Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Posl. br. Gž 313/2026-3

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Svjetlane Pražić i Kristine Vukelić Aničić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovića br.3., OIB: 84397956623, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska br. 2., OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnicima iz OD Grgić & Partneri d.o.o. odvjetnicima iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P 3465/2024 od 21. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 6. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P 3465/2024 od 21. studenog 2025.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se naloži tuženiku da mu isplati iznos od 19.283,15 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, točkom II. izreke naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2.Prvostupanjsku presudu pobija tužitelj iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011,148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a).

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba tužitelja nije osnovana.

5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu, u granicama žalbenih razloga tužitelja, , ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a.

6.Nisu osnovani navodi tužitelja kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kaon i pogrešne primjene materijalnog prava.

7.Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u visini iznosa invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio osiguraniku BD u periodu od 01. srpnja 2021. do 31. ožujka 2023. zbog ozljede izvan rada u omjeru od 80%.

8.Među strankama je i u ovoj fazi postupka sporno da li postoji obveza tuženika da isplati tužitelju puni iznos isplaćenih mirovina sukladno čl. 160. -162. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/2013, dalje: ZMO-a) ili samo razmjerni iznos isplaćene invalidske mirovine, sukladno čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/2005 i dr., dalje: ZOOP-a).

9.1.Donoseći pobijanu presudu, prvostupanjski sud utvrđuje da je ZD kao tužitelj vodio parnicu pod poslovnim brojem P 530/1999 protiv pravnog prednika tuženika radi naknade neimovinske i imovinske štete, kojom je presudom utvrđeno da je pravni prednik tuženika odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio, a koja je bila potvrđena od strane Županijskog suda u Zlataru poslovni broj Gž 1624/2008., kao i to da je tužitelj svojim rješenjem od 26. svibnja 2009. priznao osiguraniku BD pravo na invalidsku mirovinu.

Obzirom na prednje, te se rukovodeći se čl. 160. st.1., 161. st.1., 163. st.1. ZM- a, čl. 27. st.1., 2., 3. i 4. ZOOP-a, sud prvog stupnja zaključuje da je u konkretnoj pravnoj stvari mjerodavan ZOOP, točnije čl. 27. tog Zakona, uvažavajući pri tome I pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u izraženo u odluci poslovni broj Rev 954/2022 od 25. siječnja 2023.

9.2.Ujedno sud vodi računa i o tome da je tuženik povukao prijedlog za provođenjem dokaza knjigovodstveno financijskim vještačenjem, dok da tužitelj na kojem je po stavu suda teret dokaza, sukladno čl.221.a. ZPP-a, nije predložio provođenje dokaza financijskim vještačenjem na okolnost utvrđivanja sporne činjenice visine pretrpljene stvarne štete za utuženo razdoblje, kao ni na okolnost da li postoji novčana razlika između obiteljske mirovine koju je u utuženom razdoblju tužitelj isplatio svom osiguraniku tj. da li je manji od iznosa mirovina koju bi u utuženom razdoblju tužitelj isplatio svom osiguraniku BD da nije bilo štetnog događaja. Budući da tužitelj nije dokazao osnov i visinu tužbenog zahtjeva, to sud odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, te odlučuje kao u točki I. izreke, dok odluku o trošku temelji na čl. 154. st.1. ZPP-a.

10.Rukovodeći se svime do sada navedenim, nisu prema uvjerenju ovog suda pravno utemeljene žalbene tvrdnje tužitelja kojima pobija pravilnost stajališta suda prvog stupnja u odnosu na pitanje primjene mjerodavnog materijalnog prava, upirući pri tome na čl. 170. ZMO-a.

10.1.Protivno tumačenju tužitelja, stajalište je i ovog suda da u konkretnoj pravnoj situaciji, dolaze u primjenu odredbe ZOOP-a, a ne ZMO-a, kako to pogrešno smatra tužitelj.

Naime, skreće se pažnja tužitelju na činjenicu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, među ostalim, i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, sukladno odredbama ZOOP-a. U konkretnoj pravnoj situaciji radi se o obveznom osiguranju u prometu, koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena upravo odredbama već spomenutog ZOOP- a. To ima za posljedicu da se na konkretan odnos parničnih stranaka u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje ono materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP-a.

10.2.Osim toga je za napomenuti da se tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač - štetnik. Obveza tuženika regulirana je odredbama ZOOP-a temeljem kojega Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane odredbama ZOOP-a. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene pretpostavke propisane odredbama ZOOP-a) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretno vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to ZOOP-a. Čl. 8. st. 1. ZOOP-a reguliran je „Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak“, a ta odredba glasi: „Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.“

10.3.Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.

Stoga je uvjerenje i ovog suda da je u ovoj pravnoj stvari trebalo odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a i to čl. 27. ZOOP-a koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“.

10.4.Odredbom čl. 27. st.1. ZOOP-a, propisano je da društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stavkom 2. istog članka, propisano je da se stvarnom štetom u smislu st. 1. ovoga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Stavkom 3. tog članka, propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Konačno st.4. propisano je da se st. 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

10.5.Prema tome, analizirajući sadržaj ove odredbe, proizlazi da u slučaju kada se radio izdacima učinjenim s osnova invalidske mirovine, kako što je propisano u čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja HZMO-a i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu.

Budući da iz spisa nije razvidno da bi predmetna ozljeda osiguranika tužitelja nastala na radu, već je neprijeporno da je nastala u štetnom događaju od 28. svibnja 2006., za čiji je nastanak isključivo odgovoran osiguranik tuženika, to nema mjesta primjeni odredaba ZMO-a.

11.U prilog pravilnosti stajališta kako prvostupanjskog suda, ali isto tako i ovog suda, ukazuju mnogobrojne odluke Vrhovnog suda RH u kojima je izraženo ovakvo pravno shvaćanje (primjerice Rev 663/2022, Rev 1315/2022, Rev 495/2022, Rev 954/2022, Rev 772/2022, Rev 1180/2022, Rev 264/2022, Rev 249/2022, Rev 552/2022, Rev 5292/2022 i dr.)

12. Slijedom svega izloženog, ističe se da se pravna stajališta navedena u pobijanoj presudi zasnivaju na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava i prihvatljivom tumačenju relevantne zakonske norme, u okviru kojeg postupka je od strane suda prvostupanjskog suda uslijedila odgovarajuća pravna argumentacija koja upućuje na to da pobijana odluka nije posljedica proizvoljnog tumačenja niti pogrešne primjene mjerodavnog prava.

13.Obzirom na prednje, pravilnom drži ovaj sud i odluku o parničnom trošku sadržanu u točki II. izreke presude.

14.Zbog svih do sada izloženih razloga, valjalo je odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja, te potvrditi prvostupanjsku presudu primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a.

U Rijeci, 6. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković