REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-921/2025-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Dariu Partlu na prijedlog višeg sudskog savjetnika Domagoja Balentina, u pravnoj stvari tužitelja NM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Marku Gracinu i Vatroslavu Šegi, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marko Gracin & Vatroslav Šego, Zagreb, protiv tuženika HEP- Proizvodnja d.o.o., Zagreb, Zagorska ulica 1, OIB: 09518585079, zastupanog po punomoćniku Marijanu Ruždjaku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ruždjak i partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. svibnja 2026., u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnika Marka Gracina, odvjetnika i punomoćnice tuženika Nataše Grah Ruždjak, odvjetnice, te presude javno objavljene 6. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku HEP-Proizvodnja d.o.o., Zagreb, Zagorska ulica 1, OIB: 09518585079, da tužitelju NM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 11.670,81 eura bruto zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, koje teku:

- na iznos od 262,38 eura od 21. svibnja 2020. do isplate,

- na iznos od 248,84 eura od 21. lipnja 2020. do isplate,

- na iznos od 207,84 eura od 21. srpnja 2020. do isplate,

- na iznos od 252,79 eura od 21. kolovoza 2020. do isplate,

- na iznos od 235,98 eura od 21. rujna 2020. do isplate,

- na iznos od 241,14 eura od 21. listopada 2020. do isplate,

- na iznos od 243,45 eura od 21. studenoga 2020. do isplate,

- na iznos od 224,81 eura od 21. prosinca 2020. do isplate,

- na iznos od 263,27 eura od 21. siječnja 2021. do isplate,

- na iznos od 201,34 eura od 21. veljače 2021. do isplate,

- na iznos od 188,47 eura od 21. ožujka 2021. do isplate,

- na iznos od 202,35 eura od 21. travnja 2021. do isplate,

- na iznos od 202,19 eura od 21. svibnja 2021. do isplate,

- na iznos od 190,36 eura od 21. lipnja 2021. do isplate,

- na iznos od 190,50 eura od 21. srpnja 2021. do isplate,

- na iznos od 191,79 eura od 21. kolovoza 2021. do isplate,

- na iznos od 193,23 eura od 21. rujna 2021. do isplate,

- na iznos od 186,44 eura od 21. listopada 2021. do isplate,

- na iznos od 184,40 eura od 21. studenoga 2021. do isplate,

- na iznos od 197,99 eura od 21. prosinca 2021. do isplate,

- na iznos od 204,64 eura od 21. siječnja 2022. do isplate,

- na iznos od 181,84 eura od 21. veljače 2022. do isplate,

- na iznos od 175,58 eura od 21. ožujka 2022. do isplate,

- na iznos od 202,86 eura od 21. travnja 2022. do isplate,

- na iznos od 194,16 eura od 21. svibnja 2022. do isplate,

- na iznos od 212,41 eura od 21. lipnja 2022. do isplate,

- na iznos od 200,16 eura od 21. srpnja 2022. do isplate,

- na iznos od 188,81 eura od 21. kolovoza 2022. do isplate,

- na iznos od 209,00 eura od 21. rujna 2022. do isplate,

- na iznos od 192,36 eura od 21. listopada 2022. do isplate,

- na iznos od 188,67 eura od 21. studenoga 2022. do isplate,

- na iznos od 204,41 eura od 21. prosinca 2022. do isplate,

- na iznos od 184,82 eura od 21. siječnja 2023. do isplate,

- na iznos od 185,89 eura od 21. veljače 2023. do isplate,

- na iznos od 183,46 eura od 21. ožujka 2023. do isplate,

- na iznos od 208,35 eura od 21. travnja 2023. do isplate,

- na iznos od 186,80 eura od 21. svibnja 2023. do isplate,

- na iznos od 174,69 eura od 21. lipnja 2023. do isplate,

- na iznos od 79,39 eura od 21. srpnja 2023. do isplate,

- na iznos od 166,65 eura od 21. kolovoza 2023. do isplate,

- na iznos od 128,52 eura od 21. rujna 2023. do isplate,

- na iznos od 106,78 eura od 21. listopada 2023. do isplate,

- na iznos od 168,93 eura od 21. studenoga 2023. do isplate,

- na iznos od 163,59 eura od 21. prosinca 2023. do isplate,

- na iznos od 176,36 eura od 16. siječnja 2024. do isplate,

- na iznos od 206,03 eura od 16. veljače 2024. do isplate,

- na iznos od 108,69 eura od 16. ožujka 2024. do isplate,

- na iznos od 157,41 eura od 16. travnja 2024. do isplate,

- na iznos od 162,24 eura od 16. svibnja 2024. do isplate,

- na iznos od 177,51 eura od 16. lipnja 2024. do isplate,

- na iznos od 145,16 eura od 16. srpnja 2024. do isplate,

- na iznos od 166,23 eura od 16. kolovoza 2024. do isplate,

- na iznos od 168,46 eura od 16. rujna 2024. do isplate,

- na iznos od 150,25 eura od 16. listopada 2024. do isplate,

- na iznos od 174,91 eura od 16. studenoga 2024. do isplate,

