REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj 163 P-691/2024
OPĆINSKI SUD U ZADRU
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Zadru, po sutkinji Jadranki Nižić-Peroš, u pravnoj stvari tužitelja 1. ĐŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. VŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Marti Barić -Pavić, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika 1. ČŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. IŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Perković i Perković sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja prava stvarne služnosti, nakon održane glavne rasprave dana 28. svibnja 2026., te objave dana 6. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Tužitelji, ĐŠ. Đ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i VŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], su putem svojih pravnih prednika stekli pravo stvarne služnosti prolaza pješice i motornim vozilom na teret dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je na skici sudskog očevida GEO LESI j.d.o.o. od 1. srpnja 2025. godine s dopunom skice od 18. kolovoza 2025. godine, označen žutom bojom i likom: A-B-C-M-L-A površine 68 m2, u naravi betonirani i pošljunčani prilaz i dijela čest.br. 169/2 k. o. [katastarska općina] koji je na istoj skici označen likom: C-D-E-M-C površine 7 m2 u naravi pošljunčani prilaz kao poslužnih dobara u korist svojih nekretnina položenih u istoj k.o., oznaka čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] kao povlasnih dobara, što je tuženik dužan trpjeti, te tužitelji u zemljišnoj knjizi na teret nekretnine u vlasništvu tuženika ishoditi upis svoga stvarnog tereta služnosti prolaza i provoza u obimu koji je određen sukladno gore označenoj skici sudskog očevida od 1. srpnja 2025. godine, sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
i
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tužba povučena u odnosu na tuženika pod 2. IŠ.
II. Nalaže se tuženiku pod 1. naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 2.549,91 EUR, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi podnesenoj 3. travnja 2024., navode kako su suvlasnici nekretnina upisanih u zemljišnoj knjizi Zemljišnoknjižnog odjela naslovnog suda za k. o. [katastarska općina], oznake čest. zem. [katastarska čestica] površine 184 m2, čest. zem. [katastarska čestica] površine 32 m2, čest. zem. [katastarska čestica] površine 65m2, čest. zem. [katastarska čestica] Put javora površine 69 m2, čest. zem. [katastarska čestica] Put javora površine 32 m2 i, koje su u naravi stara kuća sa pomoćnim zgradama i dvorištem u [adresa], vlasništvo kojih nekretnina u korist tužitelja je utvrđeno pravomoćnom presudom naslovnog suda koja nije u cijelosti provedena u zemljišnoj knjizi. Tužitelji da do kuće koja je na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje su nastale spajanjem čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], koje su poništene, te pomoćnih zgrada tužitelja na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] iste k.o., dolaze pješice i vozilom preko, 169/1, čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] kao poslužnih dobara u korist svojih označenih nekretnina kao povlasnih dobra. U odnosu na dio pristupnog puta koji leži na čest. zem. [katastarska čestica] već je u tijeku parnični postupak radi stjecanje služnosti prolaza i provoza na teret te nekretnine i u odnosu na njene suvlasnike, koju je kupio tuženik AŠ od GŠ, UŠ, CŠ, OŠ, MŠ i ŠŠ, koji se vodi pod posi.br. P-1191/2023. Tuženik ŽŠ je vlasnik nekretnina čest. zem. [katastarska čestica], obe k. o. [katastarska općina] koje su u dijelu označenom na skici služnosti dipl.ing. geod. EŠ od 17. 1. 2024., likom :F-G-H-P-F površine 7 m2 i likom: A-B-C-D- E-F-P.O-N-A površine 60 m2, dio predmetnog puta, dok je tuženik, IŠ vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u dijelu označenim likom :B -C-D-E-B površine 7 m2 na istoj skici služnosti dio prilaznog puta zgradama tužitelja, koji dijelovi označenih poslužnih nekretnina su odvojeni zidom Od preostalih dijelova tih njihovih nekretnina, Od davnina. Tužitelji su putem svojih prednika, FŠ i PŠ i njihovih prednika, unatrag 100 godina prolazili preko tada matične čestice, čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je cijepana na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] , do svoje obiteljske kuće na čest. zem. [katastarska čestica] i zgr. 158/1 koje su čestice poništene i pripojene čest. zem. [katastarska čestica], te do pomoćnih zgrada na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] iste k.o. i na taj način stekli stvarnu služnost prolaza pješice i provoza motornim vozilom te su potomci nastavili to pravo koristiti, održavaju tu trasu, kose, čiste, budući na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] imaju i gospodarske zgrade za pohranu alata, peradarnik.
2. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu naveo kako se u cijelosti protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu. Navodi da je potpuno neistinita tvrdnja tužitelja iznesena u tužbi o tome kako isti do svojih nekretnina dolaze pješice i vozilom preko nekretnina u vl. tuženika ad.1: naime, izmedu kat. čest. [katastarska čestica] s jedne i kat. čest. [katastarska čestica] – sve k. o. [katastarska općina] s druge strane, je do 2017. postojao suhozid koji je te iste godine g. TŠ - inače novi vlasnik kat. čest. [katastarska čestica] privremeno uklonio da bi na njoj napravio septičku jamu, prilaz svojoj kući i parkiralište s time da je dodatno tome, između kat. čest. [katastarska čestica] godine 2017 postav io i masivne betonske ogradne stupove. Tužitelji su po prvi puta tek dana 08. ožujka 2024. silom prošli preko navedenih parcela kako bi započeli građevinske radove na svojim nekretninama kojom prilikom su srušili betonski ogradni stup kod tocke “I” na kat. čest. [katastarska čestica] radi čega je intervenirala i policija. Nakon izričitog protivljenja tuženika takovom postupanju tužitelja uslijedla je telefonska zamolba tužitelja ad.2 BŠ prema tuženiku ad.1 o tome da mu ovaj privremeno odobri prolaz preko tuženikovih kat. čest. [katastarska čestica] za potrebe obavljanja građevinskih radova na sanaciji krovišta zgrade. Tuženik ad.1 mu je to odobrio u znak dobrosusjedskih odnosa ali samo za vrijeme dok traju radovi na sanacija krovišta, štoviše, u ime tužitelja ad.2 BŠ za istu uslugu zamolio i susjeda TŠ na što je ovaj također pristao. Međutim, tvrdnja iznesena u tužbi o tome da su pravni prednici tužiteljice ad.1 FŠ i ĆŠ, a prethodno i njihovi pravni prednici prolazili/prelazili preko utuženih nekretnina kao poslužnih nekretnina, u potpunosti je neistinita i kontradiktorna navodima iz tužbe o tome kako su FŠ, ĆŠ i njihovi pravni prednici prolazili preko kat. čest. [katastarska čestica] koja je kasnije ci jepana:
- na kat. čest. [katastarska čestica] koja je pripala SŠ i - na kat. čest. [katastarska čestica] koja je pripala PŠ i FŠ. Dakle, već iz cit. navoda tužitelja je jasno da su obitelji FŠ i SŠ imali svaki zaseban i izravan prilaz svojim nekretninama s ceste i da zasigurno nisu imali potrebu prolaziti/prelaziti preko utuženih dijelova nekretnina u vl.tuženika ad.1. Ističe se kako utuženi dijelovi kat. čest. [katastarska čestica] u vl. tuženika ad.1 u naravi predstavljaju dio vrta obiteljske kuće njegovih pravnih prednika koji je služio kao prilaz obiteljskoj kući s navedene javne ceste dok je od kat. čest. [katastarska čestica] bio fizički odvojen suhozidom i zelenilom (Oleandri). Upravo obrnuto od tvrdnji tužitelja, ističe se kako su braća FŠ i ĆŠ te njihovi pravni prednici, za potrebe pristupa svojim nekretninama isključivo koristili ulaz s istoka. Od svega u tužbi iznesenog je najapsurdnija tvrdnja tužitelja kako cit.“ oni održavaju nekretnine u vl.tuženika ad.1“ tj. kat. čest. [katastarska čestica]: stvarnost je potpuno drugačija budući da navedene nekretnine održava, čisti i redovito kosi (zajedno s vrtom) upravo tuženik ad.1. I konačno, tvrdnja tužitelja o tome da na navedenim nekretninama imaju gospodarske zgrade koje da koriste za pohranu alata, kao i da tu imaju peradarnik, rea lno nije točna: jako bitno za ukazati je kako su nekretnine tužitelja (u tužbi označene kao tzv.“povlasne nekretnine“) u posljednjih 50-tak godina potpuno napuštene, u ruševnom stanju, u potpunosti urušenog krova i kao takove obrasle travom. O tome svojevremeno piše i Zadarski list u svojoj objavi od 20. prosinca 2021. Dakle, pod teoretskom pretpostavkom da su (a što zasigurno nikada nisu) pravni prednici tužitelja prije 100 godina započeli izvršavati pravo stvarne služnosti na teret nekretnina u vl. tuženika ad.1, očito je da tužitelji - s obzirom na opisano stanje nekretnine (urušavanje krovišta sve do prizemlja i 100% - tna zapuštenost kuće) služnost zasigurno nisu izvršavali u posljednjih najmanje 20 godina što predstavlja zakonski razlog za prestanak služnosti neizvršavanjem kako to i propisuje Zakon o vlasništvu u čl. 241. st.1. Jednaki argumenti odnose se i na mali peradarnik (kapuneru) sa nekoliko kokoši kojega je u jednom vremenskom razdoblju držala NŠ - majka tužiteljice ad.1 kao i KŠ – supruga pok. PŠ s time da se posebno ističe kako su do peradarnika obje dolazile isključivo posebnim ulazom/prilazom sa istoka, a nikako korištenjem nekretnina u vl.tuženika ad.1 koje tužitelji smatraju tzv.“poslužnim nekretninama“. Motiv ove neutemeljene tužbe u osnovi predstavlja problem koji proizlazi iz činjenica da je HŠ (danas DŠ) tužitelju ad.2 VŠ zbog duga morao ustupiti u vlasništvo svoju „staru kuću“, a koji ju potom želio prodati kako bi naplatio svoje potraživanje. Naime, bitno je za ukazati kako je svojevremeno prilaz vozilom s javne ceste do nekretnina u ovoj tužbi opisanih povlasnim nekretninama, postojao preko kat. čest. [katastarska čestica] - također u vlasništvu obitelji tužitelja. Međutim, taj prilaz je onemogućen nakon što je V - sestra PŠ i FŠ, na predmetnoj kat. čest. [katastarska čestica] izgradila stambeni objekat i time u potpunosti zatvorila prilaz s javne ceste prema ostalim nekretninama u vl.tužitelja što je naravno utjecalo i na tržišnu vrijednost nekretnina. Dakle, nepobitna je činjenica da je obitelj FŠ u stvari sama sebi zatvorila pristup vozilom prema tzv.“povlasnim nekretninama“ s južne ceste pa se stoga ova tužba nalazi tendenciozno i neistinito iskonstruirana: to potvrđuje i neuspjeli pokušaj tužitelja na otkup prava prolaza i provoza vozilom preko u ovoj tužbi tzv.“poslužnih nekretnina“ ( to dokazuje tvrdnju tuženika ad.1 kako preko istih tužitelji a niti njihovi preci nikada nisu prolazili pa im opisano pravo služnosti po bilo kojem pravnom temelju nije pripalo). Sada do tog prava pokušavaju doći neutemeljenom tužbom kojoj se tuženik u cijelosti protivi. Sukladno prethodnim činjeničnim navodima tuženika ad.1 očito je da je neutemeljena tužba tužitelja: naime, stvarna služnost se osniva temeljem dosjelosti (na što u tužbi upiru tužitelji) kada se ispune zakonom propisane pretpostavke, odnosno temeljem posjeda tog prava kroz zakonom propisano vrijeme. Jednako tako a kako je to tuženik ad.1 već istaknuo u povijesnici ovog Odgovora na tužbu, tužitelji su po prvi puta tek dana 08.03.2024. silom prošli preko navedenih parcela kako bi započeli građevinske radove na svojim nekretninama da bi se tužitelj ad.2 koristio tz.“poslužnim nekretninama“ tek uz prethodnu usmenu dozvolu tuženika ad.1 i to samo do dovršetka građevinskih radova na sanaciji urušenog krovišta zgrade. Dakle, uz zakonom propisane rokove izvršavanja služnosti, na strani tužitelja nije postojala niti nužna kvaliteta posjeda u smislu čl.18.st.2. i 3. Zakona o vlasništvu (tj. nije postojao istinit i pošten posjed) jer posjed prava služnosti prolaza i provoza tužitelji nisu nikada izvršavali. Predlaže se stoga odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neutemeljen.
3. U ovoj pravnoj stvari sud je izveo sljedeće dokaze, izvršio uvid i pročitao zk izvatke za predmetne nekretnine (l.s. 5-9, 78-79, 122), rješenje DGU (l.s. 10-12), rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-668/67 (l.s. 14-15), rješenje o utvrđenju građevne čestice od 5. srpnja 2019. (l.s. 16-18), kopiju katastarskog plana (l.s. 19), povijest posjedovanja (l.s. 20-23), rješenje Općinskog suda u Zadru od 22. prosinca 1988. (l.s. 24-25), ugovor o darovanju zaključen 29. lipnja 1984. između JŠ kao darovatelja i LŠ kao obdarenika (l.s. 26-27), rješenje o nsljeđivanju posl.br. O-687/87 (l.s. 28-29, 39-40), zapisnik Općinskog zavoda za katastar i geodetske poslove Zadar (l.s. 30-32), izvod iz posjedovnog lista (l.s. 33, 41), skicu služnosti (l.s. 34-35), rješenje posl. broj Z-12419/2020 (l.s. 36-38), prijepis posjedovnog lista (l.s. 42- 43), presudu posl. br. P-2005/2020 (l.s. 46-50), fotografije (l.s. 52), izjavu IŠ (l.s. 54), skicu (l.s. 68), fotografije (l.s. 69-72, 75-77, 80-83), skicu lica mjesta vještaka geometra (l.s. 105-106, 114), saslušani su svjedoci ZŠ TŠ, TŠ, RŠ i GŠ (l.s. 123-128), ĐR, VR (l.s. 130-133), ČR (l.s. 134-136) te stranke (l.s. 139-143), a pročitan je i spis ovoga suda broj P-1495/2025 (ranije P-1191/2023 i P-56/2025).
4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja na utvrđenje da u korist nekretnina oznake 164/3, čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao povlasnih nekretnina, postoji pravo stvarne služnosti prolaza pješice i motornim vozilom na teret dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je na skici sudskog očevida GEO LESI j.d.o.o. od 1. srpnja 2025. godine s dopunom skice od 18. kolovoza 2025. godine, označen žutom bojom i likom: A -B-C-M-L-A površine 68 m2, u naravi betonirani i pošljunčani prilaz i dijela čest.br. 169/2 k. o. [katastarska općina] koji je na istoj skici označen likom: C-D-E-M-C površine 7 m2 u naravi pošljunčani prilaz kao poslužnih dobara. Svoj zahtjev tužitelji temelje na dosjelosti, odnosno tvrde da upravo spornim dijelom tuženikove nekretnine prolaze putem svojih prednika FŠ i Rudija Borića 100 godina, kako bi pristupili svojim nekretninama koje se nalaze na nekretninama i to obiteljskoj kući i pomoćnim objektima, označenima kao povlasne nekretnine.
4.1. Predmet spora odnosno poslužna nekretnina je na skici vještaka geometra Geo lesi j.d.o.o. (l.s.105) od 17. srpnja 2025. označen žutom bojom i slovima A-B-C- M-L-A i C-D-E-M-C te je tijekom saslušanja svjedoka i stranaka korišten termin „žuti dio nekretnine“.
4.2. Tuženik pod 2. IŠ (raniji vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) je priznao tužbeni zahtjev tužitelja podneskom od 4. travnja 2024. međutim tužitelji su podneskom od 11. rujna 2025. povukli tužbu u odnosu na tuženika pod 2. navodeći da isti nije više vlasnik poslužne nekretnine, a kojem povlačenju se tuženik pod 1. nije protivio. Stoga je temeljem odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/2011, 25/13, 89/14, 70/19, 80/2022, 114/22, 155/23 i 146/25) odlučeno kao u izreci ovog rješenje pod I.
5. Odredbom čl. 229. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje ZVDSP), propisano je da se stvarna služnost osniva na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz 20 godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio.
6. Temeljem izvedenih dokaza u ovoj pravnoj stvari utvrđene su slijedeće činjenice:
- da su tužitelji suvlasnici čest. zem. [katastarska čestica] površine 184 m2, čest. zem. [katastarska čestica] površine 65m2, čest. zem. [katastarska čestica] Put javora površine 69 m2, čest. zem. [katastarska čestica] Put javora površine 32 m2, sve k. o. [katastarska općina], u naravi stara kuća sa pomoćnim zgradama i dvorištem u [adresa] (l.s.5-9),
- da je čest. zem. [katastarska čestica] površine 32 m2 upisana kao suvlasništvo više osoba,
- da su čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ( na kojima je kuća tužitelja) nastale spajanjem čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pa da bi za dolazak do njih i do pomoćnih zgrada tužitelja na čest. zem. [katastarska čestica] i do čest. zem. [katastarska čestica] iste k.o. dolazeći od javne asfaltirane ceste odnosno [adresa] tužitelji trebaju preći preko čestica zemlje u vlasništvu tuženika pod 1., označenih u ovome postupku kao poslužne nekretnine,
- da je tuženik pod 1. ŽŠ vlasnik nekretnina čest. zem. [katastarska čestica], obe k. o. [katastarska općina] te da je da je matična čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] cijepana na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],
- da je pred ovim sudom u tijeku postupak koji se vodi pod brojem P-1495/2025 (ranije P-1191/2023 i P-56/2025) u pravnoj stvari tužitelja ĐŠ i BŠ protiv više tuženika (ukupno 17), među kojima i AŠ (u ovome postupku saslušanog kao svjedoka), a u kojem postupku tužitelji traže upis prava stvarne služnosti provoza i prolaza do poslužnih nekretnina kao u ovome postupku, a na teret čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], susjedne nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što je vidljivo i iz skice lica mjesta sa lista 105. ovoga spisa,
- da iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru broj O -558/67 od 25. prosinca 1967. proizlazi da su iza pok. ĐŠ DŠ pok. Č za njegove nasljednike na temelju zakona proglašeni sinovci ĆŠ pok. I i FŠ pok. I, svaki za 1/2 dijela ostavine,
- da iz povijesti posjedovanja čest. zgrade [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je prema najstarijim podacima iz 1883. godine predmetna čestica bila evidentirana u starom posjedovnom listu broj 40. Prilikom I. revizije k. o. [katastarska općina] kao posjednica upisana je Borić Ivanica ud. Mate. Godine 1971., prilikom rješavanja godišnjih prijava, kao posjednica upisana je FŠ [adresa] ud. I. Nadalje, 1993. godine, na temelju rješenja suda, darovnog ugovora i rješenja o nasljeđivanju, provedena je promjena posjednika te su kao posjednici upisani HŠ, PŠ i IR, A i to svaki u 1/4 dijela te FŠ, G za 2/4 dijela,
- da iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru broj O-687/87 proizlazi da je iza pok. PŠ pok. I utvrđeno da njegovu ostavinsku imovinu čine nekretnine upisane u više zemljišnoknjižnih uložaka k. o. [katastarska općina], među kojima i čest. zgr. [katastarska čestica], te da su njegovim zakonskim nasljednicima proglašeni sin HŠ i supruga IR, svaki za 1/2 dijela ostavine.
7. Saslušana kao svjedok, sestra tuženika pod 1. RŠ (koja je do osnovne škole živjela u kući na [adresa]) je iskazala da predmetni žuti dio nekretnine sa lista 105 spisa nikada nije korišten od strane trećih osoba za dolazak do kuće tužitelja niti je vidjela da bi ga tužitelji ili njihovi prednici koristili za prolaz pješice ili motornim vozilima. Navela je da su vlasnici kuće tužitelja do svoje nekretnine dolazili drugim putem koji se nalazi sa druge strane, dok njezin brat, tuženik pod 1. do svoje nekretnine dolazi s glavne asfaltirane ceste te da ima više ulaza iako je oduvijek koristio i prolaz preko ovoga žutog dijela sa skice. Pokazala je na skici položaj prolaza kojim njezin brat koristi pristup svojoj nekretnini preko toga žutog dijela te navela da se na tom mjestu može parkirati vozilo, nakon čega se u dvorište ulazi pješice. Također je iskazala da ne zna za postojanje instalacija vode i struje na predmetnom dijelu te da nije u sporu s tužiteljima.
7.1. Svjedok GŠ, star 83 godine s prebivalištem u [adresa] (jedan od prodavatelja nekretnina Dubrovku Motuš na [adresa] među kojima i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) iskazao je da od rođenja poznaje predmetne nekretnine, da je 11 godina živio na [adresa] od 1986. te da se do kuće prednika tužitelja nije dolazilo preko ovdje spornog dijela nekretnine označenog žutom bojom na skici, koji nije nikada bio njihov put, već drugim putem. Naveo je da su predmetni prolaz koristile obitelji RŠ i ČŠ, dok su prednici tužitelja do svoje kuće dolazili drugim putem koji se nalazi uz kuću tužitelja. Opisao je raniji izgled terena te naveo da se na dijelu sporne nekretnine nekada nalazio betonski zid i kokošinjac do kojega se dolazilo prolazom koji se nalazi u blizini kuće tužitelja i da sporni put nije nikada bio put za automobil . Iskazao je da je prolaz služio pješacima, a ne za promet vozilima, te da nikada nije bilo prijepora oko korištenja tog dijela od strane trećih osoba. Također je naveo da je bio upoznat s neriješenim imovinskopravnim odnosima vezanim uz nekretnine obitelji AR. Naveo je i da su tužitelji na mjestu gdje je nekretnina od Motuša imali magazin sa krompirima ali da se do njega dolazilo uz put koji se nalazi uz kuću tužitelja. Na fotografiji sa l.s.106 spisa je pokazao i mjesto gdje se nekada nalazio betonski zid i isti je označen olovkom isprekidanim linijama prema kazivanju svjedoka.
7.2. Nadalje, svjedokinja ĐŠD (supruga GR) je navela da joj je suprug vlasnik kuće izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da su ona i suprug svoju nekretninu kupili 2015. godine od obitelji GŠ te da do nje dolaze preko nekretnine ČŠ s javne asfaltirane ceste kao i da su sa ČŠ pismeno uredili svoje odnose. Njezin suprug da je u sporu s tužiteljima koji od njega traže pravo služnosti. Navela je da je na spornom dijelu u vrijeme kupnje bio zasađen oleander i postojao zidić, zbog čega tim dijelom nije bilo moguće prolaziti vozilima ni biciklom. Iskazala je da su sami uklonili oleandre i zidić radi uređenja svoje nekretnine. Navela je i da se do kuće tužitelja oduvijeko dolazilo ul. Put Javora, koja se nalazi pokraj kuće tužitelja. Nadalje je navela da su tužitelji od njih tražili priznanje prava služnosti, ali da na to nisu pristali. Dodala je da su tužitelji prilikom izvođenja radova jednom uz dopuštenje koristili prolaz preko njihove nekretnine, pri čemu je nastala šteta na betonskoj ploči kao i da su problemi počeli kada je BŠ postao vlasnik dijela nekretnine, dok je njegova kuća na adresi [adresa]. Na fotografiji sa l.s.106 spisa je pokazala i mjesto gdje se nekada nalazio betonski zid i isti je označen crvenom kemijskom i križićima prema kazivanju svjedokinje. Ona da u kući na [adresa] boravi oko 3,5 mjeseca godišnje.
7.3. Ovaj sud je saslušao i svjedoka GR, koji je naveo da je vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje se nalaze nalaze u blizini spora te je naveo da do svoje nekretnine dolazi preko popločanog i potom pošljunčanog prilaza (čest. zem. [katastarska čestica]), a ne preko spornog dijela označenog žutom bojom. Naveo je da nikada nije vidio da bi tužitelji ili druge osobe vozilima prolazili preko spornog dijela, već samo jednu stariju gospođu koja je prolazila pješice prije 10 ak godina i to do kokošinjca koji se nalazio u blizini na parceli tužitelja. Iskazao je da su pri kupnji nekretnine susjedi bili suglasni oko međa te da tada nije bilo govora o bilo kakvom pravu služnosti preko predmetne nekretnine. Naveo je i da se do kuće tužitelja oduvijeko dolazilo ul. Put Javora, koja se nalazi pokraj kuće tužitelja. Također je naveo da je tužitelj nudio otkup prava služnosti odnosno parkirnog mjesta te da je samo jednom vidio kamion od tužitelja koji je prošao preko ovoga spornog dijela nekretnine. On da u kući na [adresa] boravi oko 2 mjeseca godišnje.
7.4. Iz ovih iskaza svjedoka navedenih pod 7. do 7.3. ovog obrazloženja proizlazi da su navedeni svjedoci suglasni u bitnome da se do nekretnine tužitelja nije uobičajeno dolazilo preko sada spornog dijela nekretnine označenog žutom bojom na slici lica mjesta sa lista 105 spisa, pješice ili motornim vozilima, već drugim prilazom sa ul. Put javora, koji se nalazi neposredno uz kuću tužitelja, odnosno da žuti predmetni dio nisu smatrali putem kojim bi tužitelji ili njihovi prednici ostvarivali pristup svojoj nekretnini. Njihovi iskazi međusobno su podudarni i u dijelu u kojem opisuju raniji izgled terena, postojanje oleandra i zidića na spornom dijelu te činjenicu da pitanje prava služnosti nije bilo isticano sve do nastanka predmetnog spora. Međutim iskazi GŠ i ĐŠD su proturječni u pogledu položaja zidića koji je srušen, a o čemu će u daljnjem dijelu biti opisano.
7.5. Nadalje, saslušana je i svjedokinja ĐR, mještanka [adresa], nesrodna sa strankama, koja je iskazala da je od djetinjstva poznaje predmetne nekretnine te da su se do kuće prednika tužitelja koristila dva prilaza, ovisno o tome je li se prolazilo pješice ili vozilom. Navela je da se sporni put desetljećima koristio za prolaz ljudi i stoke te da među susjedima nije bilo prijepora oko njegova korištenja. Kad se prolazilo pješice koristio se put koji se nalazio neposredno u blizini kuće tužitelja, a kada se prolazilo vozilom koristio se put koji se protezao sa javno asfaltirane ceste pa se tuda prolazilo ovim širim putem i tuda je obično prolazio traktor i blago. Tri kuće [adresa] i jedna Luštica, koje se nalaze neposredno u blizini predmeta spora da su se još od davnih dana, prije nekih 5 generacija među sobom dogovorili da se ovaj sporni put nesmetano koristi od njegove strane te do prije nekoliko godina nije oko toga bilo spora i svi stanari kuća u blizini su nesmetano koristili taj put. Taj put su nesmetano koristili i nisu drugima branili i Vedranova prabaka U, baka C i njegov otac. Sa lijeve strane predmetnog puta je postojao jedan zidić, a sa desne strane put iako ona ne zna čiji je ustvari taj put bio. Ovaj sporni put su koristili i roditelji od ĐŠ, njezin otac FŠ i rođak DŠ. Zdenkina mama je u blizini, u dvorištu kuće držala kokoše te se za dolazak do kokošinjca koristila ovim spornim putem jer je to bilo odmah blizu, preko puta obzirom da živi preko ceste. Zdenkina mama je mogla do kokošinjca dolaziti i drugim putem uz kuću ali je prolazila većinom s ovim spornim putem. Osim Zdenkine mame za doći do kokošinjca je koristila i KŠ i to je koristila i jedan i drugi put jednako do prije par godina. Kada se prolazi od ulice O, na desnu stranu je od Đ, a na lijevu od ŽŠ, kokoše su bile na desnu stranu u njihovom dvorištu. Iskazala je da su roditelji tužiteljice, kao i drugi članovi obitelji KŠ, tim putem odlazili do kokošinjaca i gospodarskih objekata, a njime su se izvodile i domaće životinje. Navela je da je UR do svoje kuće mogao doći i drugim prilazom s javne asfaltirane ceste te da ga nikada nije vidjela da koristi sporni prolaz pješice.
7.6. Svjedok VR, mještanin [adresa], živi na 180 m udaljenosti od predmeta spora, nesrodan sa strankama je naveo da poznaje predmetne nekretnine dugi niz godina te da je sporni put koristila obitelj KŠ za dolazak do kuće i gospodarskih objekata. Naveo je da su tim putem prolazili traktor, stoka i manja vozila potrebna za gospodarstvo. Na skici je pokazao položaj nekadašnjeg suhozida i mjesta na kojima su se nalazili kokošinjci te iskazao da je materijal za izgradnju kuće tužitelja bilo moguće dovoziti upravo tim putem. Dodao je da, prema njegovim saznanjima, oko korištenja tog puta ranije nije bilo sporova. Na fotografiji br. 3. sa l.s. 106. pokazao je da se suhozid nalazio na mjestima označenim crvenim križićem, dok se lijevi dio nekretnine do ogradnog zida od kuće koristio nesmetano za prolazak i dolazak do kuće od tužitelja. Na skici sa l.s. 105 pokazao je da se blago čuvalo na mjestu označenom na skici olovkom znakom x u krugu, a na č.z. 162/3. Nakon što je CR prestala imati ovce i koze da je nastavila držati kokoše, a kokoše da je imala i NŠ, majka od ĐŠ. Kuća od NŠ se nalazi preko puta javno asfaltirane ceste te je ista dolazila preko spornoga puta do kokoša, a M kuća je na istočnom dijelu pa je ona do kokoša dolazila kroz onaj uži put. Otac od ĐŠ FŠ je imao traktor te je s njim prolazio preko spornoga puta, držao ga je gdje mu je konoba odnosno pokraj mjesta gdje je nekada bio kokošinjac. Nekoliko puta je vidio kada se radila kuća od tužitelja da preko spornoga puta prolazi manji kamioncin te da se materijal ne može dovesti drugim putem do kuće tužitelja. Životinje da su se u štalici držale do prije nekih 30 godina, a kokoše dok nije CR umrla i dok majka od ĐŠ nije mogla. U tim kućama u posljednjih 30-ak g do obnove nitko nije živio, bile su zapuštene, to im je bila stara kuća u kojoj su držale stvari.
7.7. U bitnome istovjetno kao dva prethodna svjedoka iskazivala je i svjedokinja ČR, stara 88 godina, meštanka [adresa], nesrodna sa strankama kada je navela da od djetinjstva poznaje predmetni dio te da se još od šezdesetih godina prošlog stoljeća do kuće obitelji ĐŠ dolazilo preko spornog dijela nekretnine. Navela je da je put tada bio dovoljno širok za prolaz kamiona te da nitko nije osporavao njegovo korištenje. Iskazala je da je u blizini postojao suhozid, ali da nije sprječavao prolaz, te da su obitelj ĐŠ tim putem dolazila do svojih gospodarskih objekata. Također je navela da ne zna koristi li UR danas sporni put, već da do svoje kuće može dolaziti i drugim prilazom. Navela je i da je ona koristila ovaj sporni put za olazak kod frizerke i to još 1966. ili 1968., a da je kamion koji je radio tada puteve uz drobilicu na Ugljanju mljeo kamen te napravio među ostalim putovima i ovaj sporni put. Nikada do sada nije čula da bi netko osporavao prolazak spornim putem. Potvrdila je postojanje kokošinjca kao i da je otac Š držao traktor u dijelu gdje im je bila štala sa desne strane spornog puta. Također je navela da se nikada nije prolazilo preko čest.ze. [katastarska općina]
8. Saslušana kao stranka tužiteljica ĐŠ, koja prebiva na [adresa] u [adresa], je navela da njezina obitelj predmetni prolaz koristi od djetinjstva te da se njime dolazilo do kuće, kokošinjca i ostalih gospodarskih objekata. Navela je da je prolaz korišten pješice, motokultivatorom i prilikom obavljanja poljoprivrednih radova, a ranije i traktorom. Iskazala je da je spor nastao tek posljednjih godina, kada je tuženik počeo osporavati prolaz preko spornog dijela nekretnine. Navela je i da drugog odgovarajućeg prilaza njihovoj nekretnini nema. Nakon smrti bake, njezina majka je svakodnevno odlazila u tu nekretninu, jer je u toj nekretnini držala kokoše. Kokoše je držala do 2020. Teta je pričala da su se njihovi stari dogovorili, ne zna je li to bilo prije 100-150 godine da Ž koji su imali kuće u zapadnom dijelu mogu prolaziti kroz njihove nekretnine za ići u crkvu ili u selo, a za uzvrat da oni mogu prolaziti preko ovog dijela koji je sporan. Na skici lica mjesta sa 105 lista spisa, pokazala je da je u dijelu gdje je unutar kruga znak X – nacrtan olovkom, bio stari wc, uz njega su bila sva vosika za ovce držati, a pored čega je bio dio za držanje koza. Ne može na skici dobro pokazati gdje je taj prolaz kojim se dolazilo pješice jer na skici nije nacrtana konoba pa da bi se bolje orijentirala. Navodi i da je njezina kuća u kojoj ona živi u ovom dijelu preko puta javne asfaltirane ceste u južnome dijelu. Ona otkad je dijete bila pamti da je s lijeve strane spornog dijela gledajući s ceste bio betonski zid, suhozid je bio s desne strane od puta prema E [adresa]. Sve radove na njihovoj nekretnini je izvodio tužitelj pod 2. te koliko ona zna sav materijal je dovožen preko nekretnine koja je predmet ovog spora. Njezini roditelji da su do 1980. -ih godina držali mehanizaciju u konobi, a preko ove nekretnine koja je predmet spora su prolazili s tom mehanizacijom, traktorom i slično, a traktorom se prolazilo i kada se trebao čistiti gnjoj od kokoši do negdje 1980ih godina. Prolazilo se i kasnije dok je mama kokoše držala, ili karijolom ili traktorom.
8.1. U bitnome kao i tužiteljica ĐŠ iskazivao je tužitelj VŠ koji je u cijelosti podržao iskaz tužiteljice ĐŠ. Iskazao je da su prilikom izvođenja radova na kući koristili sporni prolaz te da im nitko ranije nije branio njegovo korištenje. osim jedne prigode supruga od F ĐŠD, a u svezi prolaska u vezi njihove parcele. Sva vozila i kamioni da su išli preko ove predmetne nekretnine, da su unutar dvorišta bila 2 kokošinjca, on ih je otklonio putem svojih radnika. Navodi i da je kupio suvlasništvo te nekretnine 2016., a kuću 2009. Prilikom razgledavanja te kuće uvijek je dolazio preko spornog djela automobilom gdje bi parkirao na parceli drugog susjeda koji je sporan te je on održavao tu parcelu. Prije 2 godine je tek saznao da mu tuženik 1. osporava pravo da prolazi tim putem kao i da je pitao gospodina UR da prolaze preko njegove nekretnine i on mu je to udovoljio, nikakvih problema da nije bilo u svezi prolaska.
8.2. Tuženik pod 1. UR osporio je navode tužitelja te iskazao da sporni dio nekretnine nikada nije služio kao redovit prilaz kući tužitelja. Naveo je da prednici tužitelja nisu koristili taj dio za prolaz motornim vozilima niti su njime prolazili traktorom ili drugim vozilima. Iskazao je da je prolaz preko spornog dijela dopustio samo privremeno tijekom izvođenja građevinskih radova na kući tužitelja te da je nakon toga uslijedio ovaj spor. Također je naveo da tužitelji do svoje nekretnine mogu pristupiti drugim putem. Prednici od tužitelja da nisu nikada prolazili spornim putem motornim vozilom jer je cesta napravljena 1970ih godina, a on nije nikada vidio prednike tužitelja niti da prolaze tuda koristeći motokultivator, oni su ga imali, mini traktor, koji je stvarno bio parkiran u konobi ali je isključivo dolazio sa istočne strane koje je bilo dovoljno široko da se može s njom proći koristeći motokultivator. Napominje da osporava sve navode tužitelja i naglašava da ih nikada nije vidio osobno niti prednike da koriste taj dio. Tim dijelom su u ožujku 2024. prolazili kamioni koji su izvodili radove na kući tužitelja VŠ, a u to vrijeme su bili srušeni stupovi od strane vozača bagera. Tužitelj VŠ da ga je nazvao i zamolio može li prolaziti preko predmetne nekretnine, on mu je rekao da sa tim nema problema. Čak mu je rekao da će porazgovarati sa susjedom F jer mu se požalio da s njima ima problema oko prolaska, a nakon toga je dobio tužbu. Navodi i da su oni svi koristili prolaz preko dijela gdje je kasnije izgrađena kuća tete P (preko čest. zem. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina]).
9. Ocjenjujući iskaze saslušanih svjedoka i stranaka pojedinačno te u njihovoj međusobnoj povezanosti, kao i u vezi sa svim ostalim provedenim dokazima, sud utvrđuje da su iskazi u bitnome oprečni u pogledu odlučnih činjenica, odnosno o tome je li se sporni dio nekretnine koristio kao trajan i nesmetan prilaz nekretnini tužitelja, u kojem opsegu, kojim sredstvima te kroz koje vremensko razdoblje.
9.1. Dio saslušanih svjedoka, osobito RŠ, GŠ, ĐŠD i AR, iskazivao je da se do nekretnine tužitelja nije redovno dolazilo preko spornog dijela, odnosno da taj dio nije predstavljao prilaz kući i pomoćnom objektu tužitelja niti za pješake niti za motorna vozila. Njihovi iskazi upućuju na postojanje drugog prilaza preko Ulice Put javora, na raniji drukčiji izgled terena s oleandrima koji su onemogućavali nesmetan prolaz te na postojanje zida koji su T kasnije srušili, zbog čega prolazak vozilima nije bio moguć ili barem nije bio redovit i nesmetan. Sud je pritom uzeo u obzir i da iskazi svjedoka GŠ i ĐŠD nisu međusobno podudarni u dijelu koji se odnosi na položaj zida koji su srušili T. Iz fotografije broj 2. s lista 106 spisa proizlazi da je mjesto zida označeno različito, odnosno isprekidanom olovkom prema iskazu GŠ, a crvenim križićima prema iskazu ĐŠD. Budući da iz ostalih izvedenih dokaza ne proizlazi da je zid bio izgrađen na nekretnini tuženika pod 1., sud zaključuje da se nalazio na nekretnini koju je kupio AR, što je u skladu s okolnošću da je upravo taj zid nakon obnove, poslije kupoprodaje 2015. godine, uklonio. Sud je također imao u vidu da su AR i njegova supruga predmetnu nekretninu kupili 18. veljače 2015. temeljem kupoprodajnog ugovora priloženog spisu P-1495/25, zbog čega svoja saznanja o predmetu spora crpe upravo od toga razdoblja.
9.2. Suprotno navedenim iskazima, mještani, svjedoci ĐR, VR i ČR, kao i tužitelji, iskazivali su da se predmetni prolaz koristio kroz dulje vremensko razdoblje za pristup kući, gospodarskim objektima i kokošinjcu pravnih prednika tužitelja, odnosno sadašnjih tužitelja, kao i za prolaz ljudi, životinja i povremeno manje mehanizacije. Nadalje su iskazivali da je riječ o načinu korištenja koji traje kroz pet generacija te da takvom korištenju nitko nije prigovarao. Sud osobito uvjerljivim ocjenjuje iskaz ĐR, koji je bio detaljan, životan i u skladu s ostalim dokazima. Iz njezina iskaza proizlazi da su sporni put nesmetano koristili i drugi mještani, među kojima Vedranova prabaka U, baka C i njegov otac, roditelji ĐŠ, njezin otac FŠ i rođak DŠ, dok je Zdenkina majka za odlazak do kokošinjca redovito koristila upravo predmetni prolaz, budući da je živjela preko puta, kao i KŠ sve do prije nekoliko godina. Iskaz svjedokinja ČR, stare 88 godina, kada je navela da se još od šezdesetih godina prošlog stoljeća do kuće obitelji KŠ dolazilo preko spornog dijela nekretnine, da je put tada bio dovoljno širok za prolaz kamiona te da nitko nije osporavao njegovo korištenje, da tada postojeći suhozid nije sprječavao prolaz, kao i da je ona osobno koristila ovaj sporni put za odlazak kod frizerke i to još 1966. ili 1968. kao i da je put izgrađen kada i ostali putevi na [adresa], ovaj sud nalazi posebno vjerodostojnim, detaljnim i uvjerljivim.
10. Ocjenom izvedenih dokaza ovaj sud utvrđuje da iz njih proizlazi kako su tužitelji i njihovi pravni prednici tijekom dugog niza godina koristili sporni prolaz radi pristupa svojoj nekretnini. Iskazi svjedoka ĐR, VR i ČR međusobno su podudarni u odlučnim činjenicama te potvrđuju dugotrajno, javno i nesmetano korištenje predmetnog prolaza. Navedeni svjedoci osobe su starije životne dobi, mještani [adresa] te nisu zainteresirani za ishod ovog postupka. Sud pritom nije izgubio iz vida da su pojedini svjedoci i tuženik UR iskazivali drukčije, međutim njihove iskaze nije prihvatio u dijelu u kojem osporavaju dugogodišnje korištenje predmetnog prolaza, jer ih, u usporedbi s ostalim izvedenim dokazima, ne smatra uvjerljivima, životnima i logičnima, dok su OR i njegova supruga ĐŠD osobno zainteresirani za ishodom ovoga postupka jer je OR tuženik u drugome postupku broj P - 1495/25, a svjedok GŠ živi u [adresa] te povremeno dolazi na [adresa] od 90 ih godina .
10.1. Na temelju iskaza svjedoka ĐR, VR i ČR, koje sud prihvaća istinitima i vjerodostojnima jer su iskazivali o činjenicama koje su im osobno poznate, a pri tome nisu zainteresirani za ishod ovog postupka, utvrđeno je da su predmetne čestice koje predstavljaju poslužno dobro dugi niz godina korištene za nesmetan prolaz, kako pješice, tako i motornim vozilima, odnosno manjim traktorom ili motokultivatorom.
10.2. Iz iskaza tužiteljice pod 1. proizlazi da je njezina baka do 1978. godine živjela u kući koja je danas u njezinu suvlasništvu, a prije smrti djeda i pradjeda tu su redovito dolazili ona i njezina djeca koristeći sporni prolaz označen žutom bojom na skici lica mjesta. Sud smatra životnim i logičnim njezin iskaz da su ona i njezina majka, koja je do 2020. godine u toj nekretnini držala kokoši, za dolazak do kuće i kokošinjca koristile upravo prilaz preko javno asfaltirane ceste i spornog dijela nekretnine, a ne zaobilazni put preko Ulice Put javora. Takav način korištenja potvrđuju i saslušani svjedoci čijim je iskazima sud poklonio vjeru. Nadalje, iz iskaza saslušanih svjedoka ne proizlazi da bi se vlasnik nekretnina čest. 169/1 i 169/2 k. o. [katastarska općina] ikada protivio takvom načinu korištenja predmetnog prolaza.
11. Pri ocjeni svih izvedenih dokaza sud je uzeo u obzir i činjenicu da je jedan od tuženika, IŠ, raniji vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u odnosu na kojega je tužba naknadno povučena, priznao tužbeni zahtjev. Iako takvo priznanje samo po sebi ne predstavlja dokaz postojanja prava služnosti u odnosu na ostale tuženike, sud ga cijeni kao okolnost koja je, zajedno s ostalim provedenim dokazima, dodatno potvrdila zaključak da su tužitelji dokazali dugotrajno izvršavanje prava prolaza preko sporne nekretnine.
12. Sud iskaz tuženika pod 1. nije prihvatio u dijelu u kojem navodi da su prednici tužitelja posjedovali mini traktor koji su držali u konobi, ali da ga nikada nisu vozili preko spornog dijela nekretnine, već isključivo preko Ulice Put javora. Takav iskaz sud ocjenjuje usmjerenim uspjehu tuženika u ovom postupku jer je protivan iskazima svjedoka kojima je sud poklonio vjeru, a riječ je o dugogodišnjim mještanima [adresa] koji imaju neposredna saznanja o načinu korištenja predmetnog prolaza. Sud je pritom imao u vidu i činjenicu da tuženik pod 1. živi i radi u Njemačkoj te, prema vlastitom iskazu, na [adresa] boravi samo dio godine.
13. Iz izvedenih dokaza, kao i iz nespornih činjenica među strankama, proizlazi da tuženik pod 1. za pristup svojoj nekretnini raspolaže s više prilaza. Za dolazak motornim vozilom koristi prilaz iz [adresa], dok za pješački pristup koristi prolaz preko spornog dijela nekretnine. Ujedno proizlazi da kroz vrata koja se nalaze na spornom dijelu nije moguć ulazak automobilom, što je vidljivo i iz fotografije broj 2. na listu 106 spisa.
13.1. Na temelju neposrednog opažanja prilikom očevida na licu mjesta te fotografija na listu 106 spisa, sud je utvrdio da je sporna površina djelomično betonirana te da se na nju pristupa s javno asfaltirane ceste – [adresa]. Nadalje je utvrđeno da sporni dio, prema skici lica mjesta na listu 105 spisa, na najužem dijelu ima nešto manje od tri metra širine, umanjeno za dio nekretnine AR koji nije predmet ovog postupka. Slijedom toga, sud zaključuje da je, čak i pod pretpostavkom da se zidić nalazio na mjestu na koje je ukazivala svjedokinja AR, odnosno na dijelu koji su ona i suprug popločali nakon kupnje nekretnine, sporni dio ipak bio dovoljno širok za prolaz vozila. Takvim prolaskom nije se zadiralo u dvorište tuženika pod 1., niti ranije tuženika pod 2., budući da su zidovi bili izgrađeni upravo do granice spornog dijela nekretnine.
14. Na temelju svih provedenih dokaza i njihove međusobne ocjene, sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava stvarne služnosti dosjelošću. Naime, iz vjerodostojnih iskaza saslušanih svjedoka, kojima je sud poklonio vjeru, kao i iz iskaza tužiteljice pod 1., koji je sud ocijenio logičnim, životnim i uvjerljivim, proizlazi da se sporni prolaz koristi još od vremena izgradnje kuće i pomoćnih objekata pravnih prednika tužitelja, uključujući konobu i kokošinjac, do kojih se pristupalo upravo preko spornog dijela nekretnine. Navedeni zaključak potvrđuje i utvrđenje da predmetni dio nekretnine predstavlja jedini prilaz motornim vozilom nekretnini tužitelja s javno asfaltirane ceste – [adresa], dok je prolaz preko Ulice Put javora moguć isključivo pješice. Sud pritom nije prihvatio navode tuženika pod 1. o mogućnosti prolaska mini kamionom tim putem, budući da ih smatra neistinitima i protivnima ostalim izvedenim dokazima.
15. Da je posjed prava stvarne služnosti, za koji je u ovom postupku utvrđeno da su ga tužitelji i njihovi pravni prednici izvršavali tijekom vremena potrebnog za stjecanje prava stvarne služnosti dosjelošću, imao potrebnu kakvoću poštenog i istinitog posjeda, proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka kojima je sud poklonip vjeru i tužitelja. Iz tih iskaza proizlazi da predmetni posjed nije stečen silom niti zlouporabom povjerenja. Sud nije prihvatio navode tuženika da sporni prolaz nikada nije koristio nitko osim njega i obitelji ĐR, jer su takvi navodi u suprotnosti s ostalim provedenim dokazima, koje je sud ocijenio uvjerljivijima i vjerodostojnijima.
16. Da je sadržaj predmetne stvarne služnosti izvršavan kroz zakonom propisano vrijeme potrebno za njezino stjecanje dosjelošću, odnosno kroz razdoblje dulje od dvadeset godina, proizlazi iz činjenice da kuća tužitelja postoji više od stotinu godina te da je u njoj još živio pradjed tužiteljice pod 1. Nadalje, iz provedenih dokaza proizlazi da postoji samo jedan prilaz kojim se s [adresa] može motornim vozilom pristupiti nekretnini tužitelja te da su saslušani svjedoci iskazivali o dugogodišnjem, višegeneracijskom dogovoru vlasnika susjednih nekretnina o načinu korištenja predmetnog puta.
17. Da se vlasnik poslužnog dobra nije protivio izvršavanju sadržaja predmetne stvarne služnosti proizlazi iz iskaza većeg broja saslušanih svjedoka, koji su suglasno naveli da je NŠ, majka tužiteljice, gotovo svakodnevno koristila sporni prolaz za odlazak do kokošinjca, pri čemu joj nitko nije branio niti ometao takvo korištenje. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud zaključuje da su tužitelji, putem svojih pravnih prednika, dugotrajno, javno i nesmetano koristili predmetni dio nekretnine radi pristupa svojim nekretninama, izvršavajući sadržaj prava stvarne služnosti na način koji je protekom vremena duljeg od dvadeset godina rezultirao stjecanjem toga prava temeljem zakona.
18. Stoga, a kako iz svih provedenih dokaza slijedi osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja, tužbeni zahtjev je valjalo prihvatiti na način kako je to određeno u izrece ove presude.
19. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, pa je tako tužiteljima valjalo priznati trošak zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to obračunat prema Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN: 138/23, dalje: Tarifa) po Tbr. 7. toč. 2., u iznosu od 250,00 bodova, što iznosi 500,00 EUR za četiri ranje. Ovom iznosu valjalo je pribrojiti zatraženi iznos od po 200,00 EUR za zastupanje na ročištu 9. prosinca 2025., 16. veljače 2026. i 28. svibnja 2026. (Tbr.9.1.) te za sastav podneska od 4. siječnja 2025., 8. rujna 2025., 16. rujna 2025. u iznosu od po 200,00 EUR (Tbr.8.1.) i 7. srpnja 2025. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr.8.3.), što dodatno uvećano za izbivanje iz pisarnice za pristup očevidu na [adresa] u trajanju od 4 sata po 50,00 EUR iznosi 200,00 EUR i uvećano za zastupanje dvije osobe (10%) te sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 19,91 EUR iznosi ukupno 2.549,91 EUR.
U Zadru, 6. srpnja 2026.
Sutkinja
Jadranka Nižić – Peroš, univ. spec. iur.
PRAVNA POUKA:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi županijskom sudu putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.
DNA:
1. Tužiteljima po punomoćniku
2. Tuženiku pod 1. po punomoćniku,
3. Tuženiku pod 2., osobno.
