Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Gž Ovr-242/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku po sucu Jeleni Bušić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Altocomm d.o.o., OIB: 80653493587, Hrelićka ulica 10/1, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Vlado Rebić, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenika Baro-medical d.o.o., OIB: 96337511543, Ulica don Frane Bulića 183A, Solin, radi ovrhe na pokretninama, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-2017/2025-6 od 19. svibnja 2026., 6. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalba ovrhovoditelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-2017/2025-6 od 19. svibnja 2026.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"Obustavlja se ovrha i ukidaju se provedene ovršne radnje."

2. Protiv navedenog rješenja pravovremenu žalbu izjavio je ovrhovoditelj ukazujući na pogrešnu primjenu odredbe čl. 14. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 06/24., dalje: OZ) čime je došlo i do povrede prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 5/14., u daljnjem tekstu: Ustav RH) i povrede čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori – broj: 18/97., 6/99., 14/02., 1/06., 2/10. i 13/17- dalje: Konvencija). Predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na daljnje postupanje.

3. Ispitujući pobijano rješenje, postupak koji mu je prethodio te uzimajući u obzir i žalbene navode ovrhovoditelja, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/25. - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a.

4. Uvidom u spis predmeta vidljivo je da je na temelju prijedloga za ovrhu ovrhovoditelja podnesenom na temelju ovršne isprave i to Bjanko zadužnice od 25. travnja 2024. ovjerene po javnom bilježniku Vesni Kelečić pod poslovnim brojem OV-4419/2024 određena ovrha na pokretnini ovršenika i to rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr- 2017/2025 od 21. travnja 2026. te da je točkom II. rješenja ovrhovoditelj pozvan da u roku od osam dana od dana primitka rješenja o ovrsi uplati predujam u iznosu od 30,92 EUR za izlazak službene osobe na uredovanje pod prijetnjom obustave istog ovršnog postupka.

4.1. Utvrđeno je da je ovrhovoditelj rješenje o ovrsi uredno primio 25. travnja 2026. i da u za to ostavljenom roku nije uplatio traženi iznos predujma, niti da je zahtijevao produljenje roka za uplatu istog predujma, slijedom čega je sud prvog stupnja donio pobijano rješenje pozivom na odredbu čl. 14. st. 2. OZ-a.

5. Suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja, pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu čl. 14. st. 2. OZ-a kada je obustavio ovrhu i ukinuo sve provedene radnje.

6. Prema odredbi čl. 14. st. 2. OZ-a ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja dužan je predujmiti troškove postupka u roku koji sud odredi, a sud će obustaviti ovrhu odnosno osiguranje ako troškovi ne budu predujmljeni u tom roku, a bez toga se ovrha ili osiguranje ne mogu provesti. Ako u roku ne budu predujmljeni troškovi o kojima ovisi poduzimanje neke radnje o kojoj ne ovisi provedba ovrhe, ta se radnja neće provesti.

7. S obzirom da je u konkretnom slučaju predložena i određena ovrha na pokretninama ovršenika i to na temelju ovršne isprave, te da je odredbom čl. 136. OZ-a određeno na koji način se provodi ovrha na pokretninama, dok je čl. 42. st. 5. OZ-a, određeno da se rješenje o ovrsi na pokretnim stvarima doneseno na temelju ovršne isprave dostavlja ovršeniku pri poduzimanju prve ovršne radnje, te da sve te radnje obavlja službena osoba - sudski ovršitelj, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da se zbog neplaćanja predujma za rad sudskog ovršitelja, ovrha ne može provesti.

7.1. Naime, bez uplate traženog iznosa predujma za izlazak službene osobe na uredovanje, ne postoje uvjeti za zakazivanjem vanjskog uredovanja na adresi ovršenika na kojoj se treba provesti prva ovršna radnja odnosno popis i zapljena pokretnine, a kojom prilikom se ovršeniku treba uručiti i rješenje o ovrsi.

7.2. Dakle, u konkretnom slučaju, ovrhovoditelj nije pozvan za predujmljivanje troškova za radnje o kojima ne ovisi provedba ovrhe, u kojem slučaju bi se odustalo od provođenja iste radnje, bez obustave daljnjeg ovršnog postupka.

8. Neosnovano u žalbi ovrhovoditelj ukazuje da je ovakvom primjenom čl. 14. st. 2. OZ-a istome povrijeđeno pravo zajamčeno čl. 29. Ustava RH i pravo zajamčeno čl. 6. Konvencije.

8.1. Pravo na pristup sudu zajamčeno čl. 6. Konvencije nije apsolutno već može podlijegati određenim ograničenjima što podrazumijeva da su ona dopuštena pri čemu svaka država ugovornica i potpisnica Konvencije pri tome uživa određenu slobodu procjene. Dakle, pravo pristupa sudu se može ograničiti zahtjevom za plaćanjem određenih troškova pod uvjetom da isto ograničenje nije nerazmjerno i da ne narušava samu bit prava pristup sudu, već samo uvjetuje provođenje određenih radnji plaćanjem predujma.

8.2. S obzirom da je u konkretnom slučaju obustava ovrhe zbog neplaćanja predujma za izlazak službene osobe na teren provedena u skladu s procesnim pravilima na način da je ovrhovoditelj uredno pozvan na plaćanje predujma i da mu je za to određen rok od strane suda, isto se ne može smatrati povredom čl. 6. Konvencije jer je sud prvog stupnja vodio računa o svim procesnim garancijama pri određivanju i naplati istog predujma.

9. Osim toga, potrebno je navesti da ovrhovoditelj uvijek ima mogućnost pokretanja novog ovršnog postupka na pokretninama ovršenika na temelju iste ovršne isprave.

10. Kako je u konkretnom slučaju, sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 14. st. 2. OZ-a, valjalo je primjenom čl. 380. toč. 2. OZ-a odlučiti kao u izreci.

Osijek, 6. srpnja 2026.

Sudac

Jelena Bušić