- na iznos od 162,51 eura od 16. prosinca 2024. do isplate,

- na iznos od 341,10 eura od 16. siječnja 2025. do isplate,

- na iznos od 193,73 eura od 16. veljače 2025. do isplate,

- na iznos od 157,61 eura od 16. ožujka 2025. do isplate,

- na iznos od 166,97 eura od 16. travnja 2025. do isplate,

- na iznos od 181,31 eura od 16. svibnja 2025. do isplate,

i to do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku HEP-Proizvodnja d.o.o., Zagreb, Zagorska ulica 1, OIB: 09518585079, naknaditi tužitelju NM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka, u iznosu 2.050,00 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 6. srpnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je od 2011. zaposlenik kod tuženika. Tijekom godina rada kod tuženika, ugovorne strane su sklopile više ugovora o radu koji uređuju radni odnos tužitelja u Sektoru za termoelektrane, TE-TO Zagreb, Službi za proizvodnju, Odjel smjene. Ugovorom o radu od 1.11.2018. tužitelju je za radno mjesto rukovatelj (šifra 65.7.3/60) bio utvrđen koeficijent za obračun plaće 2,20. Kasnijim ugovorima o radu tužitelj je zasnovao radni odnos za radno mjesto strojar pri čemu mu je ugovorom od 11.1.2021. bio utvrđen koeficijent 2,30, ugovorom od 31.5.2023. koeficijent 2,35 te ugovorom od 21.3.2024. koeficijent 2,40. Tužitelj je ustao ovom tužbom jer smatra da je u odnosu na druge radnike tuženika koji obavljaju isti posao diskriminiran u pogledu visine plaće budući mu se plaća obračunava po manjem koeficijentu.

Tužitelj ističe da se u pogonu termoelektrane – toplane djelatnost proizvodnje električne i toplinske energije obavlja u dva postrojenja naziva Blok "L" i Blok "K". Da bi radnik mogao pristupiti samostalnom obavljanju poslova u navedenim blokovima, prethodno mora položiti poslodavčev interni ispit za obavljanje poslova tog radnog mjesta. Tužitelj je položio interni ispit za rad u Bloku "L" 1. kolovoza 2019. Nadalje, tužitelj navodi da je nakon polaganja internog ispita započeo obavljati iste poslove kao i drugi strojari u blokovima, no tuženik mu nije uskladio plaću s plaćama drugih radnika strojara na istom mjestu već mu se plaća nastavila obračunavati prema koeficijentu 2,20, a kasnije prema koeficijentima 2,30 i 2,40, dok se drugim radnicima koji su tada radili s tužiteljem kao strojari u blokovima "L" i "K" plaća obračunavala primjenom koeficijenta 2,60. Svi radnici zaposleni kod tuženika koji s tužiteljem u njegovom pogonu dijele radno mjesto i radne zadatke obavljaju isti posao, pri čemu rade u smjenama te svaki u svojoj smjeni brine o urednom funkcioniranju pogona. Tužitelj smatra da različito šifriranje koje postoji kod tuženika, iako se u ovom konkretnom slučaju radi o istom nazivu radnog mjesta "strojar", ne može predstavljati zakonitu podlogu za različit obračun osnovne plaće radnicima koji godinama obavljaju isti posao.

Tužitelj ukazuje kako je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnicima za jednak rad i rad jednake vrijednosti pri tom se pozivajući na odredbe čl. 90. i čl. 91. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 - u daljnjem tekstu: ZR) o određivanju i jednakosti plaća koje se ne odnose samo na jednakost plaća žena i muškaraca, već općenito na jednakost plaća istih radnih mjesta. U smislu odredbe čl. 91. ZR – a dvije osobe obavljaju jednak rad i rad jednake vrijednosti ako:

- obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju;

- je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti;

- je rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kriterije kao što su stručna sprema, vještine, odgovornost, uvjeti u kojima se rad obavlja te je li rad fizičke naravi.

Dakle, tužitelj zaključno navodi, imajući u vidu citirane odredbe Zakona o radu, da je u konkretnom slučaju riječ o radu radnika strojara koji se međusobno smjenjuju u smjenskom radu na istom radnom mjestu pri čemu iste poslove koje jedan radnik obavlja u jutarnjoj smjeni, drugi radnik nastavlja obavljati u sljedećoj smjeni i tako naizmjence prema rasporedu radu.

S obzirom da je tuženik plaću tužitelja obračunavao primjenom umanjenih koeficijenata, to tužitelj prema tužbenom zahtjevu navedenom u tužbi predlaže sudu naložiti tuženiku s osnova razlike plaće isplatu iznosa od 6.625,21 eura bruto za razdoblje od travnja 2020. do travnja 2025. zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, uz naknadu parničnog troška uvećanog za zateznu kamatu od presuđenja do isplate.

Nakon provedenog financijskog vještačenja, prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj predlaže sudu naložiti tuženiku isplatu iznosa 11.670,81 eura bruto sa zateznim kamama, te potražuje parnični trošak sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Prvenstveno, tuženik osporava navode tužitelja o diskriminaciji u pogledu visine plaće za posao koji obavlja na svom radnom mjestu u odnosu na druge radnike na tom radnom mjestu. Naime, tuženik navodi da tužitelj proizvoljno izabire koeficijent 2,60 kao jedini pripadajući za svoje radno mjesto "Strojar". U odgovoru na tužbu tuženik objašnjava kako ugovor o radu za navedeno radno mjesto može biti sklopljen za bilo koji koeficijent u propisanom rasponu odnosno za koeficijent 2,00, 2,10, 2,20, 2,35, 2,40 te 2,60 pozivajući se pritom na Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji HEP-Proizvodnje d.o.o. – Bilten 348, 360, 391, 499, 550, 584, 592 kojim je predviđena tzv. "plivajuća" sistematizacija koja omogućava radnicima napredovanje u skladu s određenim kriterijima, odnosno uvjetima radnog mjesta i zaslugama. U pogledu napredovanja radnika, tuženik smatra kako samo polaganje internog ispita ne znači i automatsko premještanje radnika na drugo radno mjesto. Kod tuženika, je napredovanje (povećanje koeficijenta) moguće ostvariti na dva načina i to premještajem nakon internog oglasa – premještaj na drugo radno mjesto s višim koeficijentom temeljem prijave radnika na interni oglas te napredovanje na istom radnom mjestu, a sve kako je to opisano u odgovoru na tužbu. U odnosu na navode tužitelja o (ne)jednakosti plaće, tuženik navodi da tužitelj neosnovano smatra kako ima pravo na plaću u visini koeficijenta 2,60 pozivajući se pritom na koeficijente drugih radnika na tom radnom mjestu koji ujedno nisu usporedivi radnici u smislu čl. 91. Zakona o radu. Iz prethodno navedenog objašnjenja POIS-a jasno je kako neki radnici na navedenom radnom mjestu "strojara" ostvaruju niži, neki viši, a neki i jednaki koeficijent kao tužitelj, sve u skladu s njihovim obrazovanjem, radnim iskustvom (i stručnosti), te zalaganjem. Tuženik ističe da se tužitelj pogrešno uspoređuje s radnicima koji imaju koeficijent 2,60, a koji se ne mogu smatrati usporedivim radnicima u smislu odredaba Zakona o radu s obzirom da isti rade znatno duže kod tuženika, imaju evidentno više radnog iskustva te su znatno ranije obučavani i položili sve državne i interne ispite, te su sukladno tome navedeni koeficijent ostvarili još 2015. Osim toga, spomenuti radnici imaju širi spektar znanja i iskustva u obavljanju poslova, a neki su zaposleni na odgovornijem radnom mjestu. U prilog navedenom tuženik u odgovoru na tužbu navodi historijat radnog odnosa i obrazovanja spomenutih radnika GM, AM, RM, SM i LM na koje se tužitelj poziva, pri čemu tuženik ističe da su gotovo svi navedeni radnici zaposleni kod tuženika puno ranije nego tužitelj te imaju više radnog iskustva čak i na višim (odgovornijim) radnim mjestima (blokovođa) te veći opseg znanja na pogonskim jedinicama, a isto tako su položili sve potrebne državne i interne ispite znatno ranije nego tužitelj, te se stoga ne mogu smatrati usporedivim radnicima kako to pogrešno navodi tužitelj. Situacija tužitelja se može usporediti s radnikom CM koji je zaposlen kod tuženika nešto prije nego tužitelj na isti koeficijent, te je napredovao gotovo istim tempom kao i tužitelj. Konačno, tuženik zaključno ističe kako bi se usvajanjem tužbenog zahtjeva doveo u pitanje sustav obračuna, sistematizacije i isplate plaće što bi bilo suprotno POIS-u koji za predmetno radno mjesto predviđa ukupno 6 koeficijenata u rasponu od 2,00 do 2,60 koji sustav je predviđen upravo radi napredovanja radnika kroz radni vijek, sukladno njihovom radnom stažu, obrazovanju, produktivnosti i zalaganju.

Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u ugovore o radu tužitelja od 1.11.2018., od 11.1.2021., od 31.5.2023., od 21.3.2024. (str. 9-12 spisa), Zaključak Komisije tuženika od 1.18.2019. o sposobnosti samostalnog obavljanja poslova (str. 13 spisa), Kolektivni ugovor za Hrvatsku elektroprivredu od 5.11.2019. (str. 14-61 spisa), Dodatak Kolektivnom ugovoru za Hrvatsku elektroprivredu od 6.7.2021. (str. 62-63 spisa), Kolektivni ugovor za Hrvatsku elektroprivredu od 6.10.2023. (str. 64-121 spisa), obračunske isprave za isplaćene plaće za razdoblje od travnja 2020. do travnja 2025. (str. 122-186 spisa), Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta HEP- proizvodnje d.o.o. uz Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu za HEP- proizvodnju d.o.o. od 3.6.2015. (str. 200-394 spisa), Uvjerenja Ministarstva gospodarstva o položenim stručnim ispitima (str. 409-412 spisa), Upute o postupku premještaja radnika od 17.5.2017. (str. 489-492 spisa), Ugovore o radu i Uvjerenja o položenim stručnim ispitima za radnika GM (str. 493-513 spisa), Ugovore o radu i Uvjerenja o položenim stručnim ispitima za radnika AM (str. 514- 535 spisa), Ugovore o radu i Uvjerenja o položenim stručnim ispitima za radnika RM (str. 542-560 spisa), Ugovore o radu i Uvjerenja o položenim stručnim ispitima za radnika SM (str. 562-582 spisa), Ugovore o radu i Uvjerenja o položenim stručnim ispitima za radnika ĐM (str. 583-598 spisa), Ugovore o radu i Uvjerenja o položenim stručnim ispitima za radnika JM (str. 599-609 spisa), izračun pretpostavljene razlike plaće (str. 639 i str. 654 spisa), proveo dokaz saslušanjem svjedoka ŽM (str. 649-651 spisa), AM (str. 651 spisa), RM (str. 655-656 spisa), GM (str. 656-657 spisa), ĐM (str. 689-690 spisa) i SM (str. 690-691 spisa), saslušanjem tužitelja kao parnične strane (str. 657-658 spisa) te je proveo financijsko vještačenje po vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o. (str. 664-674 spisa) te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju i sudsku praksu koja prileži spisu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće s osnova umanjenog koeficijenta u utuženom razdoblju od travnja 2020. do travnja 2025.

6. Nesporno je između stranaka da je tužitelj u utuženom razdoblju bio radnik kod tužitelja na radnom mjestu rukovatelj, a od 11.1.2021. na radnom mjestu strojar (opisni naziv S11, Z3), te da mu je u utuženom razdoblju bio utvrđen koeficijent složenosti poslova u rasponu od 2,20 do 2,40. Između stranaka je također nesporno da je tužitelj 1.8.2019. položio potrebni interni ispit za rad u Bloku "L".

7. Između stranaka u ovom je predmetu sporno ostvaruje li tužitelj pravo na razliku plaće s osnova višeg koeficijenta (2,60) od onog koji mu je propisan ugovorima o radu s osnova zakonskih odredaba o jednakosti plaća za jednak rad ili za rad jednake vrijednosti, kao i visina tužbenog zahtjeva.

8. Uvidom u Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta HEP- Proizvodnje d.o.o. – Bilten 348, 360, 391, 499, 550, 584, 592 (dalje u tekstu: POIS) utvrđeno je da postoji radno mjesto "Strojar" (S11, Z3) koje je vrednovano koeficijentima u rasponu od 2,00 do 2,60 na način da je svako radno mjesto definirano posebnom šifrom radnog mjesta, opisom radog mjesta, općim i posebnim uvjetima. Iz navedenog proizlazi kako ugovor o radu za navedeno radno mjesto može biti sklopljen za bilo koji koeficijent u propisanom rasponu od 2,00, 2,10, 2,20, 2,35, 2,40 te 2,60 čime je tuženik odredio različitu visinu plaće za ove kategorije radnika, kao što je i nesporno da je tužitelj s tuženikom 21.3.2024. sklopio posljednji Ugovor o radu s koeficijentom složenosti poslova 2,40.

Isto tako, uvidom u Ugovore o radu za radnike za koje tužitelj smatra da su usporedni s njim u pogledu poslova koje obavljaju, utvrđeno je da je radnicima GM, AM, RM, SM i LM za radno mjesto "Strojar" bio utvrđen koeficijent složenosti poslova 2,60.

9. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica u ovom postupku i to obavljanja istih odnosno istovrsnih poslova sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka ŽM, AM, RM, GM, ĐM i SM te tužitelja NM kao parnične strane.

10. Svjedok ČM u svom je iskazu naveo da radi kod tuženika od 2019., a od 2023. je postao voditelj Službe za proizvodnju. Iz iskaza svjedoka proizlazi da kod tuženika postoje poslovi nekoliko vrsta strojara, dok posao strojara u suštini obuhvaća nadziranje procesa proizvodnje, upravljanje procesom proizvodnje, prijava kvarova i sprječavanje generiranja kvarova pravodobnim reakcijama operatera. Svjedok je izjavio da poznaje tužitelja te da je tijekom cijelog utuženog razdoblja radio u Bloku "L". Iz iskaza svjedoka slijedi da pojedini radnici koji rade na poslovima strojara su osposobljeni i za obavljanje poslova strojara u drugim pogonskim jedinicama i to u Bloku "K". Prema navodima svjedoka popis zadataka u Bloku "L" i Bloku "K" su u načelu isti, ali da bi pojedini strojar mogao ići obavljati poslove u Blok "K" on za to mora biti posebno osposobljen tj. položiti interni ispit. Svjedok je u svom iskazu naveo da se proces proizvodnje u Bloku "L" u kojem radi tužitelj odvija u smjenama, i to u pet smjena, te da u Bloku "L" rade 2 operatera koji se izmjenjuju po smjenama, kao i to da u Bloku "L" svi operateri moraju znati sve poslove vezane uz predmetni Blok te moraju imati istu razinu znanja.

U svom iskazu, a povodom upita punomoćnice tuženika, svjedok je objasnio sustav napredovanja radnika s obzirom na složenost poslova i koeficijente, kojom prilikom je iskazao da se po zaposlenju radnik raspoređuje na najniža radna mjesta koja su najlakša s obzirom na vrstu poslova. Nakon toga oni moraju položiti državni stručni ispit i interni ispit kako bi mogli samostalno upravljati tim strojevima na kojima su prije toga radili. Ukoliko kandidat želi napredovati predlaže mu se da ide raditi na složenijim poslovima i to u drugu pogonsku jedinicu gdje za to postoji potreba, npr. Blok "L", te onda za tamo mora također položiti potrebne ispite. Nakon toga ako pokaže interes onda će ići raditi na Blok "K", a iznad toga su poslovi blokovođe pa smjenovođe. Napredovanje je vezano uz sistematizaciju prema Pravilniku. Svjedok je također izjavio da prethodno navedeno predstavlja načelan put, ali se može desiti da postoje iznimke. Na poseban upit punomoćnice tuženika s kojim bi se radnicima mogao usporediti tužitelj s obzirom na znanje koje posjeduje i poslove koje obavlja, svjedok je odgovorio da bi se mogao usporediti s FM, EM, ĆM, koji su također operateri na Bloku "L", kao i s bivšim zaposlenikom JM. Na daljnji upit punomoćnice tuženika da li je tužitelju bilo ponuđeno prakticiranje na Bloku "K", svjedok odgovara da mu je to bilo ponuđeno, ali da on to nije prihvatio.

