Republika Hrvatska
Općinski sud u Makarskoj
Pr-1/2024-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj, po sucu Angeli Koštro, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KB, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] protiv tuženika Makarska Longo d.o.o., Ulica kralja Petra Krešimira IV 106 , Makarska OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Vici Urliću, odvjetniku iz Makarske, radi poništenja odluke o otkazu, nakon održane glavne i javne rasprave dana 02. lipnja 2026. godine u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tuženika Vice Urlića, odvjetnika i zz tuženika NB osobno, dana 06. srpnja 2026. godine
p r e s u d i o j e
I\ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„1. Poništava se Odluka tuženog o otkazu Ugovora o radu kao nezakonita i nedopuštena.
2. Nalaže se tuženom da tužitelju uspostavi radno-pravni status i vrati ga na poslove i zadatke ili da ga rasporedi na druge poslove koji odgovaraju stručnoj spremi i radnom iskustvu tužitelja.
3. Obvezuje se tuženi da tužitelju na ime neisplaćenih neto plaća isplati ukupan iznos od dana prestanka rada uvećano za zakonske zatezne kamate računajući od dana dospijeća svake mjesečne plaće pojedinačno, a koji iznos dospijeva petnaestog dana po isteku mjeseca za koji se vrši isplata plaće i naknada.
4. Obvezuje se tuženi također isplatiti i pripadajuće doprinose za plaću za taj period.
5. Obvezuje se tuženi da tužitelju isplati naknadu za neiskorišteni godišnji odmor
6. Tužitelj od tuženika potražuje materijalnu štetu u iznosu od 2.798,29 eura, te nematerijalnu štetu u iznosu od 1.000,00 eura. „
II\ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura, a sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
Tužitelj KB podnio je tužbu protiv tuženika Makarska Longo d.o.o., radi poništenja odluke o otkazu, dana 30. siječnja 2024. godine u kojoj navodi da je dana 08. siječnja 2024. godine tuženik mu preporučenom poštom dostavio Otkaz ugovora o radu (poslovno uvjetovan) na kojeg da je tužitelj podnio prigovor poslodavcu sa zahtjevom za zaštitu prava. Navodi da je dana 22. siječnja 2024. godine tuženik poslao odgovor na podneseni prigovor u kojem je naveo da ga ne uvažava. Nadalje, ističe kako smatra da je takav otkaz ugovora o radu nezakonit, nedopušten i neopravdan, te da za taj otkaz nije postojala pravna osoba, da nije ispoštovana zakonska procedura niti su u obzir uzeti socijalni kriteriji kao trajanje radnog odnosa, starost tužitelja i obveza uzdržavanja. Ističe da u predmetnoj odluci o otkazu nije obrazložen razlog i nisu navedeni kriteriji i činjenice koje da je tuženik trebao uzeti u obzir, te da je takva odluka otkazu nezakonita. Nadalje, ističe da je u firmi Makarski Longo d.o.o. (ranije obrt [obrt]) bio zaposlen od 2009. godine, te da je radio kao serviser i kao jedini kvalificirani i licencirani vozač teretnog vozila. Ističe da tuženik nije uzeo u obzir tužiteljev radni staž i obrazovanje, a da je prošle godine primio trojicu radnika koji da ne zadovoljavaju kvalifikacije za obavljanje posla. Navodi da je tuženik prekršio pravilo o socijalnim kriterijima, a da je upoznat da je tužiteljeva plaća minimalac kao i kod ostalih djelatnika, d a je upoznat da tužitelj ima maloljetno dijete koje da tužitelj i njegova supruga KBA uzdržavaju. Navodi da je tuženiku poznato da tužiteljeva supruga ima neotplaćeni kredit u iznosu od 95.000,00 eura , te sa mjesečnom ratom od 700,00 eura na još 18 godina kojoj da je tužitelj sudužnik. Ističe da je i direktor NB, brat tužiteljeve supruge također sudužnik kao i njegova supruga koja da također radi u Makarski Longo d.o.o.. Ističe da će nakon otkaza o radu teret kredita morati podijeliti jer primanja tužiteljeve supruge nisu dostatna za život. Navodi da je sa smrću oca pok. MB tužiteljeva supruga postala nasljednica i udjelničar u firmi Makarski Longo d.o.o. kojoj tuženik nije objasnio a niti zatražio suglasnost o odluci o otkazu.Navodi da je zbog svega navedenog otkaz bez pravnog osnova i da to nije razlog istog. Navodi da stvarni razlozi su navedeni u prigovoru, te da je tužitelj po saznanju za nepravilnosti u radu, koja da proizlaze iz više kaznenih djela, upozorio odgovorne osobe s više usmenih i pismenih upozorenja da rade protuzakonite radnje na štetu proračuna RH, štetu trovačkom društvu i suvlasnicima od kojih je i njegova supruga, a da je zbog svega navedenog tužitelj podnio više kaznenih prijava i prijava Državnom inspektoratu. Navodi da su stvarni razlozi otkaza podnesene kaznene prijave, te ističe da prijavljivanja poslodavca i direktora u dobroj vjeri radi zaštite prava tužitelja kao radnika i društva ne može biti opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu i dovođenje tužitelja u nepovoljniji položaj.
