REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1967/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ana Cvitković, u pravnoj stvari tužitelja LUČKA UPRAVA RIJEKA, Riva 1, OIB: 60521475400, protiv tuženika ALVEUS CAPITAL d.o.o. Rijeka, Kvaternikova 62B, OIB: 12968751355, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vrkić, Beljan i Denona j.t.d. Rijeka, Korzo 8, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-710/2022-38 od 23. ožujka 2026., 6. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-710/2022-38 od 23. ožujka 2026. u točkama II. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Rješenjem od 23. ožujka 2026. prvostupanjski sud je odredio da će se postupak voditi pod novim poslovnim brojem P-211/2026 (točka I. izreke). U točki II. izreke ukinuo je presudu tog suda poslovni broj P-710/2022-14 od 18. svibnja 2023. te je u točki III. izreke utvrdio da je tužba povučena i ukinuo u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi ovoga suda poslovni broj Ovrv-42/2022-2 od 25. listopada 2022.
2. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da je tužitelj kao ovrhovoditelj 25. listopada 2022. podnio prijedlog za ovrhu protiv tuženika kao ovršenika radi isplate iznosa od 8.484,49 EUR / 63.926,38 kn s kamatom. Kako je tuženik uložio prigovor rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-42/2022-2 od 25. listopada 2022. stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje pa je postupak u tom dijelu nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Presudom poslovni broj P-710/2022-14 od 18. svibnja 2023. sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tužitelju isplatiti tuženiku iznos od 69.012,07 kn, te je rješenjem djelomično ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-42/2022-2 od 25. listopada 2022. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od ukupno 8.484,49 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i u tom dijelu je tužba odbačena. Rješenjem suda poslovni broj P-710/2022-23 od 2. svibnja 2024. utvrđen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari budući da je nad tuženikom otvoren predstečajni postupak na temelju rješenja poslovni broj St-186/2024 od 4. travnja 2024. Tužitelj je predložio nastavak postupka navodeći da je prijavio svoju tražbinu u kojoj je naznačio dio tražbine osigurane zakonskim založnim pravom, u koju spada i dio potraživanja koji je predmet ovog postupka (tražbina pod b) Prijave tražbine. Dakle, tužitelj u predstečajnom postupku nad tuženikom ima status (između ostalog) i razlučnog vjerovnika, tj. pravo na odvojeno namirenje svoje tražbine, sve to u smislu članka 151. stavka 1. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15, 104/17, 36/22, 27/24; dalje: SZ) u svezi odredbi članka 241. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Pomorskog zakonika („Narodne novine“ broj: 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15 i 17/19; dalje: PZ). Rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci od 11. rujna 2024. poslovni broj St -186/2024-21 utvrđene su tražbine vjerovnika, među kojima je utvrđena i tražbina tužitelja te je priznata u cijelosti. Nije sporno da je tužitelj u prijavi tražbine dostavio i obavijest o razlučnom pravu na tražbinu u ukupnom iznosu od 49.916,22 EUR, među kojima je i predmetna tražbina. Kako pravomoćno potvrđeni predstečajni sporazum ima pravnu snagu sudske nagodbe, to su se ispunile pretpostavke propisane odredbom članka 321. stavka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) pa je sud ukinuo presudu od 18. svibnja 2023. i utvrdio da je tužba povučena te je na temelju odredbe članka 451. stavka 3. ZPP -a ukinuo u cijelosti platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi i odlučio kao u izreci pod točkama II. i III. izreke. U odnosu na tvrdnje tužitelja da je u ovom predmetu riječ o tražbini na koju predstečajni postupak ne utječe sud ih nije prihvatio. Točno je da je tužitelj u prijavi tražbine dostavio podatke o razlučnom pravu te da se nije odrekao prava na odvojeno namirenje, niti je pristao na odgodu namirenja. Stoga je njegovo založno pravo ostalo očuvano. Tužitelj nije podnio hipotekarnu tužbu s pravom na odvojeno namirenje iz vrijednosti broda primjenom odredbi Pomorskog zakonika o privilegiju na brodu.
3. Protiv tog rješenja tužitelj je podnio žalbu, pobijajući točke II. i III. izreke zbog svih žalbenih razloga. U bitnom, navodeći da je pogrešno stajalište prvostupanjskog suda kako pravomoćno potvrđeni predstečajni sporazum ima snagu sudske nagodbe u odnosu na predmetnu tražbinu te da su se ispunile pretpostavke propisane odredbom članka 321. stavka 8. ZPP-a. Nadalje, da potvrđen predstečajni Sporazum gdje tužitelj ima ulogu vjerovnika neosigurane skupine, ne utječe na njegovo pravo kao razlučnog vjerovnika u cilju ostvarenja tražbine osigurane razlučnim pravom jer predstečajni sporazum ne utječe na razlučna prava, osim ako se vjerovnik izričito ne odrekne samog razlučnog prava, što ovdje nije slučaj. Neplaćene lučke pristojbe predstavljaju tražbinu osiguranu razlučnim pravom, odnosno pomorski privilegij, prema odredbi članka 241. stavka 1. točke 4. Pomorskog zakonika. Predlaže uvažiti žalbu i ukinuti točke II. i III. pobijanog rješenja.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nakon što je pobijano rješenje ispitano na temelju odredbi članka 365. stavaka 1. i 2. te članka 381. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ono pravilno i zakonito.
6. Pravilno je prvostupanjski sud odlučio kao pod točkama II. i III. pobijanog rješenja. Naime, presudom poslovni broj P-710/2022-14 od 18. svibnja 2023. prvostupanjski sud je (djelomično) prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tužitelju isplatiti tuženiku iznos od 9.012,07 EUR (69.012,07 kn), po osnovi neplaćenih lučkih pristojbi
- brodsku ležarinu, i to u iznosu od 66.204,74 kn temeljem odredbe članka 62. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama i iznos od 2.478,68 kn po osnovi utroška vode. Nije sporno da je u žalbenoj fazi postupka, nad tuženikom 4. travnja 2024. otvoren predstečajni postupak koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem St-186/2024-4 i da je tužitelj prijavio tražbinu u predstečajnom postupku nad tuženikom u iznosu od ukupno 62.278,34 EUR, među kojima je i predmetna tražbina (prijava na stranici 223.-228. spisa), koja je priznata u cijelosti. Također nije sporno da je tužitelj u prijavi tražbine dostavio i obavijest o razlučnom pravu na tražbinu u ukupnom iznosu od 49.916,22 EUR, među kojima je i predmetna tražbina, te da se nije odrekao prava na odvojeno namirenje, niti je pristao na odgodu namirenja. Rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj St-186/2024-42 od 12. prosinca 2024. potvrđen je predstečajni sporazum zaključen između dužnika ALVEUS CAPITAL d.o.o. Rijeka i njegovih vjerovnika.
7. Nepravilno žalitelj smatra da predstečajni sporazum nema snagu sudske nagodbe i da nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 321. stavka 8. ZPP -a. Predstečajna nagodba ima snagu sudske nagodbe, a za vjerovnike čije su tražbine utvrđene ima snagu ovršne isprave. Dakle, sud je dužan ukinuti donesenu prvostupanjsku odluku i utvrditi da je tužba povučena, osim ako stranke nisu drukčije riješile to pitanje u zaključenoj nagodbi. Ovdje konkretno nisu drugačije riješile predmet prijepora nego je utvrđeno u pravomoćnom predstečajnom sporazumu. U ovom slučaju i nakon donošenja prvostupanjske presude poslovni broj P-710/2022-14 od 18. svibnja 2023., tužitelj je prijavio predmetnu tražbinu kao vjerovnik i učestvovao kao vjerovnik u predstečajnom postupku. Žalbeni navod i da nije bilo mjesta ukidanju presude i ukidanju platnog naloga, jer je dio tužiteljeve tražbine osigurano založnim pravom, nisu osnovani. Točno je da predstečajni sporazum ne utječe na razlučna prava ako ga se vjerovnik nije odrekao, te da potraživanja na ime lučkih pristojbi imaju pomorski privilegij, ali u ovom konkretnom predmetu tužitelj je stavio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave koja je po podnesenom prigovoru ovršenika nastavljena kao parnica za isplatom. Pravilan je odgovor prvostupanjskog suda na tvrdnje tužitelja iz podneska da nema mjesta ukidanju platnog naloga za isplatu i ukidanjem presude jer se konkretna parnica (po prigovoru ovršenika) vodila za isplatom iznosa dok predmet spora nije bila hipotekarna tužba s pravom na odvojeno namirenje iz vrijednosti broda primjenom odredbi Pomorskog zakonika o privilegiju na brodu. Inače, predstečajni sporazum ne utječe na prava razlučnih vjerovnika. Oni zadržavaju svoje pravo da se prioritetno i odvojeno namire iz imovine na kojoj imaju upisano založno pravo (hipoteku).
8. Kod takvog stanja stvari, ovaj sud ne nalazi osnovanim tužiteljeve žalbene razloge, kao niti postojanje povreda postupka na koje tužitelj upućuje u žalbi. Od tuda ne nalazi osnovanima ni žalbene razloge koji bi upućivali na to da pobijano rješenje nije pravilno i u skladu sa zakonom.
9. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci (čl. 380. t. 2. ZPP-a).
Zagreb, 6. srpnja 2026.
Sutkinja
Ana Cvitković