Na poseban upit punomoćnika tužitelja da li se posao tužitelja mijenjao u zadnjih pet godina, svjedok je odgovorio da se nije mijenjao te da je ostao isti. Svjedok je povodom upita punomoćnika tužitelja o napredovanju tužitelja u utuženom razdoblju odgovorio da je isti napredovao, i to na način da mu se mijenjao koeficijent odnosno povećavao mu se, pri čemu pojašnjava da je to bilo radi stjecanja iskustva. Na daljnji upit punomoćnika tužitelja da li svi radnici koji su osposobljeni za rad u Bloku "K" i Bloku "L" imaju isti koeficijent plaće, svjedok odgovara da to ne zna točno, ali da je svakako intencija da imaju iste koeficijente.

11. Svjedok AM u svom je iskazu naveo da je zaposlen kod tuženika od 1997. Na Bloku "L" je počeo raditi otprilike od 2010., a od siječnja 2025. je prešao raditi na Blok "K". Iz iskaza svjedoka proizlazi da poznaje tužitelja budući da su radili zajedno, a ponekad su radili i u istoj smjeni. Nadalje, svjedok je također naveo da u svakoj smjeni moraju biti po dva operatera, a proces rada se odvija u pet smjena. Posao strojara obuhvaća upravljanje s postrojenjem i nadzor tog postrojenja, zatim izlazak s tim postrojenjem i puštanje u rad ako je izvan pogona. Iz iskaza svjedoka slijedi da svi strojari koji rade u pojedinom bloku obavljaju istu vrstu poslova te da su dužni obavljati sve poslove koje zahtijeva sam proces proizvodnje. U pogledu koeficijenta kojeg je imao u utuženom razdoblju, svjedok je izjavio da je imao koeficijent 2,5 od 2010. kada je došao raditi na Blok "L", a da mu se u određenom razdoblju otprilike 2015./2016. povisio na 2,60, a sada trenutno mu je isto 2,60.

12. Iz iskaza svjedoka RM slijedi da je zaposlen kod tuženika od 1989. te da je obavljao poslove strojara u pogonskoj jedinici Bloku "L", dok zadnje tri godine radi kao blokovođa za pogonske jedinice Blok "L" i Blok "K". Za vrijeme dok je radio u Bloku "L", svjedok je izjavio da je obavljao poslove strojara, a koji poslovi obuhvaćaju nadzor nad plinskom turbinom, parnom turbinom, kotlom i pripadajućim vrelovodnim zagrijačima. Svjedok je također naveo da se posao strojara radi u smjenama, a radi se u 4 smjene. U svakoj smjeni na Bloku "L" treba biti prisutno dva radnika. Isto tako, svjedok je izjavio da svi strojari koji rade u Bloku "L" obavljaju sve vrste poslova, a za vrijeme dok je on radio u Bloku "L" plaća mu se obračunavala primjenom koeficijenta 2,60. Iz iskaz svjedoka također proizlazi da poznaje tužitelja te je naveo da mu je tužitelj došao na praksu 2018. godine kada je položio interni ispit nakon čega je tužitelj preuzeo njegove dužnosti strojara Bloka "L", a on je prešao na drugi posao. Povodom upita punomoćnice tuženika da li su se radni zadaci iste složenosti i na svim blokovima mogli dodijeliti Vama i tužitelju s obzirom na znanja, iskustvo i osposobljenost odnosno položen interni ispit svjedok je odgovorio da su se radni zadaci mogli dodijeliti za Blok "L" na kojem je on radio, a na kojem je ujedno radio i tužitelj.

13. Svjedok GM u svom iskazu navodi da je zaposlen kod tuženika od 2003. te da poznaje tužitelja budući da su u razdoblju od travnja 2020. do travnja 2025. radili u pogonskoj jedinici Blok "L". Za vrijeme dok je radio u Bloku "L", svjedok je izjavio da je obavljao poslove operatera, koji obuhvaćaju pokretanje bloka, upravljanje bloka, nadzor bloka i sigurno zaustavljanje. Svjedok je također naveo da se poslovi strojara u Bloku "L" obavljaju u smjenskom radu i to u smjenama od 12/24-12/48, dok u svakoj smjeni rade po dva operatera. Smjenski ciklus se odvija u pet smjena, a radnici se izmjenjuju u smjenama. Isto tako, iz iskaza svjedoka proizlazi da svaki operater koji je zaposlen u Bloku "L" obavlja sve vrste poslova. U odnosu na koeficijent po kojem mu se obračunavala plaća za vrijeme dok je radio u Bloku "L" svjedok je izjavio da je imao koeficijent 2,60.

Na poseban upit punomoćnice tuženika na kojim je sve poslovima osposobljen raditi to jest za što sve ima položene interne ispite svjedok je odgovorio da je osposobljen za blokove "C", "K" i "L". Povodom upita punomoćnice tuženika da li su se radni zadaci iste složenosti i na svim blokovima mogli dodijeliti Vama i tužitelju s obzirom na znanja, iskustvo i osposobljenost odnosno položen interni ispit svjedok je odgovorio da su se radni zadaci mogli dodijeliti za Blok "L" na kojem je on radio, a na kojem je ujedno radio i tužitelj, pri čemu svjedok dodatno pojašnjava da su poslovi na svakom bloku specifični zbog specifičnosti samog bloka kao takvog.

14. Identično su iskazivali i svjedoci ĐM i SM. Svjedok ĐM je u svom iskazu naveo da radi kod tuženika od 1988. te da posljednjih dvadeset godina radi na poslovima strojara Bloka "L" zajedno s tužiteljem, a ponekad i u istoj smjeni. Kao bitno, iz iskaza svjedoka ĐM također slijedi da u Bloku "L" svi strojari rade istu vrstu poslova i imaju ista zaduženja. U razdoblju od travnja 2020. do travnja 2025. svjedok je izjavio da mu se plaća obračunavala po koeficijentu 2,60.

Svjedok SM je u svom iskazu naveo da radi kod tuženika od 1994. te je tijekom rada kod tuženika radio na poslovima strojara parnih i plinskih turbina na Bloku "L" dok zadnje tri godine radi na Bloku "K". Tijekom rada na Bloku "L" svjedok je radio zajedno s tužiteljem, te ga je obučavao jedno vrijeme. Iz iskaza svjedoka SM također slijedi da u Bloku "L" svi strojari rade istu vrstu poslova i imaju ista zaduženja. U razdoblju od travnja 2020. do travnja 2025. svjedok je izjavio da mu se plaća obračunavala po koeficijentu 2,60 po kojem mu se obračunavala od kada je i počeo raditi u Bloku "L".

15. Tužitelj NM saslušan je u svojstvu parnične stranke na ročištu održanom 22. siječnja 2025. (str. 657-658 spisa) te je u svom iskazu naveo da radi kod tuženika od 1. veljače 2011. Najprije je radio u bloku "C" na dva radna mjesta, dok je na trećem prakticirao. Nakon toga je radio na pomoćnoj kotlovnici, a 2018. godine je prešao raditi na blok "L". Iz iskaza tužitelja, također slijedi da na Bloku "L" obavlja poslove strojara, koji poslovi obuhvaćaju nadzor i upravljanje postrojenja. Poslovi strojara se obavljaju u pet smjena na kojima se oni izmjenjuju. Tužitelj je nadalje naveo da radnik koji radi u smjeni prije ne može otići dok se ne izvrši primopredaja. I tužitelj je isto tako u svom iskazu naveo da na istom bloku svi strojari rade sve vrste poslova te da je on obavljao iste vrste poslova kao i svjedoci RM i GM, a da je u tom razdoblju imao koeficijent u rasponu od 2,20 do 2,40.

Nadalje, tužitelj se tijekom svog iskaza u odnosu na navode tuženika iz odgovora na tužbu u pogledu iskustva radnika očitovao da ne stoje predmetni navodi da on nema iskustva, radnog staža i znanja za obavljanje poslova ukazujući pritom da kod tuženika postoje situacije u kojima između pojedinih radnika postoje znatna razlika u pogledu iskustva i radnog staža, dok imaju isti koeficijent te da je on osobno bio mentor radniku koji sada ima više bodova od tužitelja, a manje radnog iskustva i stručne spreme te da to nije jedini slučaj. Tužitelj je kao bitno u svom iskazu naveo da u stvarnosti, neovisno o radnom iskustvu i godinama staža, svi strojari u pojedinom bloku obavljaju sve vrste poslova, dok imaju različite koeficijente navodeći da se on u svom radu u Bloku "L" izmjenjuje s kolegama koje su u utuženom razdoblju imali koeficijent 2,60. Na poseban upit punomoćnice tuženika da li se Vama kao strojaru mogu dodijeliti poslovi strojara na bloku K tužitelj odgovara da ne mogu jer nemam položeni inertni ispit. Na poseban upit punomoćnice tuženika da li mu je od strane nadređenih bilo ponuđeno polaganje internog ispita za Blok "K" tužitelj je odgovorio da mu je to bilo ponuđeno prije par mjeseci dva puta, ali da je on to odbio iz razloga što je već 15 godina zakinut za bodove obrazlažući pritom da je četiri godine bio na pripravničkim bodovima, dok je za to vrijeme obavljao poslove za dva radna mjesta koja su viša od toga. Zaključno, tužitelj je u svom iskazu naveo da pojedini strojari koji rade na Bloku "K" isto tako ne mogu obavljati poslove na pomoćnoj kotlovnici i Bloku "C" dok on može.

16. Sud je u cijelosti ocijenio iskaz tužitelja kao i iskaze saslušanih svjedoka AM, RM, GM, ĐM i SM vjerodostojnima, budući da su isti uvjerljivi, međusobno suglasni, podudaraju se u pogledu odlučnih činjenica, te odgovaraju priležećoj dokumentaciji u spisu. Temeljem njihovih iskaza sud je nesporno utvrdio kako se radi o radnicima tuženika koji su tijekom utuženog razdoblja radili ili rade zajedno s tužiteljem na radnom mjestu strojara u Bloku "L" te im se cijelo vrijeme plaća obračunavala i isplaćivala prema višem koeficijentu od tužitelja. Iz svih iskaza, kako svjedoka tako i tužitelja, slijedi da ne postoji nikakva razlika u obavljanju poslova strojara u pojedinom bloku, konkretno u Bloku "L" u kojem radi tužitelj, već da se radi o potpuno istim poslovima strojara među kojima nema nikakve razlike u pogledu poslova koji se obavljaju u okviru tih radnih mjesta. Nadalje, iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da su strojari (pa tako i tužitelj) znali raditi u istim smjenama ili bi nakon primopredaje smjene pojedini strojar nastavio odrađivati iste radne zadatke koje je neposredno prije njega prethodno obavljao drugi strojar u Bloku "L".

