REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2453/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ružice Omazić, u pravnoj stvari tužitelja OLYMPIA VODICE d.d. Vodice, Ulica Ljudevita Gaja 6, OIB 78759188952, kojeg zastupaju punomoćnici Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski, Ana Babić i Soča Fruk Morina, odvjetnici u Rijeci, protiv 1. tuženice REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu i 2. tuženika LIQUIDUS PROJEKTI d.o.o. Zagreb, Ulica Ivana Banjavčića 5, OIB 75859615701, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Burić, odvjetnik u Šibeniku, radi utvrđenja ništetnosti Ugovora, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1789/2020 od 29. travnja 2026., 6. srpnja 2026.
r j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1789/2020 od 29. travnja 2026. u točki I. izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju da u roku od 15 dana naknadi prvotuženici Republici Hrvatskoj, parnične troškove u iznosu od 4.100,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 29. travnja 2026. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose.
II. Preinačuje se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1789/2020 od 29. travnja 2026. u točki I. izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju da u roku od 15 dana naknadi prvotuženici Republici Hrvatskoj parnične troškove u iznosu od 17.080,00 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i rješava:
Odbija se kao neosnovan zahtjev prvotuženice da joj tužitelj naknadi parnične troškove u iznosu od 17.080,00 EUR s pripadajućom zateznom kamatom.
III. Nalaže se prvotuženici Republici Hrvatskoj naknadi tužitelju žalbeni trošak u iznosu od 342,96 EUR u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1789/2020 od 29. travnja 2026. naloženo je tužitelju da u roku od 15 dana naknaditi prvotuženici Republici Hrvatskoj parnične troškove u iznosu od 21.180,00 EUR sa zateznim kamatama od 29. travnja 2026. (točka I. izreke) i odbijen je kao neosnovan zahtjev prvotuženice za naknadu parničnog troška u iznosu od 15.724,00 EUR.
2. U obrazloženju je navedeno da je prvotuženica podnijela pravodobni prijedlog za donošenje dopunske presude jer sud u presudi od 3. travnja 2025., kojom je odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti, nije odlučio o njezinom zahtjevu za naknadu parničnih troškova prema troškovniku predanom na ročištu održanom 9. srpnja 2024. Zahtjev za naknadu troškova postupka sud je utvrdio djelomično osnovanim do iznosa od 21.180,00 EUR na temelju odredbe čl. 154., čl. 155. i čl. 163. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; u dalje: Tarifa).
3. Protiv navedenog rješenja žalbu je pravovremeno podnio tužitelj pobijajući točku I. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbeni navodi se u bitnom svode na to da je žalitelj podnio prijedlog za donošenje dopunske odluke, a da je sud o prijedlogu odlučio rješenjem, a ne dopunskim rješenjem. Zatim, da je o troškovima odlučio prema pogrešno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora na pripremnom ročištu u iznosu 350.388,21 EUR (dalje: VPS), umjesto prema VPS-u određenom u tužbi u iznosu od 6.600,00 EUR (50.001,00 kn), te da prvotuženica nije postavila određeni zahtjev za naknadu troškova jer traži određeni broj bodova po poduzetim radnjama, a pritom ne navodi traže li se bodovi po tarifi ili neki drugi bodovi. Na kraju navodi da odluku o dosuđenom trošku prvotuženici smatra nepravilnom zbog odluke o glavnoj stvari i zbog pogrešno utvrđene VPS-a, kao i zbog toga što nije navedeno koji iznos troška se priznaje za podneske od 12. srpnja 2022. i 18. srpnja 2022. po osnovi Tbr. 8. t. 4. Predlaže prvostupanjsko rješenje preinačiti u pobijanom dijelu i odbiti u cijelosti zahtjev prvotuženice za naknadu parničnih troškova ili ga ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Zahtijeva žalbeni trošak u iznosu od 425,31 EUR.
4. Tužiteljeva žalba je djelomično osnovana.
5. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.
6. Iz podataka u spisu proizlazi, a nije niti sporno da je prvotuženica, koja nije pristupila na ročište na kojem je glavna rasprava zaključena, podnije la zahtjev za naknadu parničnih troškova na prethodno održanom ročištu 9. srpnja 2024., a da u presudi donesenoj 3. travnja 2025., kojom je odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti, prvostupanjski sud nije odlučio o njezinom zahtjevu, te da je prvotuženica presudu primila 14. travnja 2025. i sljedeći je dan 15. travnja 2025. podnijela prijedlog za donošenje dopunske presude, a podredno žalbu. Dakle, radi se o pravovremenom prijedlogu podnesenom u skladu s čl. 339. st. 1. ZPP-a, o kojem je prvostupanjski sud odlučio ovim pobijanim rješenjem, nakon što mu je spis vraćen uz odluku ovog suda o tužiteljevoj žalbi protiv presude (presuda poslovni broj Pž-1945/2026-3 od 27. svibnja 2026.) i remisorni dopis kojim je prvostupanjski sud upućen na donošenje odluke o prijedlogu za dopunu presude.
