REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5720/2024-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Štimac, u pravnoj stvari tužiteljice LR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Marin Mlačić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri u Zagrebu, radi isplate, nakon javne i glavne rasprave održane i zaključene 10. lipnja 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka i tužiteljice osobno, 6. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom od 29. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, isplatiti tužiteljici LR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 6.399,92 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos 113,03 EUR od 13. siječnja 2021.

- na iznos 113,77 EUR od 17. veljače 2021.

- na iznos 106,73 EUR od 15. ožujka 2021.

- na iznos 108,10 EUR od 13. travnja 2021.

- na iznos 107,72 EUR od 15. svibnja 2021.

- na iznos 108,49 EUR od 15. lipnja 2021.

- na iznos 109,31 EUR od 14. srpnja 2021.

- na iznos 110,26 EUR od 14. kolovoza 2021.

- na iznos 109,20 EUR od 14. rujna 2021.

- na iznos 115,13 EUR od 16. listopada 2021.

- na iznos 119,33 EUR od 17. studenog 2021.

- na iznos 121,83 EUR od 18. prosinca 2021.

- na iznos 122,64 EUR od 18. siječnja 2022.

- na iznos 119,01 EUR od 15. veljače 2022.

- na iznos 130,29 EUR od 16. ožujka 2022.

- na iznos 132,90 EUR od 14. travnja 2022.

- na iznos 124,43 EUR od 17. svibnja 2022.

- na iznos 124,60 EUR od 16. lipnja 2022.

- na iznos 141,74 EUR od 15. srpnja 2022.

- na iznos 145,87 EUR od 17. kolovoza 2022.

- na iznos 149,21 EUR od 16. rujna 2022.

- na iznos 144,74 EUR od 17. listopada 2022.

- na iznos 142,48 EUR od 12. studenog 2022.

- na iznos 141,42 EUR od 16. prosinca 2022.

- na iznos 135,24 EUR od 17. siječnja 2023.

- na iznos 141,91 EUR od 15. veljače 2023.

- na iznos 145,28 EUR od 15. ožujka 2023.

- na iznos 141,78 EUR od 14. travnja 2023.

- na iznos 145,49 EUR od 16. svibnja 2023.

- na iznos 144,12 EUR od 15. lipnja 2023.

- na iznos 147,61 EUR od 14. srpnja 2023.

- na iznos 149,92 EUR od 15. kolovoza 2023.

- na iznos 150,92 EUR od 15. rujna 2023.

- na iznos 152,45 EUR od 17. listopada 2023.

- na iznos 149,25 EUR od 14. studenog 2023.

- na iznos 154,47 EUR od 16. prosinca 2023.

- na iznos 159,63 EUR od 15. siječnja 2024.

- na iznos 154,36 EUR od 16. veljače 2024.

- na iznos 150,56 EUR od 15. ožujka 2024.

- na iznos 146,46 EUR od 16. travnja 2024.

- na iznos 143,54 EUR od 16. svibnja 2024.

- na iznos 148,13 EUR od 15. lipnja 2024.

- na iznos 145,32 EUR od 13. srpnja 2024.

- na iznos 156,48 EUR od 13. kolovoza 2024.

- na iznos 157,26 EUR od 14. rujna 2024.

- na iznos 158,59 EUR od 15. listopada 2024.

- na iznos 158,92 EUR od 16. studenog 2024.

do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, naknaditi tužiteljici LR, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu 2.244,94 eura sa zateznim kamatama koje teku od 6. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je sa tuženikom 23. listopada 2007. zaključila Ugovor o namjenskom kreditu broj 7103891441, kojim Ugovorom joj je tuženik stavio na raspolaganje iznos 72.000,00 CHF, isplaćen u kunama prema srednjem tečaju HNB-a važećem na dan korištenja kredita. Tužiteljica dalje navodi da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF ništetna te s tim u vezi ukazuje na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž 6632/17. Stoga tužiteljica predlaže donijeti presudu kojom će sud naložiti tuženiku isplatiti joj ukupan iznos 4.342,47 eura s pripadajućim zateznim kamatama, kao i naložiti tuženiku naknaditi joj troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije te je naveo da je tužiteljica dužna dokazati svoj status potrošača. Istaknuo je i prigovor zastare. Dalje je naveo kako smatra da su presude donesene u kolektivnom sporu nepravilne i nezakonite, jer da je odredba o valutnoj klauzuli, a koja je odraz čl. 22.ZOO-a, isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti, jer se mora pretpostaviti da je zakonodavac uspostavio ravnotežu između svih prava i obveza tužiteljice kao potrošača i tuženika kao trgovca. Dodatno je ukazao da su tužiteljici bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora tako da je mogla shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže uz valutu CHF. Naveo je da je iz ugovora o kreditu jasno da će se povrat obveza iz ugovora obračunavati po srednjem tečaju HNB za CHF te da je korisnik kredita upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama, a koji može nastati uslijed promjene tečaja. Istaknuo je i da promjene tečaja strane valute nije moguće unaprijed predvidjeti. Tvrdio je da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli jasna, lako uočljiva i razumljiva te da tužiteljici kao prosječno opreznom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama. Osporio je i tijek zatraženih zateznih kamata. Stoga je tuženik predložio odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 29. listopada 2025. tužiteljica je predložila donijeti presudu kojom će sud naložiti tuženiku isplatiti joj ukupan iznos 6.399,92 eura sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose kao u petitu (listovi 253-254 spisa).

3.1. Tuženik se protivio preinaci tužbe u podnesku od 25. studenog 2025.

3.2. Tužiteljica je podneskom od 29. listopada 2025. preinačila tužbu na način da je povećala iznos čiju isplatu traži u ovom postupku. Navedenu preinaku sud je dopustio temeljem odredbe čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 35/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 – čl. 50. Zakon o arbitraži, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13 - Rješenje USRH, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), jer je tužiteljica svoj zahtjev povećala nakon što je tijekom glavne rasprave izveden dokaz financijskim vještačenjem, a imajući na umu da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem (zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 26. studenoga 2021., broj Su IV - 162/2021), zbog čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

4. Tijekom postupka izvršen je uvid u pregled promjena kamatnih stopa po kreditu broj 7103891441 (list 6 spisa), promet po kreditu (listovi 7-20 spisa), Ugovor o namjenskom kreditu broj 7103891441 od 23. listopada 2007. (listovi 37-47, 48-58 spisa), otplatni plan (listovi 59-69 spisa), Izvod iz edukacijskog materijala za prodajno osoblje iz 2005. (list 148 spisa), promete po kreditu/specifikaciju uplate (listovi 153-172 spisa), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po Centru za financijska vještačenja d.o.o. po stalnom sudskom vještaku GR (listovi 231-237, 246-248 spisa) te je saslušana tužiteljica (listovi 262-263 spisa).

4.1. Temeljem tako provedenog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim u cijelosti.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli Ugovora o kreditu zaključenog između stranaka.

5.1. Nije sporno da su stranke i to tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili Ugovor o kreditu broj 7103891441 od 23. listopada 2007. na iznos 72.000,00 CHF (dalje Ugovor o kreditu).

5.2. Sporno je da li je tuženik, kao trgovac, u cijelosti informirao tužiteljicu, kao potrošača, o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti u vezi ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te je sporno pripada li u tom slučaju tužiteljici utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene te ugovorne odredbe.

6. Iz odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti.

7. Presudom VSRH poslovni broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

7.1. Navedena pravomoćna presuda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a na koju se tužiteljica pozvala u tužbi, ima izravan učinak i na ovaj postupak radi individualne zaštite tužiteljice kao potrošača, te u smislu odredbe čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. u vezi čl. 120. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14., 110/15., 14/19., dalje: ZZP/14) i čl. 502.c ZPP-a obvezuje i sud u ovom postupku.