Sud nije u potpunosti prihvatio iskaz svjedoka ŽM i to u dijelu u kojem je naveo da bi se tužitelj s obzirom na znanje koje posjeduje i poslove koje obavlja mogao usporediti s radnicima FM, EM, ĆM i CM budući da je isto u suprotnosti s iskazima preostalih pet svjedoka, kao i iskazom samog tužitelja iz kojih proizlazi da su isti radili ili rade zajedno s tužiteljem u Bloku "L" obavljajući iste radne zadatke te se oni, prema stajalištu ovog suda, u ovom konkretnom slučaju smatraju usporednim radnicima.

Svu priloženu dokumentaciju sud je također ocijenio vjerodostojnom, a vjerodostojnost iste stranke nisu osporavale. Iz provedenih dokaza i priloženih isprava, a s obzirom da stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga sud je utvrdio da činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje meritorne odluke.

17. Uvidom u Zaključak Komisije tuženika od 1. kolovoza 2019. utvrđeno je da je tužitelj nakon provedenog internog ispita sposoban samostalno obavljati poslove na radnom mjestu: Operater kombikogener. postrojenja Bl. L u Službi za proizvodnju, TE- TO Zagreb, Sektor za termoelektrane, HEP-Proizvodnja d.o.o. iz čega slijedi zaključak da tužitelj ima identična znanja jednako kao i ostali usporedni radnici koji su bili saslušani kao svjedoci u ovom predmetu. Okolnost što tužitelj nema položen interni ispit za operatera Bloka "K" u konkretnom slučaju nije od utjecaja da se isti ne bi mogao smatrati usporednim radnikom kao i svjedoci u ovom postupku budući da je za ishod ovog postupka relevantno da li tužitelj obavlja jednak rad odnosno rad jednake vrijednosti kao i drugi radnici koji imaju viši koeficijent. Pritom također nije od utjecaja niti činjenica što kod tuženika također postoje i pojedini radnici koji imaju isti ili manji koeficijent od tužitelja, a prema navodima tuženika obavljaju isti posao.

18. Odredbe o određivanju i jednakosti plaća sadržane su u članku 90. ZR-a, koji u stavku 4. određuje da se primjerenom plaćom smatra plaća koja se redovito isplaćuje za jednaki rad, te u članku 91. ZR-a koji propisuje da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad ili za rad jednake vrijednosti, a da dvije osobe različitog spola obavljaju jednak rad: ako obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju; ako je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti (čl. 91. st. 2. ZR-a). Nadalje, čl. 91. st. 3. ZR-a propisano je da rad jednake vrijednosti obavljaju dvije osobe različitog spola ako je rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kvalifikaciju stečenu određenom razinom obrazovanja i narav posla određenu prema objektivnim kriterijima kao što su potrebna znanja, vještine, odgovornost i samostalnost te uvjeti u kojima se rad obavlja.

Dodatno se ističe kako je člankom 91. stavkom 5. ZR-a propisano da su odredbe suprotne stavku 1. ovog članka u ugovoru o radu, kolektivnom ugovoru, pravilniku o radu ili drugom pravnom aktu ništetne.

19. Pritom se odredbe o jednakosti plaća imaju tumačiti ekstenzivno, što znači da se ne odnose samo na jednakost plaća žena i muškaraca, već općenito i na jednakost plaća radnika koji neovisno od imenovanog radnog mjesta obavljaju iste poslove u istim uvjetima rada, kao što je ovdje slučaj, u odnosu na tužitelja i sve ostale radnike koji obavljaju kod tuženika poslove strojara. Prema stajalištu ovog suda poslodavac je dužan radniku isplatiti plaću za konkretno obavljen faktični rad jer je plaća ekvivalent za faktični rad te njezina isplata ovisi o obavljenom faktičnom radu. Suprotno stajalištu tuženiku da je za ishod ovog postupka isključivo relevantno da je tuženik isplaćivao tužitelju plaću sukladno sklopljenim ugovorima o radu pri čemu nije od značaja odnos između tuženika i drugih radnika, zaključak je ovog suda da radniku pripada pravo na isplatu plaće koja odgovara vrijednosti stvarno obavljenih poslova ukoliko je ugovorena plaća manja od one koju poslodavac redovno plaća za potpuno isti rad drugim radnicima na tim istim poslovima.

20. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da postoji razlika u poslovima ili propisanim kvalifikacijama za radna mjesta strojara navedena u POIS-u, radi čega je sud utvrdio da ne postoje objektivni i valjani razlozi koji bi opravdavali i zahtijevali različito plaćanje kao i da je jedina razlika između radnika strojara u plaći, što je protivno članku 91. ZR-a. U pogledu navedenog sud ističe da je tuženik ovlašten vlastitim pravilnikom i drugim internim aktima utvrđivati organizaciju i sistematizaciju radnih mjesta, kao i sustav obračuna, sistematizacije i isplate plaće, međutim isti je tom prilikom dužan uvažavati zakonsko načelo jednake plaće za jednaki rad ili za rad jednake vrijednosti.

