Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: UsI-3267/26-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Sanda Jeromela, uz sudjelovanje zapisničarke Sanja Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužitelja PO, državljanin Islamske Republike Pakistan, rođen **.**.1988., kojeg zastupa opunomoćenik Iva Vukoja, odvjetnica u Rijeci, Korzo 32, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka, Policijska postaja Dugo Selo, Dugo Selo, Antuna Mihanovića 2, OIB: 36162371878, radi ograničenja slobode kretanja, 6. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka, Policijske postaje Dugo Selo, KLASA: UP/I-216-01/26-03/1, URBROJ: 511-19-38-26-20 od 28. travnja 2026.

II. Odbija se tužitelj sa zatraženim troškovima ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/I-216-01/26-03/1, URBROJ: 511-19-38-26- 20 od 28. travnja 2026. ograničio tužitelju slobodu kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance na najkraće moguće vrijeme a najdulje do tri mjeseca.

2. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog akta i u bitnome navodi kako je već rješenjem od 9. travnja 2026. tuženik izrekao mjeru ograničenja slobode kretanja smještajem tužitelja u Prihvatni centar za strance na najkraće moguće vrijeme a najduže do tri mjeseca, da nakon što je tužiteljev zahtjev za međunarodnu zaštitu odbačen, doneseno je osporeno rješenje temeljem Zakona o strancima i ponovno mu je određena mjera ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar i ponovno u trajanju najduže od tri mjeseca, čime je faktično produljeno trajanje ograničenja slobode kretanja bez uračunavanja proteklog razdoblja tijekom kojeg se nalazio u Prihvatnom centru. Tuženik se pozvao na zapisnik o ispitivanju tužitelja u postupku vođenom temeljem Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti te tužitelju nije omogućeno da se očituje o novim činjenicama i okolnostima važnim za donošenje osporenog rješenja te nije obrazloženo zašto je određivanje najstrože mjere ograničenja slobode bilo nužno i razmjerno obzirom na prepreke za izvršenje prisilnog udaljenja tužitelja jer nisu ishođene putne isprave niti prisilno udaljenje, nije razvidno da se aktivnosti radi prisilnog udaljenja provode učinkovito i s dužnom pažnjom. Ističe da se već 12 godina nalazi na teritoriju Republike Hrvatske, da je imao osiguran smještaj i nikada nije pokušao pobjeći, skrivati se ili izbjeći kontakt s nadležnim tijelima, uključujući pozivu za ispitivanje 9. travnja 2026. Predlaže da Sud poništi rješenje tuženika i da mu se nadoknade troškovi upravnog spora.

3.

Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod obrazloženja osporenog rješenja. Navodi da je donošenju osporenog rješenja prethodilo rješenje o protjerivanju a u provedenom postupku utvrđeno je da stranac nezakonito boravi na teritoriju Republike Hrvatske, da je prethodno bio uključen u postupak međunarodne zaštite koji je pravomoćno okončan odbijanjem zahtjeva za međunarodnu zaštitu te su se stekli uvjeti za postupanje sukladno Zakonu o strancima. Dakle, osporeno rješenje doneseno je po pravomoćnom okončanju postupka međunarodne zaštite oslanjajući se na činjenična utvrđenja i pravne učinke rješenja donesenih u tom postupku kao i na činjenicu da je Upravni sud u Zagrebu donio presudu poslovni broj Us I-2334/2026 od 29. travnja 2026. u predmetu sudske kontrole zakonitosti rješenja o protjerivanju i ocijenio isto zakonitim. Stoga tužitelj nema pravnu osnovu za boravak u Republici Hrvatskoj te postoje razlozi za donošenje mjere protjerivanja temeljem članka 189. stavka 2. Zakona o strancima, uz poštivanje načela zakonitosti, razmjernosti i svrhovitosti. Predlaže odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka jer se Zajednički ured Andro Amančić i Ivan Vukoja ne nalaze na listi pružatelja besplatne pravne pomoći. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

4. Kako je sporno pravno pitanje, činjenice su nesporne, a stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave, to je ovaj Sud temeljem odredbe članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj: 36/24) bez održavanja rasprave, riješio ovaj spor.

