Poslovni broj: P-6008/2022-23

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Daniele Kralj Poličić, u pravnoj stvari tužitelja ČŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mario Sukno, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika IŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Siniša Babić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Babić, Brborović & partneri j.t.d. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Maria Sukna, odvjetnika, i zamjenika punomoćnika tuženika Ivana Mioča, odvjetnika, 6. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Tuženik ŠŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], dužan je tužitelju ČŠ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi štetu u iznosu 25.000 kuna odnosno 3.521,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih dulje od godine dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena tekućom od dana podnošenja tužbe, tj. Od 27.04. 2020. godine do isplate kao i da naknadi trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena tekućom od dana donošenja I stupanjske presude pa do isplate sve u roku 15 dana.".

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 1.562,50 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. srpnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 11. studenog 2022. navodi da je 30. srpnja 2021. s tuženikom zaključio ugovor o najmu stana na adresi u [adresa], opremljenog namještajem i kućanskim aparatima, uz polog u visini jedne najamnine. Tužitelj ističe da je tuženik u tijeku trajanja ugovora promijenio bravu na ulaznim vratima, da nije odgovarao na telefonske pozive tužitelja, a nakon što je napustio stan, tužitelj navodi da mu je nastala šteta u vidu nestanka niza pokretnina koje su se u stanu nalazile u trenutku useljavanja tuženika. Slijedom svega navedenoga, tužitelj tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi potražuje isplatu iznosa od 3.521,00 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. travnja 2020. pa do isplate, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te navodi kako je nesporno da je tuženik zaključio ugovor o najmu predmetnog stana, međutim da ugovor nikad nije ovjeren kod javnog bilježnika te da tužitelj iz tužbi priložene dokumentacije nije ničim dokazano kako je predmetni ugovor ovjeren kod javnog bilježnika. Nadalje, tuženik osporava navode tužitelja da je tuženik promijenio bravu, da nije odgovarao na telefonske pozive jer da je bravu 1. listopada 2021. u 09:56 sati pokušao obiti sam tužitelj zajedno s dvije, tuženiku nepoznate osobe, na način da su njih trojica došli do ulaznih vrata stana te da su brusilicom i bušilicom krenuli piliti vrata i skidati bravu. Tuženik ističe da je za vrijeme obijanja brave bio u stanu i da se kroz novonastali otvor na vratima obratio tužitelju koji da mu je prijetio i zahtijevao da se odmah iz stana iseli da bi se potom udaljio. Zbog prethodnog postupanja tužitelja, tuženik navodi kako više nije bio u mogućnosti napustiti stan kroz vrata te da je izašao kroz terasu kako bi se obratio tužitelju, međutim da su ispred stana ostala samo dvojica bravara koja su tuženiku rekla kako je tužitelj pobjegao bez da im je platio. Nadalje, tuženik navodi da mu tužitelj od 12. rujna 2021. nije odgovarao na poruke i pozive. Također, tuženik osporava navod tužitelja kako mu je iz stana otuđio pokretnine, jer da je sam tužitelj 12. rujna 2021. bio prisutan kad su dvije osobe, također tuženiku nepoznate, došle u stan i odnijele pokretnine (pribor za jelo, različite kućanske aparate, linoleum, tepih, slike, madrac, ormar, krevet), a koje da su navele kako su predmetne pokretnine u njihovom vlasništvu. Nadalje, tuženik navodi kako je, nakon što je većina pokretnina odnesena iz stana te je na taj način bila onemogućena uporaba stana, odlučio raskinuti ugovor o najmu te otići iz stana i da se obratio tužitelju porukom kako bi dobio natrag polog, no da na predmetnu poruku, kao i druge koje je slao tužitelju, nikad nije dobio odgovorio. Također, tuženik navodi da je 10. rujna 2021. tužitelj došao u stan, pri čemu da je bila prisutna i djevojka tuženika te da je tuženik zatražio presliku računa koje je na ime troškova trebao uplatiti, budući da se iznos na ime istih znatno razlikovao od onog koje je tužitelj naveo prilikom sklapanja ugovora o najmu, ali da mu tužitelj nikad nije dostavio preslike računa, dok da je djevojka tuženika iznos koji je naveo tužitelj na ime troškova uplatila putem mobilnog bankarstva na račun supruge tužitelja. Tuženik ističe da je više puta pokušao stupiti u kontakt s tužiteljem, ali da isto nije bilo moguće, stoga da je 3. listopada 2021. napustio stan. Također, tuženik navodi i druge razloge zbog koji je odlučio raskinuti ugovor o najmu, a koji da predstavljaju dokaz da stan nije mogao služiti ugovorenoj uporabi, pa tako između ostalog navodi: nepostojanje tople vode, ulazna vrata koja da se nisu mogla zatvoriti i koja vrata da je tužitelj obećao popraviti, kao i tuš kabinu koja je bila prepuna kamenca, neispravan vodokotlić, neispravnu perilicu rublja iz koje da je prilikom pranja curila voda. Tuženik ističe da tužitelj posve paušalno navodi kako je pokretnine iz stana otuđio tuženik te da je nestanak pokretnina prijavio nadležnoj policijskoj postaji, jer da iz tužbe i tužbi priležeće dokumentacije isto nije ničim dokazano te ponovno ističe da su pokretnine iz stana 12. rujna 2021., u prisustvu tužitelja, odnijele dvije tuženiku nepoznate osobe, dok da mu nije poznato tko je otuđio perilicu i štednjak koji da su bili u stanu kada je napustio isti 3. listopada 2021. Stoga tuženik, a slijedom svih prednjih navoda, predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan uz obvezu tužitelja da mu naknadi prouzročene parnične troškove.