7. U pravu je žalitelj da je prvostupanjski sud o prijedlogu prvotuženice trebao odlučiti dopunskim rješenjem u skladu s odredbom čl. 340. st. 4. i čl. 129. st. 5. ZPP-a. Međutim, time što u nazivu odluke nije navedeno da se radi o dopunskom rješenju nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, kako pogrešno smatra žalitelj, budući da iz obrazloženja pobijanog rješenja jasno proizlazi da je doneseno povodom prijedloga za dopunu jer je prvostupanjski sud propustio donesenom presudom od 3. travnja 2025. odlučiti o zahtjevu prvotuženice za naknadu troškova, a presudom su stranke u pouci o pravnom lijeku upućene o pravu na podnošenje žalbe protiv presude, koju je prvotuženica podnijela podredno uz prijedlog za donošenje dopunske odluke. Pobijano rješenje se prosuđuje po njegovom sadržaju, a ne prema nazivu, te iz njegovog sadržaja proizlazi da je doneseno prvenstveno po prijedlogu prvotuženice za dopunu odluke prvostupanjskog suda.
8. Neosnovan je žalbeni navod tužitelja da prvotuženica nije postavila određeni zahtjev za naknadu troškova. Točno je da su u zahtjevu navedene radnje za koje se zahtijeva trošak i broj bodova za svaku pojedinu radnju. Suprotno shvaćanju žalitelja, takav zahtjev je određen jer je upravo Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika određeno koji broj bodova pripada za svaku pojedinu radnju, ovisno o njenom sadržaju, te je određena i vrijednost boda. Pravilno se prvostupanjski sud pozvao na odredbu čl. 163. ZPP-a pri odlučivanju o troškovima prvotuženice primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
9. Međutim, u pravu je žalitelj da je prvostupanjski sud trošak dosudio prema pogrešno utvrđenom VPS-u, a o čemu je ovaj sud izrazio shvaćanje u ovoj pravnoj stvari u presudi poslovni broj Pž-1945/2026-3 od 27. svibnja 2026., u kojoj je odlučeno o tužiteljevoj žalbi protiv presude prvostupanjskog suda, ali nije bilo odlučeno o zahtjevu prvotuženice za naknadu parničnih troškova.
10. Naime, prema izraženom shvaćanju ovog suda u navedenoj presudi VPS, koji je određen rješenjem prvostupanjskog suda na pripremnom ročištu u iznosu od 350.388,21 EUR, nakon prigovora tuženika na određeni VPS u tužbi u iznosu od 6.600,00 EUR, je previsoko određen, te bi primjerena vrijednost predmeta spora trebala odgovarati iznosu jednogodišnje zakupnine koja po prilici iznosi 50.000,00 EUR.
11. Zbog pogrešno utvrđene i primijenjene vrijednost predmeta spora prilikom donošenja pobijanog rješenja o troškovima prvotuženice, osnovana je žalba tužitelja protiv točke I. izreke pobijanog rješenja.
12. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 50.000,00 EUR prvotuženici je, uz primjenu Tbr. 52. st. 3. i vrijednosti boda iz Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23) trebalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 EUR prema Tbr. 8. t . 1. Tarife zastupanja na ročištima održanim 12. srpnja 2022., 6. rujna 2022. i 9. srpnja 2024. u iznosu od 1.000,00 EUR za svako ročište prema Tbr. 9.a t. 1. Tarife, za sastav podnesaka od 12. srpnja 2022. i 18. srpnja 2022. u iznosu od po 50,00 EUR za svaki prema Tbr. 8. t. 4. Tarife, što sveukupno iznosi 4.100,00 EUR.
13. Pritom valja istaknuti da je suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud u točki 6.1. obrazloženja jasno naveo iznos koji je dosudio za podneske od 12. srpnja 2022. i 18. veljače 2022. primjenom Tbr. 8. t. 4. Tarife te zašto se ti podnesci smatraju ostalim podnescima, a što prihvaća i ovaj sud.
14. Zbog navedenog je odluku iz točke I. izreke pobijanog rješenja valjalo potvrditi za iznos od 4.100,00 EUR, kako je odlučeno u točki I. izreke ovog rješenja, a na temelju čl. 373. t. 3. ZPP-a preinačiti za preostali iznos, kako je odlučeno pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
15. Budući da je tužitelj djelomično uspio sa žalbom pripada mu pravo na žalbeni trošak. Tužitelju je priznat trošak za sastav žalbe zaht ijevan u iznosu od 250,00 EUR prema Tbr. 11. t. 4. Tarife što uvećano za PDV u iznosu od 62,50 EUR i sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 112,81 EUR sveukupno iznosi 425,31 EUR. Budući da je tužitelj sa žalbom uspio sa 80,64% u tom omjeru mu je priznat žalbeni trošak što iznosi 342,96 EUR. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 6. srpnja 2026.
Sutkinja
Ružica Omazić
