REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1474/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Radovan Raduka, u pravnoj stvari tužitelja VINOLOG d.o.o., [adresa], OIB: 23029742813, kojeg zastupa punomoćnik Slaven Vujović, odvjetnik u Zagrebu, Kralja Držislava 4, protiv tuženika PARKETI E. SEVER d.o.o., Zagreb, Gustava Krkleca 16, OIB: 57962883630, kojeg zastupa punomoćnik Gordan Škare, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Gordan Škare i Ivana Škare iz Zagreba, Trg I. Mažuranića 4, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-871/2021 od 8. prosinca 2025., 6. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-871/2021 od 8. prosinca 2025. u točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je pobijanim dijelom presude presudio:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

I. Nalaže se tuženiku PARKETI E. SEVER d.o.o., Zagreb, Ulica Gustava Krkleca 16, isplatiti tužitelju VINOLOG d.o.o., [adresa], iznos od 5.043,47 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. svibnja 2020. do isplate po stopama naznačenim u izreci pobijane presude, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.812,50 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama kamate koje teku od 08. prosinca 2025. godine pa do isplate, po stopi naznačenoj u izreci pobijane presude.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.625,00 EUR-a, u roku od 15 dana.“

2. U obrazloženju je naveo kako između stranaka nije sporno da su bile u poslovnom odnosu, te da je tuženik kao izvođač za tužitelja kao naručitelja trebao izvesti radove polaganja poda, konkretno ultratop loft sustava u poslovnom prostoru tužitelja na adresi: [adresa], za naknadu u iznosu od 40.000,00 kn / 5.308,91 EUR, da je tužitelj uplatio ugovorenu naknadu tuženiku, kao i da je tuženik izveo radove, te da je sanaciju predmetnog poda izvela treća pravna osoba EPOTEH d.o.o., no između stranaka je sporno je li tuženik ugovorene radove izveo kvalitetno, sukladno pravilima struke i kako je ugovoreno, da li je djelo tuženika neupotrebljivo, ili sadrži određene nedostatke koji se mogu otkloniti, te kada su nastali nedostaci u vidu pukotina i oštećenja na dijelu izvedenom od strane tuženika, pa ima li stoga tužitelj pravo na povrat isplaćene naknade tuženiku, odnosno na njezino razmjerno sniženje, dakle, osnova i visina tužbenog zahtjeva. Sud je utvrdio da su nedostaci na djelu izvedenom od strane tuženika nastali između završetka radova od 5. prosinca 2019. pa do 22. ožujka 2020., kada je tuženik po pozivu tužitelja od 13. i 19. ožujka 2020., priznao potrebu za sanacijom nedostataka na podu poslovnog prostora tužitelja, dakle, da su nastali prije potresa u Zagrebu 22. ožujka 2020., pa ne mogu biti posljedica istog, te da je tužitelj kao naručitelj radova 13. ožujka 2020., pravovremeno u smislu čl. 605. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) obavijestio tuženika kao izvođača o nedostacima, te pozvao tuženika na otklanjanje nedostataka oštećenja poda u vidu pucanja i nedostatka u izvedbi. Međutim, sud ističe, da je u vrijeme kada je tužitelj obavijestio tuženika kao izvođača o nedostacima i pozvao tuženika na otklanjanje nedostataka, u svijetu, pa tako i u Republici Hrvatskoj, vladala epidemija prouzrokovana Corona virusom (SARS.CoV-2), bolesti COVID-19, uslijed koje bolesti su, a radi zaštite zdravlja ljudi, te sprječavanja daljnjeg širenja bolesti, na snazi bile posebne i vrlo restriktivne