Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž Ob-38/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Milki Vraneš, kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, OIB:52966791065, Područnog ureda [adresa], protustranke ĐZ , OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa posebni skrbnik RZ, dipl. iur., stručna radnica Centra za posebno skrbništvo, Podružnice [obrt], [adresa], u postupku radi lišenja/vraćanja poslovne sposobnosti, odlučujući o žalbi posebnog skrbnika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj R1 Ob-494/2025-8 od 14. travnja 2026., 6. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e :

Prihvaća se žalba posebnog skrbnika Centra za posebno skrbništvo, [obrt], kao osnovana, ukida se rješenje Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj R1 Ob-494/2025-8 od 14. travnja 2026.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda protustranka ĐZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.2001. u [adresa], potpuno je lišena poslovne sposobnosti.

2. Protiv navedenog rješenja u pravovremenom roku žali se posebni skrbnik (dalje: žaliteljica) iz svih zakonom dopuštenih razloga. U žalbi ističe da pobijano rješenje nije u skladu sa temeljnim načelom Obiteljskog zakona, načelom razmjernosti, jer nije izgledno, a obzirom na zdravstveno stanje i aktualno funkcioniranje protustranke, kako će ista postati roditelj, stoga je nije niti potrebno u navedenom dijelu lišavati poslovne sposobnosti. Smatra kako je sud donoseći pobijano rješenje pogrešno primijenio odredbu članka 234. stavak 2. Obiteljskog zakona obzirom iz dokazanog postupka koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja ne proizlazi kako protustranka nije sposobna ostvariti smisleni kontakt s drugom osobom i izraziti svoju volju. Protustranka je prilikom posjeta socijalne radnice Centra za posebno skrbništvo ostvarila kontakt sa istom i iskazala volju u okviru svojih mogućnosti. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu posebnog skrbnika, ukine pobijano rješenje te predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev predlagatelja da se protustranka u potpunosti liši poslovne sposobnosti, jer je osoba oštećenog zdravlja, dijagnosticirane infantilne cerebralne paralize s teškim intelektualnim teškoćama, teže razumljivog govora, glasa se nerazgovjetno, ne hoda, ne sjedi, bez uspostavljene kontrole sfinktera.

6. Ispitujući pobijano rješenje suda prvog stupnja, postupak koji mu je prethodio i žalbene navode žaliteljice, utvrđeno je da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), koji se primjenjuje na temelju članka 346. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20 i 49/23, dalje: ObZ), a na koju povredu se sadržajem žalbe opravdano poziva žaliteljica.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka, uvidom u medicinsku dokumentaciju i to u sudsko-psihijatarski nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Ivana Požgajna od 6. ožujka 2026. prvostupanjski sud je utvrdio da se kod protustranke ĐZ radi o umjerenoj ometenosti u intelektualnom razvoju kao posljedici težih malforacija u okviru cerebralne paralize s posljedičnom epilepsijom, da je stanje trajne prirode, te da uslijed ovako teškog oštećenog i duševnog zdravlja protustranka apsolutno nije sposobna samostalno se brinuti o sebi i štiti svoja prava i interese, da nije sposobna shvatiti o kakvom se postupku radi, koja je svrha ovog postupka i njegove posljedice, te da nije sposobna dati izjavu na zapisnik kod suda. Slijedom navedenog prvostupanjski sud zaključuje da je prijedlog za potpuno lišenje poslovne sposobnosti protustranke osnovan, te ju je pozivom na odredbe članka 234. stavak 2. i stavak 3.

ObZ-a u potpunosti lišio poslovne sposobnosti.

8. Ovakvo pravno stajalište i zaključak prvostupanjskog suda nisu osnovani i na zakonu utemeljeni.

9. Naime, postupak lišenja poslovne sposobnosti, pa čak i djelomično predstavlja miješanje u osobni život pojedinca budući da osoba lišena poslovne sposobnosti u potpunosti gubi ili joj se ograničava mogućnost da svojim postupcima, izjavama, radnjama proizvodi pravne učinke. Navedeno proizlazi iz odredbe članka 8. i članka 141. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine

– Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 1/03, 9/05, 1/06 i 2/10 , dalje: Konvencije).

10. Prema odredbi 234. ObZ-a sud će u izvanparničnom postupku punoljetnu osobu koja se zbog duševnih smetnji ili drugih razloga nije sposobna brinuti o nekom od svojih prava, potreba ili interesa, ili koja ugrožava prava i interese drugih osoba o kojima je dužna skrbiti se, u tom dijelu lišiti poslovne sposobnosti. ( st.1. ) Osoba iz stavka 1. ovoga članka ne može biti potpuno lišena poslovne sposobnosti. ( st. 2. )

11. Nadalje, pažljivim tumačenjem odredbe članka 234. stavak 1. ObZ-a, lišenje poslovne sposobnosti je pravna mjera kojom se punoljetnoj osobi koja zbog duševnih smetnji ili drugih razloga nije sposobna brinuti o svojim pravima, potrebama ili interesima, ili koja ugrožava prava i interese drugih osoba, u tom dijelu oduzima poslovna sposobnost. Ta mjera mora biti donesena na temelju stručnog mišljenja vještaka koji osobno i neposredno pregledava osobu, a sud mora pažljivo uravnotežiti sve relevantne čimbenike i osigurati postupovna jamstva radi zaštite prava te osobe, jer lišenje poslovne sposobnosti predstavlja ozbiljno miješanje države u osobni život pojedinca.