21. Stoga su i sve odredbe navedenih Ugovora o radu koje je tužitelj sklapao s tuženikom, i kojima je koeficijent za obračun plaće bio utvrđen u visini 2,20, 2,30, 2,35 i 2,40 umjesto u visini od 2,60 ništetne, imajući u vidu odredbu članka 91. stavak 5. ZR-a. Slijedom navedenog, nisu odlučni navodi tuženika na koji način Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta (POIS) utvrđuje radna mjesta strojara; kao ni to jesu li sklopljeni ugovori o radu bili u skladu s navedenim rasponom koeficijenata prema POIS-u, jer je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao isti posao u istim uvjetima te je mogao zamijeniti bilo kojeg strojara u Bloku "L" koji je u tom razdoblju primao plaću prema većem koeficijentu za obračun plaće (2,60).

22. Slijedom navedenog, sud je temeljem iskaza tužitelja i iskaza svjedoka, kao i uvidom u dokumentaciju u spisu na nedvojben način utvrdio da je tužitelj tijekom utuženog razdoblja bio diskriminiran u pogledu plaće u odnosu na ostale radnike (AM, RM, GM, ĐM i SM) koji su obavljali jednaki rad kao i tužitelj, a kojima se plaća obračunavala primjenom koeficijenta 2,60 uslijed čega isti ostvaruje pravo na razliku plaće koju potražuje u ovom postupku. Pritom nije od utjecaja činjenica da se radi o radnicima različite dobi i različitog radnog staža, budući da svi obavljaju jednaki posao i isporučuju isti rezultat za ostvareni rad.

23. Radi utvrđivanja visine potraživanja, sud je proveo financijsko vještačenje po vještakinji Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o. sa zadatkom da izračuna razliku bruto plaće između stvarno isplaćene plaće i plaće koja je tužitelju trebala biti obračunata i isplaćena primjenom koeficijenta 2,60 u razdoblju od travnja 2020. do travnja 2025. Sudska vještakinja je u svom nalazu i mišljenju od 4. ožujka 2026. temeljem dokumentacije koju je pregledala, a to su obračunske liste plaća tužitelja utvrdila da razlika između plaće koju bi tužitelj ostvario da mu je ista obračunavana primjenom koeficijenta 2,60 i plaće koja mu je obračunata iznosi ukupno 11.670,81 euro bruto, dok su pojedini mjesečni iznosi vidljivi iz Tabele na str. 7. i 8. Nalaza.

24. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je podneskom od 30. ožujka 2026. postavio konačni tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka.

25. Tuženik se podneskom od 20. svibnja 2026. očitovao da također ne prigovara matematičkom izračunu potraživanja sačinjenom od strane vještaka, ali navodi da i nadalje osporava pravni osnov tužbenog zahtjeva u cijelosti.

26. Sud je u cijelosti prihvatio Nalaz i mišljenje vještaka budući je isti izrađen stručno, jasno i obrazloženo, te u skladu s pravilima struke, a stranke ga nisu osporavale.

27. S obzirom da je tužitelj uskladio tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka, sud je prihvatio tako postavljeni tužbeni zahtjev i dosudio tužitelju s osnova razlike plaće ukupan bruto iznos od 11.670,81 eura za razdoblje od travnja 2020. do travnja 2025., te je stoga odlučeno kao pod točkom I izreke presude.

28. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće, tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća na pojedine mjesečne iznose do isplate, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u zatraženoj bruto razlici plaće. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 i 69/26 - dalje: ZOO). Sud je utvrdio da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice i zateznu kamatu. Visina zakonske zatezne kamate utvrđena je člankom čl. 29. st. 2. ZOO-a, u visini citiranoj u izreci ove presude.

29. Naime, bruto plaća sastoji se od neto plaće, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno članku 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) i članku 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/1 i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, nije u potpunosti dospjela na naplatu, pa porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek isplatom plaće.

Stoga je odlučeno kao pod točkom II izreke presude.

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. i čl. 155. ZPP-a, te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) prema vrijednosti predmeta spora i to: za sastav tužbe

- 100 bodova po Tbr. 7/1, zastupanja na ročištima dana 15.9.2025., dana 18.12.2025., dana 22.1.2026. te dana 21.5.2026. – svako po 100 bodova po Tbr. 9/1, kao i trošak sastava dva obrazložena podneska od 3.11.2025. i od 30.3.2026. – svaki po 100 bodova po Tbr. 8/1, dakle ukupno 700 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54) i uvećano za PDV od 25% iznosi ukupno 1.750,00 eura, sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

Tužitelj ima pravo i na trošak vještačenja u iznosu od 300,00 eura, obzirom je provođenje ovog dokaza bilo neophodno za ishod ove parnice. Slijedom navedenog na ime ukupnog parničnog troška valjalo je dosuditi tužitelju iznos od 2.050,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a). Valja reći i da tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 22.7.2025. kojim se očituje na odgovor na tužbu budući da je isto učinjeno bez prethodnog odobrenja suda prema odredbi čl. 299.a ZPP-a, a navedenim podneskom tužitelj samo dodatno obrazlaže pravnu osnovu svog potraživanja te navodi sudsku praksu.

S obzirom na to da tužitelj nije u sporu uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svojeg zahtjeva u pogledu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sud je odlučio da je tuženik sukladno čl. 154. st. 5. ZPP-a dužan u cijelosti naknaditi sve troškove postupka tužitelju te je stoga odlučeno kao pod točkom III izreke presude.

31. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 6. srpnja 2026.

Sudac:

Dario Partl

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku