Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj Gž 240/2026-4
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Svjetlani Pražić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Devrnji odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg br. 3a., OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima iz OD Metelko , Kneževuć i partneri d.o.o. odvjetnicima iz Rijeke, radi utvrđenja i isplate, odlučujući po žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv dopunskog rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P 3828/2025 od 12. prosinca 2025., 6. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
I.Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja OE, te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P 3828/2025 od 12. prosinca 2025. u odbijajućem dijelu za iznos od 31,25 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
II.Djelomično se uvažava žalba tužitelja, preinačuje se citirano prvostupanjsko rješenje u preostalom odbijajućem dijelu za iznos od 93,75 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i rješava:
„Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische bank d.d. da naknadi tužitelju OE daljnji parnični trošak u iznosu od 93,75 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. studenog 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.“
III.Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 170,26 eur, te se odbija tužitelj sa preostalim dio zahtjeva za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 248,42 eur kao neosnovanim.
Obrazloženje
1.Dopunskim rješenjem suda prvog stupnja, odbijen je zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da mu naknadi daljnji parnični trošak u iznosu od 125,00 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
2.Prvostupanjsku odluku pobija tužitelj iz žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. t.2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a).
3.Odgovor na žalbu nije podnesen.
4.Žalba tužitelja je djelomično osnovana.
5.Ocjenjujući prvostupanjsko rješenje u granicama žalbenih razloga tužitelja, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a.
6.Djelomično su osnovani navodi tužitelja kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz razloga koji će se naknadno obrazložiti.
7.Naime, iz stanja u spisu proizlazi pored ostalog da je na ročištu od 14. studenog 2025. zaključena glavna rasprava, da je tužitelj predao troškovnik kojim je zatražio i trošak pristupa na ročište za objavu, da je na navedeno ročište održano istog dana, te da je na isto pristupio tužitelj.
8.Donoseći pobijano rješenje, sud prvog stupnja u bitnome navodi da od kada funkcionira e-oglasna ploča suda, da trošak pristupa na ročište za objavu nije nužan trošak. Stoga vodeći računa o čl. 151. st.1. i 155. ZPP-a, odbija tužitelja sa zahtjevom predmetnog troška.
9.Međutim, protivno stajalištu suda prvog stupnja, u pravu je tužitelj kada smatra da mu u konkretnom slučaju pripada pravo na predmetni trošak, sukladno Tbr. 9. t. 3. u svezi Tbr. 7.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023).
Naime, protivno stavu suda prvog stupnja, prosudba je ovog suda da se u konkretnom slučaju radi o trošku koji je nužan za vođenje parnice, iz razloga jer se uz pristupanje stranke na ročište za objavu presude vezuju određene pravne posljedice, pa se tako stranci na tom ročištu uručuje ovjereni prijepis presude (čl. 335. st. 8. ZPP- a). Ukoliko stranka koja je uredno pozvana za to ročište ne pristupi, smatra se da joj je dostava presude obavljena tog dana (st.9.), što znači da joj od presumiranog uručenja teče rok za izjavljivanje pravnog lijeka.
Sukladno prethodno iznesenim razlozima, prosudba je ovog suda da se u konkretnom slučaju radi o radnji koja je bila potrebna za vođenje parnice, a posljedično tome i da su troškovi koji su u vezi s tim nastali, također bili potrebni za vođenje iste u smislu čl. 155. ZPP-a.
10.No, kako suprotno stavu prvostupanjskog suda vrijednost predmeta spora (dalje: vps-a) nije iznos od 2.122,97 eur, kako je to utvrdio sud u točki II. izreke rješenja od 14. studenog 2025., nego 795,75 eur, jer se prema uvjerenju ovog suda ne uzima u obzir vrijednost deklaratornog zahtjeva (1.327,22 eur), već samo kondemnatornih zahtjeva (ukupno 795,75 eur), zbog čega je spomenuta odluka i preinačena od strane ovog suda, to se nameće zaključak da tužitelju na ime nagrade za pristup na ročište za objavu, sukladno Tbr. 9.t.3. Tarife, pripada iznos od 75,00 eur uz uvećanje za PDV, što iznosi 93,75 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
Nastavno tome, neosnovanim drži ovaj sud preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu ovog dijela parničnog trošak u iznosu od 31,25 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
11.Kako je uvažavanjem žalbe tužitelja, preinačena prvostupanjska odluka u odluci o parničnom trošku, to je primjenom čl. 166. st.2. ZPP-a, valjalo odlučiti o troškovima žalbenog postupka, primjenom čl. 154. st.2. ZPP-a.
Dosuđeni trošak odnosi se na nagradu za rad odvjetnika sukladno odredbama Tarife, a sastoji se od nagrade za sastav žalbe uz uvećanje za PDV odnosno 117,18 eur, kao i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 53,08 eur, odnosno ukupno 170,26 eur, slijedom čega neutemeljenim drži ovaj sud preostali dio zahtjeva za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 248,42 eur.
11.Zbog navedenih razloga, valjalo je odbiti žalbu tužitelja, potvrditi dopunsko rješenje suda prvog stupnja o odbijajućem dijelu za iznos od 31,25 eur, primjenom čl. 380. t.2. ZPP-a, a djelomičnim uvažavanjem žalbe preinačiti pobijanu odluku u preostalom odbijajućem dijelu, primjenom čl. 380.t.3. ZPP-a, na način pobliže naveden u točki II. izreke ovog rješenja.
U Rijeci, 6. srpnja 2026.
Sutkinja
Svjetlana Pražić