3. Tužitelj tijekom postupka ostaje kod ranije iznesenih činjenica i dokaza te osporava navode tuženika. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

4. Tuženik tijekom postupka ostaje kod ranije iznesenih činjenica i dokaza te osporava navode tužitelja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

5. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u potvrdu RH, MUP, PU IV PPP Zagreb, broj: 511-19-30/3-4041/21 AVŽ od 15. listopada 2021. (list 3 spisa), Zahtjev za izdavanje potvrde od 9. listopada 2021. (list 4 spisa), Ugovor o najmu stana od 30. srpnja 2021. (listovi 5-9 spisa), broj računa (list 10 spisa), neslužbenu kopiju Izvatka iz zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, ZK odjel Zagreb, broj ZK uloška: [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] od 6. srpnja 2021. (list 11 spisa), neslužbenu kopiju Izvatka iz zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, povijesni prikaz, ZK odjel Zagreb, broj ZK uloška: [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] od 5. siječnja 2024. (listovi 24-26 spisa), ponudu VP 39 od 18. prosinca 2023. (list 27 spisa), ponudu VP 40 od 18. prosinca 2023. (list 28 spisa), fotografije (listovi 30-45 i 48-53 spisa), Ugovor o najmu stana od 1. prosinca 2020. (listovi 54-58 spisa), prepisku (listovi 59-62 spisa), oglas (list 66 spisa) te su saslušani tužitelj (listovi 78-79 spisa), tuženik (listovi 79-80 spisa) i svjedoci OŠ (listovi 80-81 spisa), KŠ (list 81 spisa), SŠ (list 82 spisa), HŠ (listovi 82-83 spisa), DŠ (list 83 spisa).

6. Sud nije proveo dokaz vještačenjem po vještaku procjenitelju za pokretnine kao nesvrsishodan, jer vještačenje visine štete dolazi u obzir tek onda kada je dokazana osnova odgovornosti. Budući da tužitelj nije dokazao osnovu tužbenog zahtjeva, a što će biti niže obrazloženo, vještačenje visine štete ne bi moglo biti od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari, a njegovo provođenje bilo bi suprotno načelu ekonomičnosti postupka.

7. Temeljem ocjene svih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud nalazi da je tužbeni zahtjev neosnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete za navodno otuđene pokretnine iz stana koji je 30. srpnja 2021. dao tuženiku u najam.

9. Među strankama nije sporno da je 30. srpnja 2021. zaključen ugovor o najmu stana na adresi u [adresa]. Nije sporno ni to da je tuženik stan napustio 3. listopada 2021., niti da je tužitelj nestanak pokretnina prijavio policiji 9. listopada 2021. Nesporno je i to da su 12. rujna 2021., za tuženikova stanovanja, prethodni stanari DŠ i HŠ, u prisutnosti tužitelja, iz stana iznijeli dio pokretnih stvari.

10. Sporno je pak je li upravo tuženik otuđio pokretnine navedene u tužbi te jesu li, i u kakvom opsegu i stanju, te pokretnine bile u stanu na dan tuženikova useljenja.

11. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je bio vlasnik predmetne nekretnine koju je u međuvremenu prodao te da je uz pomoć prijatelja OŠ pronašao najmoprimce, tuženika i njegovu djevojku, s kojima je sklopio ugovor na godinu dana. Navodi da je tada živio u [adresa] te da je došao u Zagreb na potpisivanje ugovora, predaju stana i ključeva u posjed tuženika, a da ga je nakon mjesec dana kontaktirao OŠ i obavijestio ga kako tuženik želi raskinuti ugovor o najmu. S tuženikom je dogovorio kako će se iznos pologa iskoristiti za namirenje najamnine za taj mjesec, a da će on s partnericom stan napustiti do kraja mjeseca. Nakon isteka tog roka pokušao je ući u stan, ali mu to nije bilo moguće, kao i da nije mogao stupiti u kontakt ni s tuženikom ni s njegovom partnericom. Stoga je angažirao bravara koji je došao do stana s pomoćnikom te da je prilikom promjene brave, tuženik nogom probio "rupu" u vratima kroz koju je vikao "ja sam u stanu, zašto dirate bravu". Otišao je do policijske postaje u Maksimiru gdje je prijavio navedeno, a s tuženikom je dogovorio da može ostati u stanu daljnjih 7 dana u kojem je trebao riješiti stambeno pitanje za sebe i svoju partnericu i napustiti nekretninu. U Zagreb je došao ponovno nakon 7 dana jer mu je OŠ javio kako je ušao u stan kroz vrata lođe, gdje je utvrdio kako je stan potpuno prazan, odnosno da nedostaje namještaj i kućanski aparati koji su u njemu bili. Naveo je da tuženik nije koristio jednu od prostorija predmetne nekretnine koja je bila zaključana, a da su se u njoj nalazile stvari njegovog prethodnog najmoprimca (dječja soba). Opisuje da je u stanu ostao samo bojler, kada i tuš kabina u drugoj kupaonici, jer je stan imao dvije kupaone. Stvari iz te zaključane sobe njegovi prethodni najmoprimac preuzeo je u vrijeme dok su u stanu bili tuženik i njegova partnerica, negdje u prvom mjesecu dok su bili podstanari. Izjavio je kako je krajem lipnja počeo pregovarati s tuženikom oko ugovora o najmu, početkom srpnja 2021. tuženik i njegova partnerica ušli su u posjed nekretnine, oko 1. kolovoza 2021. obavijestili su ga da žele raskinuti ugovor, a iz stana su izašli početkom rujna 2021.

12. Sud je iskaz tužitelja cijenio zajedno s ostalim izvedenim dokazima te isti nije mogao prihvatiti kao potpuno vjerodostojan u odlučnim dijelovima. Tužitelj je iskazao kako je tuženiku predao stan opremljen namještajem i kućanskim aparatima, a da je po tuženikovu odlasku utvrđen nestanak hladnjaka, štednjaka, kreveta, perilice rublja, kliznog ormara u spavaćoj sobi i ormarića za cipele. Međutim, tužiteljev iskaz pokazuje neusklađenosti koje umanjuju njegovu uvjerljivost: tužitelj je u iskazu naveo da su tuženik i njegova partnerica iz stana izašli „početkom rujna 2021.", no isti je u drugom dijelu iskaza potvrdio da je tuženiku odobreno sedam dana za rješavanje stambenog pitanja te da mu je OŠ javio kako je stan prazan, a da je tužitelj u tom trenutku boravio u [adresa]. Navedeno nije u skladu ni s dokumentacijom u spisu, iz koje je razvidno da je tuženik stan napustio 3. listopada 2021. Nadalje, tužitelj je iskazao da s tuženikom nije komunicirao, no sam je potvrdio razmjenu SMS poruka, uz napomenu da „to ne smatra komunikacijom", a što nije prihvatljivo u kontekstu tvrdnje o potpunoj nedostupnosti tuženika.

13. Iz iskaza tuženika proizlazi da se 30. srpnja 2021. sa svojom djevojkom SŠ našao s tužiteljem u kafiću na [adresa] gdje su potpisali ugovor o najmu stana koji da je sastavila njegova djevojka. Tužitelj nije želio ovjeru ugovora, a njemu je to bila prva nekretnina koju iznajmljuje pa nije na tome niti inzistirao. Stan je prvi puta vidio tek nakon sklapanja ugovora kada ga je u njega uveo OŠ. Odmah je primijetio neugodan miris u stanu, ali odlučio je kako neće odustati od sklopljenog ugovora jer se stan nalazi u blizini Šumarskog fakulteta gdje je studirao, Borongaja gdje je polagao vozački, a javnim prijevozom lako je mogao doći do posla. Također smatrao je da će miris nestati nakon što počisti stan. Njegova djevojka je u stanu živjela 4-5 dana, a preostalo vrijeme bio je sam u stanu. Sredinom kolovoza 2021. na vratima mu se pojavila DŠ koja je došla sa sinom te ga je obavijestila kako će sutra doći s policijom, a kako bi preuzela svoje stvari. Pojasnila mu je kako je bila podstanar u stanu prije njega, a da im je tužitelj promijenio bravu i zadržao sve njihove stvari (namještaj, a i osobne stvari pa tako i udžbenike njezina sina). O navedenom je obavijestio tužitelja koji ga je uputio da DŠ ne pušta u stan, već da zove policiju. DŠ došla je sa svojim izvanbračnim partnerom HŠ po svoje stvari 12. rujna 2021., a tom prilikom je osim njega bio prisutan i tužitelj. Tada su odnijeli dječju sobu, svoje osobne stvari, posuđe, slike, madrac s krevetom na kojem je spavao. Pokušao se s tužiteljem dogovoriti da mu vrati 1.000,00 ili 2.000,00 kuna, jer više nije želio biti u tom stanu, s obzirom da nije imao na čemu spavati jer je ostao samo okvir kreveta, a tada je bio student te mu je taj novčani iznos bio neophodan. Tužitelj je samo šutio, a kada je otišao, nije mogao s njim stupiti u kontakt do 1. listopada 2021., iako ga je svaki dan zvao telefonom i slao mu poruke. Tužitelj je bio upoznat kako uobičajeno radi prijepodne, a tog 1. listopada 2021. radio je popodne te se probudio oko 10 sati ujutro kada je začuo zvukove na ulaznim vratima. Pomislio je kako će napokon razriješiti situaciju s tužiteljem, a onda je čuo prvo bušenje s bušilicom, a zatim piljenje oko brave ulaznih vrata. Navedeno je snimao, a instinktivno je i nogom udario u vrata kojom prilikom je napravio rupu na vratima te je kroz tu rupu snimao tužitelja i dva bravara. Pitao je tužitelja zašto ulazi u stan, dok je on u njemu. Napominje kako nije promijenio bravu, već da ima običaj kad zaključa vrata, ključeve ostaviti u bravi i ostavlja ih pod kutom od 90 stupnjeva, kako ne bi nitko mogao ući izvana. Navodi da je stan napustio 3. listopada 2021., a da je režije plaćao u mjesečnom iznosu od 922,00 kuna, a što mu je bilo puno s obzirom da se radi o jednoj osobi koja u stanu nije više od pola dana te da se zbog navedenoga požalio tužitelju koji je s pružateljima usluga dogovorio da se režije spuste na 515,00 kuna. U odnosu na stvari koje je tužitelj pobrojao u tužbi, odgovara da je većina iznesena iz stana tog 12. rujna 2021. od strane DŠ i HŠ, dok da na primjer kompjutor i usisavač nisu nikada ni bili u stanu dok ga je on koristio.

14. Iskaz tuženika sud je cijenio kao dosljedan, neproturječan i u odlučnim dijelovima potvrđen iskazima neovisnih svjedoka. Tuženik je iskazao da je od 12. rujna 2021. pa do 1. listopada 2021. bezuspješno pokušavao stupiti u kontakt s tužiteljem, što je i dokumentirano ispisom WhatsApp komunikacije dostavljenim u spis, a što je i sama svjedokinja SŠ potvrdila navodom da je tužitelj u tom periodu nju kontaktirao, a ne tuženika. Tuženik je stan napustio 3. listopada 2021., o čemu je unaprijed obavijestio tužitelja SMS porukom od 1. listopada 2021. Ovakvo ponašanje nije konzistentno s namjerom nezakonitog prisvajanja tuđih stvari. Prigovor punomoćnika tužitelja na istinitost iskaza tuženika nije argumentiran konkretnim navodima koji bi bili u proturječju s tuženikovim iskazom, zbog čega isti nije od utjecaja na ocjenu suda.

15. Iskaz svjedoka OŠ sud je cijenio kao djelomično koristan, ali ograničene dokazne vrijednosti. Svjedok je potvrdio da je, po tuženikovu odlasku, u stan ušao kroz lođu jer je zatekao potrganu bravu te da je utvrdio nestanak hladnjaka, štednjaka, kreveta, perilice rublja, kliznog ormara i ormarića za cipele. Međutim, svjedok nije u stanju potvrditi jesu li te stvari bile u stanu pri useljenju prethodnih stanara, nije bio prisutan pri tuženikovu odlasku niti može navesti kada je točno do nestanka stvari došlo, a u stan je ušao sam, bez prisutnosti ijedne druge osobe. Stoga iskaz ovog svjedoka potvrđuje isključivo nastanak štete, no ne i počinitelja niti uzročnu vezu s tuženikovim postupanjem.

16. Iskaz svjedoka KŠ sud nije prihvatio kao vjerodostojan u dijelu koji je za odluku u ovoj pravnoj stvari od značaja. Svjedok je iskazao da je stan s tužiteljem pregledao dva puta: prvi puta „početkom srpnja 2021." kada je stan bio opremljen korištenim namještajem, i drugi puta „krajem kolovoza 2021." kada je stan bio potpuno prazan, a brava potrgana. Navedeni vremenski okvir svjedoka KŠ u očitoj je nesukladnosti s ostalim dokazima u spisu: prethodni stanari DŠ i HŠ iznijeli su svoje stvari tek 12. rujna 2021., a tuženik je stan napustio tek 3. listopada 2021. Tvrdnja da je stan bio potpuno prazan već „krajem kolovoza 2021." stoga je objektivno nespojiva s cjelokupnim utvrđenim činjenicama.

17. Iskaz svjedokinje SŠ sud je prihvatio kao vjerodostojan. Svjedokinja je iskazala da su slike iz oglasa objavljenog u Njuškalu odgovarale drukčijem stanju od onoga što su zatekli pri ulasku u stan, da je u stanu boravila svega tjedan dana jer joj se stan nije svidio, da je bila prisutna pri tuženikovu odlasku i može potvrditi da je tuženik iz stana iznio isključivo svoje osobne stvari i madrac koji mu je ona posudila jer su prethodni stanari odnijeli vlastiti te da je tužitelj u periodu sukoba s tuženikom komunicirao isključivo s njom, neodgovarajući istodobno na tuženikove pokušaje kontakta. Iskaz ove svjedokinje u svim odlučnim dijelovima konzistentan je s tuženikovim iskazom i materijalnim dokazima u spisu.

18. Iskaz svjedoka HŠ sud je prihvatio kao vjerodostojan. Svjedok je iskazao da su on i DŠ uselili u prazan i neuredan stan koji su o vlastitom trošku opremili i uredili te je precizno i sustavno nabrojio sve predmete koje je iznio iz stana 12. rujna 2021.: dječju sobu s dva kreveta i madracima, linoleum, tepihe, radni stol i stolice, luster, madrac s bračnog kreveta, posteljinu, posuđe, dječje knjige, igračke i osobne stvari. Svjedok je i prepoznao vlastite predmete na fotografijama s listova 30–45 spisa, pri čemu je identificirao madrace i tepih kao svoje. Iskaz ovog svjedoka u cijelosti je suglasan s iskazom svjedokinje DŠ i u odlučnim dijelovima podupire tuženikov iskaz.

19. Iskaz svjedokinje DŠ sud je prihvatio kao vjerodostojan. Svjedokinja je iskazala da je stan pri useljenu zatekla u bitno lošijem stanju od onoga prikazanoga na oglasu, s krvavim madracima, neispravnim uređajima i grijanjem te da je stan o vlastitom trošku uredila i opremila, za što da joj je tužitelj simbolično umanjio prvu najamninu za 500,00 kuna. Svoje osobne stvari iz stana je iznijela 12. rujna 2021., i to: kompletno opremljenu dječju sobu, linoleum, madrace s bračnog kreveta, tepihe, karniše i zavjese. Na predočene fotografije tužitelja (listovi 30–45 spisa) izjavila je da je pola stvari koje se nalaze na fotografijama nisu bile u stanu u vrijeme kada su oni tamo stanovali, te da fotografije izgledaju staro i da je, primjerice, kutna garnitura prikazana na njima bila oštećena još i prije njezina useljenja. Iskaz ove svjedokinje u cijelosti je suglasan s iskazom svjedoka HŠ, međusobno se podudaraju i u pojedinostima nadopunjuju, a nijedna od navedenih činjenica nije bila opovrgnuta od stranaka u postupku.

20. U odnosu na fotografije priložene tužbi, kojima tužitelj nastoji dokazati opremljenost stana u trenutku useljenja tuženika, iz iskaza svjedokinje DŠ i svjedoka HŠ, proizlazi da navedene fotografije ne odgovaraju niti stanju stana u trenutku kada su oni tamo stanovali. Stoga sud ne može prihvatiti fotografije kao siguran dokaz o stanju stana na dan 30. srpnja 2021.

21. Za nastanak obveznopravnog odnosa po osnovi odgovornosti za štetu u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08. i 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) potrebno je kumulativno ispunjenje svih pretpostavki odgovornosti za štetu. Naime, odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete, ako postoji uzročna veza između te štetne radnje i štete kao posljedice. Odredbom čl. 1046. ZOO propisano je da šteta predstavlja umanjenje imovine (obična šteta) ili sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist). Da bi tužitelj u ovom postupku osnovano mogao od tuženika zahtijevati naknadu štete, mora dokazati, u skladu s čl. 219. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,70/19., 80/22. i 155/23., dalje: ZPP), da je upravo tuženik otuđio predmetne pokretnine, dakle da je štetna radnja tuženika uzrokovana počinjenjem ili propuštanjem koje je u uzročnoj vezi s nastalom štetom. Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Rev-946/2011-2 od 7. listopada 2014. utvrdio je da tužitelj „mora dokazati da se štetni događaj dogodio na način kao što to tužitelj opisuje u tužbi, te da je zbog nekog skrivljenog ponašanja, otuđenja tužiteljevih pokretnina iz navedenog poslovnog prostora došlo radnjom tuženika" te da samo utvrđenje nestanka stvari bez dokazane štetne radnje počinitelja nije dostatno za naknadu štete.

22. U konkretnom slučaju mišljenje je suda da tužitelj nije dokazao da je upravo tuženik otuđio pokretnine čiju naknadu potražuje.

23. Ponajprije, utvrđeno je da su 12. rujna 2021., u prisutnosti samog tužitelja, prethodni stanari DŠ i HŠ iznijeli znatan dio pokretnih stvari koje su u stan unijeli za vlastita stanovanja. Navedeni svjedoci su suglasno naveli koji su predmeti bili u njihovom vlasništvu, a njihovi iskazi međusobno se podudaraju i nadopunjuju. Ponovno se ukazuje kako je svjedokinja DŠ iskazala i da na tužiteljevim fotografijama koje isti prikazuje kao prikaz stana u trenutku useljenja „pola stvari nije bilo u stanu" te da je njeno uvjerenje da fotografije prikazuju staro stanje koje odgovara razdoblju daleko prije njezina stanovanja. Na tim istim okolnostima ustrajao je i tuženik.

24. Nadalje, između tuženikova odlaska iz stana 3. listopada 2021. i prvog ulaska svjedoka OŠ u stan, koji je jedini svjedok koji može opisati stanje stana nakon tuženikova odlaska, prošlo je neodređeno, ali ne zanemarivo vremensko razdoblje, a prijava policiji podnesena je tek 9. listopada 2021. Svjedok OŠ navodi da je zatekao potrganu bravu, a navedeno potvrđuje i svjedok KŠ. Stoga ovaj sud zaključuje kako je stan u tom međuvremenu bio fizički dostupan svima koji bi se njime htjeli koristiti, a što isključuje zaključak da su stvari mogla nestati isključivo za tuženikova boravka ili njegovom radnjom.

25. Niti jedan svjedok nije vidio tuženika kako iznosi ijednu od pokretnina navedenih u tužbi. Tuženikovo jedino odstupanje od ugovornih obveza na koje tužitelj ukazuje jest ponašanje vezano uz bravu na ulaznim vratima, no tuženik je objasnio, a tužitelj nije uspješno osporio, da brava nije bila promijenjena već da ima naviku ostavljati ključeve u bravi pod određenim kutem kako se ne bi moglo ući izvana.

26. Tuženik je uredno i transparentno obavijestio tužitelja o namjeri napuštanja stana SMS-om od 1. listopada 2021. te potvrdio odlazak u nedjelju (3. listopada 2021.). Takvo ponašanje nije spojivo s namjerom nezakonitog prisvajanja tuđih stvari.

27. Preostale navode stranaka i priložene dokaze sud nije posebno cijenio, budući da kraj gornjih utvrđenja nisu od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari.

28. Slijedom izloženih razloga, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkom I/ izreke ove presude.

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a.

30. Tuženiku je u svezi zastupanja po ovlaštenom punomoćniku odvjetniku priznat trošak za sastav odgovora na tužbu prema Tbr. 9/1 važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., dalje: Tarifa) -100 bodova, za sastav podneska od 29. srpnja 2024., prema Tbr. 8/4-25 bodova, za sastav podneska od 4. ožujka 2025., prema Tbr. 8/1-100 bodova te za zastupanje na 4 ročišta (31. siječnja 2024., 26. rujna 2024., 30. siječnja 2025. i 12. svibnja 2026.), prema Tbr. 9/1- svako po 100 bodova. Ukupno je tuženici priznato 625 bodova što uzimajući u obzir vrijednost 1 boda od 2,00 EUR (prema Tbr. 54. Tarife) i uvećano za PDV od 25% (Tbr. 46.) iznosi 1.562,50 EUR, tako da ukupno dosuđeni parnični trošak tuženiku iznosi 1.562,50 EUR (toč. II/ izreke).

31. Odluka o zateznim kamatama, koje su tuženiku na dosuđeni iznos troška priznate od dana presuđenja pa do isplate, temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP- a i čl. 29 st. 2. ZOO-a.

32. S obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio predmetni spor, to je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za naknadu parničnog troška (toč. III/ izreke).

U Zagrebu 6. srpnja 2026.

Sutkinja:

Zrinka Berečki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku