REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] B 5
Poslovni broj: Us I-760/2026-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A TS K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužiteljice BA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5 , OIB: 18683136487, radi poreza na nekretnine, 6. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 410-15/25-02/153, URBROJ: 513-04-26-2 od 16. travnja 2026. i rješenja Primorsko – goranske županije, Grada Rijeke, Upravnog odjela za financije, KLASA: UP/I-410- 01/25-01/00376, URBROJ: 2170-1-11-04-25-1 od 15. rujna 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Primorsko – goranske županije, Grada Rijeke, Upravnog odjela za financije, KLASA: UP/I-410-01/25-01/00376, URBROJ: 2170-1- 11-04-25-1 od 15. rujna 2025., tužiteljici je utvrđen za 2025. porez na nekretnine u iznosu od 276,90 eura za nekretninu na adresi [adresa], korisne površine 55,38 m².
2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužiteljica je podnijela žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-410-15/25-02/153, URBROJ: 513-04-26-2 od 16. travnja 2026. odbio kao neosnovanu.
3. Tužiteljica je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnijela tužbu ovom Sudu, te u bitnome navodi da za razdoblje od 1. svibnja do 31. prosinca 2025. na istu nekretninu plaća porez na dohodak od imovine (najam) i istodobno da se plaća porez na nekretnine. Takvo kumulativno oporezivanje da nema stvarnu imovinsku osnovu, jer se ista nekretnina u istom razdoblju ne koristi kao „prazna” ili „neiskorištena”, već kao izvor oporezivog dohotka. Time da se povređuje načelo pravednosti i razmjernosti oporezivanja te se porezna obveza pretvara u neopravdano fiskalno opterećenje. Tuženik da se u osporavanom rješenju isključivo poziva na stanje na dan 31. ožujka 2025., potpuno zanemarujući stvarno korištenje nekretnine tijekom ostatka porezne godine. Takva interpretacija da zanemaruje stvarnu gospodarsku namjenu nekretnine, dovodi do nelogične situacije da se nekretnina koja je iznajmljena i već porezno opterećena dodatno oporezuje godišnjim porezom na nekretnine, da je suprotna svrsi Zakona o lokalnim porezima, koji porez na nekretnine usmjerava na nekorištene ili stambeno neaktivne nekretnine. Osporavana rješenja da ne postižu razumnu ravnotežu između fiskalnog interesa jedinice lokalne samouprave i stvarnog ekonomskog položaja poreznog obveznika. Rezultat da je nesrazmjerno i nepravično porezno opterećenje, koje prelazi svrhu poreza i dovodi do faktičnog dvostrukog tereta za istu poreznu osnovu, te predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje. Podneskom od 3. lipnja 2026. tužiteljica uglavnom ponavlja navode iz tužbe.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako smatra da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja i predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
5. Sporno je među strankama ovog spora, jesu li pravilno i zakonito javnopravna tijela utvrdila tužiteljici obvezu plaćanja poreza na navedenu nekretninu.
6. U sporu je provedena rasprava na ročištu održanom 29. lipnja 2026. bez prisutnosti uredno pozvanih stranaka, čime je strankama, u smislu odredbe članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, 39/26, u nastavku teksta: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.
7. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika Sud je proveo dokaz uvidom u spis upravnog postupka te spis predmetnog upravnog spora.
8. Na temelju razmatranja svih spornih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Člankom 2. stavkom 1. točke 12. Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine“ broj: 115/16, 101/17, 114/22, 114/23 i 152/24, dalje ZLP), propisano je da se nekretninom smatra svaka stambena zgrada ili stambeni dio stambeno-poslovne zgrade ili stan te svaki drugi samostalni funkcionalni prostor namijenjen stanovanju. Nekretninom se ne smatraju gospodarstvene zgrade koje služe samo za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora te nekretnine za koje se prema odluci o komunalnoj naknadi određuje koeficijent namjene za proizvodni ili neproizvodni poslovni prostor.
10. Odredbom članka 25. ZLP-a, propisano je da porez na nekretnine plaćaju domaće i strane, pravne i fizičke osobe koje su vlasnici nekretnina na dan 31. ožujka godine za koju se utvrđuje porez.
11. Člankom 27. stavkom 1. točkom 7. ZLP-a propisano je da se porez na nekretnine ne plaća na nekretnine u slučajevima kada se iz svih okolnosti može utvrditi da je onemogućena stambena namjena nekretnine. Stavkom 6. istog članka propisano je da se stambena namjena nekretnine utvrđuje na temelju postojanja infrastrukture ili opreme ili uređaja koji zamjenjuju priključak na infrastrukturu.
12. Člankom 26. stavak 1. ZLP-a propisano je da se porez na nekretnine plaća godišnje od 0,60 do 8,00 eura/m² korisne površine nekretnine, određene propisom kojim se uređuju uvjeti i mjerila za izračun zaštićene najamnine. Stavkom 2. istog članka propisano je da visinu poreza na nekretnine u granicama određenim stavkom 1. ovoga članka predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave propisuje svojom odlukom. Stavkom 5. istog članka propisano je da jedinica lokalne samouprave može propisati visinu poreza na nekretnine ovisno o mjestu, ulici, naselju ili zoni gdje se nekretnina nalazi. Stavkom 6. istog članka propisano je da jedinica lokalne samouprave može propisati da će se visina poreza utvrđena stavkom 5. ovoga članka uvećati ovisno o drugim kriterijima koji utječu na vrijednost nekretnine kao što je starost nekretnine i prisutnost sadržaja koji povećavaju vrijednost nekretnine.
13. Člankom 42. stavkom 1. točkom 2. ZLP-a propisano je da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave svojom odlukom utvrđuje za potrebe plaćanja poreza na nekretnine, visinu poreza na nekretnine ovisno o kriterijima iz članka 26. stavaka 5. i 6. ovoga Zakona, uvjete za oslobođenje od plaćanja poreza na nekretnine za socijalno ugrožene osobe iz članka 27. stavka 2. ovoga Zakona i nadležno porezno tijelo za utvrđivanje i naplatu poreza.
14. Člankom 4. Odluke o porezima Grada Rijeke („Službene novine Grada Rijeke“ broj: 17/23 i 4/25), propisano je da se porez na nekretnine plaća u iznosu od 5,00 eura po jednom kvadratnom metru korisne površine nekretnine na cijelom području grada Rijeke.
15. Iz citiranih zakonskih odredbi ZLP-a proizlazi da su predstavnička tijela jedinica lokalne samouprave svojom odlukom ovlaštena samostalno propisati visinu poreza na nekretnine u granici od 0,60 do 8,00 eura/m² korisne površine nekretnine s time da im je propisana mogućnost da svojim odlukama propišu drugačiju visinu poreza na nekretnine ovisno o mjestu, ulici, naselju ili zoni gdje se nekretnina nalazi i ovisno o kriterijima koji utječu na vrijednost nekretnine kao što je starost nekretnine i prisutnost sadržaja koji povećavaju vrijednost nekretnine. Dakle, navedena mogućnost nije propisana kao zakonska obveza predstavničkih tijela već kao mogućnost koju mogu predvidjeti svojom odlukom pri utvrđivanju visine poreza na nekretnine.
16. Dakle, radi se o odlukama koje samostalno donose predstavnička tijela jedinica lokalne samouprave te su pri utvrđivanju visine poreza na nekretnine vezana isključivo visinom poreza na nekretnine u granicama 0,60 do 8,00 eura/m² korisne površine nekretnine.
17. Nadalje, ističe se da su odredbom članka 27. stavka 1. ZLP -a taksativno propisani tipovi nekretnina za koje se ne plaća porez. Tako je stavkom 1. točkom 7. navedenog članka propisano da se porez na nekretnine ne plaća u slučajevima kada se iz svih okolnosti može utvrditi da je onemogućena stambena namjena nekretnine koja se utvrđuje na temelju postojanja infrastrukture ili opreme ili uređaja koji zamjenjuju priključak na infrastrukturu. Uvidom u spis predmeta upravnog postupka u kojem su dostavljene fotografije navedene nekretnine kao i uvidom u navode iz tužbe u kojoj tužitelj navodi da na predmetnoj nekretnini postoji monofazna struja i voda ovaj Sud ne može prihvatiti navode tužitelja da je u konkretnom slučaju onemogućena stambena namjena nekretnine da bi moglo doći do primjene članka 27. točke 7. ZLP - a.
18. U konkretnom slučaju radi se o stanu koji se nalazi u najmu temeljem Ugovora o najmu od 3. travnja 2025., sklopljenog između tužiteljice kao najmodavca i ČA kao najmoprimca. Ugovorom se daje na korištenje stan površine 55,38 m[2] , na X katu zgrade u [adresa] i koji je sklopljen na određeno vrijeme od 1. svibnja 2025. do 1. svibnja 2026. Temeljem navedenog, tužiteljica je utvrđena osnovica i mjesečna obveza plaćanja poreza na dohodak od imovine za razdoblje od 1. svibnja 2025. do 30. travnja 2026., po osnovi najma stambenog prostora i to rješenjem od 16. svibnja 2025.
19. Odredbom članka 49. stavak 1. i 3. ZLP-a, propisano je da porezno tijelo donosi rješenje o porezu na nekretnine za svaku kalendarsku godinu prema stanju, namjeni i vlasništvu nekretnine utvrđenima na dan 31. ožujka godine za koju se utvrđuje porez. Promjene koje nastanu tijekom godine, a od utjecaja su na utvrđivanje porezne obveze, primjenjuju se od sljedeće kalendarske godine.
20. Naime, nesporno je da se u konkretnom slučaju radi o samostalnom funkcionalnom prostoru koji posjeduje struju i vodu. Dakle, radi se o nekretnini koja posjeduje osnovnu infrastrukturu i kao takva je predmet oporezivanja sukladno odredbama ZLP-a.
21. Iz stanja spisa proizlazi da je porezno tijelo donijelo osporavano rješenje na temelju podataka utvrđenih na dan 31. ožujka porezne godine, sukladno odredbi mjerodavnog poreznog propisa kojim je propisano da se porezna obveza utvrđuje prema stanju, namjeni i vlasništvu nekretnine na navedeni dan.
22. Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost rješenja navodeći da je nakon relevantnog datuma došlo do promjene namjene nekretnine, odnosno da je nekretnina dana u dugoročni najam te da ostvaruje pravo na oslobođenje od poreza na nekretnine.
23. Međutim, sud ocjenjuje da su ti navodi neosnovani. Naime, sukladno izričitoj zakonskoj odredbi iz članka 49. stavak 1. ZLP-a, promjene koje nastanu nakon dana 31. ožujka, a koje su od utjecaja na utvrđivanje porezne obveze, primjenjuju se tek od sljedeće kalendarske godine. Stoga činjenice nastale nakon relevantnog datuma ne mogu utjecati na poreznu obvezu za tekuću godinu.
24. Budući da je porezno tijelo pravilno utvrdilo činjenično stanje na dan 31. ožujka te pravilno primijenilo materijalno pravo, osporavano rješenje ocjenjuje se zakonitim. Navodi tužiteljice kojima se osporava pravilnost primjene materijalnog prava i interpretacija odredbi o oslobođenju od poreza ne dovode u sumnju zakonitost rješenja, jer oslobođenje od poreza mora biti ispunjeno na zakonom propisan relevantni dan.
25. Slijedom svega navedenog, ovaj Sud zaključuje da je osporavanim rješenjem prvostupanjskog tijela i tuženika pravilno utvrđena porezna obveza tužiteljice, te je stoga na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan te odlučiti kao u izreci ove presude.
U Rijeci 6. srpnja 2026.
Sutkinja
Danica Vučinić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dostaviti:
- tužiteljici BA iz [adresa]
- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5