U odgovoru na tužbu tuženik navodi da osporava činjeničnu i pravnu osnovanost tužbenog zahtjeva. Ističe da su navodi iz tužbe netočni i pravno neutemeljeni. Navodi da je kod tuženika već dulje vrijeme zastupljen znatno manji obujam posla, te da je iz navedenog razloga došlo do donošenja odluke o otkazu ugovora o radu tužitelja do danas a time i na znatno smanjen broj radnika kod tuženika. Ističe da obzirom na nedostatak potrebe za radnim mjestom na kojem je bio zaposlen tužitelj, te zbog nemogućnosti preraspodjele tužitelja na neko drugo radno mjesto, imajući u vidu nedostatak poslova, da je tuženik bio primoran na zakonski način donijeti odluku o otkazu ugovora o radu. Navedeno obrazloženje da stoji i u samoj odluci o otkazu u kojoj se navodi da se radniku zbog poslovno uvjetovanih razloga uručuje otkaz ugovora o radu, te da se zbog nemogućnosti preraspodjele radnika na novo radno mjesto se radnik upućuje na zavod za zapošljavanje, pa da su zbog svega navedenog tužiteljevi navodi o nezakonitosti te odluke neutemeljeni. Ističe da tuženik nakon uručenja otkaza tužitelju nije nikoga više zapošljavao. Nadalje, ističe u odnosu na pozivanje tužitelja da je tuženik prilikom donošenja predmete odluke o otkazu trebao voditi računa o socijalnim kriterijima ističe da sukladno čl. 115. st. 3 Zakona o radu te obveza ne postoji ukoliko poslodavac zapošljava manje od dvadeset radnika što je konkretno slučaj. Navodi da je tuženik kao poslodavac bez obzir na ovakvu zakonsku odredbu vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, te da su tužitelju isplaćene sve plaće i svi dodaci na plaću koje mu je poslodavac bio dužan platiti. Kako su tužitelju isplaćene sve plaće i dodaci na plaću da stoga tužitelju nije nastala nikakva šteta pa da je zahtjev za naknadu nematerijalne štete pravno neutemeljen.
Podneskom od dana 10. prosinca 2024. godine tužitelj je, prije zaključenja prethodnog postupka, uredio tužbeni zahtjev u pogledu visine predmeta spora, te visini potraživanja s osnova materijalne i nematerijalne štete
Podneskom od 05. svibnja 2026. godine tužitelj je ponovo uredio tužbeni zahtjev na način da sada na ime materijalne štete potražuje iznos od 3.194,17 eura, za nematerijalnu štetu da potražuje iznos od 12.000 eura, te potražuje i naknadu za sudski raskid u visini od 18 plaća-minimalaca.
Na ročištu održanom dana 02. lipnja 2026. godine tuženik se usprotivio navedenoj preinaci odnosno povećanju tužbenog zahtjeva.
Odredbom čl. 191. Zakona o parničnom postupku propisano je da preinaka tužbe je promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.
Kako je tužitelj podneskom do 05. svibnja 2026. godine nakon zaključenja prethodnog postupka povećao tužbeni zahtjev, te je promijenio istovjetnost tužbenog zahtjeva obzirom sada potražuje veće iznose s osnova materijalne i nematerijalne štete u odnosu na iznose navedene u tužbi, te ovim podneskom potražuje i naknadu za sudski raskid, to je iz navedenog razvidno da je u konkretnom slučaju došlo do preinake tužbenog zahtjeva kojoj preinaci se tuženik protivio, slijedom čega ovaj sud nije prihvatio navedenu preinaku, te je u konkretnoj situaciji odlučivao u odnosu na tužbeni zahtjev postavljen u samoj tužbi koja je uređena podneskom od 10. prosinca 2024. godine.
U dokaznom postupku sud je izveo dokaz uvidom u otkaz ugovora o radu od 05. 01. 2024. godine (list 4), zahtjev tužitelja za zaštitu prava od 09. 01. 2024. godine (lit 5-6), dopis tuženik od 22. siječnja 2024. godine (list 7), dopis Državnog odvjetništva RH broj KR-DO-1252/2023 (list 8), očitovanje Državnog inspektorata, Područnog ureda u Splitu, Ispostava u [adresa] broj klasa: 116-02/23-01/4215, ur. br. 443-02-03-18-23-7 (list 9), kaznene prijave KB od 22. studenog 2023. i 08. siječnja 2024. godine podnesene protiv NB Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu list 10-11), tablica (list 12-13), obračun plaće (list 14), izračun plaće za studeni 2023. (list 15), ugovor o kreditu od 23. svibnja 2023.godien (list 16- 17), obračune plaće (list 22-24), obračun neoporezivih primitaka tvrtke Makarski Longo d.o.o. (list 25), dio liste sa navedenim obveznicima doprinosa (list 26, evidencija HZMO-a o zaposlenicima tuženika (list 33-34), očitovanje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 23. srpnja 2025. godine (list 40), izveo dokaz saslušanjem tužitelja i zz tuženika NB u svojstvu parničnih stranaka (list 42-44). Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99. i 117/03.) ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
Iz iskaza tužitelja KB utvrđeno je da je isti bio zaposlenik tvrtke Makarski Longo nekih 17 godina otprilike s time da je do 2015. godine to bio obrt, a potom da je osnovano poduzeće Makarski Longo d.o.o.. Kod tuženika da je radio na poslovima servisera ugostiteljske opreme, a kada se pojavila potreba da je prešao na poslove vožnje kamiona i kombija, te da je vršio dostavu vitrina i ostale ugostiteljske opreme. Nakon što je umro tužiteljev punac MB koji je bio vlasnik tvrtke Makarski Longo d.o.o. da se njegovi nasljednici u ostavini nisu mogli dogovoriti, a jedna od nasljednika da je njegova kćer odnosno supruga tužitelja koja da je dala tužitelju punomoć za zastupanje u toj ostavini, kao i za njen udio u firmi Makarski Longo. Utvrđeno je da je tužitelj iza smrti MB od direktora NB tražio da se u firmi radi pošteno. Zbog uočenih nepravilnosti u radu da je tužitelj prijavljivao NB Državnom inspektoratu, a kasnije da je podnosio i kaznene prijave. Iz iskaza je utvrđeno da je dio tih nepravilnosti uklonjen, a dio da nije. U firmi Makarski Longo da su tri djelatnika radila na crno, a da je tužitelj to prijavio Državnom inspektoratu u listopada 2022. godine. U šestom mjesecu 2023. godine odnosno osam mjeseci nakon te njegove prijave da su se dvojica od navedene trojice koja su radila na crno našli na platnoj listi Makarskog Longa, dok treći još radi na crno i to 10 godina. Tužitelj da je dobio otkaz nakon što su ta dvojica primljena na poslove kod tuženika. Iz iskaza je utvrđeno da mu je otkaz dostavljen poštom, te je u njemu objašnjeno da mu se daje otkaz jer je višak, a da je ta odluka o otkazu uslijedila nakon svih prijava koje je uputio Državnom inspektoratu i Državnom odvjetništvu. Nakon što je tužitelj dobio otkaz da je većina djelatnika u toj firmi također dobilo otkaze kako proizašli iz izviješća HZMO-a. Iz iskaza je utvrđeno da tužitelj smatra da NB umjesto da se bavi tom firmom s pažnjom dobrog gospodarstvenika, da je on istu doveo u tu situaciju, a da je pri tome osnovao svoju firmu te da je svu opremu iz tvrtke Makarski Longo prebacio u istu i nastavio raditi u plusu dok je tvrtka Makarski Longo u minusu 108.000,00 eura. Iz iskaza je utvrđeno da tužitelj ni na koji način nije bio ranije upozoren da će mu biti uručena odluka o otkazu. Iz iskaza je utvrđeno da se tužitelj dva mjeseca nakon otkaza zaposlio u firmi Strman d.o.o. koja je u vlasništvu njegovog sina ŠB.
Iz iskaza zz tuženika NB utvrđeno je da je tvrtka Makarski Longo osnovana 2015. godine, a on da je tada postavljen za direktora u navedenoj firmi. Tužitelj da je u navedenoj firmi prvotno radio na poslu servisera ugostiteljske opreme, a kada je proširen obujam poslova da je on na sebe preuzeo poslove prijevoza i to kao vozač kamiona i na tim poslovima da je radio u vrijeme donošenja odluke o otkazu. Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu je uručena tužitelju zubnog smanjenja poslova transporta, a taj obujam da je prvenstveno smanjen zbog ponašanja samog tužitelja i to zbog njegovog stalnog slanja prijava upravi Heinken Hrvatska d.o.o. koja tvrtka je i njihov kooperant i da imaju zaključen ugovor zbog čega da je došlo do narušavanja samog ugovora. Iz iskaza je utvrđeno da je NB kao direktor tuženika održao tri izvanredna sastanka sa predstavnicima njihovih kooperanata, menadžerima i direktorima, a da je zbog stalnih dopisa tužitelja i negativnog prikazivanja njega u javnosti da je ugled tvrtke narušen zbog čega za njih nisu mogli obavljati usluge transporta koje su do tada obavljali već je Heineken našao druge kooperante umjesto tuženika, te da se zbog navedenog smanjio obujam poslova. Iz iskaza je utvrđeno da su netom nakon smrti njegovog oca MB počele trzavice odnosno da se nisu mogli dogovoriti oko nasljedstva, ali da su se NB, njegova majka i jedna sestra dogovorili, ali da se nisu uspjeli dogovoriti s drugom sestrom koja je supruga tužitelja. Tijekom vremena da su od tužitelja počele pristizati ucjene, prijetnje, a sve to iz razloga da se dogovore oko nasljedstva, a potom da su počele pristizati i prijave Državnom inspektoratu i DORH-u od strane tužitelja. Iz iskaza je utvrđeno da je tužitelj u jednom trenutku otuđio odnosno ukrao službenu dokumentaciju iz firme odnosno registratore zbog čega da je prijavljen policiji, a tužitelj da je potom to vratio u policijsku postaju. Iz iskaza je utvrđeno da je odluka o uvjetovanom otkazu poslana tužitelju poštom i putem njegovog e-maila, a prije donošenja te odluke da su se konzultirali sa knjigovodstvom i odvjetnikom. Nakon što je donesena ova odluka o otkazu stanje u firmi nije bilo obećavajuće jer tvrtka Heineken nije imala više interesa surađivati s firmom Makarski Longo. Na jednom od sastanaka sa predstavnicima tvrtke Heinekren da je predložio da on osnuje svoju privatnu tvrtku i da nastave s daljnjim radom. Ostali djelatnici u firmi Makarski Longo da su znali za njegov prijedlog i osnivanje njegove nove privatne firme, te da su svi oni dali sporazumne otkaze u firmi Makarski Longo, a potom da su zaposleni u firmi Tehnika Gala d.o.o.. U tvrtki Makarski Longo da je bilo zaposleno ukupno 11 djelatnika, dok je u novoj firmi zaposleno 10 djelatnika. Iz iskaza je utvrđeno da tvrtka Makarski Longo nakon uručenja otkaza tužitelju nije zapošljavala druge djelatnike.
Iskazu zz tuženika ovaj sud je poklonio vjeru obzirom je isti iskazivao životno, logično, te u skladu s priloženom dokumentacijom, a posebice u skladu s pribavljenim podacima HZMO-a o broju radnika i zapošljavanju radnika nakon odluke o poslovno uvjetovan otkazu tužitelja.
Među stranka nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu sklopljen dana 01. siječnja 2016. godine, te nije sporno da je tužitelju uručena odluka o otkazu ugovora o radu s danom 05. siječnja 2024. godine zbog poslovno uvjetovanih razloga, ali je sporno jesu li u konkretnom slučaju ispunjane zakonom propisane pretpostavke za takvu vrstu otkaza.
Uvidom u Odluku o otkazu ugovora o radu od 05. siječnja 2024. godine utvrđeno je da je tvrtka Makarski Longo d.o.o. donijela odluku o poslovno uvjetovanom otkazu djelatniku KB zaposlenom na radnom mjestu pomoćnog servisera, a kojim se otkazuje ugovor o radu sklopljen dana 01. siječnja 2016. godine zbog poslovno uvjetovanih razloga. U navedenoj odluci se navodi da ugovor o radu za radnika prestaje istekom otkaznog roka od 2 mjeseca, da radnik po istoj ima pravo na otpremninu po zakonu, te da se zbog nemogućnosti preraspodjele radnika na drugo radno mjesto radnik upućuje na zavod za zapošljavanje.
Uvidom u zahtjev za zaštitu prava od 09. siječnja 2024. godine utvrđeno je da je radnik KB navedenog dana poslodavcu uputio navedeni zahtjev u kojem je navedeno da se iz dostavljene odluke o otkazu ne vide kriteriji i obrazloženje koje je kao poslodavac trebao uzeti u obzir. Ujedno je navedeno da je poslodavac prekršio pravilo o socijalnom kriteriju, trajanju radnog odnosa, starosti i obvezi uzdržavanja, te da navedeni razlozi otkaza nisu istiniti već da je taj otkaz odmazda zbog tužiteljevih prigovora na nezakonito vođenje poduzeća. Nadalje, u istom se navodi da je supruga KB nakon smrti vlasnika MB postala sunasljednica i udjeličarka u Makarskom Longu d.o.o., a da je tužitelj kao punomoćnik svoje supruge više puta ukazivao na nepravilnosti u radu koje mogu donijeti štetu društvu zbog ponašanja zz tuženika NB, a pošto da se isti odlučio na iste da je KB podnio više kaznenih prijava DORH-u i Državnom inspektoratu. Uvidom u odgovor tuženika od 22. siječnja 2024. godine utvrđeno je da istim tuženik izvješćuje tužitelja da se podnijeti prigovor-zahtjev za zaštitu prava ne uvažava.
Uvidom u dopis Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj KR-DO- 1252/2023 utvrđeno je da se uz isti dostavlja e-mail podnesak KB od 06. srpnja 2024 naziva „Pristup informaciji“ i email podnesak KB od 08. kolovoza 2023 pod nazivom „Obavijest“ Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu , a da se podnesak od 06. srpnja 2023 godine odnosi na predmet tog Županijskog odvjetništva pod brojem KP-DO-58/2022 protiv I osumnjičenog NB zbog kaznenog djela iz čl. 246 KZ-a, a da se podnesak od 08. kolovoza 2023. odnosi na predmete Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj KP-DO-1645/2023 protiv osumnjičenog PB i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 139 st. Z. KZ-a Uvidom u Očitovanje Državnog inspektorata, Područnog ureda u Splitu, Ispostava u [adresa] od 20. listopada 2023. godine utvrđeno je da se u istom navodi, a u svezi s predstavkama od **.**.2023. KB da je viši inspektor izvršio nadzor u tvrtki Makarski Longo d.o.o. zastupanoj po odgovornoj osobi NB, a provedenim nadzorom da su utvrđene nepravilnosti na koje je KB ukazao u svojoj predstavci pa da će se stoga pred nadležnim prekršajnim sudom podnijeti prijedlog za pokretanje prekršajnog postupka zbog povrede propisa i to čl. 14. st. 2. Zakona o radu, iz čl. 77, 78, 83, 84 i 85. st. 2. Zakona o radu. Uvidom u presliku kaznene prijave (list 10) utvrđeno je da je istu podnio KB protiv NB koja je podnesena kod Općinskog državnog odvjetništva u Splitu zaprimljena dana 22. studenog 2023. godine
Uvidom u kaznenu prijavu (list 11) utvrđeno je da je istu podnio KB protiv NB zbog povrede prava na rad, a koja prijava je zaprimljena dana 08. siječnja 2024. godine.
Uvidom u obračun neoporezivih primitaka tvrtke Makarki Longo d.o.o. (list 25 spisa) utvrđeno je da su navedeni primici obračunati prijavljenim radnicima i to ČB, PB, NB, CB, GB, ĐB, ĐB, HB, BB, FB i SB i to svakom u iznosu do 133,00 eura.
Uvidom u evidenciju (list 26) utvrđeno je da je tužitelj KB bio u neprekidnom radnom odnosu kod tvrtke Makarski Longo od 01. siječnja 2016 do 27. ožujka 2024. godine, dok je od 01. srpnja 2024. godine u radnom odnosu na neodređeno vrijeme u tvrtki Strman d.o.o.
Uvidom u izvješće HZMO-a broj klasa: 035-01/25-03/189, ur. br. 341-18-11/1- 24-2 od 03. srpnja 2025. godine utvrđeno je da su u razdoblju od 08. 01. 2024 godine pa do izdavanja ove potvrde bili prijavljeni na mirovinsko osiguranje u poduzeću Makarski Longo d.o.o. ČB, PB, SB, KB, HB, BB, ZB, CB, NB, ĐB i FB s time da je KB bio prijavljen 27. 03. 2024, a BB do 31. 01. 2024., a svi ostali djelatnici su bili prijavljeni do 31. svibnja 2024. godine. Odredbom čl. 115. st.1 toč.1. Zakona o radu propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok ako za to ima opravdan razlog u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), dok je odredbom istog članka zakona st. 2. propisano da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti te obvezi uzdržavanja koja terete radnika, dok je st. 3 istog članka zakona propisano da se odredbe st. 2. ovog članka ne primjenjuju na otkaz ako poslodavac zapošljava manje od dvadeset radnika.
Nadalje, odredbom st. 5. istog članka zakona propisano je da poslodavac koji poslovno uvjetovanim otkazom je otkazao radniku, ne smije šest mjeseci od dana dostave odluke o otkazu ugovora o radu radniku, na istim poslovima zaposliti drugog radnika, dok je st. 6 propisano ako u roku iz st. 5 ovog članka nastane potreba zapošljavanja zbog obavljanja istih poslova da je poslodavac dužan ponuditi sklapanje ugovora o radu radniku kojem je otkazao iz poslovno uvjetovanih razloga. Imajući u vidu prethodno navedeno, a posebice da iz sporne odluke o otkazu od 05. siječnja 2024 proizlazi da se radilo od poslovno uvjetovanom otkazu koji je sačinjen u propisanoj pisanoj formi, da je u navedenoj odluci od otkazu navedeno da se isti daje uz otkazni rok, te da radnik ima pravo i na otpremninu, a uzimajući pri tome u obzir i navode samog zz tuženika NB, da je do navedenog otkaza došlo zbog smanjenog obujma poslova transporta zbog narušene suradnje s kooperantom i to tvrtkom Heineken, kao i utvrđene činjenice da tuženik nakon odluke o otkazu u poduzeću Makarski Longo d.o.o nije više zapošljavao drugih radnika, kako na istim poslovima na kojima je radio tužitelj, a tako niti za druga radna mjesta, to je ovaj sud mišljenja da je tuženik osnovano donio odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelja.
Naime, imajući u vidu da je naša sudska praksa zauzela stav da na početku postupka otkazivanja kod ove vrste otkaza postoji poduzetnička odluka o potrebi daljnjeg zapošljavanja, kao što je poslodavac pri stupanju u ugovorni donos slobodno donio odluku o potrebi zapošljavanja, isto tako može donijeti i odluku da je ta potreba prestala. Ipak dugogodišnja sudska praksa primjene Zakona o radu razvila je pristup gdje se ne razmatra samo pitanje je li ocjena poslodavca o prestanku potrebe za radom radnika opravdana već je kontrola dopuštenosti otkaza u tom smislu usmjerena više na formalne aspekte dopuštenosti otkaza.
Stoga prema odredbi čl. 115. st. 5. Zakona o radu poslodavac koji otkaže neki ugovor o radu poslovno uvjetovanim otkazom ne smije na istim poslovima zaposliti drugog radnika u roku od šest mjeseci.
Imajući u vidu sve prethodno navedeno, a posebice okolnost da iz sporne odluke o otkazu proizlazi da je ista sastavljena u propisanoj pisanoj formi, da ista sadrži sve zakonom propisane elemente vezane za redoviti otkaz uz otkazni rok, kao i utvrđenu okolnost da je zbog problema u poslovanju došlo do sporne odluke o otkazu uz nesporno utvrđenu činjenicu da tuženik na istim poslovima nije u roku 6 mjeseci od otkazivanja tužitelju zaposlio drugog radnika, to sve navedeno ukazuje da je navedena odluka o otkazu donesena sukladno važećim zakonskim propisima odnosno sukladno čl. 106. Zakona o radu.
U odnosu na navode tužitelja da on nije ničim upozoren niti upoznat s činjenicom otkazivanja ugovora o radu prije same odluke o otkazu treba navesti da je dužnost iznošenja obrane i pozivanje radnika na iznošenje obrane od strane poslodavca isključivo propisana za otkaz uzrokovan skrivljenim ponašanjem radnika. Međutim, kako je u konkretnom slučaju riječ o poslovno uvjetovanom otkazu zbog smanjenja obujma poslova unutar tvrtke tuženika, a posebice na poslovima na kojima je isti radio, to u konkretnom slučaju poslodavac odnosno tuženik nije imao obvezu na pozivanje radnika na iznošenje obrane već je dužan navedenu odluku o poslovno uvjetovanom otkazu dostaviti radniku, a što je i učinio i koja okolnost nije niti sporna među strankama.
U odnosu na navode tužitelja da razlozi koje tuženik navodi u odluci o poslovno uvjetovanom otkazu od 05. siječnja 2024. godine nisu istiniti već da je razlog za takvu odluku podnošenje kaznenih prijava Državnom odvjetništvu i Državnom inspektoratu od strane tužitelja protiv zz tuženika NB i da je razlog otkaza odmazda istog za navedeno postupanje tužitelja ovaj sud smatra neosnovanim.
Naime, imajući u vidu da iz priloženog dopisa HZMO-a od 03. srpnja 2025. nedvojbeno proizlazi da su u poduzeću Makarski Longo d.o.o. nakon otkaza tužitelju prestali radni odnosi i svim ostalim radnicima, to iz navedenog je razvidno da navodi tužitelji nisu osnovani već da navedena činjenica ukazuje upravo na probleme u poslovanju tuženika, a koji problemi u poslovanju su i navedeni kao razlog sporne odluke o poslovno uvjetovanom otkazu.
Nadalje, u odnosu navode tužitelja da tuženik prilikom donošenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu nije primijenio socijalni kriterij koji se odnosi na trajanje radnog odnosa, starost radnika i obveze uzdržavanja istog, ovaj sud smatra iste neosnovanim.
Naime, odredbom čl. 115. st.2. Zakona o radu propisano je da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, te obvezi uzdržavanja koja terete radnika, dok je st. 3 istog članka zakona propisano da se odredbe st. 2. ovog članka ne primjenjuju na otkaz ako poslodavac zapošljava manje od dvadeset radnika.
Kako je tijekom postupka utvrđeno da je kod tuženika u trenutku otkazivanja bilo zaposleno manje od 20 radnika, a što nedvojbeno proizlazi iz izvješća HZMO-a (list 40) ,a što u svom stranačkom iskazu navodi i zz tuženika, to se stoga na konkretnu odluku o poslovno uvjetovanom otkazu tužitelju ne primjenjuje navedeni socijalni kriterij, pa je stoga i u tom pogledu utvrđeno da je navedena odluka o poslovno uvjetovanom otkazu donesena u skladu s odredbama čl. 106. Zakona o radu. Nadalje, imajući u vidu da tužitelj tužbenim zahtjevom osim utvrđenja da se navedena odluka o poslovno uvjetovanom otkazu utvrdi nezakonitom i nedopuštenom potražuje i naknadu materijalne i nematerijalne štete, a da pri tome u pogledu visine tijekom postupka nije predlagao dokaze, a ujedno tužitelj nije niti predlagao dokaze na okolnost utvrđenja visine utuženog potraživanje, pa stoga isti nije dokazao niti visinu utuženog potraživanja, iz čega je razvidno da navedeni tužbeni zahtjev nije pravno niti činjenično osnovan, slijedom čega je ovaj sud utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, te je sukladno tome i odlučio kao u izreci pod točkom I.
Tuženiku je priznat trošak parničnog postupka sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/04, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) imajući u vidu vrijednost predmeta spora i važeću Odvjetničku tarifu (Narodne novine broj 138/23) i to trošak jednokratne nagrade u iznosu od 400,00 eura za četiri radnje , prema traženju tuženika, što uvećano za 25 % PDV-a iznosi ukupno 500,00 eura Slijedom iznijetog, sud je odlučio kao u toč. II. izreke presude.
U Makarskoj, dana 06. srpnja 2026. godine
S u d a c:
Angela Koštro
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana dostave prijepisa presude (članak 348.ZPP-a)
Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (članak 335.ZPP-a).
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
3. U spis