mjere za prevenciju prenošenja i suzbijanja epidemije bolesti COVID-19, uslijed kojih mjera su bile zatvorene obrazovne ustanove, prekidan je rad u mnogim ustanovama i pravnim osobama, a koje nisu bili od nužnosti za funkcioniranje društva, dok su u onim neophodnim službama, djelatnostima i uslugama za funkcioniranje društva bili uvedeni posebni načini rada i dežurstava, da se moglo ići u kupovinu samo nužnih namirnica i lijekova pod posebnim uvjetima i na propisani način, koje mjere su trajale upravo u razdoblju od polovice mjeseca ožujka pa do polovice mjeseca svibnja 2020. godine, te da je općepoznata činjenica da je bilo potrebno izvjesno vrijeme, dulje nego uobičajeno, kako bi se nešto moglo obaviti i organizirati, pa tako i konkretno otklanjanje nedostataka djela od strane tuženika. Sud je utvrdio i da je tuženik 22. ožujka 2020. obavijestio tužitelja da zbog situacije izazvane Corona virusom COVID-19, do daljnjeg ne radi, radi zaštite radnika tuženika i drugih osoba u kontaktu, da prihvaća sanaciju i ne bježi od toga, ali da se moraju prilagoditi situaciji, te da je unatoč tome, 15. travnja 2020. tuženik izvršio pregled predmetnog poda zajedno sa LP kao predstavnikom proizvođača građevinskog materijala za sporni podni sustav MAPEI CROATIA d.o.o., i da je sukladno uputi proizvođača MAPEI CROATIA d.o.o., tuženik već u razdoblju od 21. travnja 2020., za tužitelja besplatno organizirao ispitivanje uzorka predmetnog poda, tzv. „valjka“, kako bi se prije pristupanja sanaciji tuženika, utvrdila njegova odgovornost za kvalitetu izrade predmetnog poda, na što tužitelj nije pristao, te nije omogućio tuženiku da se izvrši za njega besplatno ispitivanje uzorka predmetnog poda, tzv. „valjka“ i da onda tuženik otkloni nedostatke svoga djela, a iz razloga, kako je to iskazala i zakonska zastupnica tužitelja IP, da tužitelj nije imao vremena čekati šest mjeseci za pregled „valjkom“, već je u svibnju 2020. angažirao drugoga izvođača za sanaciju predmetnog poda društvo EPOTEH d.o.o., a koja činjenica nije niti sporna između stranaka. Nadalje, budući da je sud utvrdio da djelo tuženika koje je predmet ovog postupka nije neuporabljivo, odnosno da je uporabljivo, ali da sadrži određene nedostatke od kojih su neki, uklonjeni od strane drugog izvođača EPOTEH d.o.o., a neki bi se mogli ukloniti, što je odlučna činjenica u ovoj pravnoj stvari, te da je u navedenom slučaju, kada djelo nije neuporabljivo, sukladno odredbi čl. 610. st. 1. ZOO-a, naručitelj dužan dopustiti izvođaču da nedostatak otkloni, a da tužitelj kao naručitelj, po mišljenju ovog suda, tuženiku nije dao primjereni rok za otklanjanje nedostataka, s obzirom na vrijeme epidemije prouzrokovane bolesti COVID-19, kao i na posljedice potresa u Zagrebu, odnosno da mu nije omogućio otklanjanje nedostataka, kako je to prethodno detaljno obrazloženo, a što je bio dužan učiniti, to stoga tužitelj kao naručitelj nije imao pravo otkloniti nedostatak na račun izvođača ili sniziti naknadu, a što je u konkretnom slučaju, tužitelj učinio, budući da je nesporno angažirao drugog izvođača, te da je predmet ovog postupka, zahtjev tužitelja kao naručitelja prema tuženiku kao izvođaču radova za isplatu iznosa 5.043,47 EUR, koji je tužitelj platio tuženiku na ime naknade, a imajući u vidu da tužitelj niti ne navodi da mu je uslijed radova izvedenih od strane tuženika eventualno nastala šteta, pa da potražuje naknadu štete od tuženika u smislu odredbe čl. 610. st. 5. ZOO-a.