5.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Uvidom u spis predmeta sud je utvrdio da je osporavanim rješenjem Policijske postaje Dugo Selo, KLASA: UP/I-216-01/26-03/1, URBROJ: 511-19-38-26-20 od 28. travnja 2026. tužitelju određeno ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance za razdoblje najdulje do tri mjeseca temeljem članka 216. stavka 1. Zakona o strancima, da je Policijska postaja Dugo Selo dostavila ovom sudu svoje rješenje, KLASA: UP/I-216-01/26-03/1, URBROJ: 511-19-38-26-20 od 28. travnja 2026. radi sudske kontrole zakonitosti smještaja stranca PO u Prihvatni centar za strance, na temelju čl. 216. st. 4. Zakona o strancima te je Upravni sud u Zagrebu u predmetu sudske kontrole poslovni broj Us I-2334/2026 donio presudu od 29. travnja 2026. kojom je ocijenio osporeno rješenje zakonitim. Sud je u toj odluci ocijenio pravilno i zakonito rješenje o smještaju stranca u Prihvatni centar te pravilno postupanje tuženika kada je na temelju individualne procjene u skladu s pravilom razmjernosti utvrdio da se prisilno udaljenje i povratak ne može osigurati blažim mjerama te da postoje okolnosti koje ukazuju na rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a iz članka 214. stavka 2. alineje 1., 2., 3. i 8. Zakona o strancima jer iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da stranac nema prijavljen boravak u Republici Hrvatskoj te je izjavio na Zapisnik od 28. travnja 2026. da nema osiguran smještaj, niti financijskih sredstva niti putne isprave te da ne namjerava dragovoljno napustiti EPG.

7. Nadalje, donošenju osporenog rješenja prethodio je postupak međunarodne zaštite. Tako je doneseno rješenje VII Policijske postaje Zagreb od 9. travnja 2026. kojim se tužitelj smješta u Prihvatni centar MUP na najkraće moguće vrijeme a najduže do tri mjeseca, uvažavajući činjenicu da je tužitelj 6. ožujka 2026. podnio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu i to po četvrti put a koji su zahtjevi odbijeni odnosno odbačeni (2014., 2015. i 2016.) te je ocijenjeno da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi/otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju. Potom, doneseno je rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, od 10. travnja 2026 kojim je naknadni zahtjev od 26. ožujka 2026. odbačen kao nedopušten temeljem članka 47. stavka 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Obzirom da je tužitelj višekratno koristio institut međunarodne zaštite a naknadni zahtjev za međunarodnom zaštitom od 26. ožujka 2026. je odbačen, time su prestali razlozi zakonitog boravka u RH, te je doneseno rješenje tuženika o protjerivanju, KLASA: UP/I-216-04/26-01/2, URBROJ: 511-19-38- 26-17 od 28. travnja 2026. Kako bi se izvršila mjera prisilnog udaljenja doneseno je osporeno rješenje KLASA: UP/I-216-01/26-03/1, URBROJ: 511-19-38-26-20 od 28. travnja 2026. kojim je ograničena tužitelju sloboda kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance na najkraće moguće vrijeme a najdulje do tri mjeseca.

8.

Člankom 212. stavkom 1. i 2. Zakona o strancima („Narodne novine“ br. 133/2020, 114/2022, 151/2022, 40/2025 i 55/2026) propisano je da u svrhu ograničenja slobode kretanja radi osiguranja prisilnog udaljenja, povratka i dubinske provjere državljanina treće zemlje može se smjestiti u centar ako se prisilno udaljenje, povratak i dubinska provjera ne mogu osigurati blažim mjerama te da smještaj u centru može trajati samo najkraće vrijeme koje je potrebno za prisilno udaljenje i povratak i dok su u tijeku aktivnosti radi prisilnog udaljenja i povratka koje se izvršavaju s dužnom pažnjom.

Stavkom 3. istog članka Zakona propisano je da u smislu stavka 2. ovoga članka smatra se da su aktivnosti radi prisilnog udaljenja i povratka u tijeku kada se poduzimaju radnje radi utvrđivanja identiteta državljana trećih zemalja, pribavljanja putnih isprava i putnih dokumenata (vize, liječnička dokumentacija, putna karta), organiziranja transporta te druge radnje koje se poduzimaju radi prisilnog udaljenja i povratka.

9. Člankom 213. stavkom 1. istog Zakona u smislu članka 212. stavka 1. ovoga Zakona, mjerama koje su blaže od smještaja u centar smatraju se:

1. polog putnih isprava, putnih dokumenata i putnih karata

2. polog određenih financijskih sredstava

3. zabrana napuštanja određene adrese smještaja

4. javljanje u policijsku postaju u određeno vrijeme

5. zabrana napuštanja objekta u kojem se provodi dubinska provjera i objekta u kojem se provodi postupak povratka na granici.

10. Člankom 214. stavkom 1. istog Zakona propisano je da se državljanina treće zemlje može smjestiti u centar do šest mjeseci ako postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske sukladno članku 183. stavcima 2. i 3. ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: rizik od izbjegavanja).

Stavkom 2. propisano je da okolnosti koje mogu upućivati na postojanje rizika od izbjegavanja iz stavka 1. ovoga članka su da:

- državljanin treće zemlje nema ispravu o identitetu ili putnu ispravu

- državljanin treće zemlje nema prijavljen boravak

- je državljanin treće zemlje izjavio da neće izvršavati ili da će onemogućavati izvršenje mjera za osiguranje povratka

- je državljanin treće zemlje u drugoj državi članici EGP-a pravomoćno osuđen za kazneno djelo

- je protiv državljanina treće zemlje u tijeku kriminalističko istraživanje ili kazneni postupak ili je pravomoćno osuđen za kazneno djelo u Republici Hrvatskoj

- državljanin treće zemlje ne izvršava ili nije izvršio rješenje o povratku

- državljanin treće zemlje ne izvršava ili nije izvršio obvezu odlaska u drugu državu članicu

- je državljanin treće zemlje nezakonito ušao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku

- prethodno ponašanje državljanina treće zemlje upućuje na to da bi mogao izbjegavati izvršenje obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske.

11. Kako je već navedeno na temelju individualne procjene u skladu s pravilom razmjernosti tuženik je osporenim rješenjem a što prihvaća i ovaj sud, utvrdio da se prisilno udaljenje i povratak ne može osigurati blažim mjerama iz članka 213. stavka 1. Zakona te da postoje okolnosti koje ukazuju na rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a iz članka 214. stavka 2. alineje 1., 2., 3. i 8. Zakona o strancima jer stranac nema prijavljen boravak u Republici Hrvatskoj i postoji opasnost od izbjegavanja izvršenja mjere prisilnog udaljenja. Na Zapisnik od 28. travnja 2026. izjavio je da nema osiguran smještaj, niti financijskih sredstva niti putne isprave te da ne namjerava dragovoljno napustiti EPG. Stoga mu je zakonito određen smještaj u Prihvatni centar na rok od 3 mjeseca radi potrebnog vremena za osiguranje prisilnog udaljenja.

12. Također iz spisa tuženika proizlazi da je temeljem članka 60. stavka 1. Zakona o strancima rješenjem od 14. travnja 2026. utvrđeno da je tužitelju prestao zakoniti boravak i odbijen je zahtjev za odobrenje privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji a obzirom da nije dokazao svrhu boravka, višekratno je procesuiran kao počinitelj kaznenih djela vezano uz krijumčarenje osoba preko državne granice i predstavlja opasnost za javni poredak te ne ispunjava uvjete za odobrenje privremenog boravka u svrhu spajanja obitelju u RH.

13. Prema ocjeni Suda u konkretnom slučaju, tužitelj očito višekratnim podnošenjem zahtjeva za međunarodnu zaštitu nastoji onemogućiti tijelo da postupi po rješenju o protjerivanju iz Republike Hrvatske, čime je osnovano u takvim situacijama donošenje rješenja o ograničenju slobode kretanja bilo prema Zakonu o strancima ili Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, ovisno u kojem se statusu trenutno nalazi, a sve kako bi se onemogućilo tužitelja u namjeri da odgodi ili oteža izvršenje odluke o protjerivanju, a konačni rezultat je ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, a što je i u odnosu na tužitelja, tuženik pravilno primijenio. Naime, kako tužitelj više nije tražitelj međunarodne zaštite, to je doneseno rješenje o protjerivanju od 28. travnja 2026. temeljem Zakona strancima i radi osiguranja provedbe navedenog rješenja doneseno je osporeno rješenje kojim je tužitelju određeno ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance za razdoblje najdulje do tri mjeseca. Dakle, postupak koji se vodio povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu i po Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti je okončan i na tužitelja koji je u nezakonitom boravku, primjenjuje se Zakon o strancima pa je primjenom važećih odredbi Zakona o strancima tuženik i donio osporeno rješenje od 28. travnja 2026. pa su neosnovani navodi tužitelja da mu je produljeno ograničenje slobode. Postupak po međunarodnoj zaštiti je odvojen postupak od postupka koji se vodi temeljem Zakona o strancima jer se ograničenje slobode kretanja prema Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti primjenjuje dok osoba ima status tražitelja međunarodne zaštiti odnosno dok traje postupak i jedna od mjera je smještaj u Prihvatni centar a kako je postupak međunarodne zaštite pravomoćno okončan osoba više nije tražitelj međunarodne zaštite i njezin se status procjenjuje prema Zakonu o strancima. U tom slučaju ako osoba nezakonito boravi a što je konkretno slučaj, donosi se rješenje o protjerivanju te ukoliko je potrebno radi izvršenja odluke o protjerivanju donosi se rješenje o smještaju u Prihvatni centar radi osiguranja udaljenja stranca iz države i to je drugi pravni temelj te nema govora o produljenju ograničenja kretanja, kako to navodi tužitelj.

14. Što se tiče prigovora tužitelja da se tuženik se pozvao na zapisnik o ispitivanju tužitelja u postupku vođenom temeljem Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti te tužitelju nije omogućeno da se očituje o novim činjenicama i okolnostima, navedeno nije točno, budući da je iz spisa tuženika razvidno da je tužitelj saslušan na zapisnik dana 28. travnja 2026. na okolnost primjene mjera za osiguranje povratka sukladno članku 181. Zakona o strancima, pri čemu je jednako kao i u zapisniku od 9. travnja 2026. na koji se pozvao tuženik u osporenom rješenju, izjavio da mu je jasno da se nalazi u nezakonitom boravku u RH, da nema osiguran smještaj niti financijska sredstva, niti putne isprave te da ne namjerava dragovoljno napustiti RH niti EPG. Stoga je tužitelju omogućeno da se izjasni o svim okolnostima i nije iznio nikakve nove činjenice niti okolnosti niti na zapisnik niti u predmetnoj tužbi.

15. S obzirom na sve naprijed navedeno Sud smatra pravilnim odluku tuženika te smatra da su ispunjeni uvjeti za ograničenje slobode kretanja u odnosu na tužitelja, i u odnosu na rok ograničenja kretanja.

16. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao u točki I. izreke presude.

17. Tužitelj je u točki II. izreke presude odbijen sa zahtjevom za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima budući da je izgubio spor u cijelosti.

U Zagrebu, 6. srpnja 2026.

Sutkinja:

Sanda Jeromela

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Opunomoćeniku tužitelja putem e-komunikacije

2. tuženiku-Policijska uprava zagrebačka, Policijska postaja Dugo Selo, Dugo Selo, Antuna Mihanovića 2,

3. U spis