12. U konkretnom slučaju, suprotno zaključku prvostupanjskog suda djelomičnim lišenjem poslovne sposobnosti u pogledu određenih postupaka i radnji, sud prvog stupnja je trebao zaštiti prava i interese osobe u odnosu na koju se provodi postupak lišenja poslovne sposobnosti. Pri tome je potrebno voditi računa da prema odredbi članka 234. stavak 2. ObZ-a ne postoji obveza suda da u svakom slučaju u potpunosti liši poslovne sposobnosti osobu koja nije u mogućnosti ostvariti smisleni kontakt s drugom osobom i izraziti svoju volju, već je to predviđeno kao iznimka ako je to od osobite važnosti za zaštitu prava i interesa takve osobe.

13. Uvažavajući zdravstveno stanje protustranke koja nije u objektivnoj mogućnosti ugroziti niti svoja prava i interese niti prava i interese druge osobe, ne postoje nikakvi osobiti razlozi da se ista u potpunosti liši poslovne sposobnosti niti je tijekom postupka predlagatelj ukazivao kakvi bi to posebni razlozi postojali.

14. Nadalje, ovakvom odlukom sud prvog stupnja nije vodio računa o zaštiti ustavnih prava protustranke zajamčenih člankom 35. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav RH) i članka 8. Konvencije.

15. Prema članku 35. Ustava RH svakome se jamči štovanje i pravna zaštita njegovog osobnog života dok prema članku 8. Konvencije svatko ima pravo na poštovanje svog privatnog života i javna vlast se neće miješati u ostvarivanje toga prava, osim u skladu sa zakonom i ako je to u demokratskom društvu nužno radi zaštite zdravlja ili zaštite prava i sloboda drugih osoba.

16. Dakle, u odnosu na poštovanje osobnog života država ima negativne i pozitivne obveze. Negativne obveze obuhvaćaju dužnost države da se suzdrži od miješanja u osobni život pojedinaca, osim u slučajevima propisanim Ustavom i zakonom i u skladu s načelom razmjernosti i članka 16. Ustava RH. Kad je riječ o pozitivnim obvezama države smatra da država ima slobodu prosudbe pri uređivanju tog pitanja odnosno pri odlučivanju o tome koje aktivnosti ili mjere treba poduzeti radi ostvarivanja ustavnog jamstva iz članka 35. Ustava RH, pri čemu uvijek valja voditi računa o pravičnoj ravnoteži koju valja postići između suprotstavljenih interesa pojedinca i zajednice u cjelini.

17. Naime, Europski sud za ljudska prava (dalje u tekstu ESLJP) je u nizu odluka (predmet Shtukaturov protiv Rusije, br. 44009/05, § 83., presuda od 27. ožujka 2008. i Lashin protiv Rusije, br. vidi 33117/02, § 77., presuda od 22. siječnja 2013.) iznio stajalište da oduzimanje poslovne sposobnosti može dovesti do miješanja u privatni život određene osobe, a u predmetu ESLJP-a Yildiz protiv Austrije (br. 37295/97, presuda od 31. listopada 2002.) izrijekom je utvrđeno da odluke nadležnih tijela država

- članica, u mjeri u kojoj mogu utjecati na prava zaštićena člankom 8. stavak 1. Konvencije, moraju biti nužne u demokratskom društvu, to jest opravdane neposrednom društvenom potrebom i, osobito, razmjerne legitimnom cilju koji se želi postići.

18. Lišenje osobe poslovne sposobnosti, pa čak i djelomično, izuzetno je ozbiljna mjera koja bi trebala biti zadržana samo za iznimne okolnosti. Lišavanje osobe poslovne sposobnosti, bilo potpuno ili djelomično, predstavlja miješanje države u osobni život pojedinca budući da osoba lišena poslovne sposobnosti u potpunosti gubi ili joj se ograničava mogućnost da svojim postupcima, izjavama i radnjama proizvodi pravne učinke. Bez poslovne sposobnosti pojedinac ne može samostalno i svojevoljno upravljati svojim životom stoga treba imati u vidu kako poslovna sposobnost predstavlja pravo na život u punom smislu.

19. S obzirom na sve navedeno, prvostupanjski nije vodio računa prije svega o načelu razmjernosti pri postizanju legitimnog cilja koji se treba postići mjerom lišenja poslovne sposobnosti, kada je zaključio kako u konkretnom slučaju, s obzirom na zdravstveno i drugo stanje protustranke postoje takve okolnosti koje bi opravdavale potpuno lišenje poslovne sposobnosti. Naime po mišljenju ovog suda ista svrha može postići i djelomičnim lišenjem poslovne sposobnosti u segmentima koji su navedeni u obrazloženju pobijanog rješenja.

20. Iz navedenih razloga valjalo je prihvaćanjem žalbe žaliteljice pobijano rješenje ukinuti temeljem članka 380. točka 3. ZPP-a i predmet vratiti istom sudu na ponovni postupak.

21. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će otkloniti navedene bitne povrede odredaba postupka, na koje ukazuje žalba žaliteljice i ovo ukidno rješenje, a nakon toga će ponovno odlučiti o zahtjevu predlagatelja imajući u vidu ne samo odredbe ObZ-a, već i odredbe Ustava RH, te Konvencije i potom donijeti pravilnu i na zakonu utemeljenu odluku o prijedlogu predlagatelja.

U Gospiću, 6. srpnja 2026.

Sutkinja:

Milka Vraneš