3. Tužitelj u žalbi navodi kako prvostupanjski sud svoju odluku temelji na svom mišljenju da tužitelj kao naručitelj nije tuženiku dao primjereni rok za otklanjanje nedostataka (točka 25. presude). Isti prvostupanjski sud u točki 15 navodi: („Točka 15) Uvidom u ispis e-mail korespondencije stranaka (list 42. – 43., 58. – 59., 63., 66. - 77. i 81. spisa), sud je utvrdio da je tužitelj 13. ožujka 2020. pozvao tuženika na otklanjanje nedostataka oštećenja poda u vidu pucanja i nedostatka u izvedbi, te dao tuženiku rok od 7 dana za otklanjanje, dok je dana 19. ožujka 2020. dao prijedlog tuženiku da se otklanjanju nedostataka pristupi u terminu od 25. ožujka 2020. – 29. ožujka 2020....“ Već iz dosad iznesenog je eklatantno da je pobijana presuda nezakonita, te da je njezinim donošenjem počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) i pogrešno je primijenjeno materijalno pravo. Iz samog obrazloženja prvostupanjske presude je razvidno da je tužitelj u barem četiri navrata (13. ožujka 2020., 19. ožujka 2020., 16. travnja 2020. i 28. travnja 2020.) pozvao tuženika na sanaciju i dao mu primjeren rok za navedeno, a da je tuženik izbjegavao svoju obvezu - iako je nedostatke priznao. Bitno je ukazati da je metodu „valjkom“ kako bi se utvrdio uzrok oštećenja nastalih na podu u prostoru tužitelja sudski vještak otklonio kao nepotrebnu. Stoga se ukazuje da su konstatacije i navodi suda da tuženiku nije ostavljen rok za sanaciju, odnosno primjeren rok, u potpunosti promašene i proturječne dokumentaciji u spisu i navodima tuženika iz korespondencije, a iz kojih nedvojbeno proizlazi da tuženik kada to želi može odmah pristupiti sanaciji. Slijedom navedenog je razvidno da tužitelj ima pravo na sniženje naknade te pravo na naknadu štete (sukladno odredbama čl. 186. ZPP-a sud nije vezan pravnom osnovom). Posljedično, sporna je i odluka o trošku. Traži naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR.

4. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredaba čl. 365. i čl. 467. ZPP-a („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25), u granicama dopuštenih razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

7. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev kao naručitelja prema tuženiku kao izvođaču radova za isplatu iznosa od 5.043,47 EUR, a koji je tužitelj platio tuženiku na ime naknade, budući da tuženik nije izveo ugovorene radove kvalitetno, te sukladno pravilima struke.

8. U ovom predmetu radi se stoga o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovoga Zakona. U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ovoga Zakona (čl. 467. st. 1. i 2. ZPP-a).

9. Pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je, da:

- su nedostaci na djelu izvedenom od strane tuženika nastali između završetka radova od 5. prosinca 2019. pa do 22. ožujka 2020., kada je tuženik po pozivu tužitelja od 13. i 19. ožujka 2020., priznao potrebu za sanacijom nedostataka na podu poslovnog prostora tužitelja, dakle, da su nastali prije potresa u Zagrebu 22. ožujka 2020., pa da ne mogu biti posljedica potresa,

- je tužitelj kao naručitelj radova 13. ožujka 2020., pravovremeno u smislu čl. 605. st. 1. i 2. ZOO-a obavijestio tuženika kao izvođača o nedostacima, te pozvao tuženika na otklanjanje nedostataka oštećenja poda u vidu pucanja i nedostatka u izvedbi,

- je u vrijeme kada je tužitelj obavijestio tuženika kao izvođača o nedostacima i pozvao tuženika na otklanjanje nedostataka, u svijetu, pa tako i u Republici Hrvatskoj, vladala epidemija prouzrokovana Corona virusom (SARS.CoV-2), bolesti COVID-19, uslijed koje bolesti su, a radi zaštite zdravlja ljudi, te sprječavanja daljnjeg širenja bolesti, na snazi bile posebne i vrlo restriktivne mjere za prevenciju prenošenja i suzbijanja epidemije bolesti COVID-19, koje mjere su trajale upravo u razdoblju od polovice mjeseca ožujka pa do polovice mjeseca svibnja 2020. godine,

- je općepoznata činjenica da je bilo potrebno izvjesno vrijeme, dulje nego uobičajeno, kako bi se nešto moglo obaviti i organizirati, pa tako i konkretno otklanjanje nedostataka djela od strane tuženika,

- je tuženik 22. ožujka 2020. obavijestio tužitelja da zbog situacije izazvane Corona virusom COVID-19, do daljnjeg ne radi, radi zaštite radnika tuženika i drugih osoba u kontaktu, da prihvaća sanaciju i ne bježi od toga, ali da se moraju prilagoditi situaciji, te da je unatoč tome, 15. travnja 2020. tuženik izvršio pregled predmetnog poda zajedno sa LP kao predstavnikom proizvođača građevinskog materijala za sporni podni sustav MAPEI CROATIA d.o.o.,

- je sukladno uputi proizvođača MAPEI CROATIA d.o.o., tuženik već u razdoblju od 21. travnja 2020., za tužitelja besplatno organizirao ispitivanje uzorka predmetnog poda, tzv. „valjka“, kako bi se prije pristupanja sanaciji tuženika, utvrdila njegova odgovornost za kvalitetu izrade predmetnog poda, na što tužitelj nije pristao, te nije omogućio tuženiku da se izvrši za njega besplatno ispitivanje uzorka predmetnog poda, tzv. „valjka“ i da onda tuženik otkloni nedostatke svoga djela, a iz razloga, kako je to iskazala i zakonska zastupnica tužitelja IP, da tužitelj nije imao vremena čekati šest mjeseci za pregled „valjkom“, već je u svibnju 2020. angažirao drugoga izvođača za sanaciju predmetnog poda društvo EPOTEH d.o.o.,

- je metodu „valjkom“ kako bi se utvrdio uzrok oštećenja nastalih na podu u prostoru tužitelja sudski vještak doista otklonio kao nepotrebnu, kako to pravilno navodi tužitelj u žalbi,

- je tu metodu ipak obavio drugi izvođač EPOTEH d.o.o.,

- djelo tuženika koje je predmet ovog postupka nije neuporabljivo, odnosno da je uporabljivo, ali da sadrži određene nedostatke od kojih su neki, uklonjeni od strane drugog izvođača EPOTEH d.o.o., a neki bi se mogli ukloniti, što je odlučna činjenica u ovoj pravnoj stvari, te da je u navedenom slučaju, kada djelo nije neuporabljivo, sukladno odredbi čl. 610. st. 1. ZOO-a, naručitelj dužan dopustiti izvođaču da nedostatak otkloni, a da tužitelj kao naručitelj, po mišljenju ovog suda, tuženiku nije dao primjereni rok za otklanjanje nedostataka, s obzirom na vrijeme epidemije prouzrokovane bolesti COVID-19, kao i na posljedice potresa u Zagrebu, odnosno da mu nije omogućio otklanjanje nedostataka, a što je bio dužan učiniti,

- stoga tužitelj kao naručitelj nije imao pravo otkloniti nedostatak na račun izvođača ili sniziti naknadu,

- vrijednost utvrđenih nedostataka djela iznosi 1.102,93 EUR (bez PDV-a), a što je utvrđeno građevinskim vještačenjem na temelju ponuda izvođača koji je otklonio predmetne nedostatke.

10. Ovdje mjerodavni čl. 610. ZOO-a glasi:

„(1) Kad obavljeni posao ima nedostatak zbog kojega djelo nije neuporabljivo, odnosno kad posao nije obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj je dužan dopustiti izvođaču da nedostatak otkloni.

(2) Naručitelj može odrediti izvođaču primjeren rok za otklanjanje nedostataka. (3) Ako izvođač ne otkloni nedostatak do isteka toga roka, naručitelj može, po svom izboru, otkloniti nedostatak na račun izvođača ili sniziti naknadu, ili raskinuti ugovor. (4) Kad je riječ o neznatnom nedostatku, naručitelj se ne može koristiti pravom na raskid ugovora.

(5) U svakom slučaju on ima pravo i na naknadu štete.“

11. Neosnovano tužitelj u žalbi navodi da je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a jer da je barem u četiri navrata (13. ožujka 2020., 19. ožujka 2020., 16. travnja 2020. i 28. travnja 2020.) pozvao tuženika na sanaciju i dao mu primjeren rok za navedeno. To iz razloga jer tužitelj pritom zanemaruje da su u to vrijeme bile na snazi restriktivne mjere za prevenciju prenošenja i suzbijanja epidemije bolesti COVID-19, a koje mjere su trajale upravo u razdoblju od polovice mjeseca ožujka pa do polovice mjeseca svibnja 2020., kako to u obrazloženju pobijane presude, kao općepoznatu činjenicu, navodi prvostupanjski sud, a niti u žalbi osporava tužitelj. S tim u vezi je i pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je bilo potrebno dulje vrijeme od uobičajenog „kako bi se nešto moglo obaviti i organizirati, pa tako i konkretno otklanjanje nedostataka djela od strane tuženika“, pa da tužitelj nije dao tuženiku primjeren rok za otklanjanje nedostataka, sukladno citiranoj odredbi čl. 610. st. 2. ZOO -a. Na to nema utjecaja niti činjenica da metoda „valjka“ predložena od strane tuženika nije bila potrebna, kako je to iskazao sudski vještak (iako ju je, prema prihvaćenom iskazu svjedoka LP, obavio drugi izvođač EPOTEH d.o.o., pa je jasno da tužitelj ne bi trebao čekati šest mjeseci za pregled „valjkom“, kako je to iskazala zastupnica po zakonu tužitelja).

12. Posljedično tome, s obzirom na to da tužitelj kao naručitelj nije odredio tuženiku kao izvođaču primjeren rok za otklanjanje nedostataka, pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj kao naručitelj nije imao pravo otkloniti nedostatak na račun izvođača, a niti na sniženje naknade, kako to proizlazi iz citirane odredbe čl. 610. st. 3. ZOO-a. Već zato je tužbeni zahtjev pravilno ocijenjen neosnovanim.

13. No, osim toga, tužitelj u ovom sporu male vrijednosti u kojemu su stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica (čl. 461.a st. 2. ZPP-a), u tužbi koju je podnio 12. svibnja 2021. (usput budi rečeno, ni u podnesku od 24. lipnja 2022. niti na pripremnom ročištu) uopće nije spomenuo da je otklonio predmetne nedostatke po drugom izvođaču u svibnju 2020. (kako je to utvrdio prvostupanjski sud), već je potraživao povrat cjelokupno plaćene naknade za radove izvedene od strane tuženika po osnovi sniženja naknade i naknade štete.

14. Sniženje naknade, po logici stvari, ne dolazi u obzir u konkretnom slučaju u kojemu je naknada već isplaćena u cijelosti i nedostaci otklonjeni i u kojemu se tužitelj ne poziva na pretpostavke za to iz čl. 611. ZOO-a, dok se naknada štete ne može ostvarivati kumulativno s otklanjanjem nedostatka na račun izvođača, a s koje osnove je sudski vještak, na temelju ponude društva EPOTEH d.o.o. (list 158. spisa), utvrdio da vrijednost toga (otklanjanja nedostatka na račun izvođača) iznosi 1.102,93 EUR (bez PDV-a).

15. Dakle, i zbog toga je tužbeni zahtjev pravilno ocijenjen neosnovanim, jer tužitelj nije u ovom sporu male vrijednosti pravodobno, u tužbi, to ni spomenuo, a niti zatražio vrijednost otklanjanja nedostatka na račun izvođača (što je razvidno i iz obrazloženja pobijane presude), već je to uzeto u obzir tek prilikom izvođenja dokaza građevinskim vještačenjem.

16. Zato je, primjenom čl. 368. ZPP-a, odlučeno kao u izreci, s tim da tužitelj u žalbi ne osporava obrazloženo odluku o trošku.

Zagreb, 6 srpnja 2026.

Sudac

Radovan Raduka