7.2. Naime, odredbom čl. 502.c ZPP-a koja je na snazi od 1. srpnja 2013. propisana je obvezatnost pravnih utvrđenja iz kolektivnog spora za zaštitu prava i interesa potrošača i na postupke radi individualne zaštite potrošača, a presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 donesena je 4. srpnja 2013., dakle, u vrijeme kada je već na snazi bila odredba čl. 502.c ZPP-a.

7.3. S obzirom na njezin izravni učinak na ovaj postupak, upravo je na tuženiku bio teret dokazivanja činjenica iz kojih bi proizlazilo da se ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu, to jest da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF nisu istovjetne onima koje su bile predmet ocjene u kolektivnom sporu te da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu bile razumljive za tužiteljicu kao potrošača i da se o spornim ugovornim odredbama pregovaralo prilikom sklapanja tog ugovora, zbog čega se iste ne bi mogle smatrati nepoštenima, a posljedično tomu ni ništetnima.

8. Međutim, tuženik u ovom postupku nije niti tvrdio da su tužiteljici protumačeni i objašnjeni značaj i posljedice tih ugovornih odredbi, to jest da joj je te odredbe učinio razumljivima, i to ne samo formalno i u gramatičkom smislu, već suštinski, kako pojam razumljivosti tumači i Sud Europske unije u predmetu C-186/16, a prema kojem razumljivost podrazumijeva da su korisniku kredita od strane kreditora pružene potpune informacije na temelju kojih može procijeniti ekonomske posljedice takvih odredbi za njezine financijske obveze i donijeti razboritu i informiranu odluku.

8.1. Tuženik je tijekom postupka u odnosu na ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli tvrdio da su tužiteljici bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja ugovora o kreditu tako da je mogla shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak te da je iz ugovora o kreditu jasno da će se povrat obveza iz ugovora obračunavati po srednjem tečaju HNB za CHF te da je korisnik kredita upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama, a koji može nastati uslijed promjene tečaja Istaknuo je i da promjene tečaja strane valute nije moguće unaprijed predvidjeti. Smatra da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli jasna, lako uočljiva i razumljiva te da tužiteljici kao prosječno opreznom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama.

8.2. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je kupovala stan koji joj je trebao za stanovanje. Nikada ga nije iznajmljivala niti davala u zakup. U banci su joj ponudili sklapanje ugovora o kreditu samo u valuti CHF. Nitko ju nije upozorio na rizike vezane za sklapanje ugovora o kreditu u valuti CHF, nit joj je nudio sklapanje ugovora u drugim valutama. Nije sudjelovala u sastavljanju ugovora, već joj je bio predočen gotov ugovor.

8.2.1. Iskaz tužiteljice sud je u cijelosti prihvatio kao istinit, jer je ona iskazivala jasno i uvjerljivo.

9. Dakle, iako je tužiteljica mogla načelno biti upoznata s valutnom klauzulom te joj je moglo načelno biti jasno da će se visina anuiteta mijenjati ovisno o kretanju tečaja CHF, sud utvrđuje da tužiteljica kao prosječni potrošač koji ne raspolaže stručnim znanjem nije bila upoznata s prirodom i specifičnosti valute švicarski franak kao "valute utočišta", koja je bila poznata tuženiku.

9.1. Upravo je propuštanje davanja bitne informacije o specifičnosti valute CHF i posebnog rizika valute CHF, kraj činjenice da taj rizik preuzima potrošač već samim ugovornim odredbama, koje je sastavio tuženik, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja dovelo do značajne neravnoteže.

9.2. Pri tome, tužiteljica, kao dipl. politolog, niti po prirodi svog zanimanja i stupnju obrazovanja nije mogla razumjeti ekonomske posljedice spornih ugovornih odredbi za njezine financijske obveze.

9.3. Dakle sud utvrđuje da tužiteljici pri sklapanju Ugovora o kreditu odredbe o valutnoj klauzuli nisu učinjene suštinski razumljivima, jer joj nije pružena cjelovita informacija u pogledu rizika ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima na temelju koje je mogla procijeniti potencijalne ekonomske posljedice koje bi takve ugovorne odredbe mogle imati za njezine financijske obveze.

9.4. Dodatno, prema shvaćanju ovog suda, tužiteljica je dostavljanjem Ugovora o kreditu dokazala svojstvo potrošača, time da je i u svom iskazu, kojeg je sud prihvatio kao istinit, navela da je stan koji je kupila koristila za stanovanje te da ga nikada nije iznajmljivala niti davala u zakup. Osim toga, iz sadržaja spisa nema nikakve naznake da je tužiteljica kredit zatražila i ostvarila u svrhu namijenjenu poslovnoj djelatnosti ili obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja tužiteljice, odnosno da se tužiteljica uopće bavila takvim djelatnostima, a tuženik je taj koji je bio dužan dokazati da je predmetni pravni posao sklopljen u poslovne ili poduzetničke svrhe (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. i dr.).

9.5. Prema tome, kako u skladu s prethodno navedenim razlozima sud utvrđuje da sporne ugovorne odredbe nisu bile suštinski razumljive tužiteljici kao potrošaču, kao i da su te odredbe istovjetne onima koje su već bile predmet ocjene u kolektivnom sporu, a imajući na umu da je Ugovor o kreditu, između tužiteljice i tuženika sklopljen upravo u periodu obuhvaćenom presudama donesenima u postupcima pokrenutima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno navedenim zakonskim odredbama, vezan za pravna utvrđenja iz citirane presude.

9.6. Imajući na umu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. te odredbu čl. 102. ZZP-a, posljedica nepoštenih odredbi kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak je ništetnost takvih odredaba (čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima; "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO).

10. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Stoga tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa plaćenog na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja i iznosa obračunatog prema početnom srednjem tečaju HNB- a na dan korištenja kredita.

10.1. U svrhu utvrđenja spornih iznosa, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po Centru za financijska vještačenja d.o.o. po stalnom sudskom vještaku GR.

10.1.1. U svom nalazu i mišljenju vještakinja GR je navela da pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u utuženom razdoblju otplate kredita do kraja razdoblja za koje je dokumentacija stavljena na raspolaganje vještaku nije mogao mijenjati tečaj:

Ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u utuženom razdoblju otplate kredita do kraja razdoblja za koje je dokumentacija stavljena na raspolaganje vještaku iznose 3.418,49 EUR.

Napomenula je i da tečaj prilikom otplate kredita unutar utuženog razdoblja nije bio niži od tečaja prilikom isplate kredita te shodno navedenom nema ni negativnih razlika (list 237 spisa).

10.1.2. Na nalaz i mišljenje vještaka GR tužiteljica je u podnesku od 6. kolovoza 2025. prigovorila navodeći da je pogrešno obračunala iznose više plaćenog zbog rasta tečaja (EUR) za anuitete od 182 do 205.

10.1.3. U dopuni nalaza i mišljenja vještakinja GR navela je da je uvidjela omaške u izračunu te da ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u utuženom razdoblju otplate kredita do kraja razdoblja za koje je dokumentacija stavljena na raspolaganje vještaku iznose 6.399,92 EUR.

Također je napomenula da tečaj prilikom otplate kredita unutar utuženog razdoblja nije bio niži od tečaja prilikom isplate kredita te shodno navedenom nema ni negativnih razlika (list 246 spisa).

10.1.4. Na dopunu nalaza i mišljenja vještakinje niti jedna od parničnih stranaka nije imala primjedbi.

10.1.5. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje te dopunu nalaza i mišljenja vještakinje GR budući da su isti sačinjeni jasno i obrazloženo, isti nisu u proturječnosti sami sa sobom ili s izviđenim okolnostima.

10.2. Stoga su tužiteljici dosuđeni iznosi čiju isplatu je zatražila konačno postavljenim tužbenim zahtjevom.

10.3. U odnosu na prigovor tuženika o nedostatku aktivne legitimacije tužiteljice ističe se da je pravno neodlučno je li tužiteljica ili treća osoba platila pojedine anuitete temeljem predmetnog Ugovora o kreditu. Ovo zato što je odredbom čl. 161. st. 1. ZOO- a propisano da obvezu može ispuniti ne samo dužnik nego i treća osoba, dok je stavkom 3. istog članka propisano da je vjerovnik dužan primiti ispunjenje od treće osobe, ako je dužnik s tim suglasan, osim kad prema Ugovoru ili prema naravi obveze istu treba ispuniti dužnik osobno. Odnos između dužnika - tužiteljice i treće osobe ne tiče se tuženika kao kreditora pa je pravno neodlučno je li pojedine anuitete otplaćivala tužiteljica ili neka treća osoba. Dakle, tužiteljica je u svojstvu korisnika kredita sklopila Ugovor o kreditu, koji je otplaćen pa je ona kao ugovorna strana iz kreditnog odnosa aktivno legitimirana zahtijevati isplatu preplaćenih anuiteta kredita.

10.4. Prema odredbi čl. 1111. ZOO, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

10.4.1. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnima, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ih tužiteljici. Ugovaranjem srednjeg tečaja za CHF važećeg na dan isplate pojedinog anuiteta, tuženik je sam propustio tužiteljicu upoznati sa ekonomskim posljedicama takvih odredaba, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata tužiteljici je priznata kako je i zatraženo, od prvog dana nakon dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa.

10.4.2. Odluka o visini stope zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2022. temelji se na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22 i 156/22), a od 1. siječnja 2024. do isplate na odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

11. Zaključno se ističe da je neosnovan tuženikov prigovor zastare. Naime, potraživanje tužiteljice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 225. ZOO.

11.1. Kako je najstarije plaćanje, čiji povrat tužiteljica traži u ovom postupku, izvršeno 12. siječnja 2021. godine, a tužba u ovom postupku je podnesena 30. rujna 2024., to zastara utuženog, a niti naknadno povećanog zahtjeva u podnesku od 29. listopada 2025. nije nastupila.

11.2. Ovo zato što je tužba podnesena, a preinaka tužbe učinjena unutar zastarnog roka od 5 godina od dana stjecanja tuženika.

12. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I izreke ove presude.

13. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, a trošak se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje Tarifa).

13.1. Tako je tužiteljici, priznat trošak sastava tužbe u visini 100 bodova prema Tbr. 7/1 Tarife, sastava podneska od 7. veljače 2025. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, zastupanja na ročištu 13. lipnja 2025. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, sastava podneska od 6. kolovoza 2025. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, sastava podneska od 29. listopada 2025. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, sastava podneska od 6. veljače 2026. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife i zastupanja na ročištu 10. lipnja 2026. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife.

13.2. Vrijednost jednog boda prema Tbr. 52/3 i 54 Tarife iznosi 2,00 eura te tužiteljici pripada iznos 1.400,00 eura, odnosno uvećano za 25% PDV-a ukupno 1.750,00 eura.

13.3. Tužiteljici je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 44,94 eura te trošak predujma za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem u iznosu 450,00 eura.

13.4. Tužiteljici nije priznat trošak sudske pristojbe za presudu, jer isti nije dužna naknaditi sukladno odredbi čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama.

13.5. Slijedom navedenog, tužiteljici je valjalo dosuditi parnični trošak u iznosu 2.244,94 eura.

13.6. Na tako određeni trošak tužiteljici su dosuđene zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

14. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 6. srpnja 2026.

Sutkinja

Ana Štimac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. punomoćniku tužiteljice

2. punomoćniku tuženika