ĐC i NC, međutim po pitanju atletske škole, a ne vezano uz plaćanje motki. Nije dobila zapisnik sa tog sastanka te joj je rečeno da više ne dolazi na treninge. Tužiteljica dalje navodi da je bio još jedan sastanak pred disciplinskom komisijom, a koji je bio vezan uz njeno članstvo u klubu. Za motke koje je kupovala za EC, AC i DCŽ nema računa kao ni za motku u Poljskoj. IC je rekao da je uprava donijela odluku o tome da su djevojke oslobođene plaćanja članarine jer sudjeluju u kupnji motki. Nije vidjela tu odluku. Motke su bile otplaćene prije korone, negdje 2020., AC i EC prestale su plaćati za motke, sve je bilo otplaćeno. EC, AC i tužiteljica pregledale su uplate i rekle da je sve plaćeno, imale su svoje motke. Motke nisu koštale isto, Lucijina motka bila je skuplja i u toj cijeni sudjelovala je tužiteljica. AC i EC nisu ništa plaćale tijekom 2015. jer se za njih još tada nije nabavila motka, EC je počela plaćati 2016., kada su joj kupili prvu motku, a AC 2017. kada je za nju nabavljena motka. Tužiteljica nije atletičarima spominjala to da bi to bilo odobreno od strane kluba jer su roditelji znali što su plaćali i s njima je to bilo dogovoreno. Tužiteljica je na brojnim sastancima s trenerima na kojima je bio nazočan i tajnik navela i to da kupuje motke i tražila je da klub financira kupnju motki. Atletičaru treba više motki za tu disciplinu, pet do sedam motki minimalno jer se one mijenjaju i radi vremenskih uvjeta i drugih okolnosti, a ne samo radi kilaže.

38. Analizirajući iskaze svjedoka i stranaka sud je utvrdio slijedeće:

- prije svega sud ocjenjuje iskaz svjedokinje DCŽ neistinitim te ga ne prihvaća, niti na temelju istog donosi odluku u ovom predmetu, s obzirom da je iskaz u više dijelova kontradiktoran iskazima zz tuženika i svjedoka CC, te ujedno iskazu tužiteljice, svjedokinja EC i PC, svjedoka ŽC i JC. Tako svjedokinja u svom iskazu navodi da nije znala da bi iznos od 150,00 kn bio iznos koji se plaća za motke, već da je mislila da se tim iznosom plaća članarina. Isto tako navodi da je na sastanku postavila pitanje što je sa članarinom te da uprava nije znala da oni plaćaju članarinu, međutim u odnosu na istu okolnost svjedok CC navodi da je na tom istom sastanku svjedokinja navela da trenerici plaćaju 150,00 kn mjesečno na ime nabavke motki, a da ne zna ima li trenerica ugovor sa klubom. Iz navedenog proizlazi da je svjedokinja pitala za plaćanje iznosa za nabavku motki što suglasno proizlazi iz iskaza zz tuženika IC koji u svom iskazu navodi da se iznos od 150,00 kn mjesečno prema njegovim saznanjima plaćao za kupnju motki, a da je sporno to što je tužiteljica prezentirala da je to bilo uz odobrenje kluba. Isto tako zz tuženika ŽCŽ u svom iskazu navodi da su na sastanku roditelji atletičarke i atletičarka spomenuli da plaćaju trenerici za motke, a nije se spominjala članarina. Isto tako svjedoci EC, PC, AC, ŽC, JC i tužiteljica navode da se radilo o plaćanju iznosa za motke, a ne za članarinu. Nadalje, nije životan niti uvjerljiv dio iskaza svjedokinje gdje iznosi da je od AC i EC saznala da muški atletičari ne plaćaju članarinu, a da one plaćaju, jer nije uvjerljivo da onda te okolnosti ne bi iznijela na sastanku od 20. rujna 2021. koji je sazvan na inicijativu roditelja FC. Nadalje, iskaz iste svjedokinje nije uvjerljiv niti u dijelu gdje ističe da su njeni roditelji dali jednokratno trenerici iznos od 8.700,00 kn radi kupnje motke, kao i da je EC dala jednokratan iznos, budući da to ne proizlazi iz suglasnih iskaza svjedoka EC i PC, koja je jasno navela da ona nije mogla kupiti motku kćerki koja je tada koštala između 8.000,00 do 9.000,00 kn. Iskaz svjedokinje u suprotnosti je i sa iskazom tužiteljice koja navodi da su do 2020. sve motke bile otplaćene te da DCŽ više nije ništa plaćala tužiteljici na ruke. Nije uvjerljiv dio iskaza gdje navodi da su vjerovale da 150,00 kn mjesečno plaćaju za članarinu koju tužiteljica nosi u klub da se ne bi morali "zezati" s uplatnicama, budući da je i ta svjedokinja ranije trenirala u AK Mladost te je rekla da je moguće da su dobivali uplatnice za članarinu. Nije uvjerljivo niti to kada navodi da roditelji nisu pitali gdje je uplatnica za članarinu. Kontradiktornost u iskazu svjedokinje ogleda se i u tome što je svjedokinja navela da je u periodu od 2014. do ožujka 2020. plaćala 150,00 kn mjesečno, pri čemu u periodu od 2017. do 2019. nije plaćala jer je nije bilo na treningu što znači da svjedokinja u trenutku održavanja sastanka nije plaćala tužiteljici nikakvu članarinu, a navedeno nije vidljivo iz onoga što je navela o sadržaju sastanka i onoga što su drugi od te atletičarke saznali na sastanku. Drugim riječima, da se željelo prezentirati činjenično stanje kakvo jest onda je svjedokinja trebala navesti da su nekada ranije plaćale određeni iznos mjesečno tužiteljici bez pisane potvrde, ali da već više od godinu dana to ne plaćaju. Stoga nije jasno zašto svjedokinja navodi da joj je na sastanku u rujnu 2021. bila prilika da pita za članarinu, s obzirom da od ožujka 2020. (u razdoblju od godinu i pol dana prije tog sastanka) svjedokinja uopće nije tužiteljici plaćala "članarinu" kako je to kasnije svjedokinja u svom iskazu navela. Svjedokinja naime na poseban upit kasnije odgovara da je zadnji puta platila prije ožujka 2020., što znači da u trenutku održavanja sastanka svjedokinja već duže vrijeme ne plaća nikakvu "članarinu" tužiteljici, pa nije jasno zašto su svjedokinju navodno uznemirili navodi muških atletičara o tome da ne plaćaju članarinu kad u tom trenutku niti svjedokinja ne plaća "članarinu". Zbog svega navedenog sud je iskaz svjedokinje ACŽ ocijenio neistinitim i isti nije prihvatio, niti je na temelju tog iskaza donio odluku u ovom slučaju;

- iskaz svjedoka CC sud ocjenjuje istinitim s obzirom da je u suglasju sa ostalim iskazima, međutim, isti svjedok nema neposrednih saznanja o načinu nabavke motki u sponom razdoblju i dogovoru tužiteljice i atletičarki. U odnosu na činjenicu kontaktiranja svjedokinje ĐC svjedok iskazuje u suglasju sa svjedokinjom ĐC, što govori u prilog istinitosti njegovog iskaza;

- iskaz zz tuženika ŽCŽ sud djelomično ocjenjuje neistinitim jer ista navodi da su roditelji atletičara na sastanku naveli da plaćaju trenerici za motke, nije se spominjala članarina, dok iz iskaza DCŽ i IC proizlazi da je samo DCŽ postavila pitanje za plaćanje, a ne i roditelji atletičarke FC, jer oni prema navodima zz tuženika IC nisu plaćali taj iznos trenerici. Stoga je iskaz zz tuženika ŽCŽ u suprotnosti sa iskazom drugog zz tuženika IC u pogledu činjenice plaćanja članarine od strane roditelja atletičarke FC, te ga u tom dijelu sud ne prihvaća i ocjenjuje neistinitim. Isto tako iz iskaza zz tuženika ŽCŽ proizlazi da je ista sudjelovala samo na tom sastanku od 20. rujna 2021., a da kasnije nije kontaktirala niti roditelje atletičara, niti atletičare, niti je razgovarala sa tužiteljicom osobno, što znači da ista nema relevantna saznanja o predmetu spora, budući da prije 2018. nije ni na koji način sudjelovala u radu kluba, kako to proizlazi iz njenog iskaza. Naime, vremensko razdoblje na koje se odnosi sporna kupnja motki, odnosi se na period prije 2018. jer je prema navodima tužiteljice zadnja motka nabavljena na taj način 2017.;

- u pogledu iskaza zz tuženika IC isti je kontradiktoran sa iskazima svjedoka ŽC, JC i tužiteljice u dijelu u kojem zz tuženika navodi da nije imao saznanja o tome da je postojao dogovor između trenerice i atletičara da će ona nabaviti motku, a djeca plaćati 150,00 kn mjesečno, odnosno u dijelu u kojem tvrdi da je tužiteljica prezentirala i navela da je kupnja motki bila uz odobrenje kluba, a tog odobrenja nije bilo. Naime, tužiteljica tijekom postupka niti ne tvrdi da je imala ikakvo pisano odobrenje kluba o nabavci motki zajedno s roditeljima atletičarki, ono što ona tvrdi je to da je tuženik za takav dogovor znao. To potvrđuje i iskaz svjedoka ŽC koji je radio kod tuženika na poslovima voditelja atletske škole te je imao neposrednih saznanja o radu tužiteljice. Iz njegovog iskaza proizlazi da je imao saznanja da je tužiteljica nabavljala motke za djevojke koje je trenirala, što znači da u tom dijelu iskaz zz tuženika IC nije istinit te ga sud ne prihvaća. Naime, isti kasnije u iskazu navodi da je mogao pretpostaviti da atletičarke koriste motke tužiteljice i da je to mogao vidjeti i da nitko ne brani atletičaru da sam kupuje personalni rekvizit. Budući da prema navodima zz tuženika nije zabranjeno to da atletičar sam nabavlja rekvizit, nije jasno što je onda sporno u pogledu nabavke motki na način kako je to radila tužiteljica. Naime, iako zz tuženika jasno naglašava da je sporno to što je tužiteljica navodno prezentirala da ima odobrenje kluba, navodi zz tuženika u tom dijelu nisu dokazani i predstavljaju njegovo nagađanje, s obzirom da iz suglasnih iskaza svjedoka VC, CC te oba zz tuženika proizlazi da nitko od njih nije kontaktirao bilo kojeg atletičara ili roditelja u pogledu dogovora o kupnji motki. Stoga nije jasno na temelju čega je zz tuženika IC zaključio to da je tužiteljica prezentirala da ima odobrenje kluba jer nije jasno kome je to tužiteljica mogla prezentirati. O navodnom odobrenju jedino je govorila svjedokinja DCŽ čiji iskaz je višestruko kompromitiran i sud ga nije prihvatio kao dokaz na temelju kojeg bi mogao donijeti presudu u ovom predmetu. Iz iskaza svjedokinja EC i PC te AC proizlazi da one nisu propitivale činjenicu ima li tužiteljica za kupnju motki odobrenje od kluba ili ne, a tu činjenicu očigledno tuženik nije provjerio sa navedenim svjedokinjama. Upravo iz iskaza zz tuženika IC sud nije mogao utvrditi je li tužiteljici uopće bilo potrebno ikakvo odobrenje i od koga za nabavku motki zajedno s roditeljima atletičara, budući da zz tuženika navodi da se ne zabranjuje korištenje privatnih rekvizita, niti je tuženik tijekom postupka dokazao da bi takvo odobrenje bilo propisano nekim aktom tuženika. Isto tako nije utvrđeno to da je tužiteljica doista atletičarima prezentirala da ima formalno odobrenje kluba, a da su za nabavku motki u klubu znali proizlazi iz iskaza svjedoka ŽC;

- u pogledu činjenice obveznog plaćanja članarine od strane atletičarki sud također utvrđuje da iskaz zz tuženika IC nije uvjerljiv u tom dijelu jer isti navodi da atletičarke koje je trenirala tužiteljica nisu bile dužne plaćati članarinu jer da treniraju sa trenerom specijalistom, što je u direktnoj suprotnosti sa navodima svjedokinje TC koja navodi da je njena kćer plaćala članarinu u klubu iako je bila natjecateljica i kadetkinja kada je prešla kod tužiteljice koja je ujedno bila trener specijalista. To čak potvrđuje i DCŽ u svom iskazu gdje navodi da su atletičarke AD, ŠC, MD, DD i FC plaćale članarinu jer im je ŽC dijelio uplatnice na treningu. Na taj nač in kompromitiran je iskaz zz tuženika IC u dijelu kada ističe da svi članovi tuženika koji treniraju sa trenerom specijalistom, odnosno koji se natječu ne plaćaju članarinu jer to očigledno nije bio slučaj sa članicama koje su ranije navedene. Stoga je sud povjerovao u tom dijelu iskazu tužiteljice, svjedokinje PC , svjedoka ŽC, svjedoka JC te svjedokinje AC, te je utvrdio da atletičarke DCŽ, EC i AC nisu plaćale članarinu klubu upravo iz razloga jer su nabavljale motku zajedno s tužiteljicom ;

- iskaz svjedoka ŽC sud ocjenjuje istinitim te ga u cijelosti prihvaća, s obzirom da je isti u suglasju s navodima tužiteljice, ali i iskazima svjedokinja EC, PC, AC i TC. Svjedok je iskazivao životno i logično i kao voditelj atletske škole ima neposrednih saznanja o predmetu spora, radi čega sud navedeni iskaz prihvaća u cijelosti;

- iskaz svjedokinje VC govori o činjenicama koje je svjedokinja posredno saznala bilo na sastanku sa tužiteljicom, odnosno od ŽCŽ, CC i IC, a koji svjedoci odnosno stranke su i sami dali iskaz pred sudom. Stoga iskaz svjedokinje VC nije relevantan za utvrđenje činjeničnog stanja na kojem se odluka o otkazu temelji;

- nadalje, iskaz svjedokinje ĐC sud ocjenjuje istinitim te ga u cijelosti prihvaća, međutim isti nije relevantan za utvrđenje činjeničnog stanja, budući da među strankama nije sporno da tužiteljica nije imala formalno odobrenje od kluba za nabavku motki, niti to tužiteljica tvrdi. Navedena svjedokinja potvrđuje tu činjenicu i navodi da takvo nešto nije formalno odobrila, međutim i ona ističe da takav dogovor o nabavci rekvizita nije sporan sam po sebi i da ukoliko je u suglasju s roditeljima da je za svjedokinju to u redu;

- iako je svjedok JC kao suprug tužiteljice zainteresiran za ishod ovog spora, sud je njegov iskaz ocijenio istinitim, budući da je isti iskazivao životno, logično i uvjerljivo, svjedok ima i neposrednih saznanja o predmetu spora (svjedok je neposredno nazočio dolasku IC na natjecanje i prije nego što su atletičarke prešle kod tuženika), te je osobno sudjelovao u kupnji motki, što je u suglasju sa iskazom tužiteljice;

- sud je također iskaze svjedokinja EC, PC i AC ocijenio istinitim jer su ti iskazi u suglasju jedan s drugim kao i sa navodima tužiteljice i svjedoka JC. Navedene svjedokinje imaju neposrednih saznanja o predmetu spora, radilo se o nabavci motki za njih, odnosno njihovo dijete, svjedokinje ističu da znaju što su plaćale, iskazivale su životno, logično i uvjerljivo i sud nije imao razloga dovesti u pitanje istinitost iskaza tih svjedokinja;

- iskaz svjedokinje TC sud također ocjenjuje istinitim, međutim navedena svjedokinja nema neposrednih saznanja o nabavci motki za atletičarke, ne zna za detalje dogovora, s obzirom da njena kćer nije plaćala motku već je plaćala članarinu klubu;

- iskaz svjedoka MC nije relevantan za rješenje ovog spora, budući da je svjedok iskazivao samo o proceduri donošenja odluke o izvanrednom otkazu pred upravnim odborom, za koju proceduru je ranije utvrđeno da nije sporna te iz tog razloga odluka o otkazu nije nezakonita.

39. Odlukom o izvanrednom otkazu tužiteljici se stavlja na teret činjenica da tužiteljica nije obavijestila tuženika da bi primala uplate od atletičarki te da je za sebe uzimala iznose od 150,00 kn u gotovini, s koje činjenice nisu dokazane tijekom postupka, budući da nema dokaza o tome da bi tužiteljica za sebe uzimala navedene iznose, s obzirom da drugačije proizlazi iz suglasnih iskaza svjedokinja AC te EC i PC. Nije dokazano, a ujedno nije životno i logično da bi više godina atletičarke tužiteljici plaćale određene iznose smatrajući da se plaća članarina, koja nedvojbeno nije uplaćena na račun kluba, te da potom ne bi takve iznose potraživale natrag od tužiteljice kada su utvrdile da nisu bile dužne plaćati članarinu, odnosno da je tužiteljica navodno za sebe uzela novac za koji nije bilo nikakve osnove. Upravo iz izvedenih dokaza, osobito iskaza svjedoka ŽC, AC, EC, PC, JC te same tužiteljice proizlazi da su atletičarke davale novac upravo radi otplaćivanja kupljenih motki. To znači da novac kojeg je tužiteljica primala nije niti trebao biti proslijeđen tuženiku jer se radilo o otplati motki koje je tužiteljica nabavila za pojedine atletičarke. Prema mišljenju ovog suda nije odlučno to što tužiteljica nema pisanih dokaza o nabavci motki, budući da iz iskaza svjedokinja AC, EC i PC suglasno proizlazi da su motke doista nabavljene i atletičarkama dane na raspolaganje. S obzirom da je tužiteljica navela kako se radi o kupnji rabljenih motki za koje se ne izdaju računi, sud smatra da nije sporno to što tužiteljica o tome nema pisanih tragova, jer za osobe koje su de facto i plaćale te iznose (AC, EC) uplata iznosa nije bila sporna i znale su što plaćaju. Stoga nije utvrđeno da bi došlo do toga da je tužiteljica za sebe uzimala iznos od 150,00 kn mjesečno, a sve kako je to navedeno u odluci o otkazu. Iz odluke o otkazu dalje proizlazi da je tužiteljica neistinito prikazivala da ima odobrenje tuženika za takvo postupanje, što nije utvrđeno, s obzirom da niti sama tužiteljica ne tvrdi da je imala pisano odobrenje, već tvrdi da je tuženik o tome imao saznanja, a što je potvrđeno iz iskaza svjedoka ŽC, PC i JC.

40. Sukladno odredbi čl. 135 st. 3 ZR-a u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz je na poslodavcu, ako je on otkazao ugovor o radu. U ovom slučaju tuženik nije s uspjehom dokazao činjenicu da je tužiteljica bez znanja tuženika za sebe uzimala iznos od 150,00 kn mjesečno od atletičarki, odnosno da je neistinito prezentirala da o tome ima odobrenje tuženika.

41. Naime, sud je iz izvedenih dokaza utvrdio da je tuženik imao saznanja o tome da kod tuženika postoji pomanjkanje rekvizita. O tome govore i dopisi tužiteljice od 22. studenoga 2015. i 17. svibnja 2016. Tuženik je nedvojbeno mogao vidjeti to da atletičarke treniraju sa određenim rekvizitima i postižu rezultate. Svjedok ŽC jasno je u svom iskazu naveo da je imao saznanja o nabavci motki na način kako je to prezentirala tužiteljica, a da je o tome imao saznanja i zz tuženika IC proizlazi iz suglasnih iskaza tužiteljice, svjedoka JC, PC i ŽC. Stoga nisu istiniti niti utvrđeni navodi iz odluke o otkazu da tuženik nije imao saznanja o načinu na koji tužiteljica nabavlja motke za atletičarke. Tome u prilog govori i činjenica da je tuženik sudjelovao u sufinanciranju motke koju je ponovno tužiteljica nabavila na natjecanju u Poljskoj, što znači da mu nije bilo nepoznato to da tužiteljica nabavlja motke kupnjom na natjecanjima od drugih atletičara. Dapače, zz tuženika IC u svom iskazu navodi da to za njega nije niti sporno, kao i svjedokinja ĐC, sporno je navodno to da je tužiteljica prezentirala kako je za tu nabavu imala odobrenje tuženika, što nije utvrđeno da se ikada dogodilo. Tužiteljica je svakako mogla držati da ima prešutno odobrenje od strane tuženika čim su ŽC i IC znali za taj dogovor te su iz tog razloga atletičarke oslobodili plaćanja članarine. Naime, kao što je ranije utvrđeno nisu istiniti navodi zz tuženika IC da atletičarke same po sebi ne bi trebale plaćati članarinu u klubu jer treniraju sa trenerom specijalistom odnosno natječu se, budući da drugačije proizlazi iz iskaza svjedokinje DCŽ i tužiteljice u odnosu na atletičarke ŠC, MD, FC, AD i DD.

42. Sud dalje smatra kako nije opravdano postupanje tuženika u vidu donošenja odluke o izvanrednom otkazu bez da se nakon sastanka sa roditeljima FC i DCŽ provjeri činjenica plaćanja motki kod drugih atletičarki kao što su EC i AC, odnosno njihovih roditelja. Naime, iz spisa nije utvrđeno da bi itko od strane tuženika (VC, ŽCŽ i IC) osobno provjerio istinitost navoda svjedokinje DCŽ koje je iznijela na sastanku od 20. rujna 2021. Jedinu provjeru koju je tuženik poduzeo je kontaktiranje svjedokinje ĐC, međutim njezin iskaz nije relevantan u pogledu samog činjeničnog stanja jer ona nema neposrednih saznanja o načinu nabavke motki. Ta saznanja imale su AC i EC za koje atletičarke su motke i nabavljane i nije jasno što je spriječilo tuženika da sa navedenim članicama provjeri istinitost navoda svjedokinje DCŽ. Naime, tužiteljica nije u svojoj obrani priznala da bi za sebe uzimala iznos od 150,00 kn kako je to navedeno u odluci o otkazu, već upravo suprotno, ista je navela da je s tim novcem otplaćivala kredit za motke. Isto tako nije jasno navedeno da je ona rekla da ima ikakvo pisano odobrenje, već da su to odobrili raniji predstavnici kluba. Iako ĐC navodi da to formalno nije odobrila, činjenica što je za taj dogovor znao IC može se uzeti, sa aspekta tužiteljice, kao odobrenje od strane kluba. Naime, IC je kao tajnik kluba i ujedno zz tuženika, prema navodima predsjednice kluba, bio spona između uprave i trenera. Drugim riječima, upravo se IC treneri obraćaju u slučaju kakvih pitanja i zahtjeva. Ukoliko je već IC bio upoznat sa dogovorom o nabavci motki na natjecanju koje je održano još prije prelaska tužiteljice kod tuženika nije jasno kakvo je dodatno odobrenje tužiteljica trebala ishoditi, od koga i u kojem obliku, niti gdje je to propisano. Ovo tim više budući da dogovor tužiteljice i atletičarki ni na koji način nije financijski obvezivao tuženika niti se odnosio na financijsko stanje tuženika, ali je istodobno donio određenu korist tuženiku u vidu postizanja dobr ih sportskih rezultata.

43. Slijedom svega iznesenog sud je utvrdio da činjenično stanje koje je navedeno u odluci o otkazu ne odgovara istini, te da odluka o izvanrednom otkazu nije opravdana iz razloga koji su u toj odluci navedeni. Budući da je iz iskaza same svjedokinje DCŽ, a kasnije i iskaza tužiteljice utvrđeno da nije bilo nikakvih plaćanja nakon ožujka 2020., nije jasno zašto je tuženik odlučio izvanredno otkazati ugovor o radu tužiteljici za postupanje koje se odnosilo na neko ranije razdoblje, kada su klub vodile neke druge osobe, jer je tuženik također imao mogućnost nakon tog sastanka pro futuro donijeti odluku o tome na koji se način može i treba nabavljati oprema za potrebe članova kluba i čija su odobrenja za nabavku opreme potrebna. Naime u periodu na koji se odnosi odluka o otkazu nije vidljivo je li uopće bilo regulirano pitanje nabavke opreme mimo kluba, u privatnom aranžmanu, odnosno smiju li članovi kluba trenirati sa rekvizitima koji nisu u vlasništvu kluba. Prema navodima zz tuženika IC, to nije bilo zabranjeno, niti sporno, pa nije jasno koje je to propise tužiteljica kršila kada je u dogovoru s atletičarkama nabavila rekvizite koji pripadaju tim atletičarkama. Iz iskaza zz tuženika ŽCŽ proizlazi da je ista tek na sastanku od 20. rujna 2021. saznala za nepravilnost u vidu toga da kola gotov novac bez papira, odnosno da se uzima gotovina u ime tuženika bez da se o tome izda potvrda, međutim, u ovom slučaju gotovina se nije uzimala u ime tuženika već na ime sredstava koje je tužiteljica ranije dala za kupnju motke. Nije jasno zašto bi tužiteljica trebala izdavati potvrde za vraćanje duga od strane atletičarki ako to nije sporno osobama na koje se to odnosi (roditelji EC i AC). Naime, iz spisa nije vidljivo, osim što je na sastanku ECŽ navela da su joj plaćanja bez potvrde bila sporna, da bi itko od roditelja podnio ikakvu prijavu protiv tužiteljice radi uzimanja novca za koji nema temelja u nekom ranije zaključenom pravnom poslu. U ovom slučaju je utvrđeno da se plaćanje obavljalo za motke koje je ranije kupila tužiteljica, i nije razvidno na temelju čega je tužiteljica trebla za takvo nešto izdavati potvrde o plaćanju, jer se radi o privatnom dogovoru između atletičarki i tužiteljice i nabavci rekvizita koji su vlasništvo atletičarki.

44. Ovdje valja dodati i to da sve da je tuženik utvrdio propust u postupanju tužiteljice koji se odnosi na neko ranije razdoblje, a koji propust se evidentno više ne događa (nema plaćanja nakon ožujka 2020.!!!), tuženik je imao mogućnost tužiteljicu upozoriti na to da takvo postupanje više nije dopušteno, te je mogao dodatno regulirati način i proceduru nabavke opreme od strane kluba, odnosno od strane samih atletičara i uvjete korištenja iste, a što je sve izostalo. Kao što je ranije navedeno tuženik je čak propustio provjeriti navode svjedokinje DCŽ sa drugim atletičarima, odnosno roditeljima atletičara, koji bi očigledno potvrdili navode tužiteljice koje je iznesla na sastanku, pa i u pogledu činjenice saznanja od strane zz tuženika IC (iskaz svjedokinje PC). Stoga nisu dokazani navodi iz odluke o otkazu da bi tužiteljica gotovinu uzimala „za sebe“ , odnosno da je navedeno radila bez znanja tuženika, niti da je neistinito prezentirala da ima odobrenje poslodavca, kad nije navedeno niti utvrđeno kome je to ona i kada prezentirala da ima odobrenje, a da je tuženik o tome imao saznanja proizlazi iz suglasnih iskaza svjedoka ŽC i PC. Dapače, način nabavke motke od strane samih atletičara (ili uz pomoć trenerice uz suglasnost atletičara) nije sporan sam po sebi niti IC niti ĐC, koji su oboje predstavljali tuženika u spornom razdoblju (tajnik i zamjenica predsjednika tuženika).

45. U odnosu na pitanja za koja je drugostupanjski sud naveo da ih prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri raspravio valja navesti slijedeće. Prije svega , prema mišljenju ovog suda nije neuobičajeno da u „renomiranom“ sportskom klubu nema dovoljno rekvizita za kvalitetno treniranje, budući da je tijekom postupka utvrđeno da svaka atletičarka tijekom karijere promijeni više motki, koje se trebaju prilagoditi težini atletičarke i njenoj razini na kojoj se natječe. Naravno da sportski klub u kojem se trenira više sportskih atletskih disciplina ne može u svakom trenutku zadovoljiti potrebu za rekvizitima svih sportaša i natjecatelja. Tome u prilog govore i navodi svjedokinje ĐC koja ističe da je u klubu bio „vječiti problem, problem rekvizita“. To je potvrdio i svjedok ŽC koji navodi da je „postojala potreba za nabavom opreme, da motka treba biti prilagođena težini, visini i dobi atletičara, tako da bi praktički svaki atletičar trebao imati vlastitu motku“. Nadalje, i zz tuženika IC u svom iskazu navodi da je u klubu bilo motki, ali ih nije bilo dovoljno. Isti dalje navodi da je 2015. rađena inventura motki, bilo je oko 25 motki, utvrđeno je da opreme fali i da rekvizita nema dovoljno. Tome u prilog govori uostalom i sadržaj dopisa tužiteljice od 22. studenoga 2025. koji je detaljno citiran u odjeljku 19 (ranije 18) obrazloženja ove presude. Sud stoga, iz svih navedenih dokaza, utvrđuje da kod tuženika nije bilo dostatan broj adekvatnih motki kojima bi trenirale ženske natjecateljice, što je tuženik nedvojbeno znao (zz tuženika IC čak je to i potvrdio u iskazu), radi čega je postojala potreba za nabavkom dodatnih rekvizita. Opće je poznato da i renomiraniji i veći klubovi imaju nedostatne uvjete treniranja (npr. neadekvatni stadioni i travnjaci za najznačajnije hrvatske nogometne klubove), pa prema mišljenju ovog suda nije neobično da je nedostajalo rekvizita i kod tuženika.

46. Nadalje, upravo iskaz zz tuženika IC ide u prilog odluci suda da odluka o otkazu nije dopuštena, jer isti navodi da je za tuženika „jednino sporno to što je tužiteljica prezentirala i navela da je kupnja motki uz odobrenje kluba , što nije istina“, budući da je ranije utvrđeno kako nema dokaza o tome da je tužiteljica ikome prezentirala da je nabavka motki izvršena uz odobrenje kluba, niti je navedeno ili utvrđeno kome je to tužiteljica točno prezentirala da ima odobrenje kluba. Kako što je navedeno, tužiteljica nije niti tvrdila da ima odobrenje kluba, već je navela da klub o tome ima saznanja. Sam zz tuženika IC u svom iskazu navodi da je mogao pretpostaviti da atletičarke skaču sa motkama tužiteljice, budući da je tužiteljica ranije trenirala kod tuženika i skakala s motkom. Isto tako navedeni zz tuženika u svom iskazu navodi da „nitko ne brani atletičaru da kupuje personalni rekvizit kao što je motka i u tom slučaju atletičar trenira isključivo s tim rekvizitom. To se događalo i ranijih godina.“ Navedeno ide u prilog utvrđenju suda da je tuženik imao saznanja da atletičari nabavljaju svoje rekvizite, a to se očito događalo i ranijih godina, kako to IC ističe u svom iskazu.

47. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je odluka o otkazu ishitrena, donesena bez stvarne provjere i utvrđenja činjeničnog stanja na kojoj se odluka o otkazu temelji, što čini odluku o otkazu nedopuštenom.

48. U odnosu na navode tužiteljice da bi odluka o otkazu sama po sebi bila nezakonita radi činjenice što je tužiteljica pozvana na sastanak od 29. rujna 2021. bez da je navedeno da se radi o iznošenju obrane, te da je stoga tuženik povrijedio odredbu čl. 119 st. 2 ZR-a, sud je utvrdio da je tužiteljica dana 29. rujna 2021. imala mogućnost iznijeti svoje navode pred tuženikom, a sama činjenica da je na sastanak pozvana bez naznake da se radi o iznošenju obrane nije od utjecaja na postupanje tuženika sukladno odredbi čl. 119 st. 2 ZR-a. Budući da je prije donošenja odluke o otkazu tužiteljica iznijela svoje navode na sastanku od 29. rujna 2021., na koje navode se tuženik očitovao u samoj odluci o otkazu, sud je utvrdio da odluka o otkazu nije nezakonita iz razloga povrede prava na iznošenje obrane.

49. Slijedom svega iznesenog, sud je utvrdio da odluka o otkazu nije opravdana i dopuštena, radi čega je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice i donio presudu kao u izrijeci. Budući da je prihvaćen zahtjev kojim se traži utvrđenje nedopuštenost odluke o otkazu, valjalo je prihvatiti i zahtjev za vraćanje na rad, sve sukladno odredbi čl. 124. st. 1 ZR-a.

50. Odluka o parničnom trošku donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP -a koja propisuje da stranka koja je u cijelosti izgubila parnicu je dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Visina troška tužiteljice određena je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, 107/25, dalje u tekstu: Tarifa), budući da je tužiteljica zastupana po odvjetniku.

51. Trošak tužiteljice odnosi se na trošak dvije jednokratne nagrade iz Tbr. 7/2 Tarife u iznosu od 800,00 eura, kojem iznosu se ima pridodati iznos od 200,00 eura na ime 25% PDV-a (Tbr. 46), što ukupno iznosi 1.000,00 eura koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužiteljici.

52. U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troška nije osnovan, budući da se na visinu jednokratne nagrade primjenjuje Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22), a sve sukladno odredbi Tbr. 52/4 Tarife. Stoga tužiteljica ima pravo na trošak u visini kako je to određeno ranijom Tarifom, odnosno onom koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, sve sukladno odredbi Tbr. 52/4 Tarife, a to znači u visini od 200 bodova za prvostupanjski postupak. Također nije osnovan zahtjev koji se odnosi na trošak odgovora na žalbu, budući da taj trošak nije bio potreban za vođenje ovne parnice, sve su smislu odredbe čl. 155 ZPP-a.

53. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

U Zagrebu 6. srpnja 2026.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana pisanog otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku